Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: Pn-203/2023-44

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja ARMAGOR ESTATE d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 35067013886, zastupanog po punomoćniku Borisu Raviću, odvjetniku u Novom Marofu, protiv tuženika BN, [adresa] (ranije: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu, radi naknade štete, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 11. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 4. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku BN, [adresa] (ranije: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ARMAGOR ESTATE d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 35067013886, isplati iznos od 16.482,28 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 151,30 € od 01.11.2021.god., na iznos od 390,86 € od 01.12.2021.god., na iznos od 390,86 € od 01.01.2022.god., na iznos od 415,81 € od 01.02.2022.god., na iznos od 415,81 € od 01.03.2022.god., na iznos od 415,81 € od 01.04.2022.god., na iznos od 442,50 € od 01.05.2022.god., na iznos od 442,50 € od 01.06.2022.god., na iznos od 442,00 € od 2 01.07.2022.god., na iznos od 438,88 € od 01.08.2022.god., na iznos od 438,88 € od 01.09.2022.god., na iznos od 438,88 € od 01.10.2022.god., na iznos od 459,42 € od 01.11.2022.god., na iznos od 459,42 € od 01.12.2022.god., na iznos od 459,42 € od 01.01.2023.god., na iznos od 484,64 € od 01.02.2023.god., na iznos od 484,64 € od 01.03.2023.god., na iznos od 484,64 € od 01.04.2023.god., na iznos od 520,99 € od 01.05.2023.god., na iznos od 520,99 € od 01.06.2023.god., na iznos od 520,99 € od 01.07.2023.god., na iznos od 511,27 € od 01.08.2023.god., na iznos od 511,27 € od 01.09.2023.god. te na iznos od 6.240,00 € od 04.09.2023.god., pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.god. do 30.06.2022.god. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.god. do 31.12.2022.god. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.god. do 30.06.2023.god. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.god., do 31.12.2023.god. po stopi od 7,00% godišnje, od 01.01.2024.god., pa do isplate, po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Sa ostatkom tužbenog zahtjeva, a za isplatu iznosa od 470,77 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos 231,21 € od 01.10.2021.god. i na iznos od 239,56 € od 01.11.2021.god., tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 6.596,61 €, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 4. lipnja 2025., pa do isplate, a sve u roku od 15 dana

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja, a za isplatu iznosa od 4.171,95 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama iznad dosuđenih u točci I. izreke presude, povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 25. siječnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete, u tužbi navodeći:

- da tužitelj je vlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 2730 m2, a koja se sastoji od DVORIŠTA, površine 2614 m2 i KUĆE, [adresa], površine 116 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da vlasništvo predmetne nekretnine tužitelj je stekao kupnjom na elektroničkoj javnoj dražbi u ovršnom postupku Općinskog suda u Čakovcu br. Ovr-134/2022 (ranije: Ovr- 130/20), konkretno vlasništvo je stekao pravomoćnošću Rješenja o dosudi br. Ovr- 130/20-30 od 09. lipnja 2021.god., koje je potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž Ovr-483/21 od 13. rujna 2021.god.; a da u naravi radi se o kući i dvorištu koja odgovara adresi prebivališta tuženika ([adresa]);

- da obzirom na to da je tužitelj, kao kupac, stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine i to kupnjom u ovršnom postupku (na elektroničkoj javnoj dražbi), sukladno čl. 2. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), ujedno je postao vlasnikom svega što se na toj čestici nalazi, bez opterećenja bilo kakvim teretima (čl. 104. st. 1. i čl. 108. st. 1. Ovršnog zakona); da ovdje valja napomenuti da u slučaju kupnje nekretnine na sudskoj javnoj dražbi, kupac postaje vlasnik nekretnine tek nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi i nakon što je isplatio kupovninu (tako i u presudama Vrhovnog suda broj: Rev 228/08-2 od 9. listopada 2008., Rev 575/06-2 od 23. studenoga 2006. i Rev 747/09-2 od 31. kolovoza 2011. te presudi Županijskog suda u Puli broj: Gž-1213/09-2 od 6. lipnja 2011.); da na predmetno upućuje i odluka Ustavnog suda RH br. U-III/4701/20 od 24. veljače 2021.god.; te da sukladno svemu gore navedenom, tužitelj je vlasništvo stekao dana 13.09.2021.god. (pravomoćnošću rješenja o dosudi) i to u smislu odredbe čl. 126. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je njegov kasniji upis u zemljišnu knjigu bio samo deklaratorne naravi; da valja također naglasiti da kupčevo stečeno pravo vlasništva kupnjom na javnoj dražbi čak se smatra i jačim pravom nego što je to pravo na dom (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4701/2020 i U-III- 4836/2019); da to ovdje tužitelj napominje budući da se tuženik u još uvijek aktivnom ovršnom postupku bavi konstrukcijama o tome kako je prije javne dražbe izvršena procjena samo zemljišta, a ne i objekta (kuće), pa da je na javnoj dražbi tužitelj, kao kupac, kupio samo zemljište, ali ne kuću; a da o tim konstrukcijama tuženika tužitelj je u ovršnom postupku već rekao sve, naročito što se tiče načela jedinstva nekretnine, pa se njima više neće baviti, a to tim više što se radi o pravnom pitanju; da s tim u vezi valja istaknuti kako predmetnu nekretninu, zbog svojih gore opisanih stajališta, još uvijek u cijelosti u posjedu drži ovdje tuženik i odbija posjed predati tužitelju; da tužitelj je čak pokušao prisilno i putem suda ući u posjed, ali zasad bez uspjeha, a o čemu svjedoči i sadržaj ovršnog spisa br. Ovr-134/2022.;

- da kako je tužitelj vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekao od trenutka pravomoćnosti rješenja o dosudi (13.09.2021.god.), od tog vremena ovom tužbom ujedno potražuje i naknadu u visini vrijednosti mjesečne najamnine koja se može postići na tržištu za takvu kuću i dvorište i to počevši od 13.09.2021.god., pa nadalje, sve do posljednjeg dana mjeseca koji prethodi podnošenju ove tužbe (31.12.2022.god.); da tužitelj drži da se predmetna kuća i dvorište mogu iznajmiti za mjesečni iznos od 500,00 €, pa je svoj zahtjev postavio sukladno tome (za mjesec rujan 2021.god. u iznosu od 300,00 € za 18/30 dana tog mjeseca, a ostale mjesece po 500,00 €); da međutim, tužitelj nema ništa protiv da se ta vrijednost vještači po odgovarajućem u ovoj parnici sudski imenovanom vještaku te pridržava pravo uskladiti visinu zahtjeva s njegovim nalazom i mišljenjem; da pritom tužitelj skreće pozornost na to da, prema stajalištu sudske prakse, ima od tuženika pravo na naknadu bez obzira na to da li je on koristio predmetnu nekretninu na način da ju je aktivno koristio ili nije te kakav je financijski epilog imao od tog korištenja; da dakle, odlučna je sama činjenica da je odbio predati tužitelju posjed nad istom; da sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom na sjednici Građanskog odjela dana 01.03.2021.god. (broj Su-IV-16/2021-5), u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev vlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari; da pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari; da čl. 165. st. 1. ZV-a propisano je „Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario“, a navedeno vrijedi čak i za poštenog posjednika od časa kada postane nepošten (st. 6.); da tuženik je s tužiteljeve strane upozoren na protupravnost svojeg postupanja i to višekratno tokom ovršnog postupka u kojem je nekretnina prodana, a umjesto da je predao posjed tužitelju, on je samo opstruirao vođenje adhezijskog ovršnog postupka, a očito je da će tako postupati i dalje; a da podredno, ukoliko pak sud – usprkos gore navedenoj stajalištu VSRH, tužiteljev zahtjev ne nađe osnovanim temeljem naknade štete (čl. 165. st. 1. ZV-a u vezi sa čl. 1085. ZOO-a), on drži da se isti, podredno, može usvojiti makar temeljem stjecanja bez osnove;

- da stoga tužitelj podnosi ovu tužbu, te sukladno čl. 2. st. 3. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12) te čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.800,00 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos 300,00 € od 01.10.2021.god., na iznos od 500,00 € od 01.11.2021.god., na iznos od 500,00 € od 01.12.2021.god., na iznos od 500,00 € od 01.01.2022.god., na iznos od 500,00 € od 01.02.2022.god.,na iznos od 500,00 € od 01.03.2022.god., na iznos od 500,00 € od 01.04.2022.god., na iznos od 500,00 € od 01.05.2022.god., na iznos od 500,00 € od 01.06.2022.god., na iznos od 500,00 € od 01.07.2022.god., na iznos od 500,00 € od 01.08.2022.god., na iznos od 500,00 € od 01.09.2022.god., na iznos od 500,00 € od 01.10.2022.god., na iznos od 500,00 € od 01.11.2022.god., na iznos od 500,00 € od 01.12.2022.god., na iznos od 500,00 € od 01.01.2023.god., pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.god. do 30.06.2022.god. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.god. do 31.12.2022.god. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.god. po stopi od 5,50% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana (točka I/ tužbenog zahtjeva), te nalaže tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana (točka II/ tužbenog zahtjeva).

2. Presudom zbog ogluhe ovog suda poslovni broj Pn-32/23-5 od 22. ožujka 2023. pod točkom I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.800,00 eura/

zateznom kamatom tekućom na iznos 2.260,35 kuna/ 300,00 eura od 01.10.2021.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.11.2021.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.12.2021.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.01.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.02.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.03.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.04.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.05.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.06.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.07.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.08.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.09.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.10.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.11.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.12.2022.god., na iznos od 3.767,25 kuna/ 500,00 eura od 01.01.2023.god., pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.god. do 30.06.2022.god. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.god. do 31.12.2022.god. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.god. po stopi od 5,50% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana; te pod točkom II izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 342,20 eura/ 2.578,28 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

3. Protiv navedene presude zbog ogluhe tuženik je izjavio žalbu, pozivajući se na to da je on dana 27.2.2023. sudu dostavio odgovor na rješenje suda od 30.01.2023.

/kojim mu je tužba dostavljena na odgovor/, a primjerak kojeg je odgovora priložio uz žalbu, kao i potvrdu pošte o predaji pošiljke od 27.02.2023.

4. Povodom žalbe tuženika navedena je presuda zbog ogluhe ukinuta rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-579/2023-2 od 30. kolovoza 2023., uz obrazloženje da iz pobijane presude ne proizlazi na temelju kojih dokaza proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, te da ista je utemeljena samo na činjenici da tuženik nije dao odgovor na tužbu, a da žalbenim razlozima tuženik je doveo u sumnju pravilnost pobijane presude u dijelu da tuženik nije dao odgovor na tužbu, budući nesporno proizlazi da je tuženik poštanskom uredu u Čakovcu 27.2.2023. predao pismenu pošiljku za Općinski sud u Čakovcu.

5. U prednje spomenutom odgovoru na tužbu tuženik je naveo da zemljovlasnički list je lažan – a firma Armagor Estate je to krivotvorila u svoju korist, a to je zakonski kažnjivo; da on je u ovoj ovrsi žrtva, ne duguje nikom ništa a njega se psihički uništava; da ovrha je plaćena u 9. mjesecu 2018., a sud još njega tereti za nešto; da svi koji se nisu držali zakona i krivotvorili dokumente šalje na "Sud za ljudska prava"; da od Armagor Estate traži odštetu od 30.000,00 eura za psihičko zlostavljanje njega i njegove familije; da šalje dolar (5) šta je Armagor Estate kupio – a to je krivotvoreno – ima dokaz; da traži da sazove parnica na sudu i da se to na licu mjesta sve dokaže – tko sve nije poštovao zakon i krivotvorio dokumente.

6. Dana 6. studenog 2023. zaprimljen je podnesak tužitelja od 4. studenog 2023., kojim tužitelj povisuje tužbeni zahtjev. Tužitelj navodi da u ovom je predmetu protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete i to za period od 13.09.2021.god. do 31.12.2022.god. te je Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-579/2023-2 od 30.08.2023.god. predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovljeni postupak; da međutim, u međuvremenu, dakle, od utuženja, pa do primitka drugostupanjske odluke, nastupile su određene okolnosti, na temelju kojih tužitelj sada potražuje još i veći iznos štete;

- da naime, u ovršnom predmetu Naslovnog suda br. Ovr-134/2022 (ranije: Ovr130/2020), ovrhovoditelj je, putem uredovanja sudskog ovršitelja, dana 04.09.2023.god. uspio ući u posjed predmetne nekretnine; da dakle, ista ta šteta koju je utužio za period od 13.09.2021.god. do 31.12.2022.god., nastupila je i u kasnijem periodu - od 01.01.2023.god. pa do 31.08.2023.god., pa stoga tužitelj ovim podneskom potražuje istu, također u iznosu od 500,00 € mjesečno, odnosno povisuje svoj zahtjev za dodatni iznos od 4.000,00 €, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama; a da taj dodatni iznos tužitelj potražuje po istom pravnom osnovu kao i za prvotno zatraženi iznos (čl. 165. st. 1. ZV-a u vezi sa čl. 1085. ZOO-a, a podredno temeljem stjecanja bez osnove);

- da također, prilikom ulaska u posjed, tužitelj je nekretninu zatekao znatno oštećenu i to zato što ju je tuženik, u mjesecima prije nego što je odlučio iseliti iz nje, demontirao i otuđio kompletne sanitarije (dvije wc školjke s vodokotlićem, tuš kabinu i kadu s pipama, umivaonike s pipama i sifonom), grijaća tijela (ukupno 11 radijatora i to 2 manja – ljestve i 9 velikih – rebrastih s ventilima, termostatom i nosačima, plinski bojler s dimovodom i sobni termostat), kompletnu kuhinju i klima uređaj; da tužitelj se ne zamara time što je tuženik odnio kuhinju i klima uređaj, ali potražuje štetu s osnova oštećenja sanitarija i grijaćih tijela, da glede toga, raspolaže ponudom za sanaciju grijanja i to na iznos od 6.565,00 € (uključen i rad i materijal), a glede samih sanitarija procjenjuje da se radi o šteti od oko 2.760,00 € (760,00 € za usluge dobave i ugradnje, prema ponudi te oko 2.000,00 € za materijal, za koji još ne raspolaže ponudom); da pojašnjenja radi, tužitelj ističe da su na ponudama kao adresati navedene osobe koje su zatražile ponudu u tužiteljevo ime, prema zatečenom stanju, jer se radi o potencijalnim izvođačima radova; te da dakle, po tom činjeničnom osnovu, tužitelj zahtijeva štetu u ukupnom iznosu od 9.325,00 € i to po osnovi čl. 1085. ZOO-a; da dakle, radi se o šteti koju je tuženik pričinio tužitelju, na gore opisane načine, a koja je nastupila u periodu koji je nastao nakon podnošenja ove tužbe; da pritom tužitelj napominje da se radi o preinaci koja je uvjetovana činjenicama nastalim nakon podnošenja tužbe (sasvim drugi vremenski period i s prvotnom činjeničnom osnovom povezani novi aspekti štete) tako da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva kojoj se tuženik, u smislu odredbe čl. 191. st. 2. ZPP-a, ne može protiviti, čak i ako se u međuvremenu upustio u raspravljanje o meritumu spora; a da povrh toga, spor bi se još uvijek trebao nalaziti u fazi pripremnog ročišta, pa je stoga svrsishodno da se tužitelju omogući da povisi svoj zahtjev, jer ionako stranke, osim ovog, nemaju drugih otvorenih sporova;

- te da sukladno gore navedenom tužitelj postavlja slijedeći tužbeni zahtjev, uvećan za iznos dodatno nastale štete od 4.000,00 € i 9.325,00 € (ukupno dodatno 13.325,00 €) te predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 21.125,00 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose i po stopi zatezne kamate kako je to specificirano u tom tužbenom zahtjevu, a sve u roku od 15 dana (točka 1/ tužbenog zahtjeva), te da nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana (točka 2/ tužbenog zahtjeva).

7. Očitujući se na prednje navedeni podnesak tužitelja, tuženik navodi da tužitelj prije svega navodi kako je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete za period od 13. rujna 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine te spomenutim podneskom potražuje štetu i u kasnijem periodu odnosno od 01. siječnja 2023. godine do 31. kolovoza 2023. godine, konkretnije, povisuje svoj tužbeni zahtjev za dodatni iznos od 4.000,00 Eura, što je u potpunosti besmisleno obzirom da je tužitelj na javnoj dražbi kupio pogrešno opisanu nekretninu, a podredno i pogrešno utvrđenu vrijednost nekretnine obzirom da opis nekretnine ne odgovara stvarnom stanju pa je i cijeli postupak od tužbenog zahtjeva i iznosa za naknadom štete u potpunosti pogrešan, kao i cijeli tijek postupka!; da naime, u konkretnom slučaju radi se o krucijalnoj pogrešci prilikom izrade vještva, da naime u Vještačkom nalazu i mišljenju od strane Horvat Gradnje d.o.o., poduzeća za graditeljstvo, procjene nekretnina i energetsko certificiranje sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izrađenom u postupku između ovrhovoditeljice KN i ovršenika BN pod poslovnim brojem: Ovr-471/16 navodi se da je kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u naravi oranica, što je u potpunosti netočno; da prilikom izrade vještva stalni sudski vještak Horvat Anđelko, ing. građ. nije angažirao geodetu radi identifikacije spornih nekretnina, te kako navodi niti mu je sud dao takav nalog, te sudski vještak nije utvrdio da se na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nalazi kuća te je nekretninu procijenio kao da se radi samo o zemljištu bez sagrađenog objekta, a da navedeno je potvrđeno Izjavom stalnog sudskog vještaka, Horvat Anđelka, ing. građ. od 11. travnja 2022. godine prilikom koje je izjavio da Vještački nalaz i mišljenje utvrđivanja vrijednosti nekretnine čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] ne obuhvaća građevine koje su prikazane na karti Državne geodetske uprave oznake DOF 5 2014-2016 te jednako tako ne obuhvaća niti građevine koje su prikazane na karti Državne geodetske uprave oznake DOF 5 2017/2018. Stoga tuženik ovim putem osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva! Dalje, u odnosu na navode tužitelja da je zatekao nekretninu znatno oštećenu i to zato što je tuženik, u mjesecima prije nego je odlučio iz iste iseliti, demontirao i otuđio kompletne sanitarije, kompletnu kuhinju i klima uređaj, tuženik ističe da je tužitelj kupio oranicu, a ne kuću kako navodi, obzirom na pogrešan vještački nalaz i mišljenje, kako je i ranije objašnjeno, vještak je procijenio da se u konkretnom slučaju radi o oranici i na temelju isključivo opisa nekretnine kao oranice utvrdio tržišnu vrijednost; da stoga kuća koja se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] K.O. nikako ne pripada tužitelju i tuženik nije protupravno otuđio ništa od navedenog, sve je to isključivo njegovo vlasništvo; da tužitelj nema pravo na naknadu štete sanacije grijanja ni samih sanitarija kao ni pravo na najam, budući da se nekretnina procijenila i kupila kao oranica, a ne kao nekretnina koji uključuje i kuću. Slijedom svega prednje navedenog, a posebno radi činjenice da se radi o neispravnom vještačkom nalazu i mišljenju, tuženik predlaže da naslovni sud odbije tužbu i sve tužbene zahtjeve u cijelosti te da obveže tužitelja da nadoknadi troškove ovog postupka tuženiku uvećano za pripadajuće kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske odluke.

8. Tužitelj ističe da je još u tužbi naveo da se tuženik očito bavi konstrukcijama o tome kako je u ovrsi, prije javne dražbe, izvršena procjena samo zemljišta, a ne i objekta (kuće), pa da je na javnoj dražbi tužitelj, kao kupac, kupio samo zemljište, ali ne kuću, te da ovdje tuženik očito ponavlja te svoje tvrdnje koje je, ionako bez uspjeha, već ranije iznosio u ovršnom postupku; da za ovaj postupak nije relevantno što je točno ušlo, ili nije, u procjenu vještaka u ovršnom postupku te da li je vještak napravio grešku procijenivši samo zemljište, ali ne i objekte (prije svega, kuću); da tužitelj je na javnoj dražbi kupio čkbr. [katastarska čestica], upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj se, u trenutku prodaje, nalazila opremljena i funkcionalna obiteljska kuća, te da to je jedina relevantna činjenica za ovaj postupak, a vidljiva je i iz stanja ovršnog spisa, ali i tvrdnji i dokaza koje sam tuženik prilaže uz svoj podnesak. Dalje tužitelj navodi da čl. 2. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da „nekretnine su čestice zemljišne površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno, na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno“; da nadalje, člankom 9. st. 1. ZV-a propisano je da „pojedinačnu nekretninu čini zemljišnoknjižna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje...“ (st. 1.), a isto tako ono „što je na površni zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno, a namijenjeno je da tamo trajno i ostane ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadođgrađeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji“ (st. 3.), a da navedeno potvrđuje i sudska praksa: „Tko je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi građevina - ujedno je i vlasnik građevine koja se nalazi na tom zemljištu“ – Županijski sud u Puli br. Gž-341/2022-2 od 25.04.2022.god; da povrh toga, Ovršni zakon ne poznaje prodaju samog zemljišta, bez da se pritom prodaju i objekti koji se na njemu nalaze, ako su isti trajno spojeni sa zemljištem, da to je eksplicitno određeno i u čl. 81. Ovršnog zakona, gdje se upravo upućuje na prethodni izvor prava – Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na način da je određeno kako „...predmet ovrhe može biti samo nekretnina kao cjelina određena pravilima koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava i zemljišne knjige“. Iznimke mogu biti isključivo zakonski određene te se posebno razrađuju slučajevi ovrhe na suvlasničkom dijelu (st. 2.), pravu građenja (st. 3.), pa čak i pravima poput plodouživanja (st. 4.), ali niti jedno od navedenog ovdje nije slučaj; da nadalje, sve što je prethodno navedeno za sam objekt (obiteljsku kuću), vrijedi i za druge njegove pripatke koji su bili trajno spojeni s njime, a koje je tuženik demontirao i otuđio (sanitarije, grijaća tijela, klima...); da u tom pogledu tuženik očito ne osporava da ih je demontirao i potom otuđio, ali pogrešno drži da se radi o njegovim stvarima, odnosno da je na takav čin bio ovlašten; da međutim, ovdje se radi o pripadnostima (čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), odnosno o ugrađenim dijelovima same nekretnine koji čine njezin sastavni dio (čl. 9. st. 3. ZV-a), pa ih tuženik nije ovlašten otuđiti, jer se smatra da su trajno namijenjene glavnoj stvari; da nažalost, tuženik ih je demontirao u vrijeme kada je tužitelj već postao vlasnikom kako zemljišta, tako i objekta, pa je stoga dužan nadoknaditi time nastalu štetu. Stoga tužitelj ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik se na prednje navode tužitelja očitovao navodeći kako tužitelj navodi kako je irelenantno što je točno ušlo ili nije u procjenu vještaka, što je u potpunosti besmisleno. Tuženik smatra kako je itekako bitno što je tužitelj kupio na javnoj dražbi, jer da je vještak prilikom procjene, procijenio i kuću koja se nalazi na zemljištu vrijednost nekretnine bi zasigurno bila puno veća. Tuženik ponavlja, obzirom da opis nekretnine ne odgovara stvarnom stanju, cijeli postupak od tužbenog zahtjeva i iznosa za naknadom štete je u potpunosti pogrešan, kao i cijeli tijek postupka. Dalje tuženik navodi da također, kada razmatramo primjer kuće i zemljišta, možemo zaključiti da je kuća trajno spojena s zemljištem, da to povezivanje je ostvareno temeljem fizičke konstrukcije, poput temelja i zidova koji čine stabilnu strukturu kuće koja se oslanja na zemljište, da kuća se integrira se s okolnim prostorom putem svojih temelja, tvoreći tako trajno povezanu cjelinu s zemljištem na kojem je izgrađena, da ovo povezivanje nije samo fizičko, već također odražava i pravnu dimenziju pripadnosti, jer kuća pripada zemljištu na kojem se nalazi, kako je i propisano odredbom članka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima: „Pripadnost stvari je svaki njezin dio, sve što se s njom razmjerno trajno spoji (prirast) i svaki njezin plod, sve dok se od nje ne odvoji. Pripadnost stvari je i sve ono što je njezin pripadak (pertinencija).“; te da kada se razmatra pripadnost kuće zemljištu u kontekstu procjene nekretnine, važno je naglasiti da ta dva elementa zajedno čine cjelinu koja utječe na ukupnu vrijednost imovine. Kuća je izgrađena na zemljištu, a ta fizička povezanost čini ih nerazdvojivim dijelom iste nekretnine; da pravilna procjena vrijednosti nekretnine uvijek uzima u obzir kako zemljište tako i kuću kao cjelinu kako je i propisano odredbom članka 2. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina: „Predmet procjene vrijednosti nekretnina može biti katastarska čestica uključujući sve ono što je s njom trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje.“; da što se tiče neispravnog Nalaza i mišljenja Vještaka, sukladno odredbi članka 261. Zakona o parničnom postupku „Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.“; da vještak je, kako je već ranije navedeno, priznao da građevine nisu uzete u obzir pri procjeni nekretnine. Vještački nalazi često su temelj sudskih postupaka, no nedostaci u njihovoj izradi mogu značajno narušiti njihovu valjanost kao što je i ovdje slučaj; da njihova valjanost i pouzdanost su ključne kako bi pridonijele pravednim odlukama u sudskim postupcima. Slijedom svega prednje navedenog, a posebno radi činjenice da se radi o neispravnom vještačkom nalazu i mišljenju, tuženik predlaže da naslovni sud odbije tužbu i sve tužbene zahtjeve u cijelosti te da obveže tužitelja da nadoknadi troškove ovog postupka tuženiku uvećano za pripadajuće kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske odluke.

10. Nedvojbeno je da je tužitelj podneskom od 4. studenog 2023., a prije zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari, preinačio tužbu u smislu odredbe članka 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), a koju je preinaku tužbe sud dopustio primjenom odredbe članka 190. st. 2. ZPP-a iz razloga što je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

11. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te svih iznijetih navoda, s time da je tužbeni zahtjev uredio podneskom od 1. srpnja 2024., zaprimljenim kod suda dana 2. srpnja 2024., kojim se podneskom tužitelj očitovao da je suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Ratka Matoteka, dipl. ing. građ. iz lipnja 2024.god. i da na isti nema primjedbi, te da tužitelj stoga i dalje ostaje kod tužbe, a glede tužbenog zahtjeva, s obzirom na sadržaj vještačkog nalaza i mišljenja, isti sa iznosa od 21.125,00 € smanjuje na iznos od 16.953,05 €, odnosno umanjuje ga za glavnični iznos od 4.171,95 € te predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.953,05 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos 231,21 € od 01.10.2021.god., na iznos od 390,86 € od 01.11.2021.god., na iznos od 390,86 € od 01.12.2021.god., na iznos od 390,86 € od 01.01.2022.god., na iznos od 415,81 € od 01.02.2022.god., na iznos od 415,81 € od 01.03.2022.god., na iznos od 415,81 € od 01.04.2022.god., na iznos od 442,50 € od 01.05.2022.god., na iznos od 442,50 € od 01.06.2022.god., na iznos od 442,00 € od 01.07.2022.god., na iznos od 438,88 € od 01.08.2022.god., na iznos od 438,88 € od 01.09.2022.god., na iznos od 438,88 € od 01.10.2022.god., na iznos od 459,42 € od 01.11.2022.god., na iznos od 459,42 € od 01.12.2022.god., na iznos od 459,42 € od 01.01.2023.god., na iznos od 484,64 € od 01.02.2023.god., na iznos od 484,64 € od 01.03.2023.god., na iznos od 484,64 € od 01.04.2023.god., na iznos od 520,99 € od 01.05.2023.god., na iznos od 520,99 € od 01.06.2023.god., na iznos od 520,99 € od 01.07.2023.god., na iznos od 511,27 € od 01.08.2023.god., na iznos od 511,27 € od 01.09.2023.god. te na iznos od 6.240,00 € od 04.09.2023.god., pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.god. do 30.06.2022.god. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.god. do 31.12.2022.god. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.god. do 30.06.2023.god. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.god., do 31.12.2023.god. po stopi od 7,00% godišnje, od 01.01.2024.god., pa do isplate, po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana (točka 1/ tužbenog zahtjeva), te da nalaže se uženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana (točka 2/ tužbenog zahtjeva).

12. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu te svih iznijetih navoda.

13. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Izvadak iz zemljišne knjige od 18.01.2023. (listovi br. 5-6 spisa), Prijepis posjedovnog lista od 18.01.2023. (list br. 7 spisa) i Izvod iz katastarskog plana od 18.01.2023. (list br. 8 spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: naslovnu stranicu Vještačkog nalaza i mišljenja Horvat-Gradnja d.o.o. [adresa] iz spisa Općinskog suda u Čakovcu br. Ovr-471/16 od 28.02.2017. (list br. 31 spisa); dokumentaciju dostavljenu po tužitelju: Ponudu br. 6/03/2021 Hederić j.d.o.o. Kotoriba od 01.03.2023. (list br. 52 spisa), Ponudu br. 48/09/2023 Hederić j.d.o.o. Kotoriba od 10.09.2023. (list br. 53 spisa), Fotografije (listovi br. 54-67 spisa); uvid u priključeni spis predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu posl. br. Ovr-134/2022 (ranije posl. br. Ovr- 130/2020; Ovr-471/2016); te uvid u Nalaz i mišljenje u ovom postupku imenovanog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, Ratka Matoteka, dipl.ing.građ, iz Instituta za procjenu i vještačenja d.o.o. Čakovec od lipnja 2024. (listovi br. 107-158 spisa).

13.1. Nadalje je, uz suglasnost stranaka, pročitan iskaz saslušane svjedokinje BNV, te pročitan iskaz zakonskog zastupnika - direktora tuženika LN, a provedeno je i saslušanje tuženika.

14. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je djelomično osnovanim.

15. Nedvojbeno je da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 6715 [adresa] ukupne površine 2730 m2; od čega: dvorište od 2614 m2 i kuća, [adresa] od 116 m2, a kako je razvidno iz tužbi priloženog Izvatka iz zemljišne knjige za tu nekretninu.

16. Nadalje, nedvojbeno je da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao kao kupac na javnoj elektroničkoj dražbi u ovršnom predmetu ovog Općinskog suda u Čakovcu posl. br. Ovr-471/2016; Ovr-130/2020; Ovr-134/2022.

17. Uvidom u prednje navedeni ovršni spis predmeta ovaj je sud utvrdio:

- da je u tom predmetu vođen postupak ovrhe po prijedlogu ovrhovoditeljice KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] /ovdje tuženika/, na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. P-21/15 od 9. srpnja 2015., a radi naplate novčane tražbine iz navedene presude po osnovi zakonskog uzdržavanja, ovrhom na nekretninama ovšenika, ovdje tuženika BN, i to, između ostalog, i na nekretnini iz prednje navedenog z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 6715, tada sa oznakom zemljišta: oranica [adresa] od 2730 m2;

- da je predložena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-471/16-2 od 9. svibnja 2016., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-3042/16-2 od 23. kolovoza 2016.;

- da je tržišna vrijednost navedene nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 6715 oranica [adresa] od 2730 m2, utvrđena Vještačkim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Anđelka Horvata, ing.građ. iz Horvat Gradnja d.o.o. [adresa], dostavljenog ovršnom sudu dana 28.02.2017., i to procijenjena kao nekretnina u zoni građenja tj. kao građevinsko zemljište, sa utvrđenom tržišnom vrijednosti od 6.062,67 EUR ili 45.106,30 kn;

- da je ovdje tužitelj kao kupac tu nekretninu kupio na elektroničkoj javnoj dražbi provedenoj kod FINA-e, održane dana 4. siječnja 2021., za cijenu u iznosu od 36.085,04 kn;

- da je tužitelju kao kupcu predmetna nekretnina dosuđena rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-130/20-20 (ranije broj Ovr-471/16) od 9. lipnja 2021., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ovr-483/2021-2 od 13. rujna 2021.;

- da je Općinski sud u Čakovcu dana 14. listopada 2021. donio zaključak pod poslovnim brojem Ovr-130/20-39 (ranije broj Ovr-471/16) o predaji predmetne nekretnine u posjed i vlasništvo ovdje tužitelju kao kupcu, a koji je zaključak ovdje tuženik kao ovršenik primio dana 20. listopada 2021.;

- da je rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel u Čakovcu poslovni broj Z-11014/2021 od 14. listopada 2021., a na temelju prednje navedenog pravomoćnog Rješenja o dosudi od 09.06.2021. te Zaključka od 14.10.2021., uknjiženo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini ovdje tuženika kao ovršenika, za korist ovdje tužitelja, u cijelosti;

- da je ovdje tuženik kao ovršenik tek u svojoj žalbi od 8.12.2021. /izjavljenoj protiv rješenja ovršnog suda poslovni broj Ovr-130/20-43 (ranije broj Ovr-471/16) od 24. studenog 2021. kojim je određen upis brisanja zabilježbe ovrhe/, prvi puta ukazao na izgrađenost predmetne nekretnine, tj. da je na toj nekretnini, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 6715, izgrađena kuća, navodeći da kuća na toj čestici bila je gotova, pod krovom na dan 02.09.2014., te da je zbog krive identifikacije predmetne nekretnine od strane sudskog vještaka Anđelka Horvata, pogrešno utvrđena vrijednost te nekretnine;

- da prednje navedeni prigovor pogrešno tj. prenisko određene tržišne vrijednosti navedene nekretnine, ovdje tuženik kao ovršenik isticao je i u daljnjem tijeku tog ovršnog postupka, ali bezuspješno, budući je doneseno rješenje o dosudi nekretnine već ranije postalo pravomoćno, i to još dana 13. rujna 2021.;

- da je po prijedlogu ovdje tužitelja kao kupca od 26.11.2021., podnesenog ovršnom sudu dana 29.11.2021., za ispražnjenje nekretnine i predaje u posjed, predmetna nekretnina predana u posjed ovdje tužitelju na vanjskom uredovanju suda održanom dana 4. rujna 2023. u [adresa], po sudskom ovršitelju BNV, u nazočnosti punomoćnika ovdje tužitelja kao ovrhovoditelja, te supruge ovdje tuženika kao ovršenika, NN, kojom je prilikom zapisnički konstatirano da je kuća ispražnjena od stvari i osoba, te da su demontirani radijatori, kuhinja, te sve sanitarije u kupaoni, toaletu i kotlovnici, a što je učinjeno prema navodima nazočne NN neposredno prije prvog uredovanja (koje je bilo dana 12.06.2023. kada je zatečena zaključana kuća), a dalje je konstatirano da je strujno brojilo isključeno (digitalno) i nije moguće očitati, da stanje vodomjera je 00272 m3, te da nekretnina je predana ovrhovoditelju (ovdje tužitelju) u posjed.

18. Odredbom članka 126. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV), propisano je da odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom, a u st. 2. istog članka propisano je da pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.

19. Sukladno citiranoj odredbi članka 126. st. 2. ZV-a, vlasništvo predmetne nekretnine, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 6715, tužitelj je stekao dana 13. rujna 2021., kao danom pravomoćnosti rješenja o dosudi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-130/20-20 (ranije broj Ovr-471/16) od 9. lipnja 2021.

20. Shodno prethodno iznesenom, nedvojbeno je da u vrijeme stjecanja prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, na istoj nije bila ucrtana i upisana kuća izgrađena na toj nekretnini, a uslijed čega se ukazuje točnim da u prednje navedenom ovršnom postupku vrijednost te nekretnine nije bila pravilno utvrđena, no isto nije od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, već to eventualno može biti predmet zahtjeva za naknadu štete od osobe koju tuženik smatra odgovornom za nastanak iste.

21. Naime, nepobitna je činjenica da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 6715, ranije sa oznakom zemljišta: oranica [adresa] od 2730 m2, a sada sa oznakom zemljišta: [adresa] ukupne površine 2730 m2: dvorište 2614 m2, kuća, [adresa] m2.

22. Tužitelj ispravno ukazuje da prema odredbi članak 81. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje: OZ) predmet ovrhe može biti samo nekretnina kao cjelina određena pravilima koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava i zemljišne knjige; a da članak 9. st. 1. ZV-a propisuje da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; a daljnjim st. 3. istog članka propisano je da što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji.

23. Nadalje, odredbom članka 110. OZ-a uređeno je pitanje zaštite prava kupca u ovršnom postupku, na način da je odredbom ovog članka propisano da čak ni ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 108. ovoga Zakona, a nedvojbeno je da je tužitelj pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao sukladno odredbama članka 108. OZ-a.

24. Prema odredbi članka 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

25. Daljnje odredbe članka 164. i 165. ZV-a uređuju pravni položaj poštenoga posjednika i nepoštenoga posjednika; te prema odredbi članka 164. st. 1. pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno; a prema odredbi članka 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

26. Prema pravnom shvaćanju sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održane 1. ožujka 2021, broj : Su-IV-16/2021-5, na koje se poziva tužitelj, za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u posjed, ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

27. Nedvojbeno je da je tužitelj predaju navedene nekretnine u posjed zatražio i ishodio još u prednje navedenom ovršnom postupku vođenom u predmetu ovog Općinskog suda u Čakovcu posl. br. Ovr-471/2016; Ovr-130/2020; Ovr-134/2022., prijedlogom od 26.11.2021., povodom kojeg je prijedloga tužitelju predan posjed predmetne nekretnine na vanjskom uredovanju ovršnog suda dana 4. rujna 2023.

28. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine, a u visini tržišne vrijednosti najamnine, no prema mišljenju ovog suda to pravo tužitelju ne pripada od dana 13. rujna 2021., već od dana 20. listopada 2021., pa nadalje do dana 31. kolovoza 2023., kako to tužitelj i traži, obzirom da je u posjed predmetne nekretnine tužitelj stupio dana 4. rujna 2023.

29. Naime, odredbom članka 127. OZ-a propisano je da prodajom nekretnine ovršenik gubi pravo posjeda nekretnine i dužan ju je predati kupcu odmah nakon dostave zaključka o predaji nekretnine kupcu, ako zakonom ili u sporazumu s kupcem nije drukčije određeno. Kako je u konkretnom slučaju zaključak Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-130/20-39 (ranije broj Ovr-471/16) od 14. listopada 2021. o predaji predmetne nekretnine u posjed i vlasništvo ovdje tužitelju kao kupcu, tuženik kao ovršenik primio dana 20. listopada 2021., tuženik je od navedenog dana 20. listopada 2021. nepošteni posjednik predmetne nekretnine.

30. Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Ratka Matoteka, dipl.ing.građ, iz Instituta za procjenu i vještačenja d.o.o. Čakovec od lipnja 2024., utvrđeno je da tržišna vrijednost najamnine za tuženo razdoblje od 13. rujna 2021. godine do 31. kolovoza 2023. godine iznosi sveukupno 10.713,05 EUR.

31. Kada se, sukladno prednje izraženom stavu suda, utvrdi tržišna vrijednost najamnine početno od 20. listopada 2021., tada za mjesec listopad 2021., a za razdoblje od 20.-31.10.2021., vrijednost najamnine iznosi 151,30 EUR (390,86 EUR : 31 dan x 12 dana), a nadalje od studenog 2021. pa do 31. kolovoza 2023. kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, a slijedom čega ukupna tržišna vrijednost najamnine za razdoblje od 20. listopada 2021. do 31. kolovoza 2023. iznosi 10.242,28 EUR, dok na preostali traženi iznos od 470,77 EUR (231,21 EUR od 13. -30.09.2021. + 239,56 EUR od 01.-19.10.2021.) tužitelj nema pravo.

32. Nadalje, osnovom ranije iznesenog nedvojbeno je da je prilikom ulaska u posjed tužitelj predmetnu nekretninu zatekao oštećenu, tj. da su demontirani radijatori, kuhinja, te sve sanitarije u kupaoni, toaletu i kotlovnici, a kako je to utvrđeno od strane sudskog ovršitelja BNV u Zapisniku broj Ovr-134/2022-68 od dana 4. rujna 2023., te i potvrđeno danim iskazom BNV saslušane u ovoj parnici u svojstvu svjedoka, a koja su oštećenja vidljiva i na fotografijama koje je tužitelj dostavio u spis ovog predmeta. Iz prednje navedenog Zapisnika sa vanjskog uredovanja ovršnog suda od 4. rujna 2023. razvidno je i kako je tom uredovanju nazočna supruga tuženika NN izjavila da je to, da je kuća ispražnjena od stvari i osoba, te da su demontirani radijatori, kuhinja, te sve sanitarije u kupaoni, toaletu i kotlovnici, učinjeno neposredno prije prvog uredovanja (a koje je bilo dana 12.06.2023. kada je zatečena zaključana kuća), a što ukazuje kako je to učinio tuženik koji je u to vrijeme bio u posjedu predmetne nekretnine. Nadalje, valja istaknuti kako tuženik u ovom postupku to niti ne spori, već smatra da je bio ovlašten to učiniti.

33. Prema odredbi članka 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/23; dalje: ZOO) za uzrokovanje štete odgovara se po načelu krivnje.

34. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta).

35. Imovinska šteta, koju ovdje potražuje tužitelj, naknađuje se u skladu s odredbama članaka 1085. i 1089. ZOO-a, a prema odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

36. Procjenom navedene štete po sudskom vještaku Ratku Matoteku, dipl.ing.građ., a iz danog pisanog Nalaza i mišljenja imenovanog vještaka od lipnja 2024., utvrđeno je da visina štete iznosi 6.240,00 EUR.

37. Na dani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ratka Matoteka stranke nisu imale nikakvih primjedbi, kako glede procjene štete nastale na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tužitelja, tako niti glede po imenovanom sudskom vještaku utvrđene tržišne vrijednosti najamnine za tu nekretninu.

38. Osnovom svega navedenog, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 16.482,28 EUR (10.242,28 EUR + 6.240,00 EUR), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema odredbi članka 29. st. 1. ZOO-a, tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točci I. izreke.

39. U preostalom je dijelu, a za isplatu iznosa od 470,77 EUR zajedno sa traženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, te odlučeno kao u točci II. izreke.

40. Glede iznosa od 4.171,95 EUR za koji je iznos tužitelj smanjio tužbeni zahtjev (sa iznosa od 21.125,00 EUR na iznos od 16.953,05 EUR), primjenom odredbe članka 193. ZPP-a rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbe.

41. O naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 5. ZPP-a, budući tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg dijela zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi, te u svezi s člankom 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).

41.1. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 25.1.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), pribave isprava (z.k. izvadak) u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 36. st. 3. Tarife), sastava podneska od 4.11.2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 15.11.2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. Tarife), sastava podneska od 11.12.2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 30.1.2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. Tarife), zastupanja na očevidu od 22.3.2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 7. u svezi Tbr. 9. t. 2. Tarife), izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na očevid od 22.3.2024. i povratka, u trajanju od 1 sat, u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 39. Tarife), zastupanja na očevidu od 17.5.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 7. Tarife), izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na očevid od 17.5.2024. i povratka, u trajanju od 1 sat, u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 39. Tarife), sastava podneska od 1.7.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 5.11.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 11.4.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 4.6.2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 3. Tarife), poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 4.200,00 EUR, po stopi od 25 %, u iznosu od 1.050,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), troškovi očevida, sudske komisije i građevinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 971,40 EUR, putni trošak direktora tužitelja radi pristupa na ročište od 5.11.2024., na relaciji Zagreb – Čakovec – Zagreb (194 km x 0,50 EUR), u iznosu od 97,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 62,23 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 215,98 EUR, odnosno sveukupno 6.596,61 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a.

41.2. Tužitelju nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe, iz razloga jer istu tužitelj niti je platio, a niti je bio pozvan platiti.

Čakovec, 4. lipnja 2025.

Sutkinja:

Sandra Oletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tom obavijest:

1/ tužitelj po punomoćniku

2/ tuženik po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte