REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10790/2019-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Arelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arelić & Partneri u Zagrebu, protiv prvo tuženika - protutužitelja KONČAR-KUĆANSKI APARATI d.o.o., OIB: 33117935448, Karlovačka 23, Pisarovina, kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Češo-Žanić, odvjetnica u Zagrebu i drugo tuženice FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Damir Katić, odvjetnik u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno , punomoćnika tužitelja i punomoćnice prvo tuženika, dana 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 22,7/100 dijela nekretnine, označene kao zk.č.br. 8701/60 u naravi kuća br. 64, i dvorište u [adresa], površine 166,5 čhv, odnosno 599 m2, sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo peterosobni stan na II katu, površine 178,36 m2, kojem pripada parkirališno garažno mjesto u prizemlju, površine 7,48 m2, ukupne površine 185,84 m2, sve u nacrtu označeno žutom bojom, što je prvo tuženik Končar-kućanski aparati d.o.o., Slavonska avenija 16, Zagreb, OIB: 33117935448 dužan priznati i trpjeti upis brisanja prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz istodobni upis prava u korist tužitelja sve u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja u odnosu na drugo tuženicu FV koji glase:

„Utvrđuje se da je tužitelj MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 22,7/100 dijela nekretnine, označene kao zk.č.br. 8701/60 u naravi kuća br. 64, i dvorište u [adresa], površine 166,5 čhv, odnosno 599 m2, sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo peterosobni stan na II katu, površine 178,36 m2, kojem pripada parkirališno garažno mjesto u prizemlju, površine 7,48 m2, ukupne površine 185,84 m2, sve u nacrtu označeno žutom bojom, što je drugo tužena FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužna priznati i trpjeti upis brisanja prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz istodobni upis prava u korist tužitelja sve u roku od 15 dana.

"Utvrđuje se da je tužitelj MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 22,7/100 dijela nekretnine, označene kao zk.č.br. 8701/60 u naravi kuća br. 64, i dvorište u [adresa], površine 166,5 čhv, odnosno 599 m2, sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo peterosobni stan na II katu, površine 178,36 m2, kojem pripada parkirališno garažno mjesto u prizemlju, površine 7,48 m2, ukupne površine 185,84 m2, sve u nacrtu označeno žutom bojom, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda da po pravomoćnosti ove presude uspostavi zemljišnoknjižno stanje koje je prethodilo provedbi upisa pod posl.br.: Z-45547/1833117935448 i drugo tuženik FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna priznati i trpjeti upis brisanja prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz istodobni upis tih prava u korist tužitelja sve u roku 15 dana.

„Utvrđuje se da je tužitelj MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 22,7/100 dijela nekretnine, označene kao zk.č.br. 8701/60 u naravi kuća br. 64, i dvorište u [adresa], površine 166,5 čhv, odnosno 599 m2, sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo peterosobni stan na II katu, površine 178,36 m2, kojem pripada parkirališno garažno mjesto u prizemlju, površine 7,48 m2, ukupne površine 185,84 m2, sve u nacrtu označeno žutom bojom, što je drugotuženik FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna priznati, i u roku od 15 dana izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tužiteljevog prava vlasništva, a u protivnome će tu ispravu zamijeniti ova presuda."

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti prvo tuženiku-protutužitelju KONČAR KUĆANSKI APARATI d.d., Zagreb, Slavonska avenija 16, OIB: 33117935448, isplatiti iznos od 4.826,26 EUR uvećano za zateznu kamatu koja teče na iznos od:

- 142,85 EUR od 15.7.2020. do isplate

- 130,38 EUR od 15.8.2020. do isplate

- 133,42 EUR od 17.9.2020. do isplate

- 83,71 EUR od 22.10.2020. do isplate

- 138,49 EUR od 14.11.2020. do isplate

- 117,48 EUR od 16.12.2020. do isplate

- 102,99 EUR od 16.1.2021. do isplate

- 104,00 EUR od 17.2.2021. do isplate

- 84,00 EUR od 16.3.2021. do isplate

- 96,90 EUR od 15.4.2021. do isplate

- 91,10 EUR od 14.5.2021. do isplate

- 91,82 EUR od 17.6.2021. do isplate

- 92,84 EUR od 16.7.2021. do isplate

- 74,58 EUR od 20.8.2021. do isplate

- 99,22 EUR od 15.9.2021. do isplate

- 126,32 EUR od 16.10.2021. do isplate

- 84,72 EUR od 13.11.2021. do isplate

- 100,23 EUR od 16.12.2021. do isplate

- 92,84 EUR od 18.1.2022. do isplate

- 113,13 EUR od 15.2.2022. do isplate

- 82,99 EUR od 15.3.2022. do isplate

- 114,14 EUR od 15.4.2022. do isplate

- 71,31 EUR od 17.5.2022. do isplate

- 94,94 EUR od 16.6.2022. do isplate

- 95,66 EUR od 16.7.2022. do isplate

- 98,36 EUR od 13.8.2022. do isplate

- 102,87 EUR od 16.9.2022. do isplate

- 66,98 EUR od 18.10.2022. do isplate

- 80,04 EUR od 17.11.2022. do isplate

- 86,36 EUR od 17.12.2022. do isplate

- 77,34 EUR od 14.1.2023. do isplate

- 89,07 EUR od 16.2.2023. do isplate

- 73,74 EUR od 15.3.2023. do isplate

- 107,11 EUR od 14.4.2023. do isplate

- 69,23 EUR od 16.5.2023. do isplate

- 96,27 EUR od 17.6.2023. do isplate

- 70,13 EUR od 12.7.2023. do isplate

- 89,07 EUR od 15.8.2023. do isplate

- 86,36 EUR od 19.9.2023. do isplate

- 62,01 EUR od 17.10.2023. do isplate

- 98,08 EUR od 17.11.2023. do isplate

- 73,74 EUR od 15.12.2023. do isplate

- 84,56 EUR od 17.1.2024. do isplate

- 95,34 EUR od 20.2.2024. do isplate

- 80,92 EUR od 16.3.2024. do isplate

- 76,41 EUR od 16.4.2024. do isplate

- 84,53 EUR od 17.5.2024. do isplate

- 96,24 EUR od 15.6.2024. do isplate

- 77,31 EUR od 17.7.2024. do isplate

- 91,75 EUR od 14.8.2024. do isplate

- 78,77 EUR od 14.9.2024. do isplate

- 73,62 EUR od 18.10.2024. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu pod točkama I. i II. koje glase:

"I. Protutuženi MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je iseliti iz nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 8701/60, kuća broj 64 i dvorište u [adresa], i to iz suvlasničkog dijela 22,7/100, etažno vlasništvo (E-4), peterosobnog stana na II. katu, površine 178,360 m2, kojem pripada parkirališno garažno mjesto u prizemlju, površine 7,48 m2, ukupne površine 185,84 m2, sve u nacrtu označeno žutom bojom i predati ju slobodnu od osoba i stvari protužitelju Končar-kućanski aparati d.o.o., Slavonska avenija 16, Zagreb, OIB: 33117935448, sve u roku od 15 dana.

II. Protutuženi MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan je protutužitelju KONČAR KUĆANSKI APARATI d.d., Zagreb, Slavonska avenija 16, OIB: 33117935448, na ime naknade štete isplatiti iznos od 90.403,78 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koje se određuje za svaki pojedini iznos od njegova dospijeća pa do isplate po stopi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana donošenja presude do isplate.“

V. Nalaže se tužitelju-protutuženiku MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi drugo tuženici FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 62.587,50 eura, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se prvo tuženiku-protutužitelju KONČAR-KUĆANSKI APARATI d.o.o., OIB: 33117935448, Karlovačka 23, Pisarovina, naknaditi tužitelju-protutuženiku MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 90.977,50 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik u tužbi navodi da je izvanknjižni vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 22,7/100 dijela nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 64 i dvorište u [adresa], površine 166,5 čhv, odnosno 599 m2, sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo peterosobnog stana na II. katu površine 178,36 m2 kojem pripada parkirališno garažno mjesto u prizemlju, površine 7,48 m2, ukupne površine 185,84 m2. ističe da je predmetnu nekretninu stekao temeljem Predugovora od 11.03.2002. sklopljenim sa drugotuženicom kao prodavateljem i trgovačkim društvima Unimag d.o.o. i Gradex-ing u stečaju. Nadalje navodi da je trenom potpisa navedenog ugovora i ovjere potpisa pred javnim bilježnikom, odredbom čl. 5 Predugovora, utvrđeno da drugotuženica kao prodavatelj predaje tužitelju kao kupcu posjed nekretnine [adresa], pobliže opisane u čl. 2. ugovora. Navodi da je stupio u posjed predmetne nekretnine sukladno navedenoj odredbi Predugovora. Tvrdi da se nalazi u samostalnom, faktičnom i neprekidnom posjedu predmetne nekretnine od 11.03.2002. do danas zajedno sa svojim ukućanima kćerkom i zetom koji trenutno žive u predmetnoj nekretnini. Ističe da Predugovor sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ima formu glavnog ugovora. Navodi da je isplatio dogovoreni novčani iznos te prodao i predao posjed stana u [adresa]. Nadalje, ističe da navedeni Predugovor u cijelosti ima obilježje glavnog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine jer sadrži sve bitne sastojke kupoprodajnog ugovora, posebice se to odnosi na stvar i cijenu te činjenicom što je drugotuženica predala stvar u posjed i što je tužitelj ispunio svoj dio obveze isplativši kupoprodajnu cijenu dijelom uplatnom novčanog iznosa a dijelom putem kompenzacije odnosno asignacije. Početkom 2019. prvotuženik je obavijestio tužitelja kako polaže prava u odnosu na predmetnu nekretninu temeljem presude i rješenja Županijskog suda u Sisku br. Gž-413/2016 od 14. rujna 2017. i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-7771/15 od 27. siječnja 2016. Ističe da nije imao saznanja o navedenom postupku te da u vrijeme sklapanja Predugovora odnosno kupnje nekretnine tužitelju nije bila poznata činjenica da se vodi sudski spor. Nadalje ističe da je osim derivativnog načina stekao vlasništvo dosjelošću kroz zakonom propisano vrijeme temeljem samostalno, neprekidnog i faktičnog posjedovanja te da je tužiteljev posjed pošten, zakonit i istinit. Predlaže da sud donese presudu kojom utvrđuje da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine opisane u tužbi uz naknadu parničnog troška.

2. Prvo tuženik-protutužitelj u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je vlasnik predmetne nekretnine temeljem upisa u zemljišne knjige po pravomoćnoj i ovršnoj presudi ovoga suda P-7771/15 od 27. siječnja 2016. te odlukom Županijskog suda u Sisku br. Gž-413/2016 od 14. rujna 2017. Osporava da je tužitelj izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine te navodi da ju nije stekao niti ju je mogao steći temeljem Predugovora od 11. ožujka 2002. Danom potpisa Predugovora drugotuženica kao prodavateljica i trgovačko društvo Unimag d.o.o. te Gradex-ing u stečaju nisu bili vlasnici predmetnih stanova. Ističe da je drugo tužena kao prodavateljica darovanjem stekla zemljište od uknjižene korisnice a zgrada nije bila upisana u zemljište knjige ni predmetni stan kao posebni etažni dio a što proizlazi iz sadržaja Predugovora pa prodavateljica nije mogla stanom ni raspolagati. Navodi da je tužitelj znao za stanje u zemljišnoj knjizi i stvarno stanje što ga čini nepoštenim stjecateljem te nije postupao u dobroj vjeri. Tužitelj nije dokazao da je isplatio ugovorenu cijenu i na tu okolnost ne dostavlja valjane dokaze. Poriče navod tužitelja da mu je drugotužena predala u posjed stan jer ista nije ni bila u posjedu, pa spori da bi tužitelj stekao vlasništvo predmetnog stana na derivativan način temeljem Predugovora. Isto tako tužitelj nije mogao steći vlasništvo dosjelošću jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke. Navodi da je tužitelju bilo poznato tko je bio vlasnik zemljišta, tko je gradio i financirao izgradnju kao i da se vodi postupak pred ovim sudom između prvotužitelja kao tužitelja, Unimag d.o.o. i drugotužene kao tuženika.

2.1. Prvo tuženik- protutužitelj istim podneskom podnosi protutužbu navodeći da kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana ima pravo tražiti od tužitelja-protutuženika, koji predmetnu nekretninu koristi bez valjane pravne osnove, da mu istu preda u posjed slobodnu od osoba i stvari te da mu naknadi izmaklu korist u vidu najamnine koju bi mogao ostvarivati prema redovnom tijeku stvari u visini 12.000,00 kn mjesečno počevši od siječnja 2019. nadalje.

2.2. Podneskom od 29. srpnja 2020. prvo tuženik-protutužitelj je dodao novi zahtjev uz postojeće navodeći kako tužitelj-protutuženik ne podmiruje režijske troškove i to vodu, naknadu za uređenje voda, komunalnu naknadu i čistoću, makar stanuje u predmetnom stanu te je navedene troškove podmirio prvotuženik- protutužitelj u ukupnom iznosu od 10.187,06 kn.

3. Drugo tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer nije zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine. Osporava da bi tužitelj bio izvanknjižni vlasnik. Ističe kako je kod potpisnih odredbi Predugovora na koji se poziva tužitelj-protutuženik naznačeno da drugo tuženika zastupa UNIMAG d.o.o. kao punomoćnik, međutim navedenu punomoć tužitelj nije dostavio, a drugo tuženik se ne sjeća da bi izdao takvu punomoć. Drugo tuženik je saznao za predmetni Predugovor tek po primitku ove tužbe, nema nikakvih saznanja niti o posjedu, smetanju posjeda, tužbama vezano uz predmetni stan. Ističe kako ne svojata bilo kakva vlasnička prava u vezi sa predmetnom nekretninom. Navodi da su UNIMAG d.o.o. i prednica drugotuženika EV sklopili Ugovor o zajedničkom financiranju i izgradnji stambenih objekata oznake V1 i V2 kojim su dogovoreni uvjeti i način izgradnje urbanih vila te da su UNIMAG d.o.o. kao nositelj investicije, GRADEX ING s.p. o. i KONČAR TIZ d.d., sklopili Ugovor o izgradnji i financiranju izgradnje urbanih vila Vrhovec. Navedenim Ugovorom ugovorne strane su dogovorile da će razmjerno učešću u izvođenju radova odnosno financiranja izgradnje pripasti sva prava i obveze vezane za raspolaganje izgrađenim objektom odnosno posebnim dijelovima te su sačinili i način podjele stanova. UNIMAG d.o.o. i KONČAR TIZ d.d. sačinili su dogovor oko raspodjele stanova pa je drugo tužena izdala specijalnu punomoć kojom je ovlastila KONČAR TIZ d.d. da u njeno ime, a za svoj račun, prodaju predmetnu nekretninu. Na zahtjev UNIMAG d.o.o. drugo tužena je opozvala specijalnu punomoć izdanu KONČAR TIZ d.d., a ne sjeća se da bi bilo kome izdala neku drugu punomoć. Napominje da niti u postupku koji se vodio pod brojem P- 7771/15 nije svojatala nikakvo pravo na nekretninu.

4. Tužitelj-protutuženik je u odgovoru na protutužbu naveo da je protutužba prvo tuženika neosnovana jer je netočno da bi predmetnu nekretninu koristio bez valjane pravne osnove. Navodi da protutužba nije procesno podobna za raspravljanje jer su interesi tuženika kao jedinstvenih suparničara suprotstavljeni. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti u odnosu na protutužbeni zahtjev radi isplate.

4.1. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti glede zahtjeva za isplatu valja reći da je tužitelj-protutuženik navedeni prigovor istaknuo nakon upuštanja u raspravljanje po protutužbeniom zahtjevu, odnosno protivno odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), slijedom čega sud isti nije uzeo u obzir.

4.2. U odnosu na prigovor tužitelja-protutuženika o procesnoj nepodobnosti protutužbe radi raspravljanja valja reći da je predmet protutužbe u vezi sa tužbenim zahtjevom slijedom čega je prvo tuženik podnio predmetnu protutužbu sukladno odredbi čl. 189. st. 1. ZPP-a te je ista podobna za raspravljanje. Pritom nije jasno koji bi to interesi tuženika kao jedinstvenih suparničara bili suprotstavljeni, a koji bi sprečavali sud odlučivati o protutužbenom zahtjevu.

5. Prvo tuženik-protutužitelj je podnescima od 29. rujna 2021. i 25. siječnja 2023. povećao tužbeni zahtjev slijedom čega je sud raspravnim rješenjima dopustio objektivnu preinaku kao svrsishodnu radi konačnog razrješenja odnosa između stranaka, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Konačno postavljenim kondemnatornim protutužbenim zahtjevom u podnesku od 15. studenog 2024. prvo tuženik-protutužitelj potražuje s osnove izmakle koristi iznos od 90.403,78 eura te 4.826,26 eura s osnove plaćenih režijskih troškova.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zk izvadak (list 4, 69-70, 172- 174, 460-461), Predugovor od 11. ožujka 2002. (list 5-9), Anex izvansudske nagodbe od 30. prosinca 2002. (list 10-13), spis ovog suda broj P-2919/20 (preslika u priklopu), dopis MVV od 21. listopada 2004. (list 36-38), sporazum o osiguranju novčane tražbine vjerovnika prijenosom vlasništva na nekretnini od 26. ožujka 1999. (list 39-42), spisak vlasnika stanova u objektu vile [adresa]-V4 od 02. ožujka 1995. (list 54), zapisnik o primopredaji nekretnine - stana u posjed od 09. listopada 1998. (list 55-56), specijalnu punomoć od 11. studenog 1998. (list 57), opoziv specijalne punomoći od 17. studenog 1998. (list 58), Rješenje ovog suda ZK odjela br. Z-53276/10 od 14. listopada 2011. (list 59-61 spisa), dopis MVV od 05. travnja 2019. (list 71), izvatke po računu i potvrde o plaćanju (list 88-89, 92, 95, 98, 101, 104, 107, 109, 112, 116, 119 i 121, 139, 142, 145, 201, 204, 207, 210, 213, 218, 221, 224, 227, 230, 233, 236, 239, 242, 245, 397, 400-402, 405, 408, 411, 414, 417, 420, 423, 426, 429, 432, 435, 438, 441, 444, 447, 450, 453, 456, 459), preslike računa (list 90-91, 93-94, 96-97, 99-100, 102-103, 105-106, 108, 110-111, 113-115, 117-118, 120, 137-138, 140-141, 143- 144, 202-203, 205-206, 208-209, 211-212, 214-217, 219-220, 222-223, 225-226, 228-229, 231-232, 234-235, 237-238, 240-241 i 243-244, 281-296, 395-396, 398- 399, 403-404, 406-407, 409-410, 412-413, 415-416, 418-419, 421-422, 424-425, 427-428, 430-431, 433-434, 436-437, 439-440, 442-443, 445-446, 448-449, 451-452, 454-455, 457-458), Uvjerenja o prebivalištu (list 127-129, 151-154), račun broj 47/1/1 (list 156), Ugovor o izvođenju radova od 12. prosinca 2013. (list 157-159), dopis Stambeni ZG d.o.o. od 02. lipnja 2006. (list 160), ponude za izvođenje radova (list 161-169), Anex tri ugovora broj 01/92 od 20. veljače 1992. (list 183), Anex jedan ugovora broj 01/92 od 20. veljače 1992. (list 184-185), Ugovor o izmjenama i dopunama Ugovora o izgradnji i financiranju izgradnje urbanih vila [adresa] od 20. veljače 1991. (list 186-187), Ugovor o izgradnji i financiranju izgradnje urbanih vila [adresa] od 20. veljače 1991. (list 188-191), popis iskazanih površina za vile [adresa] (list 262), saslušani su svjedoci LV (list 247-249), ŽV (list 256-257), TV (list 257-259), CV (list 260), EV (list 268), PV (list 269-270), DV (list 298- 299), HV (list 299), FVV (list 300), saslušan je tužitelj- protutuženik MV (list 315-318, 467-469), zakonski zastupnik prvotuženika-protutuženika ĆV (list 318-319, 470), izveden je očevid na licu mjesta (list 325) i građevinsko vještačenje po vještaku Krešimiru Gluhaku (list 334-348, 469). Sud nije izveo dokaze saslušanjem drugo tužene koja se odrekla prava na saslušanje na ročištu 5. svibnja 2023., kao ni dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost izvedenih radova s obzirom da je tužitelj odustao od navedenog prijedloga na ročištu 16. travnja 2025.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na prvo tuženika- protutužitelja, dok su u cijelosti neosnovani glavni i oba eventualno kumulirana tužbena zahtjeva u odnosu na drugo tuženicu. Ujedno sud je utvrdio da je neosnovan protutužbeni zahtjev po toč. I. i II., dok je osnovan u dijelu pod toč. II. kojim se traži isplata režijskih troškova.

8. Predmet spora po tužbenom zahtjevu u ovom predmetu jest zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 22,7/100 dijela nekretnine, označene kao zk.č.br. 8701/60 u naravi kuća br. 64, i dvorište u [adresa], površine 166,5 čhv, odnosno 599 m2, sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo peterosobni stan na II katu, površine 178,36 m2, kojem pripada parkirališno garažno mjesto u prizemlju, površine 7,48 m2, ukupne površine 185,84 m2. Glavnim tužbenim zahtjevom tužitelj pored utvrđenja traži i uknjižbu brisanja prava vlasništva tuženika te upis svojeg prava. Prvim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj pored utvrđenja traži i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo provedbi upisa pod posl.br.: Z- 45547/1833117935448. Drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj pored utvrđenja traži od tuženika izdavanje tabularne isprave podobne za upis njegovog prava.

9. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu jest zahtjev prvo tuženika- protutužitelja na iseljenje iz stana koji je predmetom tužbenog zahtjeva, naknada štete s osnove izmakle koristi te isplata režijskih troškova (vodu, naknadu za uređenje voda, komunalnu naknadu i čistoću) za predmetnu nekretninu.

U odnosu na tužbeni zahtjev:

10. S obzirom na činjenične navode tužbe prema kojim tužitelj-protutuženik tvrdi da je stekao vlasništvo posebnog dijela nekretnine na temelju Predugovora od 11. ožujka 2002. odnosno na derivativan način te da je isto stekao na temelju dosjelosti odnosno na originaran način, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbe čl. 119. st. 1. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) te odredbe čl. 159. ZVDSP-a.

11. Odredbom čl. 119. st. 1. ZVDSP-a je propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Odredbom čl. 120. st. 1. ZVDSP-a je propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

11.1. Prema citiranim odredbama da bi tužitelj-protutuženik stekao pravo vlasništva nekretnine na derivativan način, pored valjanog pravnog temelja (titulusa), u konkretnom slučaju pravnog posla, potreban je odgovarajući način stjecanja (modus) odnosno upis navedenog prava u zemljišne knjige. Kako tužitelj-protutuženik nije na osnovu pravnog posla upisao pravo vlasništva u zemljišne knjige to ne može u ovom postupku tražiti utvrđenje da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine kada to pravo izvodi samo iz pravnog posla.

12. S obzirom na navode tužitelja-protutuženika da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao i na originaran način, odnosno temeljem dosjelosti, valjalo je primijeniti odredbe čl. 159. st. 1., 2. i 3. ZVDSP-a prema kojima se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

12.1. Kakvoća kvalificiranog posjeda pretpostavlja da je isti zakonit, istinit i pošten. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP-a zakonit je onaj posjed ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). U odnosu na istinitost i poštenje posjeda valja reći da je prema odredbi čl. 18. st. 2. i 3. ZVDSP-a posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, odnosno pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

13. U konkretnom postupku nije sporno da je prvo tuženik-protutužitelj upisan kao vlasnik stana koji je predmetom ovog postupka te da se upisao u zemljišne knjige na temelju pravomoćne i ovršne presude ovoga suda P-7771/15 od 27. siječnja 2016. te odluke Županijskog suda u Sisku br. Gž-413/2016 od 14. rujna 2017.

14. Sporno je je li tužitelj stekao vlasništvo predmetnog stana na temelju dosjelosti. Radi utvrđenja zakonitosti posjeda tužitelja valjalo je ocijeniti predstavlja li predmetni Predugovor valjani pravni temelj koji bi tužitelja-protutuženika ovlašćivao posjedovati (pravo na posjed). S tim u vezi sporna je pravna narav Predugovora odnosno predstavlja li isti glavni kupoprodajni ugovor te je li navedeni Ugovor potpisan od strane ovlaštenih osoba.

15. Radi utvrđenja jesu li ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva posebnog dijela nekretnine temeljem dosjelosti, odnosno radi utvrđenja zakonitosti posjeda tužitelja, sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, spis ovog suda broj P- 2919/20 (preslika u priklopu), te su saslušani svjedoci LV, ŽV, TV, CV, EV, PV, DV, AV i FVV. Saslušan je tužitelj-protutuženik MV i zakonski zastupnik prvotuženika-protutuženika ĆV.

15.1. Iz sadržaja Predugovora od 11. ožujka 2002. proizlazi da je isti sklopljen između ČV, UNIMAG d.o.o., GRADEX-ING i MV. Da je u članku 1. Ugovora utvrđeno da je ĐV vanknjižna vlasnica peterosobnog stana površine 178,36 m2, sa ostavom i parkirnim mjestom br. 3, površine 14,95 m2, u zajedničkoj garaži u podrumu, sve u [adresa], II kat u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera). Da je upis zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan u tijeku pred Općinskim sudom u Zagrebu. Pod točkom B.) da je specijalnom punomoći od 24. ožujka 1999., ovjerenoj **.**.1999. ĐV ovlastila UNIMAG d.o.o. za prijenos svakog stvarnog prava u odnosu na predmetnu nekretninu kao i pravom da je otuđi pravnim poslom u korist trećeg ili na njoj zasnuje fiducijalno vlasništvo. Pod točkom C.) da je UNIMAG d.o.o. kao dužnik sa GRADEX-ING kao vjerovnikom sklopio sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na predmetnoj nekretnini. Pod točkom D.) da MV želi kupiti predmetnu nekretninu za kupoprodajnu cijenu koja je dogovorena sa iznosom od 200.000,00 eura plativo u kunama prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan plaćanja.

Člankom 2. Predugovora dogovoreno je da kupoprodajnu cijenu iz članka D. koja u cijelosti pripada GRADEX-ING-u čini:

- kupoprodajna cijena za trosobni stan s ostalim prostorijama površine 86,08 m2, koji se nalazi u [adresa], XIV kat, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a vanknjižno je vlasništvo NV temeljem ugovora o kupoprodaji stana koji je sklopio sa Gradom Zagrebom, pod brojem Su-027822/93 od 18. siječnja 1993., ugovorena sa iznosom od 75.000,00 eura. Po kupoprodajnom ugovoru kojeg će sklopiti MV kao prodavatelj sa GRADEX-ING kao kupcem,

- te iznos od 125.000,00 eura od čega će 10.000,00 eura isplatiti GRADEX- ING-u časom potpisa ovog Predugovora, a ostatak od 115.000,00 eura isplatiti će iz sredstava kredita izravnom uplatom kreditora na račun GRADEX-ING u roku od 30 dana od prijema zemljišnoknjižnog izvatka u kojem je ĐV uknjižena kao vlasnik predmetne nekretnine.

Člankom 3. Predugovora određeno je da sklapanjem kupoprodajnog ugovora za stan u [adresa], između ČV kao prodavatelja, putem punomoćnika UNIMAG d.o.o. i NV kao kupca te sklapanjem kuporpodajnog ugovora za stan u [adresa], XIV kat, između Žubrinić Emilija kao prodavatelja i GRADEX-ING kao kupca bi ugovorne strane riješile međusobne imovinske odnose koje ih ovim ugovorom povezuju.

Člankom 4. Predugovora je određeno da radi realizacije volje ugovarača iz članka 3. je potrebno ishoditi slijedeće uvjete, odnosno obveze:

- A.) ĐV i društvo UNIMAG d.o.o. dužni su u najkraćem roku od potpisa ugovora provesti u zemljišnoj knjizi upis kuće, ugovor o darovanju, etažni elaborat sa Međuvlasničkim ugovorom i predati GRADEX-ING-u zk. izvadak posebnog dijela zgrade u [adresa], peterosobnog stana sa garažom te upisom vlasništva te nekretnine na ĐV,

- B.) ĐV po punomoćniku UNIMAG d.o.o. obvezuje se po pribavi zk. izvatka prodati stan NV, pridržavajući se ovdje dogovorenog iznosa kupoprodajne cijene i načina isplate te suglasnosti da se nekretnina može prenijeti u vlasništvo kreditora,

- C.) MV obvezuje se u najkraćem roku okončati postupak uknjižbe prava vlasništva na trosobni stan, površine 86,08 m2, ([adresa]), u ZK odjelu Općinskog suda u Zagrebu koji s e vodi pod br. Z-2698/02, te pribaviti zk izvadak da je isključivi vlasnik tog stana i predati ga GRADEX-ING-u,

Člankom 5. Predugovora je određeno da časom potpisa i ovjere potpisa ĐV predaje MV posjed predmetne nekretnine s time da on istovremeno preda GRADEX-ING-u osobnu mjenicu na iznos od 115,000,00 eura te posjed nekretnine u [adresa].

Člankom 6. Predugovora je ugovoreno da će se istovremeno sklopiti oba kupoprodajna ugovora po pribavi zk izvadaka za obje nekretnine te da će prodavatelji u oba konačna kupoprodajna ugovora izdati tabularnu ispravu.

Člankom 7. Predugovora je ugovoreno da će za slučaj raskida ugovora, ako raskid traži ĐV, UNIMAG d.o.o. ili GRADEX-ING, GRADEX-ING vratiti MV trosobni stan u [adresa], osobnu mjenicu te dvostruki iznos primljenog dijela kupovnine tj. 20.000,00 eura. Ako raskid traži MV plaćeni iznos dijela kupoprodajne cijene od 10.000,00 eura zadržava GRADEX-ING na ime odustatnice.

15.2. Iz ovjere potpisa na Predugovoru na listu 9 spisa proizlazi da javni bilježnik potvrđuje da je isti potpisao CV, kao stečajni upravitelj GRADEX-ING-a, TV kao ovlaštena osoba za UNIMAG d.o.o. i po punomoći za ĐV te MV.

15.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je prije zaključenja Predugovora bio u fazi traženja stana i sklopio je taj Predugovor početkom 2002. Sjeća se da je kontaktirao sa gospodinom VV. Prije zaključenja Predugovora nije provjeravao u zemljišnoj knjizi tko je upisan kao vlasnik nekretnine koja je predmet Predugovora, već je samo imao podatak da je FV vlasnica zemljišta na kojemu se sagradila ta zgrada sa stanovima, te da je dala zemljište u zamjenu za stan u zgradi. Navodi da su mu u Unimagu rekli da oni imaju punomoć FV, da su oni gradili to sve i da imaju njezinu punomoć. Misli da mu nitko iz Unimaga nije pokazao tu punomoć. U Unimagu su mu rekli da je FV vlasnica zemljišta na kojem je izgrađena zgrada sa stanovima, a da stan koji kupuje je trebao pripasti upravo FV, dok je Gradex ing bio izvođač radova, a koji je sa Unimagom sudjelovao u nekim drugim projektima, pa su Gradex ing i Unimag imali nekih međusobnih prebijanja zbog kojih je Gradex ing unesen u ovaj Predugovor. Njemu su u Unimagu situaciju prezentirali kao potpuno čistu, te su mu rekli da će se to sve riješiti. Sve je platio i uselio, te tamo živi više od 20 godina. Ne sjeća se koju je dokumentaciju pregledao. jer je imao odvjetnika, koji je pregledao dokumentaciju te je utvrdio da zgrada ima uporabnu dozvolu, da je etažirana, da ima vlasnički list i da je sve u redu. Na pitanje kako je tekla isplata kupoprodajne cijene za stan koji sam kupio u zgradi u [adresa], odgovara da je Unimagu isplatio avans u iznosu od preko 10.000,00 DEM-a, te je Unimagu pod račun dao stan koji sam imao od ranije na Trešnjevci, kod Doma sportova. Dogovor između njega i Unimaga bio je da ostatak kupoprodajne cijene, a s time da se ne može sjetiti o kojem iznosu se tu radi, isplati Unimagu kada zemljišnoknjižno stanje bude sređeno i kada bude mogao dobiti kredit. No, kako do sređivanja zk stanja nikada nije došlo, Unimagu nikada nije isplatio preostali dio kupoprodajne cijene. Kasnije je Unimag otišao u stečaj, pa je mislio da to više ne mora isplatiti. Navodi da je nakon što je pregledao stan i zaključio ovaj Predugovor TV iz Unimaga predao ključeve stana i tako je ušao u posjed stana. Kada je prvi puta sa ključevima došao u stan, u zgradi je zatekao zeta II tuženice, gospodina PV, koji je bio predstavnik stanara i s njim se upoznao, kao i sa ostalim stanarima. Otprilike godinu dana je uređivao stan, a kasnije se u taj stan uselio sa svojom obitelji i do danas tamo stanuje. Navodi da je neke dvije ili tri godine nakon zaključenja ovog Predugovora sa istim strankama iz Predugovora zaključio kupoprodajni ugovor. Misli da je u tom kupoprodajnom ugovoru jedna od stranaka bio i neki stečajni upravitelj, no više se toga ne sjeća. Taj kupoprodajni ugovor ovjeren je kod javnog bilježnika, a ne zna da li je taj kupoprodajni ugovor predao u spis u ovom predmetu. Nakon zaključenja tog kupoprodajnog ugovora je smatrao da je sve u redu. Na pitanje zašto nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene Unimagu nakon zaključenja ovog kupoprodajnog ugovora kojeg opisuje odgovara da je to bilo zato jer je Unimag već bio u stečaju, a stečajni upravitelj Unimaga nije imao nikakvih potraživanja prema njemu. Na pitanje zašto se nisam uknjižio u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg opisuje odgovara da ne zna. Navodi da mu nitko nije osporavao pravo vlasništva niti su da ĐV, Unimag ili netko treći ikada tražili da nešto plati na ime kupoprodajne cijene. Njemu su u Unimagu rekli da su investitori gradnje te zgrade Unimag, Gradex ing i FV, a da Unimag i Gradex ing na drugim gradilištima surađuju sa još nekim velikim investitorom, misli da su gradili neke velike zgrade na Trešnjevci, pa da će ti investitori međusobno riješiti svoje odnose, a da su sukladno dogovoru investitora za ovu konkretnu zgradu i ovaj konkretni stan, za prodaju stana ovlašteni Unimag i FV. Navodi da ga je TV prilikom sklapanja Predugovora obavijestio da se vodi nekakav spor između investitora, ali u vezi gradnje na Trešnjevci. Navodi da od trenutka useljenja u predmetni stan pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije poduzimao bilo kakve pravne radnje za rješavanje prava vlasništva, odnosno za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu jer je nakon saznanja da je Unimag otišao u stečaj čekao da oni riješe svoje probleme, a i bio je u velikom poslu oko projekta sa golfom. Nitko ga nije obavijestio o tijeku stečajnog postupka niti je znao što se s tim dešava sve dok prije par godina nije dobio tužbu, odnosno obavijest od Končara. Misli da je sklopio Kupoprodajni ugovor za taj stan na [adresa] jer se Unimag bez takvog ugovora ne bi mogao uknjižiti kao vlasni, ali ne zna je li se uknjižio. Ne zna da je upisan kao vlasnik tog stana, niti je li bio ovršenik u sudskim postupcima koji su pokrenuti 2017. i 2022. godine, a u kojim postupcima je na stan na [adresa] stavljena zabilježba ovrhe. Navodi da su sve ugovorne strane koje su sklopile taj Kupoprodajni ugovor ovjerile svoj potpis kod javnog bilježnika. Kad je rekao da se obraćao Unimagu radi skidanja zabilježbe, odgovara da ne zna o čemu se točno radi, zna da je Unimag trebao skinuti neke zabilježbe i da će onda imati sve čisto, ali nakon nekog vremena Unimag je otišao u stečaj. Ne zna je li je ta obveza Unimaga da skine zabilježbu unesena bilo u Predugovor bilo u Kupoprodajni ugovor o kojemu je govorio, ali pretpostavlja da jest. Ne zna je li platio porez na promet nekretnina za taj stan u [adresa], pretpostavlja da jest.

15.4. Dopunski saslušan na ročištu 16. travnja 2025. tužitelj je naveo da je njemu TV samo dao prijedlog da se sklopi kupoprodajni ugovor između njega i vlasnice na kojoj je bio stan. Međutim taj ugovor se nikada nije potpisao, čak misli da ga ni on nije potpisao, ali sigurno zna da ga nije potpisala druga strana. Bilo je više prijedloga koji su dolazili. Njegov tadašnji odvjetnik je prijedlog pročitao i rekao je da je u redu. Taj kupoprodajni ugovor je samo trebao biti nadogradnja ranije sklopljenom predugovoru odnosno sjeća se da su dalje njihove obveze bile da se riješe svi papiri odnosno građevinska i uporabna i sjeća se da se stan prebacivao sa kćeri na vlasnicu stana. Navodi da je dao avans na ime kupoprodajne cijene prilikom sklapanja predugovora u iznosu od oko 10.000,00 eura i dao je svoj tadašnji stan na adresi [adresa], čija je vrijednost bila tada oko 75. -80.000,00 eura. Riječ je o stanu od 86 m2. Pored toga je dao i osobnu mjenicu. Ne sjeća se je li u tom prijedlogu kupoprodajnog ugovora bilo išta navedeno oko zabilježbe spora. Sjeća se još dok su sklapali predugovor da je pogledao izvod iz zemljišnih knjiga i da je na predmetnom stanu bila upisana FV ili njezina kćer. Nema primjerak tog prijedloga kupoprodajnog ugovora, ali mu se čini da je sastavljen negdje 2008. ili 2009. godine. Njemu je tada TV spominjao dugovanja između Gradexa i Unimaga, a ne i da bi postojao neki spor sa Končarom. Mislio je da je sve u redu s predugovorom jer stečajni upravitelj ne bi potpisao predugovor da nije sve u redu. Osobna mjenica koju je dao nije nikada aktivirana, a preostalo je platiti oko 100.000,00 eura na ime ostatka kupoprodajne cijene. Taj iznos nikome niej platio jer ga nitko nije potraživao, a nije osnovao polog radi toga. Inače je taj iznos trebao biti plaćen iz kredita koji bi digao. Dobio je ključeve i ušao u posjed stana nakon sklapanja predugovora i plaćenog avansa i to od Unimaga, čini mu se da mu je ključeve dao TV. I prije sklapanja predugovora su išli pogledati stan i tada su dogovorili cijenu prema stanju stana u visini 200.000,00 eura. U posjed je ušao u roku negdje od oko mjesec, dva ili tri od sklapanja predugovora. Kada ga se pita za uvjete koji su navedeni u predugovoru, a radi sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora navodi da mu je TV te 2008. ili 2009. rekao da je to riješeno. Kupoprodajni ugovor nije bio potpisan jer se TV više nije javljao, a misli da više nije mogao dobiti punomoć od FV. Nije s njom osobno stupio u kontakt tada radi potpisivanja ugovora jer je ona bila prestara. Sve do 2019. mu nitko nikada nije sporio pravo da bude u tom stanu nego tek 2019.kada je dobio odluku suda da mora iseliti i saznao da Končar polaže neka prava na stan. Pojašnjava 2019. je dobio obavijest od Končara da iseli van jer da su oni dobili presudu u njihovu korist. U odnosu na stanu u [adresa] navodi da zna da je tada stan glasio na njega, ali je predao njima svu dokumentaciju kako bi mogli sebe uknjižiti na tom stanu. Ne sjeća se da bi sklopio kupoprodajni ugovor sa Unimagom ili Gradexom i ĐV za stan na [adresa]. ali se sjeća da je predao sve papire vezano za taj stan kao i izjavu da se mogu upisati i to misli da je predao Unimagu. Nije znao da se vodi bilo kakav spor između Unimaga i Gradexa ili bilo kog drugog vezano uz sporni stan. Ja sam znao da postoje neke nesuglasice između Unimaga i Gradexa i da oni imaju puno gradilišta, u smislu međusobnih dugovanja, spominjali su Trešnjevku i neke druge stanove, a da neće dirati stanove u [adresa], odnosno da će se tamo raskusurati na drugim gradilištima. Navodim da ja nisam ništa provjeravao u zemljišnim knjigama nakon 2008.ili 2009., a sjećam se da te 2008., 2009. nije bilo nikakve zabilježbe.

15.5. Iz iskaza zakonskog zastupnika prvo tuženika ĆV proizlazi da je direktor i zakonski zastupnik prvo tuženika od 1998. godine, u nekoliko mandata. Za Predugovor od 11.03.2002. je saznao nedavno. No, za slučaj ovih zgrada je saznao 2005. godine, a nakon što je došlo do pripajanja nekoliko društava društvu Končar- kućanski aparati. Od tada je vidio bilance tih pripojenih društava, te da ta pripojena društva vode nekoliko desetaka sporova. Strategija I tuženika je bila da odvjetnici koji vode te sporove pripojenih društava nastave i dalje voditi te sporove do završetka. Kako je bilo dosta tih sporova koje su ranije vodila pripojena društva, nije se previše upuštao u te sporove. Što se tiče ovog slučaja, te 2005. godine saznao je da se vodi spor o pravu vlasništva nad stanovima u zgradi u [adresa], od SV koji je bio i financijski direktor pripojenog društva Končar trgovina i zastupstva, a koje društvo je bilo u ugovornom odnosu sa Unimagom i Gradexom. 2005. je saznao da je sklopljen ugovor o građenju i financiranju Vila Vrhovec, a Končar trgovina i zastupstva je po tom ugovoru, po realizaciji ugovora, trebao dobiti proporcionalni dio vlasništva nad stanovima iz tog projekta. Kada je investicija završena 1998. godine obavljena je i primopredaja stanova koji su trebali pripasti društvu Končar trgovina i zastupstva, dakle Končar trgovina i zastupstva preuzeli su u posjed stanove koji su mu trebali pripasti. Nakon nekog vremena u Končaru su dobili informaciju da su brave na vratima tih stanova promijenjene i da se u stanove više ne može ući. Misli da je bila pokrenuta i parnica radi smetanja posjeda, a to je sve bilo u periodu prije 2005. godine. Ne zna protiv koga je pokrenuta tužba radi smetanja posjeda. Nakon toga, pokrenuta je tužba radi utvrđivanja prava vlasništva nad tim stanovima. Nema nikakvih neposrednih, osobnih saznanja o tome kako je tužitelj ušao u posjed predmetnog stana, o okolnostima zaključenja Predugovora niti Kupoprodajnog ugovora. Nakon što je donesena pravomoćna presuda o tome da je I tuženik vlasnik tih stanova, dali su nalog odvjetnicima da sa stanarima mirnim putem pokušaju riješiti problem i da kontaktiraju stanare u vezi toga.

15.6. Dopunski saslušan na ročištu 16. travnja 2025. zakonski zastupnik prvo tuženika-protutužitelja je naveo da je Končar tiz-u pripalo 5 stanova te su oni ušli u posjed navedenih stanova. Nakon toga je očito došlo do nesporazuma i zamijenjene su bile brave te je netko nasilno ušao u te stanove. Ne zna kada se to događalo, ali sve je to bilo prije 2005. Krenulo se u postupke utvrđivanja prava vlasništva i nakon pripajanja je svaki odvjetnik koji je bio zadužen za predmet dobio uputu da ih nastavi voditi sve do konačnog završavanja. Dok se nisu pravomoćno okončali ti postupci nije imao što postupati. Tek po pravomoćnoj presudi su odvjetnici dobili nalog da kontaktiraju stanare i da se pokuša s njima mirno dogovoriti. Nisu ih kontaktirali ni obavijestili o sporu jer nisu znali kakav će biti ishod. Bile su zabilježbe spora u zemljišnim knjigama. S nekim drugim stanarima uspjeli su riješiti mirnim putem i sad su u posjedu jer stanar nije osporavao njihovo vlasništvo. Navodi da mu je odvjetnica koja je pregovarala sa tužiteljem rekla da on ispočetka također nije osporavao njihovo vlasništvo već su razgovarali o nekoliko opcija, između ostalog je on ponudio da stan otkupi ali po smiješno niskoj cijeni od 50.000,00 eura. Vjerojatno je tada tužitelj rekao odvjetnici da je nešto platio za kupnju stana.

15.7. Iz iskaza svjedoka TV proizlazi da je tužitelj sa M potpisao kupoprodajni ugovor za kupnju stana u vilama na Vrhovcu. Pojašnjava da Unimag nije prodavatelj stanova, već su prodavatelji vlasnici zemljišta, a to je ĐV. Unimag sa I tuženikom nije imao nikakav poslovni odnos, već je Unimag bio u poslovnom odnosu sa Končar trgovina i zastupstva d.o.o., a ta tvrtka se kasnije udružila sa Končar - kućanskim aparatima. Stranke tog kupoprodajnog ugovora su bili tužitelj kao kupac stana, te FV kao prodavatelj stana, jer je ona bila vlasnica zemljišta na kojemu je zgrada sagrađena. U ovom ugovoru se pojavljuje i Unimag jer je Unimag sklopio ugovor sa vlasnicima zemljišta o zajedničkog izgradnji zgrada V1 do V4. Po njegovu sjećanju stranke tog kupoprodajnog ugovora su dakle, tužitelj, FV i F. Taj ugovor je sklopljen 26.07.2005. Tužitelj je u posjed stana stupio neposredno nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora. Tužitelj je na ime kupoprodajne cijene isplatio 10.000,00 eura Gradex-u u stečaju, a 75.000,00 eura je isplatio Unimagu. Preostali iznos od 123.500,00 eura kupac, tj. tužitelj se obvezao isplatiti Unimagu nakon što se skine zabilježba spora, odnosno dok ne završi spor sa Končarom. Tužitelj nikada nije Unimagu isplatio preostali iznos kupovnine od 123.500,00 eura jer je u sporu, prvim rješenjem, Končar dobio 51% ili 52% vlasništva nad tim stanom, a F 48% ili 49%. Nakon toga Unimag je otišao u stečaj i nije se mogao žaliti na viši sud, te je bio likvidiran, bez znanja vlasnika i predsjednika nadzornog odbora. Končar trgovina i zastupstva nije bio stranka kupoprodajnog ugovora koji su zaključili tužitelj, Unimag i FV, ali je za taj ugovor znao, jer su Končar i Unimag bili u procesu nagodbe, tj. prijedloga nagodbe. Što se tiče tog kupoprodajnog ugovora s tužiteljem, FV ga je osobno potpisala i zaključila, dakle nije bila po nikome zastupana. Napominje da kada je zaključen ugovor o suinvestitorstvu, odnosno zajedničkoj izgradnji stanova između Unimaga i FV, tada je tim sporazumom dogovoreno da će vlasnicima zemljišta pripasti 2 izgrađena stana, a da će ostatak stanova pripasti u vlasništvo Unimagu. Nakon toga u priču se uključio Končar trgovina i zastupstva na način da je sklopljen sporazum o suinvestitorstvu između Gradex inga, Unimaga i Končar trgovine i zastupstva, te je definiran način izvođenja radova. Prema tom sporazumu Gradex ing je trebao izvoditi građevinske i obrtničke radove, a koje je prema postavljenim situacijama trebao plaćati Končar, kome bi po dovršetku radova u vlasništvo pripalo 5 stanova. Na pitanje tko je pustio tužitelja u posjed stana u zgradi [adresa], odgovara da ga je pustio Unimag. Nakon ovog predugovora sklopljen je kupoprodajni ugovor o kojemu je ranije govorio. Na pitanje je li imao punomoć FV prilikom zaključenja ovog predugovora sa lista 5 do 9 spisa, odgovara da naravno da je imao, a jer je to vidljivo iz ugovora o zajedničkoj izgradnji. Na pitanje da li je imao posebnu punomoć ČV za sklapanje ovog konkretnog predugovora sa lista 5 do 9 spisa, odgovara da takvu posebnu punomoć nisam imao, već je ovlaštenje na sklapanje takvog predugovora u ime FV proizlazilo iz ugovora o zajedničkoj izgradnji. Mijenja raniji iskaz, te sada iskazuje da se ne sjeća je li imao posebnu punomoć za zaključenje ovog predugovora sa lista 5 do 9 spisa. FV nije morala bila upoznata sa zaključenjem predugovora jer su sav posao su u njezino ime obavljali njezina kći, sin i zet, pa je s njima komunicirao svaki puta kada bi sklapao ovakve predugovore. Tužitelj je na ime kupoprodajne cijene za stan u [adresa], dao Unimagu stan na [adresa] površine 86,08 m2 sagrađen na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a to je navedeno u kupoprodajnom ugovoru iz 2005. godine. Posjed Unimaga nad tim stanovima nikada nije ni prestao, jer je F zadržao ključeve od tih stanova. Naime, nakon što je Gradex od Unimaga zahtijevao plaćanje svih radova, te nakon pribavljenog mišljenja stečajnog vijeća trgovačkog suda i odluke stečajnog upravitelja, Unimag je morao Gradexu isplatiti za sve radove izvedene na vilama [adresa] jer je Končar prije toga prijavio svoja potraživanja prema Gradexu u stečaju i imao je razlučno pravo na nekretninama u Dobojskoj ulici. Gradex nije izveo sve ugovorene radove, pa je Unimag dopustio Končaru da prodaje stanove, a sve u nadi da će se Končar i Unimag jednom dogovoriti oko nekog konačnog obračuna. Dakle, F nakon potpisivanja zapisnika s lista 55 - 56 spisa nije pustio Končar u samostalan posjed tih stanova, već je zadržao po jedan ključ od svakog stana što je Končaru bilo poznato. Navodi da je njegova odvjetnica kontaktirala sa odvjetnicom Končara radi sklapanja dogovora, koji nikada nije postignut između Končara i Unimaga, a to je bilo 1997. ili 1998., Obavijestio je tužitelja o tome da Končar vodi spor sa Unimagom, jer upravo to piše u članku 2. kupoprodajnog ugovora. Vjeruje da je ĐV bila upisana kao vlasnica predmetnog stana u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora iz 2005. Ne zna je li u vrijeme zaključenja predugovora za predmetni stan bila upisana kakva zabilježba. Za vrijeme vođenja spora između Končara i Unimaga, u kojem sporu je aktivno sudjelovao, bila je upisana zabilježba tog spora u zemljišnoj knjizi, koja je stavljena 15.11.2002. i to stoji u kupoprodajnom ugovoru iz 2005. koji je sklopljen s tužiteljem. Nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora iz 2005. s tužiteljem je kontaktirao i oboje su očekivali povoljan ishod tog spora. Predmetni stan je prodan MV za iznos od 208.500,00 eura.

15.8. Iz iskaza svjedoka LV proizlazi da je kao odvjetnica punomoćnica Končar - kućanski aparati d.d. iz Zagreba u sudskom sporu koji se vodi pred ovim sudom, u kojem je Končar - kućanski aparati d.d. iz Zagreba tužitelj i tuži EV i PV, te ĐV i ŽV, a radi utvrđenja prava vlasništva. Taj postupak je još uvijek u tijeku, a po ukidnoj odluci županijskog suda. Navodi da je u jednom trenutku, ali ne zna točno kada došla u posjed jednog kupoprodajnog ugovora u kojem je MV bio kupac, a prodavatelj je bila neka ženska osoba, jedna od stranaka, tuženica iz ovog spora, ali ne sjeća joj se imena. Taj ugovor je zapamtila jer je bio potpisan samo po MV, kao kupcu i samo njegov potpis je bio ovjeren kod javnog bilježnika, dok na tom ugovoru nije bilo potpisa prodavatelja. MV nije ni na koji način sudjelovao u ovom sporu u kojem ja zastupam Končar - kućanski aparati d.d. iz Zagreba, dakle on u tom sporu nije bio stranka, niti umješač, a niti svjedok, jer za to nije bilo potrebe. Nakon što je donesena pravomoćna presuda u ovom sporu u kojem zastupa Končar - kućanski aparati d.d. je s kolegicom Jasminom Češo-Žanić pozvala tužitelja u ured, a radi rješavanja situacije sa stanom u [adresa], a na kojem je uknjiženo pravo vlasništva za korist Končar - kućanski aparati d.d. iz Zagreba, a koji stan je u posjedu MV, te radi eventualne kupnje istog stana ili predaje u posjed. Do sastanka nije nikada došlo. Predugovor joj uopće nije poznat. To nije kupoprodajni ugovor o kojem je ranije govorila. Naime, u tom kupoprodajnom ugovoru o kojemu je ranije govorila stranke su samo MV kao kupac i ženska osoba, pretpostavljam FV kao prodavatelj, te nema drugih stranaka tog kupoprodajnog ugovora. Osim toga, taj ugovor nosi naziv: "kupoprodajni ugovor", a ne "predugovor". U odnosu na dopis naslova: "Stanje spisa vezano za vile Vrhovec", a koji spisu prileži na listovima 36 - 38 spisa, odgovara da se radi o dopisu koji je sastavila kao odvjetnica za stranku Končar - trgovina i zastupstvo d.d., koje Informacije iz dopisa su zaštićene odredbama Zakona o odvjetničkoj tajni, a ovaj dopis bio je namijenjen BV, koja je tada bila direktorica Končar - trgovina i zastupstvo d.d. Navodi da je tijekom sudskog spora u kojem je zastupala ovdje I tuženika došla do saznanja da su od strane Unimaga prodani stanovi koji su bili predmetom tog spora, te je tada i vidjela ovaj ugovor koji je zaključio MV kao kupac, a kojeg je ranije spomenula. Navodi da iz tog kupoprodajnog ugovora nije mogla zaključiti da je stan koji je predmet tog ugovora prodan.

15.9. Iz iskaza ŽV proizlazi da on nema neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama osim u pogledu predaje ključeva od stanova u zgradama na adresi [adresa], 64 itd., te navodi da mu je ključeve dao gospodin E, tadašnji direktor Končar trgovine. Ne sjeća se kada sam primio ove ključeve, bilo je to u fazi gradnje ovog objekta. Gospodin E je dobio ključeve tih stanova, jer je on bio investitor. Navodi da je kada je došao do zgrade vidio da je na jednom stanu na kojemu je zamijenjena brava ime MV, a vidio je i unutar stana golf palice. Napravio je popis svih stanara i direktoru je dao izvještaj o tome. Ne sjeća se kada je to bilo, ali o tome je sastavio izvještaj koji predaje sudu. Nije znao za promjenu brava dok nije došao na objekt i to utvrdio. No, kasnije je saznao da je TV došao njegovom direktoru i oni su se posvađali. TV je završavao objekt i imao je nekih potraživanja, pa je zato to napravio. Na pitanje da li mu je poznato da bi FV prije tužitelja bila u posjedu tog stana, odnosno da je uselila u taj stan, odgovara da to nije bilo tako, jer nitko još nije bio uselio u te stanove. U odnosu na zapisnik o primopredaji nekretnina koji prileži spisu na listovima 55 i 56 spisa, navodi da je na tom zapisniku njegov potpis ispod riječi Za Končar-trgovina i zastupstva. No, smatra da je ovim zapisnikom dopustio izvođenje radova, a ne predaju stanova u posjed.

15.10. Iz iskaza CV proizlazi da je bio stečajni upravitelj u društvu Gradex d.d. koje je u vrijeme vođenja stečajnog postupka imalo nekoliko dovršenih objekata. Sjeća se da je tijekom stečajnog postupka direktor Končara, misli da se zvao E, od njega tražio da mu preda u posjed neke nekretnine Gradex-a, a što je odbio i da su to bili stanovi u zgradi u [adresa]. Misli da je u vezi tih stanova potpisao neki ugovor sa suizvođačem imena Unimag. Ne sjeća se da je sa RV potpisao bilo kakav ugovor u vezi stanova u zgradi u [adresa]. No, od toga je prošlo preko 25 godina. Navodi da je na Predugovoru njegov potpis, pa vjerojatno je to potpisao, ali se nikakvih detalja u vezi ovog predugovora ne sjeća. Ne sjeća se da bi kao stečajni upravitelj stečajnog dužnika Gradex-ing stekao u ime stečajnog dužnika od tužitelja kakav stan u [adresa].

15.11. Iz iskaza EV proizlazi da se ne sjeća da bi drugo tužena, njena majka ikada sklopila kakav ugovor ili drugi pravni posao sa Unimag d.o.o., Zagreb, Gradex-ing u stečaju Zagreb i RV. No, sjećam se da je kao vlasnica zemlje u [adresa] u [adresa] sklopila ugovor o gradnji zgrade sa stanovima sa firmom Unimag d.o.o. Prema tom ugovoru je ona dala zemlju na kojoj se trebalo graditi, a Unimag d.o.o. je trebao izgraditi zgrade sa stanovima. Prema tom ugovoru njoj je trebao pripasti jedan stan u novosagrađenoj zgradi, a Unimagu su trebali pripasti preostali novosagrađeni stanovi. Kasnije je taj stan u zgradi koju je sagradio Unimag darovala mojoj majci, koji sada nije u njezinom vlasništvu, jer su ti svi stanovi u vlasništvu Unimaga. Zna da tužitelj živi u tim zgradama, ali ne znam pouzdano s kim je on zaključio ugovor. Pretpostavlja da je ugovor zaključio sa M, moguće i na temelju punomoći koju je izdao netko iz njene obitelji. Naime, radi se o punomoći koja je sastavni dio tog temeljnog ugovora koji je zaključila s Unimag o gradnji zgrade sa stanovima. Ne zna tko je u ožujku 2002. godine bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik zemljišta na kojemu su sagrađene zgrade sa stanovima. Sjeća se da je L nakon zaključenja ovog temeljnog ugovora o gradnji izdavala dodatne punomoći. Ne sjeća se je li majka izdavala kakve punomoći Unimagu nakon zaključenja ovog temeljnog ugovora o gradnji. Ne zna kako je tužitelj ušao u posjed stana u [adresa]. kat, odnosno tko ga je pustio u posjed, ali to sigurno nije učinila njena majka. Ne sjeća se je li majka izdavala kakvu punomoć L u vezi stana koji joj je darovala u zgradi u [adresa], ali vjerojatno jest, ako je to Unimag od nje tražio. pretpostavlja da je to upravo onaj stan u kojemu sada živi MV, ovdje tužitelj, ali ne može sa sigurnošću reći.

15.12. Iz iskaza svjedoka PV proizlazi da je FV majka njegove supruge EV. Navodi da je upoznao MV kada je kupio stan u [adresa] i kada se doselio u taj stan. Na pitanje je li mu što poznato o sklapanju predugovora čije stranke su FV, Unimag d.o.o., Zagreb, Gradex- ing u stečaju Zagreb i MV, a predmet kojeg predugovora je stan u [adresa], drugi kat, odgovara da znam za taj predugovor samo po punomoći koju je njegova punica FV dala Unimagu. No, ona nije imala nikakav kontakt sa tužiteljem, niti je s njim izravno sklapala kakav ugovor, te ga do danas nikada nije upoznala. Na pitanje što mu je poznato o ovoj punomoći koju je punica izdala Unimagu, odgovara da je to bilo na samom početku suradnje između njihove obitelji i Unimaga. Naime, njegova supruga je bila vlasnica zemlje i nositelj građevinske dozvole. No, nisu imali novaca za gradnju kuće, pa su sklopili ugovor sa Unimagom prema kojem je njegova supruga dala zemljište, a Unimag je trebao sagraditi dvije zgrade sa ukupno 10 stanova, od čega bi njima u vlasništvo pripao jedan stan. Ovaj osnovni ugovor o gradnji sklopili su F i njegova supruga EV. Iz nekog razloga njegova supruga ili nije mogla sagraditi tako veliku zgradu ili nije mogla biti vlasnica toliko stanova, pa je zato neke stanove darovala njemu, a neke stanove svojoj majci FV. Upravo zato je njegova punica na poziv Unimaga izdavala punomoći za prodaju stanova. Napominje da je punica izdala nekoliko punomoći Unimagu, za više stanova, a prestala je izdavati punomoći kada je Končar stavio zabilježbu u zemljišne knjige, a sve zbog spornog odnosa Končara i Unimaga. Napominje da je Unimag prema njima ispunio sve ugovorne obveze, ali su prestali izdavati punomoći Unimagu zbog ove zabilježbe, a povukli su i punomoći koje su izdali Končaru po nalogu Unimaga, pa tako nisu potpisivali nikakve finalne ugovore sa kupcima. Da jesu, ti stanovi bi valjda 7 puta promijenili vlasnike. Na pitanje FV i tužitelj nikada nisu bili u kakvom ugovornom odnosu u vezi stana na adresi [adresa], Na pitanje pod kojim okolnostima je tužitelj ušao u posjed stana u zgradi u [adresa], na drugom katu odgovara da je tužitelja samo odjedanput vidio u toj zgradi, a to je bilo davno, prije 17, 18 ili 19 godina. No, ne zna tko je tužitelja pustio u posjed. Pretpostavlja F, jer je F imao posjed nad tim stanovima. Ne sjeća se sadržaja punomoći koju je punica dala L, ne sjeća se da li je vidio tu punomoć. Njegova punica nikada nije bila u posjedu stana u kojemu sada stanuje tužitelj u zgradi u [adresa], Navodi da nikada nije razgovarao sa tužiteljem o sudskim postupcima koji su se vodili u vezi vlasništva nad stanovima u zgradi u [adresa]. Stan u kojem stanuje tužitelj je upravo onaj stan koji je darovala moja supruga svojoj majci, ovdje II tuženici. To zna jer je bio predstavnik suvlasnika u toj zgradi i jedanput je procurilo u stan ispod stana u kojem stanuje tužitelj, pa je iz tog razloga obišao stan u kojem stanuje tužitelj, pa tako zna da je upravo to onaj stan koji je njegova supruga darovala II tuženici.

15.13. Iz iskaza svjedoka DV proizlazi da je i on sa II tuženicom sklopio ugovor o kupoprodaji stana u [adresa] u kojem sada stanuje, ali u tom kupoprodajnom ugovoru II tuženica je bila zastupana po poduzeću Unimag. Navodi da se tužitelj tamo uselio prije nego što je on uselio u svoj stan u istoj zgradi. On se uselio možda 2004. godine, a tužitelj je već živio u svom stanu, pa pretpostavlja da je tužitelj uselio 2002. ili 2003. godine. O drugim odlučnim činjenicama a vezano uz sklapanje Predugovora i kupoprodajnog ugovora navedeni svjedok nema neposrednih saznanja.

15.14. Iz iskaza svjedoka AV i FVV u bitnome proizlazi da u stanu u zgradi u [adresa], stanuju od 2002. godine. da je obitelj uselila u taj stan tako što su dali stan na Trešnjevci, na [adresa] pod račun. Da sve do danas neprekidno žive u tom stanu. Svjedoci nemaju neposrednih saznanja o sklapanju Predugovora i kupoprodajnog ugovora.

16. U odnosu na pitanje nalazili se i otkad tužitelj-protutuženik u posjedu predmetnog stana na II. katu na adresi [adresa], valja reći da iz uvjerenja o prebivalištu za tužitelja-protutuženika, AV i FVV proizlazi da od 15. listopada 2003. imaju prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. Navedeno je u skladu s iskazom tužitelja-protutuženika i svjedoka AV, FVV i DV da se tužitelj-protutuženik nalazi u posjedu predmetnog stana negdje od 2002. ili 2003. godine, kao i sa iskazom PV, prema čijim navodima se isti nalazi u posjedu predmetnog stana unazad 17, 18 ili 19 godina (računajući od iskaza 2022. godine). Čak i ako se uzme u obzir iskaz svjedoka TV da je tužitelj-protutuženik ušao u posjed stana neposredno nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora 26. srpnja 2005., proizlazi da je tužitelj-protutuženik do podnošenja ove tužbe 9. srpnja 2019. bio u posjedu predmetnog stana svakako više od 10 godina, koji rok je propisan za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću u odnosu na kvalificiranog posjednika. prema odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP-a.

17. U odnosu na pitanje kvalitete posjeda tužitelja-protutuženika odnosno njegove zakonitosti, ovaj sud je shvaćanja da Predugovor od 11. ožujka 2002. predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja. Naime, predmetni Predugovor sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine, koji su se stranke obvezale sklopiti. Tako je člankom 1. točkom A., određena nekretnina koja će biti predmetom kupoprodajnog ugovora i to peterosobni stan površine 178,36 m2, sa ostavom i parkirnim mjestom br. 3, površine 14,95 m2, u zajedničkoj garaži u podrumu, sve u [adresa], II kat u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera). Člankom 1. točka D.) dogovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 200.000,00 eura dok je člankom 2. dogovorena dinamika i način isplate kupoprodajne cijene. Pored navedenog dogovoreno je da će se dio kupoprodajne cijene u iznosu od 10.000,00 eura isplatiti odmah po potpisu Predugovora koji iznos je i plaćen prema iskazu tužitelja- protutuženika te svjedoka TV na ime predujma odnosno avansa. Ujedno je člankom 7. Predugovora određeno da plaćeni iznos dijela kupoprodajne cijene od 10.000,00 eura ima značaj odustatnine.

17.1. Prema čl. 45. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, dalje ZOO) predugovor je takav ugovor o kojem se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora s time što propisi o formi glavnog ugovora vrijede i za predugovor.

17.2. Pravni posao kojega su stranke naslovile kao „predugovor“ a koji sadrži ne samo bitne elemente glavnog ugovora već su stranke istim preuzele obvezu plaćanja cijene, ugovorile dinamiku plaćanja kupoprodajne cijene te ugovorile plaćanje kapare odnosno odustatnine prema pravnom shvaćanju ovog suda (pred)ugovor treba smatrati glavnim ugovorom neovisno o tomu kako su stranke naslovile taj pravni posao. U ovoj pravnoj stvari zaključeni predugovor sadrži sve bitne elemente ugovora o prodaji, sadrži obvezu plaćanja cijene i obvezu na isplatu kapare (koja je i isplaćena) pa se zapravo radi o ugovoru a ne predugovoru. (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev- 1737/11 od 26. veljače 2013.). Iz svega navedenog, proizlazi da (Pred)Ugovor od 11. ožujka 2002. predstavlja glavni, odnosno kupoprodajni ugovor sklopljen između tužitelja kao kupca te FV kao prodavatelja u odnosu na nekretninu koja je predmetom ovog postupka.

17.3. U odnosu na pitanje valjanosti predmetnog (Pred)ugovora, a s obzirom na navode drugo tuženice FV da se ne sjeća da bi izdala punomoć UNIMAG- u za sklapanje predmetnog (Pred)ugovora, valja reći slijedeće. Iz iskaza svjedoka TV, EV i PV, proizlazi da drugo tužena nije samostalno sklapala nikakve ugovore vezano uz stanove u zgradama na adresi [adresa], već je izdavala određene punomoći UNIMAG-u radi prodaje stanova. Pored navedenog, u članku 3. Anexa II Ugovora o zajedničkom financiranju i izgradnji stambenih objekata oznake V1 i V2 od 08.09.1992. godine (listovi 58-62 priklopljenog spisa), koji ugovor je sklopljen između EV (pravne prednice drugo tužene) i Unimag d.o.o., proizlazi da će izgrađene stanove u objektu V1 i V2 EV darovati članovima svoje uže obitelji te da će članovi obitelji kojima su darovani stanovi te iste stanove prodati kupcima koje će odrediti Unimag d.o.o. Imajući sve navedenu na umu, iako spisu ne prileži konkretno punomoć od 24. ožujka 1999., ovjerena 26. ožujka 1999. kojom je ČV FV ovlastila UNIMAG za prijenos stvarnog prava na nekretninu koja je predmetom predugovora, sud utvrđuje da je takva punomoć postojala s obzirom da je to bilo u skladu sa tadašnjim dogovorom i poslovanjem između FV i UNIMAG-a, odnosno ranije EV, te da je navedeno potvrđeno i od strane javnog bilježnika Alemke Gajski koja je ovjerila potpise stranaka na (Pred)ugovoru pa tako i da je UNIMAG d.o.o. ovlaštena osoba po punomoći za ĐV. Pored navedenog drugo tuženica ne osporava davanje odobrenja za sklapanje spornog (Pred)ugovora, već samo da se iste ne sjeća. Osim toga, drugo tuženica sama navodi kako ne svojata nikakva vlasnička prava u odnosu na predmetnu nekretninu. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je drugo tužena bila zastupana po ovlaštenoj osobi sukladno danoj punomoći prilikom sklapanja (Pred)ugovora.

17.4. U odnosu na prigovor prvo tuženika-protutužitelja da predmetni (Pred)ugovor ne bi bio valjan zbog različitih datuma sklapanja, potpisivanja i ovjere, valja reći da navedeno može biti odlučno samo u pogledu utvrđivanja činjenice početka važenja ugovora među strankama, ali isto ni na koji način ne utječe na njegovu valjanost.

17.5. U odnosu na prigovor prvo tuženika-protutužitelja da predmetni (Pred)ugovor ne bi bio valjan jer u trenutku sklapanja FV nije bila vlasnica predmetnog stana jer u tom trenu zgrada pa tako ni posebni dio stana nije bio upisan u zemljišne knjige valja reći da je u (Pred)ugovoru navedeno da je drugo tužena izvanknjižni vlasnik stana, koja svoje pravo ni nije mogla upisati kada nije bila upisana zgrada odnosno stan. Međutim, navedeno ne znači samo po sebi da ista nije bila vlasnica. Pritom se naglašava da prodaja tuđe stvari ne znači da je takav ugovor samo iz tog razloga ništetan. Prema odredbi čl. 460. ZOO/91 odnosno prema odredbi čl. 382. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO/05) prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa, može ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. Prema tome, u slučaju prodaje tuđe stvari takav ugovor samo zbog tog razloga nije ništetab, pa niti u situaciji kada bi stranke iz tih ugovora bile nesavjesne. (Tako i VSRH u odluci broj Rev 1106/2022-3 od 21. ožujka 2023.).

18. U odnosu na pitanje istinitosti stečenog posjeda tužitelja-protutuženika valja reći da iz iskaza tužitelja-protutuženika i svjedoka TV proizlazi da je upravo UNIMAG d.o.o. predao tužitelju-protutuženiku posjed predmetnog stana, odnosno da isti u posjed stana nije ušao silom, potajno, prijevarno ili zlouporabom povjerenja.

19. U odnosu na navode tuženika kojima se tužitelju-protutuženiku osporava poštenje njegova posjeda valja reći da dokle god postoji valjana pravna osnova koja posjedniku osigurava pravo na posjed, dotle se posjednik smatra poštenim. Poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Kako u konkretnom slučaju (Pred)ugovor i dalje opstoji kao valjani pravni temelj stjecanja to za tužitelja- protutuženika i dalje postoji zakonita osnova posjeda, a time i njegovo poštenje. Prema tome, čak ako bi se uzelo da je tužitelj-protutuženik kasnije imao saznanja da na predmetnu nekretninu prava polaže i ovdje prvo tuženik-protutužitelj, dokle god nije otpala valjana pravna osnova stjecanja tužiteljeva posjeda dotle ni navedena saznanja ne dovode u pitanje njegovo poštenje.

20. Konačno se napominje da kako prema shvaćanju ovog suda već (Pred)ugovor predstavlja glavni kupoprodajni ugovor kojim je tužitelju-protutuženiku prodana sporna nekretnina, to navodi svjedoka TV da je kasnije sa tužiteljem- protutuženikom sklopljen kupoprodajni ugovor 26. srpnja 2005., nisu od utjecaja na činjenicu da (Pred)ugovor s obzirom na svoje značajke predstavlja valjani pravni temelj stjecanja posjeda, a osobito uzimajući u obzir kako navode tužitelja- protutuženika, tako i navode svjedokinje LV da je postojao kupoprodajni ugovor u kojem je MV naznačen kao kupac, a kao prodavatelj drugo tužena, a koji ugovor nije potpisan od strane drugo tužene. Na zaključak suda kojim je utvrđeno da je tužitelj-protutuženik vlasništvo predmetnog stana stekao dosjelošću nije od utjecaja to je li tužitelj-protutuženik u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu u smislu prijenosa prava vlasništva na stanu u [adresa], s obzirom da je isto odlučno za razrješenje obvezno pravnih odnosa između ugovornih strana, ali nije od utjecaja na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

21. Prema tome, sud zaključuje da je tužitelj-protutuženik bio u kvalificiranom posjedu svakako od kraja srpnja 2005. stoga su 2015. godine ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) s obzirom da je posjed tužitelja-protutuženika, prema prethodnim utvrđenjima ovoga suda, zasnovan na pravovaljanoj pravnoj osnovi i nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja te je pošten. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženika-protutužitelja koji je upisan kao vlasnik predmetnog stana u zemljišnim knjigama.

22. U odnosu na prigovor tuženice o promašenoj pasivnoj legitimaciji valja reći da je isti osnovan s obzirom da u zemljišnim knjigama nije upisana kao vlasnik posebnog dijela nekretnine u odnosu na koji se zahtijeva utvrđenje prava vlasništva i trpljenje upisa brisanja prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz istodobni upis prava tužitelja. Pored navedenog, drugo tuženica izrijekom navodi kako ne svojata nikakvo pravo glede nekretnine koja je predmetom ovog postupka. Prema tome, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugo tuženicu kao neosnovan. Iz istih razloga je u odnosu na drugo tuženicu valjalo odbiti i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve.

U odnosu na protutužbeni zahtjev:

23. Protutužbenim zahtjevom pod toč. I. i II. prvo tuženik-protutužitelj potražuje od tužitelja-protutuženika predaju u posjed stana sukladno odredbi čl. 162. ZVDSP-a te naknadu izmakle koristi koju bi prvo tuženik-protutužitelj ostvarivao u visini najamnine da je mogao koristiti stan kao njegov vlasnik. S obzirom na gornja utvrđenja ovog suda da je tužitelj-protutuženik vlasnik predmetnog stana u odnosu na koji prvo tuženik-protutužitelj potražuje iseljenje i izmaklu korist, to je navedene zahtjeve valjalo odbiti budući da ih ne može osnovano potraživati od tužitelja-protutuženika kao vlasnika. S obzirom na navedeno sud se nije upuštao u ocjenu provedenog građevinskog vještačenja po vještaku Krešimiru Gluhaku u pogledu visine izmakle koristi.

24. U odnosu na toč. III. protutužbenog zahtjeva, kojim prvo tuženik-protutužitelj potražuje isplatu režijskih troškova (vodu, naknadu za uređenje voda, komunalnu naknadu i čistoću) za predmetnu nekretninu, koje je troškove on snosio, valja reći da se radi odlučivanja o predmetnom zahtjevu treba primijeniti odredba čl. 1119. ZOO/05 kojom je propisano da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

24.1. Radi utvrđenja osnovanosti protutužbenog zahtjeva iz toč. III. sud je izvršio uvid u izvatke po računu i potvrde o plaćanju te preslike računa, saslušao je tužitelja protutuženika, zakonskog zastupnika prvo tuženika-protutužitelja te svjedoka PV.

24.2. Tužitelj-protutuženik je u svom iskazu naveo da je plaćao uredno sve režije za predmetni stan u razdoblju od preuzimanja stana u posjed, koje glase na njegovo ime. Navodi da i danas plaća sve režije za predmetni stan i to struju, plin, pričuvu, za uređenje zgrade, fasade, što su platili zajedničkim novcima. Naravno da plaća za vodu. Navodi da koliko zna priznanice za pričuvu i vodu glase na njegovo ime. Sjeća se da je sve to prebacio na svoje ime. Navodi da njegova žena plaća sve režije koje dolaze, pa i uplatnice od grada Zagreba, ali napominje da svi računi glase na Unimag.

24.3. Iz iskaza zakonskog zastupnika prvo tuženika-protutužitelja proizlazi da jedino ima saznanja o tome da je prvo tuženik plaćao vrlo visoke račune za vodu za predmetni stan i da je preko odvjetnika pokušano da se taj iznos koji je prvo tuženik platio naplati od tužitelja. Na pitanje da li prvo tuženik dobiva kakve uplatnice za pričuvu za predmetni stan odgovara da se ja sjeća samo uplatnica za vodu. Navodi da su na ime prvo tuženika počeli stizati računi za vodu i komunalnu naknadu odnosno onaj zajednički račun od Zagrebačkog holdinga. Ne zna točno kada su računi počeli stizati, ali nakon 2019. To su bili ekstremno veliki računi za vodu, pa su tražili tužitelja da ih plati što on nije htio. Ostale režijske troškove ne plaćaju.

24.4. Iz iskaza svjedoka PV proizlazi da je on bio predstavnik suvlasnika u zgradi u [adresa]. Na pitanje da li mu je poznato da li je tužitelj redovno plaćao doprinos za pričuvu i režijske troškove, odgovara da to ne zna, jer od upravitelja zgrade nije dobivao nikakve izvještaje o tome. No, pretpostavlja da jest, jer bi se upravitelj pobrinuo za to u slučaju da nije plaćao.

24.5. Iz preslika računa koje je dostavio prvo tuženik-protutužitelj te potvrda o plaćanju proizlazi da je prvo tuženik-protutužitelj zaprimao račune za vodu, naknadu za uređenje voda, komunalnu naknadu te čistoću, koji glase na njegovu tvrtku te da je po navedenim računima vršio isplate u visini obveze kako je na računima naznačena, odnosno u ukupnom iznosu od 4.826,26 eura.

25. Kako iz dostavljene dokumentacije te iskaza zakonskog zastupnika prvo tuženika-protutužitelja proizlazi da je isti zaista plaćao režijske troškove koji su stizali na računima za vodu, naknadu za uređenje voda, komunalnu naknadu te čistoću, to je sud prihvati kai istinit iskaz zakonskog zastupnika prvo tuženika-protutužitelja kao istinit, dok iskaz tužitelja-protutuženika nije prihvatio kao istinit u dijelu u kojem navodi da je plaćao i plaća sve režijske troškove za predmetni stan. Naime iskaz tužitelja je u navedenom dijelu proturječan kako dostavljenoj dokumentaciji i iskazu zakonskog zastupnika, tako i samom iskazu tužitelja koji navodi da plaća sve račune koje glase na njegovo ime, da bi kasnije rekao da račune plaća njegova supruga te da svi računi glase na tvrtku Unimag d.o.o. Pored navedenog, u prilog svojim navodima da je platio sve račune, pa tako i račun za vodu nije dostavio nijedan doka, slijedom čega sud zaključuje da je navedene račune platio upravo prvo tuženik- protutužitelj, slijedom čega je ovlašten od tužitelja-protutuženika kao korisnika predmetne nekretnine traćiti isplatu navedenog iznosa u smislu odredbe čl. 1119. ZOO-a.

25.1. Na navedeni iznos prvo tuženiku-protutužitelju pripadaju i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana plaćanja svakog iznosa. Naime, prema navedenoj odredbi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tužitelj je nepošteni stjecatelj koristi koju je imao kada je prvo tuženik-protutužitelj za njega plaćao gore navedene režijske troškove jer je kao korisnik i vlasnik predmetnog stana znao da je upravo on obveznik plaćanja navedenih troškova. Slijedom navedenog, sud je prihvatio protutužbeni zahtjev u toč. III. kao osnovan.

26. Sud je o troškovima tužbe i protutužbe odlučivao samostalno s obzirom da kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe (VSRH Rev- 836/2024-2 od 3. rujna 2024.).

27. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj-protutuženik u odnosu na prvo tuženika-protutužitelja ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 16. travnja 2025., i vrijednosti predmeta spora tužbe (331.807,00 eura) i to za sastav tužbe iznos od 4.992,00 eura, podneska od 16. veljače 2022., 30. ožujka 2023. i 30. listopada 2024., svaki u iznosu od 4.992,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištu 14. studenog 2019. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.5.), na ročištima 9. rujna 2020., 22. listopada 2020., 6. listopada 2021., 10.ožujka 2022., 23. rujna 2022., 2. veljače 2023., 5. svibnja 2023., 10. prosinca 2024. i 16. travnja 2025., svaki u iznosu od 4.992,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 64.996,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 81.220,00 eura.

27.1. Tužitelju-protutuženiku nije priznat trošak za sastav podnesaka od 15. siječnja 2021., 9. veljače 2021. i 11. ožujka 2024., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a prema kojoj sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.

28. Drugo tuženica u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tarife, prema troškovniku od 30. studenog 2024., i vrijednosti predmeta spora tužbe (331.807,00 eura) i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 4.992,00 eura, za sastav podnesaka od 23. studenog 2020. iznos od 50,00 eura (Tbr.8.3.), podnesaka od 10. lipnja 2024. i 30. studenog 2024., svaki u iznosu od 4.992,00 eura ( Tbr. 8.1.), za zastupanje po punomoćniku na ročištu 14. studenog 2019. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.5.), na ročištima 9. rujna 2020., 22. listopada 2020., 10. ožujka 2022., 23. rujna 2022., 2. veljače 2023., 5. svibnja 2023. i 4. ožujka 2024., svaki u iznosu od 4.992,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 50.070,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 62.587,50 eura.

28.1. Drugo tuženici nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku za pristup na ročište 10. prosinca 2024., budući da je navedeni trošak zatražen podneskom od 17. travnja 2024. dakle nakon zaključenja glavne rasprave odnosno protivno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a. Drugo tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu s obzirom da sukladno odredbama čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23, dalje ZSP) i čl. 4. toč. 2. ZSP-a ista nije u obvezi naknaditi navedenu pristojbu.

29. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a tužitelj- protutuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), a s obzirom da je prvo tuženik-protutužitelj samo u razmjerno neznatnom dijelu uspio u svom zahtjevu, prema troškovniku i vrijednosti predmeta spora protututužbe (95.230,00 eura) i to za sastav odgovora na protutužbu iznos od 1.436,00 eura, podneska od 16. veljače 2022., 30. ožujka 2023. i 30. listopada 2024., svaki u iznosu od 530,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 9. rujna 2020., 22. listopada 2020., 6. listopada 2021., 10.ožujka 2022., 23. rujna 2022., 2. veljače 2023., 5. svibnja 2023., 10. prosinca 2024. i 16. travnja 2025., svaki u iznosu od 530,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 7.806,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 9.757,50 eura. Ovdje valja napomenuti da su tužitelju-protutuženiku dosuđeni iznosi kako je zatraženo (5.522,00 eura – 4.992,00 = 530,00 eura) iako bi imao pravo u odnosu na protutužbu za poduzete radnje potraživati iznos od 1.446,00 eura za svaku radnju, a imajući na umu da sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva prema čl. 2. st. 1. ZPP-a.

30. Slijedom navedenog, a u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tužitelju-protutuženiku naknaditi drugo tuženici iznos od 62.587,50 eura, a prvo tuženiku-protutužitelju naloženo je tužitelju-protutuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 90.977,50 eura (tužba+protutužba).

U Zagrebu, 4. lipnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj-protutuženik po pun.

- prvo tuženik-protutužitelj po pun.

- drugo tuženik po pun.