REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-765/2025-2
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužiteljica 1. CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. UG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici JG, Krešimir Bagić i Matteo Manarin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženog NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vatroslav Abramović, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj P-456/2024-11 od 9. siječnja 2025., dana 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se kao osnovana žalba tuženika, te se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj P-456/2024-11 od 9. siječnja 2025. preinačuje na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova.
II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade troškove žalbe u ukupnom iznosu od 31,25 eur u roku od 15 dana, dok je zahtjev tuženika preko tog priznatog iznosa do zatraženog u iznosu od 125,00 eur (za iznos od 93,75 eur) odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom presuđeno je:
„I. Utvrđuje se da su tužiteljice stekle pravo suvlasništva nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Rab označena kao k. č. br. [katastarska čestica] i opisana kao kuća i garaža i dvorište ukupne površine 351 m2 i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to svaka u 1/6 suvlasnička dijela te se iste ovlašćuju, po pravomoćnosti ove presude, izvršiti upis prava suvlasništva na svoje ime, a što je tuženik dužan trpjeti.
II. Tuženik je dužan tužiteljicama naknaditi parnični trošak postupka u iznosu od 325,05 EUR, u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na točku II. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, i to zbog nepravilne primjene odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku te zbog izostanka obrazloženja o odluci o trošku. Ističe da je odmah po primitku tužbe tužitelja priznao njihov tužbeni zahtjev, nije dao povoda za tužbu, što tužitelji niti ne tvrde, a niti su tužbi priložile ikakvo pismeno iz kojeg bi se dalo zaključiti da su prije podnošenja tužbe opomenuli tuženika u svezi predmetnog tužbenog zahtjeva pa da se on oglušio na to, što bi eventualno uzrokovalo potrebu podnošenja tužbe. Obzirom na iznijeto, da u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, već da je sud trebao promijeniti odredbu članka 157. istoga Zakona.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu u odluci o troškovima postupka preinači na način da odbije zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog postupka i naloži tužiteljima da naknade tuženiku trošak sastava žalbe.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Prvostupanjski je sud točkom II. presude na temelju priznanja naložio tuženiku nadoknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 325,05 eur, sve uz obrazloženje u osnovnom da su tužitelji uspjeli u postupku (tuženik je priznao tužbeni zahtjev tužitelja) pa im je tuženik dužan nadoknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 325,05 eur, sve to temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
5. Ispitujući odluku o troškovima sadržanu u prvostupanjskoj presudi u granicama razloga navedenih u tuženikovoj žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člancima 381. i 167. stavkom 1. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika nadoknaditi tužiteljima parnične troškove i da je slijedom toga tuženikova žalba osnovana.
6. U konkretnom je slučaju tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnine koja je u zemljišnim knjigama suda prvoga stupnja označena kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i garaža i dvorište ukupne površine 351 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to svako u 1/6 suvlasnička dijela, pa se ovlašćuju tužitelji po pravomoćnosti presude izvršiti upis prava suvlasništva na svoje ime, a što je tuženik dužan trpjeti.
6.1. Činjeničnim navodima svoje tužbe tužitelji ističu da je tuženik (njihov svekar i djed) na predmetnoj nekretnini upisan kao isključivi vlasnik, iako se radi o nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu tuženika i njegove sada pok. supruge TG svakoga u ½ dijela, što sve proizlazi iz Ugovora o korištenju bračne stečevine sklopljenog 4. kolovoza 2004. između tuženika i sada pok. TG. Unatoč postojanju spomenutoga Ugovora, TG za svog života nije isti provela u zemljišnim knjigama, pa je tako tuženik i nakon njene smrti ostao upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine. Na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ermine Radić, poslovni broj O-3623/15, UPP-OS-50/15 od 10. kolovoza 2015., nasljednikom pok. TG, proglašen je njen sin VG (suprug prvo tužiteljice i otac drugo i treće tužitelja), pa je tako smrću svoje majke, VG stekao nasljedno imovinsko pravo i to pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu njegovih roditelja svakoga u ½ dijela, a koje pravo je smrću VG prešlo na tužitelje. Također, ističu da predmetna nekretnina predstavlja njihov dom, u koji su uložena znatna financijska sredstva u obnovu i nadogradnju od strane prvo tužiteljice i njena pok. supruga VG.
6.2. Tuženik je priznao tužbeni zahtjev nakon primitka tužbe ne upuštajući se u raspravljanje o glavnoj stvari te je predložio donošenje presude na temelju priznanja, pri čemu nije potraživao troškove postupka.
7. Iz navoda tužbe i odgovora na tužbu stoga proizlazi da tuženik nije dao povod za tužbu te da je priznao tužbeni zahtjev ne upuštajući se u raspravljanje o glavnoj stvari, a to su pretpostavke za naknadu troškova po načelu odgovornosti za krivnju odnosno za slučaj (načelo culpae) iz članka 157. ZPP (nedavanje povoda za tužbu) kada će tužitelj nadoknaditi tuženiku parnične troškove, dakle nikako obratno.
8. Prvostupanjski je sud stoga pogrešno primijenio materijalno pravo kad nije primijenio to načelo i tu zakonsku odredbu, već je o troškovima odlučio po načelu odgovornosti za uspjeh (načelo causae) smatrajući da su prihvaćanjem tužbenog zahtjeva zbog tuženikova priznanja bezuvjetno ostvarene pretpostavke za naknadu parničnih troškova tužitelju.
9. Time su ostvarene pretpostavke za preinačenje odluke odbijanjem zahtjeva tužitelja za naknadom parničnih troškova, pa je slijedom toga, a na temelju odredbe članka 380. točke 3. u vezi sa člancima 381. i 373. točkom 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.
10. Obzirom na uspjeh tuženika s njegovom žalbom, istom pripada trošak postupka koji se odnosi na troškove zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku, sve to temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i tarifnog broja 10. točke 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.), u ukupnom iznosu od 31,25 eur (kao vrijednost predmeta spora uzeta je u obzir visina priznatog troška postupka), dok je zahtjev tuženika preko tog priznatog iznosa do zatraženog u iznosu od 125,00 eur (za iznos od 93,75 eur) odbija kao neosnovan.
U Puli-Pola 4. lipnja 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
