Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1116/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Renati Horvatin, odvjetnici u Našicama, protiv tuženice „Privredna banka“ d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj: P- 409/2024-5 od 18. ožujka 2025., dana 4. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj: P- 409/2024-5 od 18. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud dana 18. ožujka 2025. pod poslovnim brojem P- 409/2024-5 donio presudu kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnim odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj: 9012250660 od 23. siječnja 2007., a koja se odredba odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tuženici da s osnove naknade parničnog troška isplati tužiteljici iznos od 1.898,17 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. U točki III. izreke prvostupanjski je sud naložio tužiteljici da s osnove naknade parničnog troška isplati tuženici iznos od 200,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv odluke o parničnom trošku iz točke II. izreke tuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženica u žalbi posebno ističe kako prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio uspjeh stranaka u predmetnom parničnom postupku, pa posljedično tome da je došlo do pogrešne odluke o parničnom trošku. Konkretno da je tužiteljica u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva uspjela sa 50% dok da je u odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva uspjela sa 83,26%, dakle da je tužiteljica ukupno u ovoj parnici uspjela sa 66,36%, a ne 83,17% kako to da pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud. Tuženica stoga predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o parničnom trošku na način da uzme u obzir kako tužiteljica djelomično nije uspjela kako u deklaratornom tako i u kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva.

3. U svezi uspjeha stranaka u ovom postupku za istaknuti je kako je prvostupanjski sud dana 11. prosinca 2023. pod poslovnim brojem: 15 P- 17/2022-27 prvotno donio presudu kojom je u točki I. izreke presudio da je ništetna ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 9012250660 od 23. siječnja 2007. u dijelu u kojem se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. U točki II. izreke prvostupanjski je sud presudio da je ništetna ugovorna odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnosi na valutnu klauzulu CHF. U točki III. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženici isplatu iznosa od ukupno 3.942,54 eura / 29.705,31 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u izreci presude, a s osnova razlike tečaja. Nadalje, u točki IV. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.121,31 eura / 23.517,50 kuna. Konačno, u točki V. izreke prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev pod točkom I. tužbe.

4. Odlučujući o žalbi tuženice protiv prvostupanjske presude od 11. prosinca 2023., Županijski je sud u Splitu, dana 18. rujna 2024. donio presudu i rješenje. Presudom je djelomično odbio žalbu tuženice kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke. Rješenjem je djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu od 11. prosinca 2023. i to u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke, te je u ovom dijelu vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski je sud potom donio već navedenu presudu 18. ožujka 2025. protiv koje je tuženica podnijela sada predmetnu žalbu i to baš u dijelu odluke o parničnom trošku koja je sadržana u točki II. izreke presude.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

6. Prije svega se potrebno osvrnuti na žalbeni navod tuženice kako je tužiteljica u odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva uspjela sa 83,26%. Naime tuženica ističe kako je prvostupanjskom presudom od 11. prosinca 2023. u točki III. izreke tužiteljici dosuđen iznos od 3.942,54 eura, dok da je iz obrazloženja ove presude i to baš odlomka 25., razvidno kako je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan zahtjev za isplatom iznosa od 792,62 eura, a koji se odnosi na preplaćenu razliku u kamati.

7. Prvostupanjski je sud u odlomku 25. obrazloženja presude od 11. prosinca 2023. naveo kako je tužiteljica podneskom od 8. studenoga 2023. „uredila“ tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu po osnovi tečajne razlike, ali ne i po osnovi pretplaćene kamate, pa da bi u tom dijelu tužbeni zahtjev bio neosnovan.

8. Tužiteljica je u podnesku od 7. studenoga 2023. „specificirala“ tužbeni zahtjev u odnosu na kondemnatorni dio na način da sada zahtjeva od tuženice isplatu iznosa od 3.942,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (potražuje isplatu samo s osnova tečajne razlike), dok je ranije (u tužbi) zahtijevala isplatu iznosa od 4.740,16 eura (ranije 35.714,73 kune). Tužiteljica je dakle smanjila tužbeni zahtjev za 797,62 eura. Naime smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe, djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban tuženikov pristanak. Takvo je i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: SU- IV- 16/2021-8 od 26. travnja 2021.

9. U konkretnom slučaju do ovog djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva došlo je nakon upuštanja tuženice u raspravljanje o glavnoj stvari, pa je trebao njezin pristanak. No, tuženica se na ročištu za glavnu raspravu od 15. studenoga 2023. izrijekom protivila ovom djelomičnom povlačenju tužbe, pa je prvostupanjski sud trebao odlučiti o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu za isplatom iznosa od 4.740,16 eura (ranije 35.717,43 kune). Sud to nije učinio već je presudom od 11. prosinca 2023. odlučio o kondemnatornom zahtjevu za isplatom iznosa od 3.942,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama ( ovaj je zahtjev prihvaćen u točki III. izreke presude od 11. prosinca 2023.). Dakle, prvostupanjski sud nije odlučio o dijelu tužbenoga zahtjeva za isplatom iznosa od 797,62 eura.

10. Odredbom članka 338. stavak 3. ZPP-a propisano je kako izreka presude sadrži odluku o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih stvari koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (članak 333.). Izreka presude ima značenje presude u užem smislu, te se uz izreku u bitnome vežu njezini učinci i određuju njihove subjektivne i objektivne granice. Sadržaj obrazloženja normiran je odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a, a u njemu se ne odlučuje o prihvaćanju ili odbijanju stvari koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja.

11. Međutim neovisno o tome što se u obrazloženju presude ne odlučuje o osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženica nije u pravu kada navodi da je o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatom (iznosa od 797,62 eura) prvostupanjski sud odlučio u odlomku 25. prvostupanjske presude od 11. prosinca 2023., ovo prije svega stoga što se u ovom dijelu presude uopće ne navodi za koji bi to točno određeni iznos tužbeni zahtjev bio odbijen kao neosnovan. Tuženica je pak, ako je smatrala da je prvostupanjski sud presudom od 11. prosinca 2023. trebao odlučiti i o tužbenom zahtjevu i u dijelu iznosa od 797,62 eura, o kojem nije odlučio u izreci ove presude (a trebao je odlučiti), mogla predložiti prvostupanjskom sudu da presudu dopuni, a ovo u suglasju sa odredbama članaka od 339. do 341. ZPP-a. No, tuženica to nije učinila.

12. Slijedom navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud u ovom postupku uzimajući u obzir glavnu stvar i sporedna traženja presudio:

- u točki II. i III. izreke prvostupanjske presude od 11. prosinca 2023. (u točki II. prihvaćen je deklaratorni dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnim odredbe članka 7. predmetnog ugovora o kreditu, dok je u točki III. naloženo tuženici da isplati tužiteljici iznos od 3.942,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama) i

- u izreci sada pobijane presude od 18. ožujka 2025. u kojoj je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u kojem je traženo utvrđenje ništetnim odredbe članka 4. predmetnog ugovora o kreditu.

13. U ovom postupku tužiteljica je postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dviju odredbi predmetnog ugovora o kreditu (riječ je o deklaratornom tužbenom zahtjevu) u svrhu odlučivanja o zahtjevu za isplatom iznosa od 4.740,16 eura (ranije 35.717,43 kune), a radi stjecanja bez osnova.

14. Kad deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu valjanosti tužbenog zahtjev za činidbu – isplatu, takav deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora se u tom slučaju određuje samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za činidbu – isplatu. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 688/2000-2 od 7. siječnja 2004. No, u predmetnom slučaju prvostupanjski je sud u prvostupanjskoj presudi od 11. prosinca 2023. donio odluku za isplatom iznosa 3.942,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, na temelju utvrđenja da je odredba članka 7. predmetnog ugovora o kreditu ništetna.

15. S druge pak strane tuženica je uspjela u ovom postupku samo u odnosu na zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbe članka 4. predmetnog ugovora o kreditu, o kojem se zahtjevu odlučivalo u ponovljenom postupku, odnosno presudom od 18. ožujka 2025.

16. Slijedom navedenog proizlazi kako tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnom odredbe članka 4. predmetnog ugovora o kreditu (koji je zahtjev odbijen kao neosnovan) u izreci prvostupanjske presude od 18. ožujka 2025. nije ni bio relevantan za ocjenu valjanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.942,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Dakle, u bitnome, tužiteljica je u ovom postupku uspjela u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnim odredbe članka 7. predmetnog ugovora o kreditu, te u cijelosti za isplatom iznosa od 3.942,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

17. Sukladno iznijetom, a uzimajući u obzir uspjeh stranaka iz prvostupanjskih presuda od 11. prosinca 2023. te od 18. ožujka 2025. za zaključiti je kako prvostupanjski sud nije primijenio materijalno pravo na štetu tuženice kada ju je u točki II. izreke presude od 18. ožujka 2025. obvezao da isplati tužiteljici iznos od 1.898,17 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Ova odluka ima svoje pravno uporište u odredbama članka 154. stavak 1. i 155. stavci 1. i 2. ZPP-a, posebno uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice u presudi od 11. prosinca 2023.

18. Slijedom navedenog trebalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu te potvrditi pobijanu odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude od 18. ožujka 2025. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu 4. lipnja 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi