Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3318/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1548/2024-74 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1548/2024-74 od 30. listopada 2024. u točkama I., II. i IV. (pobijani dio), kao i u točki I. izreke rješenja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznose od 1.694,87 eur s osnova neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od 7. kolovoza 2018., i iznos od 132,72 eur s osnove tuđe njege i pomoći sa zakonskom zateznom kamatom od 30. listopada 2024. (točka I.), te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.706,73 eur sa zakonskom zateznom kamatom (točka II.), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko iznos dosuđenog u točki II. sa zakonskom zateznom kamatom (točka III.), a odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (točka IV.).

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u dijelu zahtjeva za isplatom zakonskih kamata na iznos od 132,72 eur tekućih od 26. ožujka 2016. do 7. kolovoza 2018. (točka I.), te nije dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 9. svibnja 2024. (točka II.)

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik pobijajući odluku suda prvog stupnja u točkama I., II. i IV. izreke presude iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati u pobijanom dijelu na ponovno suđenje.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika je dostavio na odgovor tužitelju.

Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

Žalba tuženika nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti kao i naknade s osnove tuđe njege i pomoći te naknadom troškova parničnog postupka, a sve zbog prometne nezgode koja se dogodila 4. veljače 2015.

4. Ovaj žalbeni sud svojom odlukom pod poslovnim brojem Gž-2361/2023-3 od 24. siječnja 2024. ukinuo je odluku suda prvog stupnja i vratio predmet na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja s uputom da utvrdi činjenično stanje je li došlo do zastare potraživanja tužitelja za iznose koji su postavljeni u podnesku od 19. studenog 2019., odnosno trebalo je raspraviti da li je nastupila zastara za preinačeni povećani dio tužbenog zahtjeva za određene naknade.

5. Imajući u vidu uputu žalbenog suda, u ponovljenog postupku sud prvog stupnja nadopunio je činjenično stanje te iz rezultata provedenog parničnog postupka proizlazi:

- da je tužitelj kao suputnik učestvovao u prometnoj nezgodi koja se desila 4. veljače 2015. u Zagrebu na Aveniji Večeslava Holjevca kod kućnog broja 123,

- da je prometnu nezgodu skrivio MP upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] na način da nije održao razmak koji je potreban u kretanju iza drugog vozila, te je svojim prednjim lijevim dijelom naletio na stražnji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka] u kojem se nalazio tužitelj kao suputnik,

- da je tuženik osiguranik police od auto odgovornosti ĆP,

- da je tužitelj zatražio hitnu liječničku pomoć te mu je dijagnosticirana ozljeda istegnuća mišića vrata, i slabinske kralježnice,

- da je tužitelj zahtjev za naknadu štete uputio tuženiku 25. ožujka 2016.,

- da je tužba podnesena sudu dana 6. listopada 2016.,

- da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 5.000,00 kn prije podnošenja tužbe te potom je isplatio tijekom postupka iznos od 1.000,00 kn 7. kolovoza 2018.,

- da je tijekom postupka došlo do povlačenja tužbe u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata za dosuđeni iznos s osnova tuđe njege i pomoći 132,72 eur i to za kamate koje su bile zatražene od 26. ožujka 2016. do 7. kolovoza 2018.,

- da je provedeno medicinsko vještačenje i pregledana medicinska dokumentacija od strane vještaka prof. dr. sc. Žarka Arašića kirurga i ŠP dr. med., specijalist psihijatar, koji su utvrdili da je kritične prigode tužitelj zadobio istegnuće mišića vratne i slabinske kralježnice,

- da je tužitelj kritične prigode trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 dana te slabog intenziteta u trajanju od 45 dana,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć 15 dana po dva sata dnevno te još 20 dana po jedan sat dnevno, ukupno 50 sati,

- da je tužitelj pretrpio intenzivan strah primarnog karaktera kratkog trajanja, dok je sekundarni strah bio je jakog intenziteta trajao od povrjeđivanja 4. prosinca 2015. do kirurškog pregleda 10. prosinca 2015., srednjeg intenziteta je trajao do pregleda psihijatra 29. prosinca 2015., slabog manjeg intenziteta zaključno mjesec dana,

- da je uslijed zadobivene povrede došlo do umanjenja životnih aktivnosti u odnosu na kirurški aspekt povrijeđene kralježnice od 3%, a smanjenje životnih aktivnosti s psihijatrijskog aspekta došlo je do smanjenja životnih aktivnosti od 5%, ukupno realna smanjenost životnih aktivnosti tužitelja uslijed štetnog događaja bi bila 7%.

6. Na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) te imajući i vidu jačinu i trajanje fizičke boli, karakter težinu i lokaciju ozljede neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha te smanjene životne aktivnosti s kirurškog i psihijatrijskog aspekta, a dalje imajući u vidu da je u vrijeme povrjeđivanja tužitelj bio osoba stara 45 godina te preostali njegov životni i radni vijek smatrao pravilnom primjenom Orijentacionih kriterija dosuditi s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.654,46 eur. Kako je tuženik već tužitelju do presuđenja isplatio 6.000,00 kn/796,33 eur, to bi tužitelj imao pravo na ime neimovinske štete u iznosu od 1.858,12 eur. Kako je njegov tužbeni zahtjev postavljen u visini od 1.694,87 eur to je pravilno sud prvog stupnja dosudio navedeni iznos tužitelju.

6.1. Isto tako sud prvog stupnja pravilnom primjenom članka 223. ZPP-a utvrdio je cijenu sata za pružanje tuđe njege i pomoći u visini od 4,00 eur, te kad se taj iznos pomnoži sa 50 sati koliko mu je trebala biti pružena tuđa njega i pomoć, tužitelju bi pravilno pripadao dosuđeni iznos od 132,72 eur.

7. Imajući u vidu žalbene navode tuženika potrebno je naglasiti da su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

8. Sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilo je i potpuno utvrdio činjenično stanje u ovom postupku jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Žalbenim navodima tuženik ističe da je uređenjem tužbenog zahtjeva podneskom od 15. studenoga 2019., sud prvog stupnja trebao cijeniti sukladno istaknutom prigovoru zastare potraživanja. Ovo stoga jer je prema stavu tuženika liječenje tužitelja bilo okončano 10. veljače 2016., pa da je potraživanje tužitelja koje je u tužbi bilo u iznosu od 663,61 eur, s preuređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 19. studenoga 2019. u iznosu od 1.021,96 eur, u zastari u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva. Ovaj žalbeni prigovor tuženika nije osnovan, jer je sud prvog stupnja pravilno u ponovljenom postupku otklonio navedeni prigovor imajući u vidu činjenicu da je tužitelj podnio tužbu sud 6. listopada 2016. te je tužitelj nakon što je proveden dokazni postupak utvrđenja činjeničnog stanja i nakon provedenih vještačkih nalaza vještaka liječnika, tek tada mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev što je i učinio u podnesku od 19. studenoga 2019. Ne može se govoriti o zastari za preinačeni dio tužbenog zahtjeva radi toga što je došlo do povećanja tužbenog zahtjeva nakon što je provedeno medicinsko vještačenje. Mjerodavno za odlučivanje o prigovoru zastare je dan podnošenja tužbe, a ne dan preinake tužbe, jer je u trenutku preinake, tužitelj saznao za potpunu visinu štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi 4. veljače 2015.

10. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika koji ističe da je tijekom postupka sud prvog stupnja koristio presliku medicinske dokumentacije umjesto u izvorniku. Ovo stoga jer uz presliku medicinske dokumentacije sudu je dostavljena i dokumentacija u elektronskom obliku pa se i navedeni prigovor tuženika smatra neosnovanim.

11. Isticanje žalbenog prigovora na vještačke nalaze liječnika vještaka u postupku pred sudom prvog stupnja, iz razloga jer je tužitelj raspolagao s vještačkim nalazom vještaka po svom osobnom izboru, dr. EP, je neosnovan žalbeni prigovor. Naime, vještački nalaz na koji se poziva tuženik je vještački nalaz vještaka koji je na zahtjev tuženika izradio svoj nalaz i mišljenje. Pred sudom prvog stupnja provedeno je vještačenje po vještacima koje je odredio taj sud, na koja nalaze i mišljenja su stranke imale primjedbe, koja su vještaci otklonili i na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo. To što ti vještački nalazi se ne podudaraju s nalazom i mišljenjem privatnog vještačenja koje je proveo tuženik ne dovodi u pitanje pravilnost suda prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje, koje se temelji na istomu.

12. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika koji je usmjeren na način obračuna neimovinske štete, ovo kod činjenice da je sud od zatraženog potraživanja tužitelja za visinu štete u iznosu od 1.694,87 eur taj iznos trebao umanjiti za uplaćeni iznos tijekom trajanja postupka od strane tuženika tužitelju u iznosu od 6.000,00 kn/796,33 eur. Za istaknuti je da je navedeni žalbeni prigovor neosnovan jer je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.694,87 eur. U postupku utvrđivanja osnovanosti tužbenoga zahtjeva sud prvog stupnja cijenio je provedeni dokaz po vještacima liječnicima, uz primjenu orijentacionih kriterija, te je utvrdio kolika naknada pripadada tužitelju s osnova pretrpljene štete. Do utvrđenog iznosa od 2.654,64 eur, sud prvog stupnja došao je pravilnom primjenom materijalnog prava na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, te je od navedenog iznosa odbio već uplaćeni iznos tuženika tijekom postupka u visini od 6.000,00 kuna/796,33 eur, te došao do zaključka da bi tužitelj imao pravo na štetu u iznosu od 1.858,12 eur. Kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev postavio u nižem iznosu to jest 1.694,87 eur, to je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio navedeni iznos i dosudio pravilno iznos određen u izreci presude suda prvog stupnja pa se žalba tuženika i u spomenutom dijelu ukazuje neosnovanom.

13. Neosnovan je prigovor tuženika i u pogledu zateznih kamata koje su tužitelju dosuđene na neimovinsku štetu od 7. kolovoza 2018. sukladno članku 1103. ZOO-a, a ne od trenutka konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 19. studenoga 2019.

14. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika da nije donesena odluka o povlačenju dijela tužbe za isplatu zakonskih kamata. Potrebno je naglasiti da je odluka u tom dijelu donijeta i to rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke pa da tužitelj nije potražio kamate za razdoblje od 26. ožujka 2016. do 7. kolovoza 2018. Navedeno je tužitelj precizirao u podnesku od 9. svibnja 2024. Kako je to bilo vrijeme trajanja postupka između stranaka bio je potreban pristanak tuženika na promijenjeni dio tužbenoga zahtjeva, što je izostao jer se na takav promijenjen tužbeni zahtjev tuženik nije usprotivio već se upustio u raspravljanje. Stoga, se ukazuje da je žalba tuženika u spomenutom dijelu neosnovana, te da je sud prvog stupnja pravilno donio odluku pozivom na odredbu članka 193. ZPP-a.

15. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika kojim prigovara visini vrijednosti boda po kojem je obračunat trošak parničnog postupka. Naime, u ovom postupku primjenjuje se Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 139/23, dalje u tekstu: Tarifa), pa je sud prvog stupnja pravilnom primjenom Tbr. 52 po kojem odvjetniku se primjenjuje Tarifa koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a to je trenutak donošenja prvostupanjske odluke. Vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a prema Tbr. 54 vrijednost boda je iznosila 2,00 eur. S obzirom na iznijeto ukazuje se da je žalba tuženika i u navedenom dijelu neosnovana.

16. Zbog iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ovog suda.

U Splitu 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Šimičić