Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-2547/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: STABIL-MAL d.o.o., Bosna i Hercegovina, [adresa] (zgrada [adresa].b., Brčko, Brčko Distrikt, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, Vrbani 15, protiv tuženika: FAKINI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 11, OIB: 94918855533, kojeg zastupa punomoćnica Tajana Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu BABIĆ & BABIĆ, j.t.d., Zagreb, Lička ulica 31, radi isplate 66.982,30 EUR, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

„Nalaže se tuženiku FAKINI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 11, OIB: 94918855533, da tužitelju STABIL-MAL d.o.o., Z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 66.982,30 EUR /504.678,13 kn sa zateznim kamatama tekućim na cjelokupni iznos od dana 09.10.2020.g., sukladno pozitivnim propisima.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.812,50 EUR sa zateznom kamatom od donošenja ove presude 4. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa preostalim parničnim troškom u iznosu od 1.187,50 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik u poslovnom odnosu s TOP STOLARIJA d.o.o., OIB: 63666450954, od kojeg društva je naručio stolariju koja je ugrađena u nekretnine koje je tužitelj gradio odnosno još uvijek gradi. Za navedeni poslovni odnos ispostavljeni su računi. Tuženik je bio dužan TOP STOLARIJA d.o.o., Zagreb, iznos od 643.778,82 Kn / 85.444.13 Eur, ali kako je izvršio određena plaćanja prema TOP STOLARIJA d.o.o., Zagreb, tako je ostalo nepodmiren iznos od 66.982,30 EUR/504.678,13 kn. Tužitelj je dana 23.01.2023. otkupio navedeno potraživanje od TOP STOLARIJA d.o.o., Zagreb. Tužitelj se obratio tuženiku putem dopisa dana 24.01.2023. vezano za plaćanje dugovanja u mirnom postupku, ali mu tuženik na isto nikada nije odgovorio pa potražuje tužbom od tuženika iznos od 66.982,30 EUR/504.678,13 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno predlaže da tužitelj, temeljem čl. 82 Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, da osiguranje za parnične troškove koji mogu nastati u ovom sudskom postupku i to iz razloga što je tužitelj pravna osoba koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj te tuženik nije u mogućnosti utvrditi radi li se o pravnoj osobi koja može podmiriti nastanak parničnih troškova. Prema dostupnim podacima žiroračun tužitelja je ranije bio u blokadi, a tužitelj posluje s gubitkom. Također, tuženik nikada nije imao nikakav pravni odnos s tužiteljem pa ni iz te osnove nema nikakvih saznanja o mogućnostima tužitelja da snosi troškove postupka, odnosno naplata eventualno dosuđenog troška svakako bi bila otežana imajući u vidu da je poslovno sjedište tužitelja u [adresa] pa je i pitanje nadležnosti po pitanju priznanja strane sudske odluke i po pitanju provedbe ovršnog postupka problematično. Osim toga, u registru poslovnih subjekata Osnovnog suda Brčko distrikta, kao ovlaštena osoba trgovačkog društva Stabil-Mal d.o.o., s adresom sjedišta identičnoj onoj tužitelja, naveden je ZA, dok se u ovom postupku kao ovlaštena osoba navodi LA. Stoga do pribave dokaza, osobito izvoda iz registra poslovnih subjekata, osporava valjanost ugovora o cesiji, ujedno i aktivnu legitimaciju tužitelja. Što se tiče ugovora o ustupu potraživanja vidljivo je da cedent nije jamčio cesionaru za naplativost tražbine te da se radi o ustupu radi ispunjenja, a kako u ugovoru nije navedena naknada koju je tužitelj platio za ustupljenu tražbinu te da ustupitelj i dalje ima pravo potraživati, tuženik ističe kako i to ukazuje da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe. Spori da navode da tuženik nikada nije odgovorio tužitelju na dopis, već je je 23.2.2023 odgovorio na poziv tužitelja za plaćanje na način da je tužitelju vratio dostavljene račune uz naznaku ono što je navedeno u računu nikada nije naručeno. Tužitelj je tuženiku izdao račune koji se po opisima podudaraju s računima priloženim ovoj tužbi a radi se o računima tužitelja br. 05/23, 06/23, 07/23, 08/23 i 09/23. Opreza radi, ističe kako niti račune koji su prilog tužbi tuženik nije knjižio u svom knjigovodstvu iz razloga nevjerodostojnosti pa tako nije knjižio račune 3/1/1 od 16. veljače 2021., zatim račun 17/1/1 od 3.11.2021. te račun broj 14/1/1 od 24. prosinca 2020. Protivi se svim navodima iz tužbe tužitelja kao neosnovanima te tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti kao neosnovanom.

3. Podneskom od 14. studenog 2023. tužitelj navodi da Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima na koji se poziva tuženik, nije na snazi od 2019., od kad je na snagu stupio Zakon o međunarodnom privatnom pravu. Traženje tuženika da tužitelj položi osiguranje za parnične troškove koji bi eventualno mogli nastati u ovom sporu smatra neutemeljeno i nepotrebno jer tužitelj raspolaže dovoljnom imovinom za osiguranje naplate eventualno dosuđenih troškova iz ovog postupka. Tužitelj nije u blokadi, nije u insolventnom postupku i nema poreznog duga. Ističe da se u Bosni i Hercegovini priznaju strane sudske odluke na temelju Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 53/10, „Službeni list SFRJ“, br. 43/82 i 72/82; „Sl. list RBiH“ 2/92 i 13/94), na temelju postupka koji se provodi po Zakonu o vanparničnom postupku, a zbog čega je tužitelj u svakom slučaju oslobođen polaganja osiguranja eventualno dosuđenih troškova tuženiku. Zakon o međunarodnom privatnom pravu u članku 8. propisuje da sud utvrđuje sadržaj prava strane države po službenoj dužnosti, tražeći obavijest o sadržaju prava strane države od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa ili nekog drugog tijela, kao i vještaka ili specijaliziranih ustanova. S obzirom na navedeno, po potrebi predlaže zatražiti takvu obavijest od nadležnog tijela kako bi se potvrdili ovi navodi tužitelja, a zatim odbiti ovaj zahtjev tuženika te sve predložene dokaze na ovu okolnost. Smatra da tuženik paušalno ističe nevaljanost Ugovora o ustupu potraživanja, kao i manjak aktivne legitimacije tužitelja, bez obzira što u samom Ugovoru nije navedena naknada koju je tužitelj platio za ustupljenu tražbinu (jer niti jedan zakon ne propisuje da je to uvjet za valjanost cesije), i bez obzira što u Ugovoru nije navedeno jamstvo za naplativost tražbine (jer niti jedan zakon ne propisuje da je to uvjet za valjanost cesije), cesija je sukladno Zakonu o obveznim odnosima valjana te je tužitelj ovdje aktivno legitimiran. Ustupanjem tražbine došlo je do promjene vjerovnika u obveznom odnosu te je, suprotno navodima tuženika, društvu TOP STOLARIJA prestalo svojstvo vjerovnika, a to je svojstvo stekao upravo tužitelj. Nadalje, paušalni su navodi tuženika da isporučenu i ugrađenu robu tuženik nikad nije naručio pa da zbog toga ne bi bio u obvezu namiriti ovaj dug, jer je isto suprotno svim ponudama, računima i ostalim ispravama koje prileže spisu. Predlaže saslušati zakonske zastupnike stranaka, bivšeg zakonskog zastupnika društva TOP STOLARIJA, LA, koji je bio direktor društva kada se posao ugovorio, kada se roba isporučila, te kada je roba djelomično i plaćena društvu TOP STOLARIJA d.o.o. te sadašnjeg direktora društva TOP STOLARIJA d.o.o. GA, pribaviti od TOP STOLARIJA d.o.o. konto kartice, preslik svih uplata od strane društva tuženika, te napraviti cjelokupno financijsko vještačenje na okolnost plaćanja, te ostatka dugovanja, kao i očevid na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka, uz prethodnu pribavu dokumentacije od TOP STOLARIJA d.o.o. vezano za isporučenu robu društvu tuženika. Također, predlaže pribaviti od Ministarstva financija, Porezne uprave, podatak o korištenju prava na odbitak pretporeza od strane tuženika za sve tražbine iz svih računa koji su predmet ove tužbe, odnosno svih računa od društva TOP STOLARIJA d.o.o. Smatra da su svi prigovori tuženika paušalni i neosnovani, predlaže nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

4. Sukladno raspravnom rješenju od 19. rujna 2024. a obzirom na sporno ovlaštenje za zastupanje tužitelja, tužitelj je dostavio „aktuleni izvadak iz sudskog registra“ od 24. rujna 2024. (list 59-64 spisa) a tuženik je podneskom od 10. prosinca 2024. ostao kod osporavanja aktivne legitimacije tužitelja jer iz dostavljenog izvatka vidljivo je da je jedini ovlašteni zastupnik tužitelja ČA te da tužitelj nije dokazao da je potpisnik ugovora (i punomoći) ovlaštena osoba, radi čega je predložio da sud odbaci tužbu.

5. Sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 6. svibnja 2025. dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave, kojim je dostavio novu dokumentaciju odnosno „aktuelni izvod iz sudskog registra“ od 21. rujna 2020. Što se tiče navoda da nije tužitelju dostavljen podnesak tuženika od 10. prosinca 2024. u odnosu na sadržaj istog sud je na ročištu izvijestio tužitelja i kako se nije radilo o nikakvim novim navodima tuženika a i prethodni postupak je zaključen, to nije bilo potrebe odgađati ročište a i tužitelj se očitovao na ročištu 6. svibnja 2025. u odnosu na ovlaštenje za zastupanje pa je stranci omogućeno raspravljanje.

6. Pokušaj tužitelja da naknadno dostavi dokumentaciju-izvadak iz sudskog registra za tužitelja nakon što je zaključen prethodni postupak i glavna rasprava, pravdajući se da nije dostavio sve dokumente pa da ga je sud trebao pozvati da ih dostavi ili da se radi o omašci u skeniranju, jednostavno ne stoje jer je tužitelj uz podnesak od 16. listopada 2024. dostavio putem e-komunikacije u cijelosti dokument-izvadak iz sudskog registra od 24. rujna 2024. te nije nedostajala niti jedna stranica tog numeriranog dokumenta a naknadno je dostavio sasvim drugi izvadak iz sudskog registra pa se radi o njegovom propustu u dokazivanju spornih činjenica. Tim više što je tuženik od početka postupka, već u odgovoru na tužbu, prigovarao aktivnoj legitimaciji tužitelja, valjanosti ugovora o cesiji i da LA nije osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja već ČA.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom pisanu dokumentaciju u spisu. Imajući u vidu da je sporno tko je osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja u odnosu na potpisan Ugovor o ustupu potraživanja, odnosno aktivna legitimacija tužitelja, sud je odbio da se saslušaju svjedok LA, zz tužitelja ČA i svjedok GA, svi na okolnost da je Ugovor sklopila osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja jer se navedena sporna činjenica ne dokazuje saslušanjem kao personalnim već materijalnim dokazom-službenom dokumentacijom i to izvatkom iz sudskog registra. Obzirom da je tužitelj strana pravna osoba, to je naloženo tužitelju da ga dostavi.

8. Kako tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju, to je sud odbio predložena vještačenja (financijsko i građevinsko) primjenom načela ekonomičnosti postupka, kao i saslušanje zz tuženika ii svjedoka SA na okolnost naručivanja i osporavanja računa. Što se tiče prijedloga tuženika da se pribave podaci o danima insolventnosti tužitelja pozivajući se na Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojim je u čl. 15. propisana zabrana sklapanja ugovora radi obračunskog plaćanja u vrijeme blokade računa, navedeno nije ničime utemeljeno jer je tužitelj strana prava osoba i na njega se ne primjenjuju hrvatski propisi pa je odbijen sa navedenim dokaznim prijedlogom.

9. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 66.982,30 EUR koje potraživanje tužitelj temelji na sklopljenom Ugovoru o cesiji od 23. siječnja 2023., kojim je otkupio potraživanje od društva TOP STOLARIJA d.o.o. iz Zagreba koje je imalo prema tuženiku.

11. Kako je tužitelj strana prava osoba sa sjedištem u [adresa], Bosna i Hercegovina, to se radi o sporu s međunarodnim elementom i stranke su se suglasile o primjeni hrvatskog prava kao mjerodavnog.

12. Tuženik je osporio valjanost ugovora o cesiji obzirom da nije potpisana od strane osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja i ujedno i aktivnu legitimaciju tužitelja.

13. Što se tiče same cesije tuženik smatra da se radi o ustupu radi ispunjenja, u kojem ugovoru nije navedena naknada koju je tužitelj platio za ustupljenu tražbinu, radi čega ustupitelj ima i dalje pravo potraživati i tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe.

14. Što se tiče računa koje je tužitelj dostavio uz tužbu a koji se odnose na račune koje je ispostavilo društvo TOP STOLARIJA d.o.o. tuženiku, iste tuženik spori jer je tužitelj podudarne račune izdao tuženiku.

15. Prije svega ovaj sud je, po prijedlogu tuženika da tužitelj položi aktorsku kauciju budući da je tužitelj tvrtka sa sjedištem u [adresa], BIH, zatražio od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije a sukladno čl. 61. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine br. 101/17 i 67/23) obavijest da li je tužitelj dužan položiti osiguranje parničnih troškova odnosno da li se priznaju odluke hrvatskih sudova o troškovima postupka. Po dobivenoj obavijesti od 18. veljače 2025. da sukladno Sporazumu o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 26. veljače 1996. izmijenjenog Sporazumom između RH i BiH od 17. lipnja 2002. postoji ugovorena uzajamnost oslobođenja od polaganja aktorske kaucije, sud nije odredio tužitelju osiguranje parničnih troškova radi ugovorene uzajamnosti između RH i BiH.

16. Također pribavljen je i podatak od nadležne porezne uprave iz koje proizlazi da je tuženik evidentirao račune TOP STOLARIJA d.o.o. br. 8/1/1, 12/1/1, 1/1/1 i 15/1/1 dok nije evidentirao račune 3/1/1, 14/1/1 i 17/1/1 (list 74-83 spisa).

17. U odnosu na evidentirane račune i iskorišten pretporez valja reći da sukladno čl. 221.b ZPP-a smatra se da tražbina postoji osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Međutim, kako se radi o računima koje je tuženiku ispostavilo društvo TOP STOLARIJA d.o.o. a koje je potraživanje ustupljeno, to je tužitelj bio dužan prvo dokazati spornu činjenicu da je valjano sklopljena cesija i da je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe. Tuženik je dostavio korespondenciju između stranaka (list 27-39 spisa) iz koje proizlazi da je tužitelju vratio račune br. 05/23, 06/23, 07/23, 08/23 i 09/23 koje mu je izdao tužitelj jer nije naručio a tuženik navodi da se radi o računima koji se podudaraju s računima koje je mu izdalo društvo TOP STOLARIJA d.o.o. i koji su priloženi uz tužbu.

18. Što se tiče prigovora aktivne legitimacije tužitelja i valjanosti Ugovora o cesiji od 23. siječnja 2023. (list 4-5 spisa), koji je na strani tužitelja kao cesionara potpisao LA, tužitelj je dostavio „aktuelni izvod iz sudskog registra“ Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 24. rujna 2024. (list 59-64 spisa) iz kojeg je razvidno da je osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja ČA. Kako je ugovor o cesiji potpisao LA, to proizlazi iz dokaza koji prileže spisu da cesija nije potpisana od ovlaštene osobe za zastupanje tužitelja. Kao što je naprijed već navedeno tuženik je u odgovoru na tužbu prigovarao aktivnoj legitimaciji tužitelja, valjanosti ugovora o cesiji i da LA nije osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja već ČA. Teret dokazivanja navedenog je na tužitelju. Ovlaštenje za zastupanje pravne osobe upisuje u sudski registar. Sudski registar je javna knjiga koja sadrži vjerodostojne i ažurne podatke i isprave o subjektima upisa za koje je upis u registar propisan zakonima koji uređuju ustroj i djelovanje određene osobe a vode ga u RH trgovački sudovi. Uvidom u podatke u sudskom registru razvidno je tko zastupa i razdoblje u kojem je zastupao pravnu osobu te se zastupanje tužitelja ne dokazuje saslušanjem niti svjedoka niti zakonskog zastupnika radi čega sud nije niti provodio predložena saslušanja. Navedeno je slično i u Bosni i Hercegovini obzirom da je tužitelj dostavio izvadak iz sudskog registra koji vodi konkretno Osnovni sud Brčko distrikta BiH. Kako tužitelj nije dokazao da je ugovor o cesiji potpisan od osobe koja je bila tada ovlaštena za zastupanje tužitelja, to je osnovan prigovor nevaljanosti ugovora o cesiji i prigovor aktivne legitimacije tužitelja.

19. Također se napominje da je obzirom na prigovor tuženika da u vrijeme blokade nije dopušteno plaćanje odnosno zaključenje ugovora o cesiji, u smislu čl. 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/18), od FINA-e zatraženo da izvijesti sud da li je društvo TOP STOLARIJA d.o.o. na dan zaključenja ugovora o cesiji 23. siječnja 2023. bilo u blokadi te je dobiven podatak da nije (list 72-73 spisa), dok se u odnosu na tužitelja ne odnose hrvatski propisi a tuženik nije dokazao da bi i u zemlji sjedišta tužitelja postojala takva zakonska norma.

20. Što se tiče pravnog pitanja odnosno o kakvoj se cesiji radi valja reći da sud navedeno nije ocjenjivao, iako bi iz njezinog sadržaja proizlazilo da se radi o cesiji radi naplaćivanja obzirom da stoji da se obveza cedenta gasi nakon što se cesionar naplati a ne zaključenjem ugovora kako je to slučaj kod cesije umjesto ispunjenja duga ali s druge strane nije razvidno koja je to obveza cedenta prema cesionaru i o kakvoj se naknadi radi ustupa potraživanja. Tužitelj nije predlagao dokaze temeljem kojih bi se moglo utvrditi o kakvoj se cesiji zapravo radi, odnosno da li postoji dug tužitelja prema TOP STOLARIJI d.o.o. i da li su stranke sukladno čl. 4. Ugovora o cesiji sporazumom dogovorile naknadu za ustupljeno potraživanje već su samo predloženi dokazi radi utvrđenja duga tuženika i isporučenja robe tuženiku. Čak i da je predložio dokaze u tom smislu, a nije, sud ih ne bi izvodio jer je prethodno pitanje da li je cesiju potpisala osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja.

21. Slijedom svega navedenog sud ocjenjuje osnovanim prigovor aktivne legitimacije tužitelja i stoga odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, kako je odlučeno u točki I. izreke.

22. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR. Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištima dana 19. rujna 2024. i 6. svibnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastava podneska od 10. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), što sve uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 3.812,50 EUR, kako je odlučeno u točki II. izreke. Tuženik je odbijen je preko tog troška sa iznosom od 1.187,50 EUR obzirom da je zatražio ukupno 5.000,00 EUR, kako je odlučeno u točki III. izreke.

23. Trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu tuženiku nije za sada niti nastao jer sud odlučuje o navedenom tek po pravomoćnom okončanju postupka, obzirom na uspjeh stranaka u sporu.

U Zagrebu, 4. lipnja 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odnosno od dana objave ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 663,61 EUR

2. tuženiku po odvj.

3. pisarnica – kal. 60 dana