REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10246/2019-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆR, iz [adresa], V. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., OIB:36514183925, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 17. travnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Jasne Matičević, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika ŠR, odvjetničkog vježbenika, dana 04. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, V. Škorpika 21, OIB: 36514183925 da isplati tužitelju ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčanu tražbinu u iznosu od 4.222,48 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana uplate svakog pojedinog iznosa i to:
– na iznos od 0,58 eura od dana 28.07.2008. godine do dana isplate
– na iznos od 0,82 eura od dana 30.09.2008. godine do dana isplate
– na iznos od 7,04 eura od dana 31.10.2008. godine do dana isplate
– na iznos od 9,98 eura od dana 01.12.2008. godine do dana isplate
– na iznos od 3,22 eura od dana 31.12.2008. godine do dana isplate
– na iznos od 20,14 eura od dana 31.01.2009. godine do dana isplate – na iznos od 21,45 eura od dana 05.03.2009. godine do dana isplate – na iznos od 14,32 eura od dana 06.04.2009. godine do dana isplate – na iznos od 16,36 eura od dana 02.05.2009. godine do dana isplate – na iznos od 17,03 eura od dana 10.06.2009. godine do dana isplate – na iznos od 13,79 eura od dana 07.07.2009. godine do dana isplate – na iznos od 14,18 eura od dana 12.10.2009. godine do dana isplate – na iznos od 13,53 eura od dana 04.09.2009. godine do dana isplate – na iznos od 13,54 eura od dana 12.10.2009. godine do dana isplate – na iznos od 11,85 eura od dana 09.11.2009. godine do dana isplate – na iznos od 15,25 eura od dana 07.12.2009. godine do dana isplate – na iznos od 14,01 eura od dana 31.12.2009. godine do dana isplate – na iznos od 19,60 eura od dana 01.02.2010. godine do dana isplate
– na iznos od 20,97 eura od dana 02.03.2010. godine do dana isplate
– na iznos od 22,07 eura od dana 01.04.2010. godine do dana isplate
– na iznos od 24,23 eura od dana 10.05.2010. godine do dana isplate – na iznos od 28,25 eura od dana 04.06.2010. godine do dana isplate
– na iznos od 30,98 eura od dana 30.06.2010. godine do dana isplate
– na iznos od 35,27 eura od dana 04.08.2010. godine do dana isplate
– na iznos od 37,73 eura od dana 10.09.2010. godine do dana isplate
– na iznos od 41,12 eura od dana 24.09.2010. godine do dana isplate
– na iznos od 39,86 eura od dana 05.11.2010. godine do dana isplate
– na iznos od 41,73 eura od dana 04.12.2010. godine do dana isplate
– na iznos od 50,85 eura od dana 14.01.2011. godine do dana isplate
– na iznos od 50,45 eura od dana 11.02.2011. godine do dana isplate
– na iznos od 49,95 eura od dana 19.03.2011. godine do dana isplate
– na iznos od 54,50 eura od dana 11.05.2011. godine do dana isplate
– na iznos od 48,92 eura od dana 13.06.2011. godine do dana isplate
– na iznos od 54,29 eura od dana 09.07.2011. godine do dana isplate
– na iznos od 63,15 eura od dana 30.07.2011. godine do dana isplate
– na iznos od 76,13 eura od dana 10.09.2011. godine do dana isplate
– na iznos od 84,85 eura od dana 07.10.2011. godine do dana isplate
– na iznos od 68,66 eura od dana 21.11.2011. godine do dana isplate
– na iznos od 62,81 eura od dana 20.12.2011. godine do dana isplate
– na iznos od 62,88 eura od dana 07.01.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 67,24 eura od dana 14.02.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 71,16 eura od dana 13.03.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 71,97 eura od dana 17.04.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 70,26 eura od dana 02.05.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 69,59 eura od dana 11.05.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 71,84 eura od dana 13.06.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 72,01 eura od dana 12.07.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 70,30 eura od dana 20.08.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 69,04 eura od dana 11.09.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 64,41 eura od dana 16.10.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 70,15 eura od dana 12.11.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 70,86 eura od dana 11.12.2012. godine do dana isplate
– na iznos od 70,24 eura od dana 10.01.2013. godine do dana isplate
– na iznos od 63,46 eura od dana 14.02.2013. godine do dana isplate
– na iznos od 66,59 eura od dana 14.03.2013. godine do dana isplate
– na iznos od 67,19 eura od dana 13.05.2013. godine do dana isplate
– na iznos od 70,76 eura od dana 21.05.2013. godine do dana isplate
– na iznos od 63,06 eura od dana 11.07.2013. godine do dana isplate
– na iznos od 63,59 eura od dana 16.07.2013. godine do dana isplate
– na iznos od 64,65 eura od dana 30.08.2013. godine do dana isplate
– na iznos od 64,13 eura od dana 26.09.2013. godine do dana isplate
– na iznos od 66,15 eura od dana 31.10.2013. godine do dana isplate
– na iznos od 67,96 eura od dana 04.12.2013. godine do dana isplate
– na iznos od 65,45 eura od dana 03.01.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 67,64 eura od dana 27.01.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 65,46 eura od dana 27.01.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 68,45 eura od dana 25.02.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 70,25 eura od dana 26.03.2014. godine do dana isplate – na iznos od 68,77 eura od dana 02.05.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 66,34 eura od dana 26.05.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 67,45 eura od dana 24.06.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 68,87 eura od dana 21.08.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 69,75 eura od dana 18.09.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 69,82 eura od dana 23.10.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 71,11 eura od dana 19.11.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 73,12 eura od dana 17.12.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 73,11 eura od dana 23.01.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 68,99 eura od dana 18.02.2015. godine do dana isplate
– na iznos od 68,99 eura od dana 01.04.2015. godine do dana isplate
– na iznos od 68,99 eura od dana 20.05.2015. godine do dana isplate
– na iznos od 68,99 eura od dana 01.06.2015. godine do dana isplate
– na iznos od 68,99 eura od dana 18.06.2015. godine do dana isplate
– na iznos od 68,99 eura od dana 20.07.2015. godine do dana isplate prema stopi koja se od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine računa po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za osam postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. godine u visini kamatne stope koja vrijedi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, u visini kamatne stope koja vrijedi za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope zatri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentne stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, V. Škorpika 21, OIB 36514183925 da isplati tužitelju ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčanu tražbinu u iznosu od 423,95 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 08. srpnja 2008. godine do isplate, prema stopi koja se od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine računa po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za osam postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. godine u visini kamatne stope koja vrijedi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine, do 29. siječnja 2023.g. u visini kamatne stope koja vrijedi za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope zatri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentne stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, V. Škorpika 21, OIB: 36514183925 da isplati tužitelju ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova parničnog troška iznos od 2.537,60 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 04. lipnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope zatri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentne stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV. U preostalom dijelu u iznosu od 52,27 eura, sa zateznom kamatom koja teče:
– na iznos od 2,61 eura od dana 03.01.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,64 eura od dana 27.01.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,61 eura od dana 27.01.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,66 eura od dana 25.02.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,68 eura od dana 26.03.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,66 eura od dana 02.05.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,63 eura od dana 26.05.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,64 eura od dana 24.06.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,65 eura od dana 21.08.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,65 eura od dana 18.09.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,66 eura od dana 23.10.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,67 eura od dana 19.11.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,68 eura od dana 17.12.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,68 eura od dana 23.01.2014. godine do dana isplate
– na iznos od 2,64 eura od dana 18.02.2015. godine do dana isplate
– na iznos od 2,59 eura od dana 01.04.2015. godine do dana isplate
– na iznos od 2,59 eura od dana 20.05.2015. godine do dana isplate
– na iznos od 2,59 eura od dana 01.06.2015. godine do dana isplate
– na iznos od 2,37 eura od dana 18.06.2015. godine do dana isplate
- na iznos od 2,37 eura od dana 20.07.2015. godine do dana isplate, tužbeni zahtjev se odbija, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik dana 05. srpnja 2008. godine sklopili Ugovor o kreditu kojim tuženik kao davatelj kredita financira troškove kupnje osobnog vozila tužitelju kao korisniku kredita, koji glasi na iznos od 19.405,77 CHF. Tužitelj navodi da je tuženik koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, te da je tuženik samoinicijativno mijenjao kamatnu stopu, a da prije zaključenja ugovora nije kao trgovac informirao potrošača o svim parametrima i metodama izračuna kamatne stope, što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Naročito se to odnosi na valutnu klauzulu u CHF o kojoj tuženik nije dao tužitelju potrebne informacije temeljem kojih bi prosječni potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i sve rizike. Tužitelj navodi da je ništetna i odredba o naknadi za troškove zaključenja ugovora i da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika, te da se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo o spomenutim ugovornim odredbama.
2. Nakon dostave dokumentacije od strane tuženika (naime tužitelj je prvotno postavio stupnjevitu tužbu), tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev i konačno ga postavio u podnesku od 05. prosinca 2024. godine. Tužitelj traži da se naloži tuženiku da mu isplati s osnova preplate radi valutne klauzule i s osnova preplate radi promjenjive kamatne stope iznos od 4.274,75 eura, sa zakonskom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate. Nadalje, da se naloži tuženiku da isplati tužitelju s osnova ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iznos od 423,95 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 08. srpnja 2008.g. do isplate, uz naknadu parničnog troška tužitelju, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da sve tvrdnje o nepoštenosti ugovornih odredbi tužitelj temelji na presudama i rješenjima donesenim povodom kolektivne tužbe potrošača, te skreće pažnju sudu da tuženik nije bio tužen spomenutom kolektivnom tužbom i da tuženik uopće nije banka, pa se utvrđenja sudova iznesena u presudama i rješenjima donesenim u povodu kolektivne tužbe potrošača ne mogu primijeniti na tuženika. Tuženik navodi da se u ovom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a) jer da u odnosu na tuženika nema niti subjektivnog niti objektivnog identiteta tužbe. Stoga navodi da u ovom postupku treba provesti dokazni postupak kako bi se utvrdilo jesu li pojedine odredbe ugovora nepoštene odnosno ništetne. Tuženik navodi da sve ugovore u svom poslovanju sklapa u dobroj vjeri i da informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim odredbama ugovora i da nema ništetnih odredbi ugovora. Ističe prigovor zastare cjelokupnog potraživanja tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak.
4. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, Dodatka Ugovoru o kreditu, konačnog otplatnog plana, pregleda promjena kamatnih stopa, pregleda uplata, financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković dipl. oec. iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o., te saslušanjem tužitelja osobno kao stranke.
5. Nakon provedenih dokaza, te ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita zaključili Ugovor o kreditu u iznosu od 19.405,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju RBA na dan isplate kredita.
7. Nije sporno da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, te do jednostrane promjene kamatne stope, a obje okolnosti dovele su do povećanja iznosa anuiteta koje je tužitelj plaćao. Također nije sporno da je tužitelj platio naknadu troškova obrade kredita u iznosu od 701,41 CHF (ročište dana 08. travnja 2024.g.).
8. Sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
9. Osim toga, tuženik osporava da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (u postupku vođenom na Trovačkom sudu u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 dana 04.srpnja 2013.g. i povodom žalbe na Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014.g.) mogu koristiti u ovom postupku. Naglašava da tuženik nije banka.
10. Radi utvrđivanja spornih činjenica pregledana je cjelokupna dokumentacija koja je dostavljena u spis, provedeno financijsko vještačenje i saslušan tužitelj.
11. Tuženik je u ranijem tijeku postupka predlagao provesti dokaz saslušanjem area menagera CR na okolnost načina poslovanja tuženika, posebice prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora. Potom je odustao od tog dokaznog prijedloga i u spis dostavio izjavu ČR ovjerenu kod javnog bilježnika i predložio da se navedena izjava prihvati i cijeni kao dokaz, jer da predloženi svjedok živi u [adresa]. Tužitelj se protivio prijedlogu da se izjava predloženog svjedoka cijeni u ovom postupku kao dokaz, naročito iz razloga jer predloženi svjedok ČR nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetu spora. Tuženik je na ročištu dana 04. studenog 2024. godine odustao od prijedloga da se ČR sasluša kao svjedok.
12. Pročitana je izjava ČR koja je ovjerena kod javnog bilježnika, ali ista izjava nije korištena kao dokaz u ovom predmetu. Radi se o osobi koja nema nikakvih saznanja o konkretnom predmetu ovog spora, te nije ni na koji način sudjelovao u pregovorima i sklapanju predmetnog ugovora. U spomenutoj izjavi ČR izlaže o načinu svog rada kao area menagera za Slavoniju, te općenito izlaže o poslovanju tuženika i pojavi ugovora s valutnom klauzulom u valuti CHF na tržištu, međutim njegovi navodi su posve općeniti, te kako je rečeno, ne odnose se na predmetni ugovorni odnos, pa sud takvu izjavu nije cijenio kao dokaz u ovom postupku.
13. Saslušan je tužitelj na ročištu 17. travnja 2025. godine koji je izjavio da je s tuženikom tijekom 2008. godine zaključio Ugovor o kreditu, a namjena kredita je bila kupnja osobnog vozila koje mu je trebalo za privatne potrebe, za njega i cijelu obitelj, s obzirom da su on i supruga u to vrijeme imali troje malodobne djece, pa su htjeli novi auto radi sigurnije vožnje. Automobil mu nije trebao za poslovanje, već je cjelokupna sredstava kredita utrošio upravo u kupnju automobila. Izjavio je da nije tražio da kredit bude u valuti CHF, ali da su zaposlenici tuženika imali pripremljen baš ugovor u toj valuti. Tvrdi da ga zaposlenici tuženika nisu upozorili na rizik značajnijeg porasta tečaja CHF u odnosu na kunu, niti su ga upozorili da je CHF valuta utočišta, već su mu jedino rekli da je za njega povoljniji kredit u CHF. Tužitelj tvrdi da je tijekom otplate kredita visina anuiteta značajno porasla, te navodi da mu zaposlenici banke nisu objasnili po kojim kriterijima će se kamatna stopa mijenjati te o čemu će ovisiti promjena stope. Izjavio je da nije razumio sve što piše u dodatku ugovoru koji je potpisao, niti je pitao zaposlenike banke da mu detaljnije objasne parametre po kojima će se mijenjati kamatna stopa, niti su se oni potrudili objasniti mu. Tužitelj je platio i naknadu za obradu kredita, a zaposlenici banke mu nisu objasnili strukturu tog troška, odnosno nisu mu objasnili što zapravo plaća plaćajući navedenu naknadu. Izjavio je da mu niti javni bilježnik nije objasnio ništa u pogledu spornih ugovornih odredbi. Izjavio je da je ugovor uglavnom pročitao prije potpisivanja, ali nije tražio objašnjenja od tuženika iako mu je bilo nejasno zašto je ugovor u valuti CHF, te je objašnjenje tog pitanja tražio od zaposlenika banke, koji mu je objasnio da je to za njega najpovoljnije. Nije tražio kredit u drugoj valuti u nekoj drugoj ustanovi, jer o tome nije bio dovoljno educiran, a s obzirom na njegova mala primanja, visina početnog anuiteta bila je za njega prihvatljiva.
14. Iskaz tužitelja je prihvaćen u cijelosti jer je djelovao iskreno i uvjerljivo, osim toga, podudara se sa podacima iz pisane dokumentacijom koja se nalazi u spisu.
15. U pravu je tuženik kada navodi da se na ovaj slučaj ne primjenjuju direktno utvrđenja i odluke iz kolektivnog spora potrošača. Naime, u ovom predmetu je tuženik Porsche Leasing d.o.o., dakle trgovačko društvo koje nije banka i koje nije sudjelovalo u svojstvu tuženika u postupku vođenom povodom kolektivne tužbe potrošača.
16. U ovom predmetu, treba razmotriti i analizirati konkretnu situaciju odnosno razjasniti radi li se u konkretnom ugovoru o kreditu, o ništetnim odredbama u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i odredbi koja se odnosi na naknadu za troškove zaključenja ugovora. Odnosno, u ovom postupku treba utvrditi je li se spomenutim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo prije i tijekom sklapanja ugovora o kreditu, te jesu li navedene ugovorne odredbe uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
17. Iz rezultata provedenih dokaza, utvrđeno je da se radi upravo o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Naime, predmetni ugovor o kreditu je tipski ugovor, unaprijed formuliran i sastavljen od strane tuženika, tako da su i sporne odredbe unesene u tekst ugovora, tako da ih tužitelj nije mogao mijenjati niti intervenirati.
18. Odredbom čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, dalje ZZP/03), važećeg u vrijeme sklapanja ovog ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 96. st. 2. ZZP/07). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96. st. 4. ZZP/07).
19. U konkretnom slučaju, tuženik navodi da je sve ugovore u svom poslovanju sklapao u dobroj vjeri i informirao drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama, ali svoj navod tuženik u ovom postupku nije dokazao. Naime, tuženik nije dokazao da se o spornim odredbama ugovora pregovaralo, niti je priložio dokaze da je u konkretnom slučaju postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu, na način da bi mu prilikom sklapanja ugovora, tuženik kao trgovac i jača ugovorna strana dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF. Tuženik nije dokazao da je informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora.
20. S druge pak strane, tužitelj je dokazao da je u svojstvu potrošača sklopio s tuženikom predmetni ugovor o kreditu, te da je sredstva kredita iskoristio za kupnju automobila koji mu je trebao u privatne svrhe, za potrebe cijele obitelji i da je osobno otplaćivao kredit.
21. Tužitelj traži da sud kao o prethodnom pitanju odluči o ništetnosti dijela određenih ugovornih odredbi i to:
- odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi
- odredbi o valutnoj klauzuli vezano za valutu CHF
- odredbi o naknadi za obradu kredita.
22. U pravu je tužitelj da je sud ovlašten o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, ili dijelova odredbi, odlučiti kao o prethodnom pitanju. Naime, stranka se na ništetnost može pozivati prigovorom u parnici, bez podnošenja tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, što je tužitelj učinio u ovoj parnici, istaknuvši prigovor ništetnosti dijela ugovornih odredbi. U takvoj situaciji, sud je obvezan raspravljati i odlučivati o osnovanosti prigovora ništetnosti, te nema zapreke da u parničnom postupku sud na temelju čl. 12. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, odluči i o prigovoru ništetnosti, kao o prethodnom pitanju. (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1530/10 od 10. travnja 2013.g. i Rev-749/06 od 10. listopada 2006.g.) 23. Što se tiče odredbe točke III. Ugovora o kreditu (list 31 spisa), a uz to i točke 6. Uvjeta ugovora o kreditu (list 32 spisa), koja ugovorna odredba se odnosi na kamatnu stopa koja je bila 6,99% godišnje u vrijeme sklapanja ugovora, ali je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, navodi se da je takva odredba ništetna, jer tuženik nije objasnio tužitelju na koji način i po kojim kriterijima će se kamatna stopa mijenjati, niti je tužitelj imao ikakav utjecaj na promjenu kamatne stope, već se radilo o jednostranoj odluci tuženika.
24. Međutim, Dodatkom ugovoru o kreditu koji je među strankama sklopljen 01. siječnja 2014. godine (list 52 i 53 spisa), stranke su uglavile parametre od kojih je zavisna visina promjenjive kamatne stope, te posljedično tome, visina kamatne stope i efektivne kamatne stope/realne godišnje kamatne stope, koja se primjenjuje na predmetni ugovor o kreditu, tako da je točka III. Ugovora o kreditu dopunjena odnosno izmijenjena. Na taj način, tužitelju su pruženi parametri po kojima će se kamatna stopa mijenjati, pa od toga razdoblja, dakle od 01. siječnja 2014. godine pa do kraja otplate kredita, navedena ugovorna odredba, više nije bila ništetna, jer je, kako je rečeno, odredba dopunjena i izmijenjena, na način da je tužitelj informiran o načinu i kriterijima izmjene kamatne stope.
25. Prema tome, po utvrđenju suda, odredba točke III. Ugovora o kreditu, koja se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu bila je ništetna u razdoblju od sklapanja ugovora dakle od 05. srpnja 2008. godine do siječnja 2014. godine, kada je sklapanjem spomenutog Dodatka ugovora o kreditu, došlo do konvalidacije spomenute ugovorne odredbe.
26. Što se tiče odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno vezanosti glavnice uz valutu CHF naznačene u točki II. Ugovora o kreditu (te točke 5. Uvjeta ugovora o kreditu), navodi se da, iako je valutna klauzula propisana odredbama Zakona o obveznim odnosima, svejedno je u konkretnom slučaju ta odredba ugovorena na nepošten način i suprotno načelima građanskog prava, naročito obveznog prava, koja načela su propisana spomenutim zakonom, jer tuženik nije upozorio tužitelja da je valuta CHF "valuta utočišta" koja u gospodarskim krizama, kakva je bila 2008. godine, u vrlo kratkom vremenu značajno raste.
27. Okolnost da je u to doba Hrvatska narodna banka štitila tečaj kune u odnosu na valutu euro, ali nije štitila tečaj kune u odnosu na valutu CHF i da tuženik na to nije upozoravao klijente, iako je kao trgovac bio dužan to učiniti jer je uprava tuženika raspolagala tim saznanjima, pokazuje da se radi o postupanju koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te je takvo postupanje dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja koji je po struci dostavljač, te je financijski i stručno slabija strana. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, sukladno odredbi čl. 296. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.
28. Osim toga, iako je ugovorna odredba kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bila je uočljiva i jasna, navedena odredba, nije bila razumljiva, te je i na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi.
29. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.
30. S obzirom na navedeno, kako se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi u spomenutom dijelu koji se odnosi na vezanost glavnice uz valutu CHF, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi (čl. 323. ZOO-a).
31. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku za računovodstvo i financije Petri Blašković dipl. oec. iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o.
32. Vještak je u svom nalazu i mišljenju polazio od pretpostavke da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF, u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, te je na temelju dostupne dokumentacije utvrdio:
- da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rasta tečaja, u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 4.274,75 eura, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 168,69 eura, te je preplatio zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 4.106,06 eura.
- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 2,07 eura.
- sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 4.272,68 eura (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno) i to:
- ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 168,69 eura
- ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 4.103,99 eura.
Vještak je naveo da je kredit isplaćen dana 08. srpnja 2008.g. i da je tužitelju istoga dana obračunata naknada za troškove zaključenja ugovora u iznosu od 701,41 CHF, s pdv-om, preračunato u euro, radi se o iznosu od 423,95 eura.
33. Stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a kako je vještak svoj nalaz i mišljenje izradio po pravilima struke, objektivno, jasno i obrazloženo, sud ga je u cijelosti prihvatio.
34. Što se tiče tzv. naknade za troškove zaključenja ugovora, treba reći da tužitelju nije bilo rečeno ni objašnjeno što zapravo predstavlja spomenuta naknada i koje troškove obuhvaća naknada koju je dužan platiti. O ovoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik nije dokazao opravdanost naknade u tom iznosu, što je rezultiralo time da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga je i ova odredba koja je unesena u točku II. i točku III. Ugovora o kreditu ništetna.
35. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer zastarni rok od 5 godina teče od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost ugovora ili ugovorne odredbe. Naime, radi se o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. g. kojim je izražen stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/05), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
36. Kako je ništetnost dijelova ugovornih odredbi koje se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF, na ništetnost odredbe ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i koja se odnosi na naknadu za troškove zaključenja ugovora, utvrđena tek ovom presudom, to zastarni rok nije još ni počeo teći, već će početi tek od pravomoćnosti presude. Stoga je neosnovan prigovor zastare.
37. U odnosu na tijek zatezne kamate, navodi se da je bitno razlučiti tko su stranke u ugovornom odnosu i o kakvom se ugovoru radi. U ovom slučaju se ne radi o ugovoru o zajmu, već o ugovoru o kreditu, u kojem je na jednoj strani fizička osoba, potrošač (tužitelj) kao korisnik kredita, a na drugoj strani je leasing kuća (tuženik), dakle ovlaštena financijska institucija. Bitna je i okolnost da nije zaključen ugovor o zajmu već ugovor o kreditu, koji je unaprijed formuliran od strane tuženika i o čijim ugovornim odredbama tužitelj nije mogao pregovarati s tuženikom. Tuženik je kao trgovac znao ili morao znati za rizike takvog ugovaranja i za činjenicu da tužitelja nije na pravilan način upozorio (nije uopće upozorio) na rizike ugovaranja valutne klauzule.
38. Prema tome, tuženik nije bio savjestan, pa kako se radi o stjecanju bez osnove koji je propisan odredbom čl. 1111. ZOO/05, to tužitelju temeljem čl. 1115. ZOO/05, pripadaju zatezne kamate koje teku od dana kada je tuženik kao nesavjestan stjecatelj pojedine iznose stekao bez osnove (kako je precizirano u izreci presude).
39. S obzirom na izloženo, prihvaćen je tužbeni zahtjev koji je preciziran prema nalazu financijskog vještaka, u podnesku tužitelja od 05. prosinca 2024. godine, te je utvrđena ništetnost dijela ugovorne odredbe točke II. Ugovora o kreditu, odnosno čl. 4. i čl. 5. Uvjeta ugovora o kreditu, u kojima je naznačena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF, ništetnost dijela ugovorne odredbe točke III. Ugovora o kreditu, odnosno čl. 6. Uvjeta Ugovora o kreditu, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, ali samo za razdoblje od 05. srpnja 2008.g. do 01. siječnja 2014. godine. Također je utvrđena i ništetnost dijela ugovorne odredbe točke II. i III. Ugovora o kreditu, koja se odnosi na naknadu troškova zaključenja ugovora o kreditu.
40. Prema odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovornih odredbi, svaka je strana dužna vratiti sve što je primila s osnova ništetnih odredbi, pa je naloženo tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos preplate od 4.225,09 eura i to:
- s osnova preplate radi valutne klauzule u CHF iznos od 4.106,06 eura, sa zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je precizirano u izreci presude,
- s osnova preplate radi promjenjive kamatne stope za razdoblje od 05. srpnja 2008. g. do 01. siječnja 2014.g., iznos od 116,42 eura, sa zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je precizirano u izreci presude, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 52,27 eura, sa pripadajućom zateznom kamatom, kako je precizirano u izreci presude, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
- s osnova troškova zaključenja ugovora, iznos od 423,95 eura, sa zateznom kamatom od plaćanja tog iznosa odnosno od 08. srpnja 2008.g. do isplate.
41. Tuženik se u podnesku od dana 05. prosinca 2023. godine, protivio preinaci tužbe, navodeći da je tužitelj morao dokazati da se obratio tuženiku tražeći dokumentaciju, ali da to nije učinio.
42. Nije u pravu tuženik. Naime, tužitelj je na pripremnom ročištu dana 05. studenog 2020.g. predao u spis dopis od dana 04. lipnja 2019.g. kojim zaposlenici tuženika odgovaraju tužitelju na njegov zahtjev koji su, kako navode, zaprimili dana 31. svibnja 2019.g. a kojim je tužitelj tražio da mu dostave dokumentaciju koja se odnosi na predmetni Ugovor o kreditu. Tuženik je u tom dopisu odgovorio: "…s obzirom na činjenicu da je uvodno naznačeni Ugovor završen dana 30. lipnja 2015.g., to ne postoji obveza našeg društva za dostavom tražene dokumentacije."
43. Radi toga je sud na pripremnom ročištu dana 05. studenog 2020.g. naložio tuženiku dostavu dokumentacije koja se odnosi na ovaj ugovorni odnos, a tuženik je uz podnesak od 25. studenog 2020.g. dostavio zatraženu dokumentaciju. Nakon toga, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 12. lipnja 2023. godine, dakle u fazi prethodnog postupka, s obzirom da je tek na ročištu dana 08. travnja 2024.g. zaključen prethodni postupak (list 72 spisa). S obzirom na navedeno, tužitelj nije bio prekludiran u trenutku kada je uredio i precizirao tužbeni zahtjev.
44. Naknadno, na ročištu dana 17. travnja 2025.g. tuženik se protivio preinaci tužbe učinjenoj podneskom tužitelja od dana 05. prosinca 2024.g., kojim je tužitelj nakon financijskog vještačenja snizio tužbeni zahtjev, odnosno uskladio ga prema nalazu i mišljenju vještaka. Sud je dopustio preinaku tužbe, smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama, iako se zapravo, radilo o smanjenju tužbenog zahtjeva, što se ne smatra preinakom tužbe u smislu čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku.
45. Na dosuđene iznose preplate i troškova naknade za zaključenje kredita, dosuđena je zatezna kamata, jer je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje novčane obveze, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a kamatna stopa teče od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope zatri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentne stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
46. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Izmjeni Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN126/22), po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.
47. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe - 100 bodova, pristup na ročište 05.11.2020. godine - 100 bodova, pristup na ročište 18.05.2022.g. - 100 bodova, podnesak od 12.06.2023. godine - 100 bodova, sastav podneska od 04.04.2024.g. - 100 bodova, pristup na ročište 08.04.2024. godine - 100 bodova, sastav podneska od 05.12.2024. godine - 100 bodova, pristup na ročište dana 17.04.2024. godine - 100 bodova, ukupno 800 bodova, odnosno 1.600,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 400,00 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, te razlika troškova vještačenja u iznosu od 118,19 eura, pristojba na presudu u iznosu od 87,60 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju ukupno iznosi 2.537,60 eura.
48. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 04. lipnja 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope zatri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentne stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
49. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, dana 04. lipnja 2025.g.
Sutkinja
Nives Šimunović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
