Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-521/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, protiv tuženika ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, radi ispravka upisa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1595/2019 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika ŽN kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1595/2019 od 17. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da provede ispravak upisa brisanjem prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanog u korist tuženika ŽN, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 3.500,00 eura (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi umješaču troškove postupka u iznosu 4.031,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate (točka III. izreke).
2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da je pravni prednik tužiteljice Savezni sekretarijat za narodnu obranu 1978. godine kupio predmetnu nekretninu – sada označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od HN (i FN) i odmah je stupio u posjed nekretnine, te da je 1981. godine Vojna ustanova Kupari predmetnu nekretninu dala na korištenje ŠN, koji je u posjedu predmetne nekretnine i dan danas,
- da se Savezni sekretarijat za narodnu obranu nikada nije uknjižio u zemljišnim knjigama kao vlasnik već se samo upisao u katastru kao posjednik, tako se upis (bivših) vlasnika – HN i FN, prenio u novootvorenu zemljišnu knjigu i uspostavljeni katastar nekretnina nakon što je 1. travnja 2014. otvoren dio zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina],
- da su 5. srpnja 2017. tuženik ŽN kao kupac i FN zastupana po punomoćniku, odvjetniku Jozi Koprivici, kao prodavateljica, sklopili kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu,
- da tuženik ŽN nije, niti u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, niti u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu, bio pošteni stjecatelj, niti je postupao u dobroj vjeri, jer je znao i morao znati da je nekretnina koju kupuje već valjano otuđena i predana drugom u posjed (pravnom predniku tužiteljice) i to iz razloga što je ovu nekretninu iznajmio od ZN otprilike 2006. – 2007. godine i plaćao mu najamninu, zatim iz razloga što mu je ZN u nekoliko navrata od 2007. rekao za status nekretnine, odnosno, da ima rješenje o stanovanju od Vojne ustanove Kupari i da je nekretninu kupila vojska, također mu je LN ispričao cijelu priču o tome kako je Vojna ustanova Kupari od FN kupila kuću i detaljne okolnosti o tome kako je ZN kuću dobio na korištenje, a isto mu je rekla i FN, odnosno da je kuća već ranije prodana vojsci.
8. Na temelju tako utvrđenih činjenica i cijeneći provedene dokaze, prvostupanjski sud je zaključio da se u ovom slučaju radi o dvostrukom otuđenju, pa da je činjenicom nepoštenja kasnijeg stjecatelja (tuženika ŽN), vlasništvo stekla upravo tužiteljica jer tužiteljica kao raniji savjesni kupac ima jaču pravnu osnovu od tuženika kao kasnijeg nesavjesnog kupca zbog čega je primjenom članka 125. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP) odredio upis tužiteljice kao stvarnog vlasnika kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišne knjige, uz istodobno brisanje upisa tuženika ŽN.
9. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.
10. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na načelo povjerenja u zemljišne knjige i navodi da je u dobroj vjeri predmetnu nekretninu kupio od zemljišnoknjižne vlasnice i da mu se ne može predbaciti što nije istraživao izvanknjižno stanje. Prvostupanjski sud je dao jasne, potpune i odlučne razloge utemeljene na ocjeni provedenih dokaza zbog čega zaključuje da tuženik nije u dobroj vjeri sklopio kupoprodajni ugovor, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Prema članku 122. ZVDSP-a zaštitu povjerenja u zemljišne knjige uživa onaj stjecatelj koji je postupao u dobroj vjeri, a to je onaj koji u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.
12. Ne može se smatrati da je tuženik bio u dobroj vjeri pokraj činjenice da poznaje ZN i njegovu obitelj koji koriste tu nekretninu te je sam tuženik iskazao da mu je jako dobro poznata situacija s predmetnom nekretninom i stanjem na terenu. Osim toga, ZN, LN i FN rekli su tuženiku da je nekretnina već otuđena pravnom predniku tužiteljice. Dakle, tuženik nije bio u dobroj vjeri jer je znao da je ova nekretnina već ranije otuđena i predana u posjed predniku tužiteljice te je nesavjesno postupao kada je unatoč tome iskoristio nesređeno zemljišnoknjižno stanje, sklopio kupoprodajni ugovor i upisao vlasništvo u zemljišne knjige.
13. Stoga je pravilno prvostupanjski sud te uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 125. stavak 2. ZVDSP-a prihvatio osnovanim tužbeni zahtjev budući je utvrđeno da je tužiteljica predmetnu nekretninu kupila još 1978. godine i stupila u posjed, dok tuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora 5. srpnja 2017. jer je znao da je nekretnina već ranije otuđena i predana u posjed tužiteljici.
14. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.
15. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 4. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
