Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-740/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miru Glavašu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko banka d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kao pravni slijednik Hypo Alpe Adria bank d.d., zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, posl.br. P-1023/2019-33 od 11. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, posl.br. P-1023/2019-33 od 11. ožujka 2022., u točkama I. – VII. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Citiranom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] od 18. listopada 2005. koje se odnose na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu, prijevremenu otplatu kredita i čl. 21. (točke I., II., III. i IV. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznose od 121.914,02 kn i 506.989,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točke V. i VI. izreke) i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 57.162,50 kn (točka VII. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška (točka VIII. izreke).

2.Protiv citirane presude, osim točke VIII. izreke, žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenih zahtjeva.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi, prijevremenoj otplati kredita i čl. 21. iz Ugovora o [broj kredita] od 18. listopada 2005. i da joj tuženik isplati iznose od 121.914,02 kn i 506.989,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koji je iznos preplaćen zbog nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je između prednika parničnih stranaka zaključen Ugovor o kreditu dana 18. listopada 2005. na iznos od 383.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom.

6.2. Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima, te cijeneći odredbe o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO- a i članka 1115. ZOO-a, uvažavajući ujedno, prema odredbi članka 502.c ZPP-a, obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i prednica ovdje tužene banke.

6.3. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoji promjenjiv element- tečaj valute švicarskog franka, odnosno promjenjiva kamatna stopa, o kojem ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok je određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

6.4. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da nije bilo razlike tečaja i promjenjive kamatne stope tužiteljica manje platila iznose od 506.989,00 kn i 121.914,02 kn, to prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštene, odnosno ništetne ugovorne odredbe za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbene zahtjeve.

7.1. Činjenicom što prvostupanjski sud nije proveo saslušanje zaposlenice tuženika ŽR, koja je sudjelovala u obradi kredita, na okolnost pregovaranja o ugovornim odredbama, nije ostvarena apsolutno bitna, a ni jedna od relativno bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Tuženik je saslušanje na tu okolnost predložio već u odgovoru na tužbu, time da je u podnesku od 7. siječnja 2021. naveo podatke navedene svjedokinje, međutim prvostupanjski sud je odbio provesti navedeni dokaz. S pravom tuženik tvrdi da je iz tih razloga ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, imajući u vidu odluku Ustavnog suda U- III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. za reći je kako je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanjem dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Ustavni je sud zaključio da, unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu. Nasuprot tome, saslušanjem javnog bilježnika, koji je solemnizirao Ugovor o kreditu, ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući da javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti, odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF i promjenjive kamatne stope.

7.2. U nastavku postupka će sud prvog stupnja provesti dokaz saslušanjem djelatnice banke ŽR, te će navedeni dokaz ocijeniti zajedno s ostalim provedenim dokazima, imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbe 502. c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu, te odredbe ZOO o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, pa će izvesti ponovnu ocjenu o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i posljedično tome o pravu tužiteljice na isplatu.

8. Ukazuje se prvostupanjskom sudu da nije uopće obrazložio točku IV. izreke presude kojom je utvrdio ništetnim dio odredbe članka 21. Ugovora o kreditu koji glasi:" Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik, Založni dužnici i Jamac platac u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d. d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d. d. i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d. d., te druge opće akte Hypo AlpeAdria-Bank d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora……..". Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud iznijeti razloge o odlučnim činjenicama u vezi točke IV. izreke presude, odnosno obrazložiti će presudu u tom dijelu.

9.1. Nadalje, tuženik u žalbi iznosi navode koji se tiču stupnjevite tužbe. Stupnjevita tužba je izuzetak od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određen već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP-a). Njome se omogućuje utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu sasvim poznati, zbog toga što mu te podatke tuženik kojem su ti podaci poznati ili dostupni odbija priopćiti ili mu uskraćuje uvid u njih. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe je slojevit, ostvaruje se u dva stupnja: u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu određenog zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe. Prilikom podnošenja stupnjevite tužbe sudu manifestacijski zahtjev treba biti određen, a tužitelj će konačni i određeni zahtjev postaviti nakon što tijekom postupka tuženik položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke. Dakle, postupak u povodu stupnjevite tužbe odvija se u dva stadija. U prvom se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu u smislu odredbe čl. 186.b st. 1. ZPP-a, a zatim, nakon što tužitelj pobliže odredi svoj sljedeći zahtjev u smislu odredbi čl. 186.b st. 2. ili st. 3. ZPP- a, o drugom zahtjevu. Kako u vrijeme podnošenja stupnjevite tužbe drugi tužbeni zahtjev nije preciziran, kada ga tužitelj konačno odredi može se pokazati da treba ponovno naznačiti vrijednost predmeta spora. Ako taj drugi tužbeni zahtjev glasi na novčani iznos, tužitelj to ne treba učiniti jer upravo naznačena svota predstavlja vrijednost predmeta spora po ovom drugom tužbenom zahtjevu. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 186.b st. 5. ZPP-a, prema kojoj je tužitelj dužan već u tužbi iz čl. 186.b st. 1. ZPP-a naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu sa čl. 40. st. 2. ZPP-a, te da je prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. toga članka dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ZPP-a, kao i sadržaj odredbe čl. 186. st. 1. i 2. ZPP-a, nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica trebala već u tužbi označiti vrijednost predmeta spora (dalje: VPS) i manifestacijskog zahtjeva što je tužiteljica i učinila naznačivši VPS u iznosu od 200.001,00 kn. Stoga se sukladno tome trošak postupka po manifestacijskom zahtjevu do uređenja tužbe, odnosno postavljanja kondemnatornog zahtjeva treba odrediti prema tom VPS-u. Stoga se kod stupnjevite tužbe kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvobitno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva (čl. 40. st. 1. ZPP- a). Stoga će prvostupanjski sud voditi računa o navedenom prilikom odlučivanja o parničnom trošku jer do konačne specifikacije tužbenog zahtjeva parnični trošak treba računati prema VPS od 200.001,00 kn.

9.2. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije odlučio o manifestacijskom zahtjevu tužiteljice budući da je to učinio raspravnim rješenjem od 12. siječnja 2021., prema odredbi članka 325.a ZPP-a

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice. Naime, tužiteljica je aktivno legitimirana jer je nasljednica sada pok. CR, uz napomenu da se ne radi o strogo osobnom, i time neprenosivom, pravu kako to pogrešno smatra tuženik. Nadalje, činjenica što su neke obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu plaćale treće osobe (pravne i fizičke) je irelevantna jer su to one činile u ime i za račun CR, odnosno kasnije tužiteljice.

11. Stoga je odlučeno kao u izreci sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a.

12. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki VIII. izreke.

U Rijeci, 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin