Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1384/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sudcu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vizentin - Brnabić & Rus, j.t.d. Rijeka, protiv tuženice „Zagrebačka banka“ d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv odluke o parničnom trošku iz presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P- 2564/2023-9 od 8. travnja 2025., dana 4. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana te se djelomično potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki IX. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P- 2564/2023-9 od 8. travnja 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da u roku petnaest dana isplati tužitelju iznos od 5.316,61 euro sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 8. travnja 2025. do isplate.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženice te se djelomično preinačava odluka o parničnom trošku sadržana u točki IX. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P- 2564/2023-9 od 8. travnja 2025. i to u dijelu dosuđene stope zatezne kamate, na način da na dosuđeni iznos od 5.316,61 euro teče zatezna kamata od 8. travnja 2025. do isplate: „po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška sastava žalbe u ukupnom iznosu od 174,81 euro sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od donošenja odluke do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke utvrdio ništetnim odredbe članaka 2., 7. i 23 P Ugovora o kreditu koji je između parničnih stranaka zaključen 20. listopada 2006. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke naložio tuženici da isplati tužitelju iznos od 20.908,83 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. U točki III. izreke prvostupanjske presude prvostupanjski je sud utvrdio ništetnom dio odredbe članka 2. predmetnog ugovora o kreditu, dok je u točki IV. izreke naložio tuženici da isplati tužitelju iznos od 3.879,82 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, prvostupanjski je sud u točki V. izreke pobijane presude utvrdio ništetnim odredbe članka 1.2 i 4. predmetnog ugovora, dok je u točki VI. izreke naložio tuženici da isplati tužitelju iznos od 2.559,19 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, u točki VII. izreke pobijane presude , prvostupanjski je sud utvrdio ništenim dio odredbe članka 2. predmetnog ugovora o kreditu, a u točki VIII. izreke naložio je tuženici da isplati tužitelju iznos od 130,24 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Prvostupanjski je sud u točki IX. izreke odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 5.316,61 euro sa pripadajućim zateznim kamatama. Konačno, prvostupanjski je sud u točki X. izreke djelomično odbio tužbeni zahtjev i to u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnim dijela odredbe članka 2. predmetnog ugovora o kreditu, koji je dio točno naveden u ovoj točki izreke.

2. Protiv prvostupanjske presude, i to baš u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak (točka IX. izreke), tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku o parničnom trošku iz točke IX. izreke presude (u korist tuženice), odnosno podredno da ju ukine u pobijanom dijelu te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku o parničnom trošku iz točke IX. izreke prvostupanjske presude, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

5. Suprotno shvaćanju tuženice, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud u odnosu na dosuđeni parnični trošak tužitelju radi zastupanja na ročištima za glavnu raspravu te sastava podnesaka, sve putem odvjetnika, pravilno i zakonito obračunao parnični trošak te ga tužitelju i dosudio u suglasju sa odredbama T. br. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje „Tarifa“), Konkretno, tužitelj je imao trošak sastava tužbe, te podnesaka od 16. siječnja 2020., 19. rujna 2022., sve po 250 bodova, a ovo na temelju odredbi T. br. 7. i 8. „Tarife“. Također, tužitelj je imao trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik i to baš radi zastupanja na ročištima od 28. rujna 2021., 17. studenog 2021., 11. listopada 2022., 2. ožujka 2024. i 11. veljače 2025. (svako po 250 bodova), a ovo na temelju T. br. 9. „Tarife“. Slijedom navedenog, trošak tužitelja za zastupanje po odvjetniku iznosi 2.000,00 bodova. Pri vrijednosti boda od 2,00 eura (T.br. 54. „Tarife“), ukupni parnični trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku koji je odvjetnik iznosi 4.000,00 eura. Također, tužitelj je imao i trošak sudskih pristojbi koje se plaćaju na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 5.920,00 kuna (sada 785,72 eura), a u suglasju sa odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18. i 51/23). Za napomenuti je kako u spisu postoje i pisani dokazi (isprave) iz kojih je razvidno da je tužitelj ove iznose i platio. Konačno, za reći je kako je tužitelj imao trošak financijskog vještačenja u iznosu od 4.000,00 kuna (sada 530,89 eura), koji je bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Slijedom navedenog proizlazi kako je tužitelj zaista imao parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.316,61 euro, koji mu je iznos prvostupanjski sud pravilno i dosudio u točki IX. izreke prvostupanjske presude.

6.1. Tuženica je u žalbi pobijala obračun parničnog troška u odnosu na vrijednost boda prema Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Tuženica naime smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno obračunao parnični trošak tužitelja uzimajući kao vrijednost 1 boda iznos od 2,00 eura, umjesto da je za radnje koje je tužitelj putem punomoćnika koji je odvjetnik, poduzeo prije 5. studenoga 2022., primijenio tada važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj da je vrijednost jednog boda iznosila 10,00 kuna odnosno sada 1,33 eura. Žaliteljica je posebno upozorila na nemogućnost retroaktivne primjene Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika jer da je takvo postupanje protuustavno, odnosno da je suprotno odredbi članka 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske. U svezi sa ovim žalbenim razlogom, koji je također neosnovan, za reći je slijedeće.

6.2. Zaista, prvostupanjski je sud za sve priznate pravne radnje koje je za tužitelja poduzeo njegov punomoćnik, obračunao vrijednost boda u visini od 2,00 eura, a što je u suglasju sa odredbama T. br. 52. stavak 3. i T. br. 54. „Tarife“. Naime odredbom T. br. 52. stavak 3. „Tarife“ propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. T. br. 54. „Tarife“ propisano je kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Kako je prvostupanjski sud donio presudu, a time i odluku o parničnom trošku 8. travnja 2025. to je upravo citirana „Tarifa“ u to vrijeme bila na snazi (ista je na snazi od 25. studenoga 2023.) Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je primijenio vrijednost boda u visini od 2,00 eura jer je upravo ta vrijednost boda bila na snazi u vrijeme odlučivanja prvostupanjskog suda o parničnom trošku, a ovo na temelju već navedenih odredbi T. br. 52. stavak 3. i T. br. 54. „Tarife“.

6.3. Pozivanje tuženice na zabranu retroaktivne primjene propisa sugerirajući da bi odredba T. br. 52. stavak 3. „Tarife“ bila protivna odredbi članka 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14., dalje Ustav RH) nije osnovano. Odredbom članka 90. stavak 4. Ustava RH propisano je kako zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koje imaju javne ovlasti, ne mogu imati povratno djelovanje. Već je navedeno kako je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a time i odluke o parničnom trošku iz točke IX. izreke presude bila na snazi „Tarifa“ koju je prvostupanjski sud pravilno primijenio pa tako i odredbe T. br. 52. stavak 3. i T. br. 54. „Tarife“.

6.4. Ukoliko bi dio „Tarife“ i to baš T. br. 52. stavak 3. bio suprotan odredbi članka 90. stavak 4. Ustava RH, tada ga Ustavni sud RH može ukinuti ili poništiti ako utvrdi da je taj propis neustavan ili nezakonit, a ovo na temelju odredbe članka 125. alineja 2. i odredbe članka 126. stavak 2. Ustava RH, kao i na temelju odredbi članaka od 35. do 61. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 99/99., 29/02. i 49/02.). Kako do sada „Tarifa“ nije ukinuta ili poništena pa tako ni odredba T. br. 52. stavak 3. „Tarife“ to prvostupanjski sud nije postupio protuzakonito i/ili protuustavno kada ju je primijenio u predmetnom slučaju.

7. U svezi žalbenog navoda kako je tužitelj putem punomoćnika predao popis troška - „troškovnik“, neposredno na ročištu, a ne e – komunikacijom, pa stoga da ovaj zahtjev sud nije trebao uzeti u obzir za reći je slijedeće. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja dok je odredbom članka 2. istog članka propisano kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Odredbom članka 164. stavak 3. ZPP-a pored ostalog je određeno kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Punomoćnik tužitelja, odvjetnik, je na ročištu za glavnu raspravu od 11. veljače 2025., a neposredno prije nego je prvostupanjski sud na tom ročištu rješenjem zaključio glavnu raspravu, predao sudu podnesak - zahtjev za naknadu troškova, a u suglasju sa odredbom članka 164. stavci 1., 2. i 3. ZPP-a. Kod takvog stanja stvari nije bilo potrebno da postupi na temelju odredbe članka 106. a stavak 5. ZPP-a kojom je pored ostalog propisano kako su odvjetnici dužni podnositi podneske u elektroničkom obliku. Osim toga je za reći, da ako bi sud smatrao da i taj podnesak (popis parničnog troška) treba podnijeti i u elektroničkom obliku, a ne samo u papirnatom, trebalo bi tada podnositelju podneska koji nije podnesen u elektroničkom obliku, naložiti da u roku od osam dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku, pa ako ga ne dostavi imalo bi se smatrati da je taj podnesak povučen, a sve ovo u suglasju sa odredbom članka 106.a stavak 6. ZPP-a. Prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije pozvao punomoćnika tužitelja da to učini. Nadalje je za reći kako sankcija za podnošenje podneska u papirnatom obliku, umjesto, kada je to propisano, u elektroničkom obliku, nije njegova neučinkovitost kako to pogrešno sugerira žaliteljica. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud na temelju valjano podnesenog podneska – popisa parničnog troška tužitelja, odlučio o istom.

8. Slijedom navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju s osnova naknade parničnog troška u točki IX. izreke dosudio iznos od 5.316,61 euro sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 8. travnja 2025. do isplate, a ovo na temelju odredbi članka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a u suglasju sa odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a.

9. No, tuženica je u pravu kada u žalbi tvrdi kako stopa zatezne kamate koja je dosuđena tužitelju nije dosuđena na zakonom propisani način. Naime stopu zatezne kamate trebalo je dosuditi tužitelju na temelju odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.). Stoga je trebalo odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke, a na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

10. Kako tuženica u ovoj žalbi nije uspjela ni dijelom u odnosu na dosuđenu glavnicu parničnog troška to je njezin zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe trebalo odbiti kao neosnovan, a ovo na temelju odredbi članka 166. stavci 1. i 2. te članka 154. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 4. lipnja 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi