Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-936/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ĆK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku odvjetniku Marijanu Belčiću iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-162/2019-37 od 25. srpnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-162/2019-37 od 25. srpnja 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz članka 4. toč.4. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu ...., sklopljenog dana 11.04.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 14.04.2007. godine po javnom bilježniku Bori Arambašiću iz Vukovara pod brojem:
OV-5058/07, u dijelu odredbe koji glasi: „…primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke, na dan plaćanja.“
II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 2.875,34 eura1 / 21.664,31 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:
- 465,36 EUR / 3.506,23 kn tekućom od 15.11.2008.
- 548,92 EUR / 4.135,86 kn tekućom od 15.05.2009.
- 332,93 EUR / 2.508,48 kn tekućom od 15.11.2009.
- 631,42 EUR / 4.757,42 kn tekućom od 15.05.2011
- 956,05 EUR / 7.203,38 kn tekućom od 15.11.2010.
-1.220,11 EUR / 9.192,89 kn tekućom od 15.05.2011.
-1.651,54 EUR / 12.443,52 kn tekućom od 15.11.2011.
-1.936,11 EUR / 14.587,63 kn tekućom od 23.05.2012.
-1.717,60 EUR / 12.941,22 kn tekućom od 21.11.2012.
-1.615,43 EUR / 12.171,49 kn tekućom od 13.07.2013.
-1.568,26 EUR / 11.816,02 kn tekućom od 13.11.2013.
-1.546,97 EUR / 11.655,64 kn tekućom od 29.08.2014.
godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od 2.753,94 eura/20.749,56 kn.
III. Nalaže se tužitelju ĆK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.008,67 eur/7.599,82 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik ocjenjuje da je žalba tužitelja u cijelosti neosnovana te predlaže da ju sud drugog stupnja odbije, a presudu potvrdi te obveže tužitelja da tuženiku naknadi cjelokupan parnični trošak uvećan za sastav odgovora na žalbu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
4. Žalba je osnovana.
5. Tužitelj u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a time što je propustio ispitati i obrazložiti pitanje ništetnosti valutne klauzule u CHF koju ništetnost tužitelj traži zbog povrede odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), a ne povrede odredaba Zakona o zaštiti potrošača.
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da je žalba tužitelja osnovana.
6.1. Tužitelj je točkom I. tužbenog zahtjeva tražio utvrđenje ništetnosti odredbe članka 4. točka 4. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu od 11. travnja 2007. kojeg su zaključili tužitelj i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek u dijelu koji glasi: „… primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“ Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude navodi da je nesporna činjenica među strankama da je tužitelj kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva zaključio Ugovor, a u odnosu na spornu činjenicu među strankama primjenjuju li se na konkretan spor pravna utvrđenja iz kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“ iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 sud utvrđuje da tužitelj nema status potrošača zbog čega se ta utvrđenja u ovom sporu ne mogu primijeniti. Zbog toga sud zaključuje da zastara tražbine tužitelja počinje teći od dana plaćanja svakog anuiteta po Ugovoru pa kako je posljednji anuitet tužitelj platio 30. travnja 2014., sud utvrđuje da je do dana podnošenja tužbe 29. svibnja 2019. protekao zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a iz kojih razloga sud odbija tužbeni zahtjev.
6.2. Tužitelj je u podnesku od 28. prosinca 2021., prije zaključenja prethodnog postupka 17. listopada 2022., naveo činjenice zbog kojih smatra da je odredba članka 4. točka 4. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „… primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“ ništetna, pritom se pozivajući na odredbe članka 295. i 296. ZOO-a tvrdeći da je tekst Ugovora sastavio tuženik bez pregovaranja, da su Opći uvjeti Ugovora suprotni načelu savjesnosti i poštenja te da su prouzročili očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača jer je tužitelju nametnuta obveza koju nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora. O ovim činjenicama i pravnoj osnovi sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo niti jedan razlog, a u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe sud je jedino naveo da se ne radi o potrošačkom ugovoru te da se u ovom postupku ne mogu primjenjivati pravna shvaćanja iz kolektivnog spora, dok druge razloge o tome je li ugovorna odredba članka 4. točka 4. Ugovora o kreditu ništetna ili nije, sud prvog stupnja nije naveo. Kako je tužitelj tražio isplatu s osnova ništetnosti ugovorne odredbe, a sud nije raspravio niti obrazložio je li odredba ništetna, za sada se ne može prihvatiti pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je za novčanu tražbinu tužitelja nastupila zastara. Naime, ukoliko bi bila utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 4. točka 4. Ugovora o kreditu te bi to bilo utvrđeno presudom koja će biti donesena u ovom postupku, tada zastara za novčanu tražbinu zbog preplate na temelju ništetne ugovorne odredbe nije ni počela teći, već će početi teći pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost. Prema odredbi članka 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se zbog čega tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela ugovorne odredbe iz članka 4. točke 4. Ugovora ne može biti u zastari.
7. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.
8. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano u ovoj odluci tako što će nakon provedene glavne rasprave donijeti presudu u kojoj će navesti jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, kako bi se presuda po eventualnim žalbama mogla ispitati.
Koprivnica, 4. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
