REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-401/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ive Kancijanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-258/20 od 24. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-258/20 od 24. studenoga 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„- Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 23.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1.siječnja 2016. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

- Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 398,17 Eur / 3.000,00 Kn.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je, prije svega, u postupku počinjena bitna povreda parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbi članka 7. i 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obzirom da sud prvog stupnja ne može slobodno i bez ikakvog razumnog razloga, samo paušalno, prihvaćati i donositi odluku na način kako je to učinjeno pobijanom presudom, bez savjesne i brižljive ocjene dokaza; da je u ovomu postupku počinjena i bitna povreda parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbi članka 338. stavka 4. ZPP, jer u pobijanoj presudi sud prvog stupnja nije naveo koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka te o pravnoj osnovi spora; da je u konkretnomu slučaju počinjena i bitna povreda parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama; da je, osim toga, prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je, na tako utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo; da je o ovomu postupku pobijanom presudom samo matematički izračunat trošak, unatoč tomu što je u praksi Europskog suda za ljudska prava (u predmetu Klauz protiv Hrvatske) jasno zauzet pravni stav da se trošak mora sagledati i kvalititativno, a ne samo kvantitativno; da, suprotno zaključku suda prvog stupnja, obveza tuženice da mu naknadi utuženu materijalnu štetu ne može zastarjeti.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način „i to baš na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te preinači odluku o trošku“ odnosno, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno – po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da je osnovan po tuženici istaknuti prigovor zastare predmetne tužiteljeve tražbine.

7. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.1. U ovomu postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbi članaka 7. i 8. ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da osnovom predloženih dokaza odlučuje o tomu koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svomu uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ovih zakonskih odredbi i učinio i za što je dao ovomu sudu u dostatno jasne i uvjerljive razloge koje, u bitnomu, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a uvjerljivost kojih niti žalitelj nije uspio dovest u dvojbu ocjenjujući iste drugačije i za sebe povoljnije.

7.2. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 338. st. 4. ZPP jer pobijana presuda, suprotno njegovim žalbenim navodima, ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom.

7.3. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Tijekom ovoga postupka prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti od značaja za zakonito presuđenje ovoga spora i na temelju sadržaja u postupku provedenih dokaza valjano utvrdio sporne odlučne činjenice, izloživši ih u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje pa, prema tomu, nije osnovan niti žalbeni razlog tužitelja u dijelu u kojemu ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9. U ovomu postupku ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno kada je sud prvog stupnja kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da je osnovan po tuženici istaknuti prigovor zastare predmetne tužiteljeve tražbine.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, učitelja povijesti u Osnovnoj školi kneza Mislava u Kaštel Šućurcu, da se tuženici Republici Hrvatskoj, koja prema odredbi članka 22. stavka 2. u svezi s odredbom članka 2. Zakona o Agenciji za odgoj i obrazovanje („Narodne novine“ broj: 85/06 i 151/22, dalje: ZAOO) za obveze Agencije za odgoj i obrazovanje (dalje: Agencije) odgovara solidarno i neograničeno kao njezin osnivač, naloži isplatiti mu iznos od „23.000,00 kuna“ sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom na taj iznos od 1. siječnja 2016. do konačne isplate, a na ime naknade štete „koju je isti pretrpio zbog nesavjesnog, nezakonitog i neprofesionalnog postupanja nadležnih u Agenciji, koji su propustili izvršiti njihovu zakonsku obvezu i promaknuti ga u status učitelja savjetnika“, a kojim su „propustom nadležne institucije njemu nanijele moralnu, profesionalnu i materijalnu štetu“.

11. Prvostupanjski sud je kao neosnovan odbio ovakav zahtjev tužitelja zaključujući da je u konkretnomu slučaju nastupila zastara tužiteljeve tražbine sukladno odredbi članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO), jer je, obzirom na činjenične navode iz tužbe („Tužitelj dr. sc. HE smatra da je znatno oštećen odlukom i postupanjem Agencije za odgoj i obrazovanje iz Zagreba, Donje Svetice br. 38. Naime, Odlukom ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje klasa: 131-01/15- 01/0001, Ur.br: 561/1-16-5 od dana 27. lipnja 2016. godine, a u postupku izbora u zvanje profesora mentora, odbijen je zahtjev dr. sc. HE. Rješenjem Agencije za odgoj i obrazovanje od dana 18. srpnja 2016. usvojena je žalba dr. sc. ME, te je predmet vraćen na ponovni postupak, ali je istome, nanijeta slijedeća šteta: - novčana naknada od 23.000,00 kn koju je isti pretrpio zbog nesavjesnog, nezakonitog i neprofesionalnog postupanja nadležnih u Agenciji, koji su propustili izvršiti njihovu zakonsku obvezu i promaknuti ga u status učitelja savjetnika.

- Osim toga imenovani traži da mu se u smislu Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru omogući da svoje vrhunske kompetencije upotrijebi sustavnih sudjelovanjem u procesu profesionalnog usavršavanja odgojno – obrazovnih djelatnika što mu je do sada uskraćivano.“) došlo do proteka trogodišnjeg zastarnog roka od kada je tužitelj doznao za štetu i osobu koje je štetu učinila (tijekom srpnja 2016.) pa je računajući od tada pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 22. svibnja 2020. protekao zastarni rok od tri godine u kojemu roku zastarijeva ova tražbina naknade štete.

12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da je osnovan tuženičin prigovor zastare.

13. Odredbom članka 230. stavka 1. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala, a stavkom 3. ovog članka propisano je da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, a što u konkretnomu slučaju znači da predmetna tražbina zastarijeva u objektivnom roku od pet godina.

14. Na temelju odredbe članka 215. stavka 1. ZOO propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a temeljem odredbe članka 216. ZOO propisano je da zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

15. Cijeneći nesporno utvrđeno činjenično stanje, koje je jedino pravno relevantno za odluku u ovomu sporu obzirom na tuženičin prigovor zastare, da je tužitelju šteta, prema sadržaju činjeničnog osnova tužbe, nastala „odlukom i postupanjem Agencije za odgoj i obrazovanje iz Zagreba, Donje Svetice br. 38. Naime, Odlukom ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje klasa: 131-01/15-01/0001, Ur.br: 561/1-16-5 od dana 27. lipnja 2016. godine, a u postupku izbora u zvanje profesora mentora, odbijen je zahtjev dr. sc. HE. Rješenjem Agencije za odgoj i obrazovanje od dana 18. srpnja 2016. usvojena je žalba dr. sc. ME, te je predmet vraćen na ponovni postupak ali je istome, nanijeta slijedeća šteta: - novčana naknada od 23.000,00 kn koju je isti pretrpio zbog nesavjesnog, nezakonitog i neprofesionalnog postupanja nadležnih u Agenciji, koji su propustili izvršiti njihovu zakonsku obvezu i promaknuti ga u status učitelja savjetnika. - Osim toga imenovani traži da mu se u smislu Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru omogući da svoje vrhunske kompetencije upotrijebi sustavnih sudjelovanjem u procesu profesionalnog usavršavanja odgojno – obrazovnih djelatnika što mu je do sada uskraćivano.“, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je računajući rok zastare od saznanja za spornu odluku od 27. lipnja 2016. (tijekom srpnja 2016. kada je tužitelj protiv iste podnio žalbu) pa do podnošenja predmetne tužbe 22. svibnja 2020.) protekao subjektivni rok zastare od tri godine u kojem je roku tužitelj mogao zahtijevati naknadu predmetne izvanugovorne štete, uzimljući pri tomu u obzir i da podnošenjem njegovog zahtjeva za mirno rješenje spora tuženici tek 2. travnja 2020. nije ni moglo doći do prekida zastare tada već zastarjele tražbine.

16. Pri tomu, valja istaknuti da je i neovisno o činjenici nastupa zastare predmetne tužiteljeve tražbine, tužiteljev tužbeni zahtjev neosnovan i obzirom na činjenicu da tužitelj predmetnom tužbom potražuje naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala „zbog nesavjesnog, nezakonitog i neprofesionalnog postupanja nadležnih u Agenciji, koji su propustili izvršiti njihovu zakonsku obvezu i promaknuti ga u status učitelja savjetnika“, uzimljući u obzir da sud u parničnom postupku prigodom odlučivanja o naknadi štete ne može, kao o prethodnom pitanju, odlučivati o opstojnosti samog prava (u konkretnomu slučaju „na promaknuće u status učitelja savjetnika“), jer se o opstojnosti takvog prava odlučuje u upravnom postupku, konstitutivnim rješenjem.

16.1. Povratno, određeno pravo pa tako i pravo „na promaknuće u status učitelja savjetnika“ nastaje konstitutivnim rješenjem donesenim u upravnom postupku pa sud u parnici ne može utvrditi da postoji pravo kojeg nema (pravo „na promaknuće u status učitelja savjetnika“ i, s tim u svezi, pravo na zahtijevanu naknadu štete zbog propusta da mu se to pravo, kao takvo, prizna) jer još nije ustanovljeno rješenjem donesenim u upravnom postupku (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 201/2007 od 5. srpnja 2007.).

16.2. Naime, u ovomu postupku nije sporno; da je 2. siječnja 2015. Agencija za odgoj i obrazovanje zaprimila prijedlog Osnovne škole Kneza Mislava kojim predlaže izbor učitelja povijesti dr. sc. HE (tužitelja) u zvanje učitelja mentora; da je nakon zaprimljenog prijedloga viša zavjetnica za povijest Loranda Miletić izvršila je stručno-pedagoški uvid u dokumentaciju, kao i neposredni odgojno-obrazovni rad predloženog dr. sc. CE, o čemu je sastavljeno izvješće te je, u bitnomu, donesena negativna odluka dana 13. travnja 2016. i izvješće klasa: 131-01/15- 01/0001, ur. broj: 561-01/15-16-3; da je povodom prigovora tužitelja protiv izvješća više savjetnice za povijest Lorande Miletić od 13. travnja 2016., izvješće klasa: 131-01/15- 01/0001, ur. broj: 561-01/15-16-3, Agencija za odgoj i obrazovanja donijela 27. lipnja 2016. odluku klasa: 131-01/15-01/0001, ur. broj: 561/1-16-5, kojom se određuje da će se provesti novi stručno-pedagoški uvid u dokumentaciju od strane više savjetnice za povijest mr. sc. PE; da je protiv te odluke tužitelj podnio žalbu te je rješenjem od 18. srpnja 2016., klasa: 131-01/15-01/0001, ur. broj: 561/1-16-6, žalba prihvaćena na način da je pobijana odluka dopunjena te izvješće koje je viša savjetnica prof. Loranda Miletić sačinila, poništeno; da je nakon ponovno provedenog postupka te uvida u dokumentaciju sastavljeno je novo izvješće 3. listopada 2016. te je utvrđeno da tužitelj ispunjava uvjete za izbor u učitelja mentora te se predlaže donošenje odluke o izboru u zvanje učitelja mentora; da je 25. studenoga 2016. Agencija za odgoj i obrazovanje donijela odluku o napredovanju tužitelja dr. sc. HE u zvanje učitelja mentora.

16.3. Dakle, kako u konkretnomu slučaju nije sporno da je Agencija za odgoj i obrazovanje 25. studenoga 2016. donijela pravomoćnu odluku o napredovanju tužitelja dr. sc. HE u zvanje učitelja mentora to se sud u parničnom postupku ne može upuštati u ocjenu pravilnosti i zakonitosti takvog rješenja (članka 12. ZPP) osnovom tvrdnje tužitelja da su „nadležni u Agenciji propustili izvršiti njihovu zakonsku obvezu i promaknuti ga u status učitelja savjetnika“.

17. Suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. u vezi odredbe članka 155. stavka 1., a sve u vezi odredbe članka 163. ZPP, uzimljući u obzir sve relevantne okolnosti odnosnog slučaja („i kvalitativno i kvantitativno“) pravilno odlučio i o troškovima ovoga postupka, pa je žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovomu dijelu.

18. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli – Pola 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan