REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1111/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika KM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Jurlina, odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Općinskog suda Zadru od 31. kolovoza 2023. poslovni broj: Pn-26/2023, u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tužiteljičina žalba pa se presuda Općinskog suda Zadru od 31. kolovoza 2023. poslovni broj: Pn- 26/2023.:

- preinačuje u dijelu točke I. izreke i sudi tako što se tuženiku KM nalaže naknaditi štetu tužiteljici LM u iznosu od 8.192,00 kune (1.087,26 eura) sa zateznim kamatama od 31.kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana,

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke (kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 42.062,12 kuna/5.582,60 eura sa zateznim kamatama),

- preinačuje u točki II. izreke (odluka o troškovima postupka) pa se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 561,00 eura u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbe u iznosu od 140,76 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužiteljičin tužbeni zahtjev protiv tuženika za isplatu naknade štete iznosa od 50.254,12 kuna sa zateznim kamatama od 3. listopada 2015. do isplate te je odbijen i tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka a njoj naloženo naknaditi tuženiku takve troškove u iznosu od 2.343,48 eura/17.655,78 kuna sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužiteljica zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga posebno ističući postojanje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP). Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan odnosno da tuženik nije odgovoran za štetu, imajući u vidu činjenicu da je odmah nakon štetnog događaja prilikom iskazivanja kod djelatnika Policijske uprave zadarske, istina kroz nesigurnost, tuženik ostavio mogućnost da je on taj koji je ostavio upaljen rešo pa da je na taj način izazvan požar i ta činjenica je nešto što je trebalo biti sudu indikator u smislu štetne radnje tuženika zbog čega mora i odgovarati za počinjenu štetu upravo u visini kako je tužiteljica postavila u zahtjevu nakon provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke. Posebno pobija odluku o troškovima postupka smatrajući kako je tuženiku priznato pravo na naknadu svih troškova odnosno radnje koje nisu bile nužne za vođenje postupka. Postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 375,00 eura i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojemu osporava navode iz žalbe predlažući da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice LM protiv tuženika KM za naknadu štete u visini od 50.254,12 kuna (6.669,87 eura) kao imovinske štete nastale zbog posljedica požara koji je nastao 2. na 3. listopada 2015. u apartmanu u [adresa] koji je tužiteljičina majka UM (sada pokojna) dala u najam tuženiku čijom je krivnjom u apartmanu izgoren namještaj te oštećeni pod, zidovi i strop te vrata, klima uređaj i električne instalacije.

6. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti jer je prvostupanjski sud ocijenio kako tužiteljica nije dokazala da je šteta nastala štetnom radnjom tuženika odnosno da je on skrivio požar.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je žalba djelomično osnovana.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju tužiteljica sadržajno ističe u žalbi jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Tužiteljičina je žalba međutim djelomično osnovana jer je prvostupanjski sud iz činjenica koje proizlaze iz stanja spisa izveo nepravilan zaključak o tome da do požara nije došlo propustom tuženika, tako da je o žalbi odlučeno primjenom članka 373.a stavaka 1. i 2. ZPP.

10. U ovoj parnici nije sporno da je tuženik kao najmoprimac koristio apartman u obiteljskoj kući u [adresa] od travnja 2015. na temelju dogovora s UM koja je stanovala u toj kući a kuća je u vlasništvu tužiteljice LM, te da je početkom listopada 2015. (2. na 3.) došlo do požara uslijed isijavanja grijaće ploče električnog kuhala koja je ostavljena uključena i da je u apartmanu nastala znatna šteta.

11. I dalje je sporno tko je uključio i ostavio uključenu grijaću ploču električnog kuhala (rešoa) - je li to bio tuženik koji je u apartmanu bio 2. listopada 2015. do oko 19:00 kada je otišao na posao (radio je u noćnoj smjeni u pekari) ili je to bila tužiteljičina majka UM koja je imala ključ apartmana i u jutarnjim satima (između 7 i 8) 3. listopada 2015. otključala apartman i vidjela da je došlo do požara.

12. Iz policijskog izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 3. listopada 2015. s mišljenjem o uzroku nastanka požara od 5. listopada 2015. (listovi 21 do 24 spisa) proizlazi da je na mjestu događaja, zapravo na šljunčanoj podlozi 1 m sjeverno od vrata na sjevernoj strani apartmana, pronađena zdjela od inoxa promjera 20 cm i visine 12 cm na čijoj je vanjskoj strani pored nosača rukohvata na površini promjera 10 cm nepravilnog oblika vidljiv trag zlatno-bakrene boje te da je centar požara zadnje električne grijaće tijelo rešoa koji je bio uključen i ostavljen bez nadzora, da je do požara došlo uslijed pregrijavanja grijaćeg tijela i sadržaja u loncu zapremnine oko 3 litre (koji je prethodno opisan kao zdjela od inoxa promjera 20 cm i visine 12 cm) koji se nalazio na rešou te da se požar s rešoa prenio na bočnu stijenku kuhinje, sadržaj oko rešoa i na viseće kuhinjske elemente.

13. U policijskoj su postaji [adresa] 3. listopada 2015. sačinjene i službene zabilješke povodom obavljenih obavijesnih razgovora s tuženikom i UM.

13.1. Iz službene zabilješke o obavijesnom razgovoru s ovdje tuženikom KM (list 25 spisa) proizlazi kako je rekao da je 2. listopada 2015. oko 19:00 kuhao sebi kavu na električnom kuhalu te odmah i popio kavu te oko 19:15 žurio pješice na posao jer radi od 20:00 a na upit djelatnika policije je li isključio električno kuhalo naveo je kako se ne može sjetiti te da ne može dati odgovor sa sigurnošću.

13.2. Iz službene zabilješke o obavljenom razgovoru s UM, majkom ovdje tužiteljice (list 26 spisa), proizlazi da je ona 3. listopada 2015. nakon što je ustala oko 7:00 otišla vidjeti je li podstanar L još u tom stanu jer se bojala da joj ne pobjegne (da je tog dana trebao iseliti iz stana) te primijetila da iz stana dimi pa svojim ključem otključala stan te pogledala u sobu i ostatak stana je li možda L unutra i vidjela da je užaren kolut električnog kuhala i upaljeni paneli oko štednjaka.

13.2.1. U toj službenoj zabilješki ništa nije navedeno u pogledu zdjele –lonca koji je bio na užarenoj ploči električnog kuhala (o tome djelatnik policije nije ništa ni pitao) ali je u Izvješću o utvrđivanju uzroka požara navedeno kako prema iskazu vlasnice stana (apartmana) proizlazi da je ujutro kad je ušla u stan primijetila jaki dim te usijanu zadnju grijaću ploču rešoa na kojoj je bio lonac pa je ona uzela kuhinjsku krpu i izbacila lonac iz stana te pozvala susjedu koja je pozvala vatrogasce (list 24 spisa).

13.3. Tužiteljičina je majka UM preminula **.**.2016., dakle prije pokretanja ove parnice a tuženik, koji sudjeluje u postupku, sada poriče da je 2. listopada 2015. prije odlaska na posao u pekaru (oko 19:00) uopće kuhao kavu te tvrdi da nije ništa kuhao jer ne zna kuhati a kako je gazdarica UM imala ključ apartmana i ulazila kad njega nije bilo kako bi pospremala i uzimala rublje za pranje (čemu se on protivio – da to čini kad njega nema) pa je stoga moguće da je ona svojim radnjama dovela do štetnog događaja – požara.

14. Prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio tuženikov iskaz o tome kako tog 2. listopada 2015. nije koristio kuhalo niti je na njemu kuhao te ga ocijenio istinitim i iz razloga što djelatnici policije prilikom očevida 3. listopada 2015. nisu zatekli nikakvu posudu u kojoj bi se mogla kuhati kava, tzv. "džezvu" već je jedino posuđe tamo zatečeno bila zdjela od inoksa promjera 20 cm koja "svakako nije pogodna za kuhanje kave".

14.1. Iako je u ukidnom rješenju ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž- 1346/2022-2 od 17. veljače 2023. navedeno kako nije utvrđena odlučna činjenica koja se odnosi na vrijeme nastanka požara odnosno početka zagrijavanja grijaćeg tijela (rešoa) s obzirom na to da tuženik u vremenu od 20:00 2. listopada do 8:00 3. listopada 2015. nije mogao uključiti rešo u apartmanu i ostaviti ga bez nadzora, prvostupanjski sud nije proveo daljnje dokaze kako bi se utvrdilo to vrijeme s obzirom na posljedice kakve su bile u jutarnjim satima 3. listopada 2015. (nije bilo ni odgovarajućih dokaznih prijedloga) već se sam upustio u analizu pa zaključio kako nije ni moguće da je tuženik ostavio uključen rešo s loncem na njemu 2. listopada 2015. prije nego je izašao iz apartmana (oko 20:00 ) jer da bi u tom slučaju oštećenja bila "neizmjerno veća" a da se požar uopće nije razbuktao odnosno da otvorena vatra s obzirom na oštećenja nije dugo dugo djelovala pa prvostupanjski sud pretpostavlja da bi do jutra izgorio cijeli objekt, slijedom čega zaključuje kako je tužiteljičina majka ulazila u apartman po nekom svom unaprijed planiranom poslu a ne kako bi spriječila veću štetu te da do tada u stanu još nije bilo otvorene vatre, već samo jaki dim te prvostupanjski sud drži mogućom i situaciju da je u strahu od dima pokušala rešo politi vodom i da je to prouzročilo otvorenu vatru i kratki spoj zbog čega je glavni osigurač bio isključen u trenutku očevida, budući da iskakanje osigurača može biti posljedica gašenja vodom na strujnim grijaćim tijelima.

15. Ovaj drugostupanjski sud i dalje smatra odlučnom činjenicu kada je počelo zagrijavanje rešoa s obzirom na stupanj oštećenja u stanu, ali je za to potrebno stručno znanje kojim po prirodi stvari sud ne raspolaže a s obzirom na tuženikov procesni položaj zbog sadržaja obavijesnog razgovora koji je obavljen već 3. listopada 2015. i u kojem je tuženik jasno i nedvosmisleno rekao da je tog 2. listopada oko 19:00, dakle neposredno prije odlaska na posao s početkom u 20:00 na koji je išao pješke, skuhao kavu na rešou u apartmanu i tu kavu popio te žurio na posao, što svakako dopušta mogućnost da je zaboravio isključiti rešo) i druge okolnosti slučaja (što tuženik inače ne zna kuhati i što nađena uobičajena posuda za kuhanje kave) mogu također ozbiljno upućivati na zaključak da je tuženik (koji moguće doista ne zna kuhati, ali za kuhanje kave nije potrebno znati kuhati u smislu pripremanja hrane) skuhao kavu i u loncu od 3 litre.

15.1. Bez nalaza i mišljenja stručne osobe nije moguće zaključiti kada je počelo zagrijavanje odnosno kada je rešo ostao uključen, ali je isto tako jasno i da oštećenja koja su utvrđena (rastopljena unutarnja jedinica klima uređaja, zacrnjenje praktički svih zidova uključujući i zidove spavaće sobe koja je bila zatvorena, napuknuta stakla na vratima, zacrnjeni strop te stol i stolice u dnevnom boravku, kao i zacrnjena vrata, nagoreni viseći elementi u kuhinji) nisu mogla nastati za samo nekoliko sati.

15.2. S obzirom na okolnost da je tuženik 3. listopada 2015. jasno i nedvosmisleno izjavio kako je prethodne večeri oko 19:00 kuhao kavu na električnom rešou, na njemu je svakako teret dokazivanja da utvrđena oštećenja u stanu ukazuju na kraće vrijeme zagrijavanja a on nije predložio dokaze iz kojih bi se to moglo utvrditi.

16. Uzimajući stoga u obzir činjenice koje proizlaze iz stanja spisa valja zaključiti da je tuženik ostavio uključen rešo i da su zbog toga nastala oštećenja u stanu – apartmanu koji je koristio na temelju usmenog ugovora o najmu koji je sklopio s tužiteljičinom sada pok. majkom UM, što znači da je šteta nastala zbog njegove nepažnje (predmnijeva se obična nepažnja), dakle po kriteriju predmnijevane krivnje jer nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje pa je na temelju članka 1045. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) dužan naknaditi tako nastalu štetu.

17. Ostaje još pitanje obima i visine štete na naknadu koje ima pravo tužiteljica.

17.1. Iako je u tužbi navedeno kako je izgorio ukupan namještaj u stanu, tužiteljičin se zahtjev za naknadu štete konačno postavljen nakon provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku građevinske struke ne odnosi na namještaj, već na zidove, pod, strop, elektroinstalacije, plafonjere, vrata i prozore te klima uređaj u ukupnom iznosu od 50.254,12 kuna.

17.2. Nesporno je da tužiteljica nije izvršila adaptaciju apartmana već da je nakon majčine smrti a tijekom ove parnice prodala kuću DM koji je poduzetnik – građevinar.

17.3. Kupac je DM saslušan i kao svjedok u ovoj parnici pa je iskazao kako prilikom razgovora o kupoprodajnoj cijeni nije bilo razgovora o tome da bi cijena kuće bila manja zbog stanja apartmana već da su samo ugovorili ukupnu cijenu i da njemu uopće nije utjecalo na cijenu to što je apartman bio zapaljen i da ga to nije zanimalo jer je on građevinar i nije mu bio problem sanirati cijeli objekt.

18. Okolnost što tužiteljica nije izvršila adaptaciju apartmana i što nije dokazala koliko je (ipak) činjenica što je apartman bio u takvu stanju utjecao na postignutu cijenu prilikom prodaje svakako ukazuje na neosnovanost zahtjeva za naknadu štete u pogledu adaptacije apartmana koja se odnosi na sanaciju zidova, stropova i poda, ali iz stanja spisa svakako proizlazi da je tužiteljici nastala šteta zbog oštećenja klima uređaja, prozora i vrata te plafonjera a to su sve elementi koje bi tužiteljica u slučaju prodaje nekretnine kupcu koji ionako namjerava iznova urediti cijelu kuću mogla odvojiti pa bi ti elementi imali određenu vrijednost koju bi mogla iskoristiti.

18.1. Zato ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica ima pravo na naknadu štete u visini vrijednosti klima uređaja, vrata i prozora te plafonjera kao elemenata koji bi se uz određene troškove mogli demontirati bez oštećenja.

18.2. Kako se pak točno stanje i vrijednost tih elemenata (s obzirom na starost prije oštećenja) više ne može utvrditi a iz nalaza vještaka proizlazi da izrada i montaža takvih novih elemenata iznosi ukupno 16.384,00 kune (list 58 spisa), o tome se može odlučiti po slobodnoj ocjeni prema ovlaštenju iz članka 223. stavka 1. ZPP pa dosuditi tužiteljici 50% tako utvrđenog iznosa odnosno naknadu štete u iznosu od 8.192,00 kune/1.087,26 eura.

18.3. Svrha naknade štete je naime dovođenje tužiteljice u situaciju u kojoj bi bila da nije bilo štetnog događaja, (članak 1085. stavci 1. i 3. ZOO/05) dakle u situaciju u kojoj bi bili neoštećeni klima uređaj, plafonjere te prozori i vrata koje bi u slučaju prodaje (a do koje bi prodaje svakako došlo jer je majka UM preminula još 2016. godine a tužiteljica živi u [adresa]) mogla odvojiti u slučaju prodaje nekomu tko ionako želi adaptirati cijelu kuću kao što se u ovom slučaju i dogodilo.

19. Prvostupanjsku je presudu stoga valjalo djelomično preinačiti i naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici štetu isplatom iznosa od 1.087,26 eura/8.192,00 kune sa zateznim kamatama od dana prvostupanjskog presuđenja 31. kolovoza 2023. (visina je utvrđena po slobodnoj ocjeni prema ocjenama u vrijeme presuđenja – članak 1089. stavak 2. ZOO/05) do isplate dok je u preostalom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi sve na temelju članka 373.a ZPP.

20. Preinačena je i odluka o troškovima postupka s obzirom na sada djelomični uspjeh stranaka u sporu prema članku 154. stavku 2. ZPP.

20.1. Postotak tužiteljičina uspjeha iznosi 58,15% (100% u pogledu osnove i 16,30% u pogledu visine) pa je ona stranka koja je u većoj mjeri uspjela i od toga postotka treba oduzeti tuženikov uspjeh koji iznosi 41,85% što znači da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici 16,30% (58,15 manje 41,85) troškova koji su joj nastali zbog vođenja parnice.

20.2. Tužiteljičini se troškovi sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, troškova vještačenja i sudskih pristojbi.

20.2.1. Troškovi zastupanja iznose ukupno 2.000,00 eura (800 bodova prema vrijednosti boda od 2,00 eura i s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25%) a prema uspjehu u sporu (16,30%) tuženik joj je dužan naknaditi te troškove u iznosu od 326,00 eura.

20.2.2. Troškovi sudskih pristojbi na tužbu, presudu i prethodnu žalbu prema dosuđenoj vrijednosti predmeta spora od 8.152,00 kuna odnosno 1.087,26 eura iznose ukupno 159,28 eura (po 39,82 eura na tužbu i presude te 79,64 eura za prethodnu žalbu).

20.2.3. Tužiteljica je imala i troškove vještačenja u iznosu od 3.500,00 kuna/464,53 eura pa joj pripada naknada tih troškova u iznosu od 75,72 eura (16,30% od 464,53 eura).

20.3. Tuženik je stoga dužan naknaditi tužiteljici troškove postupka koji je prethodio aktualnoj žalbi u iznosu od 561,00 eura (326,00 više 159,28 više 75,72) pa je na taj način preinačena odluka o troškovima sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude.

21. Tužiteljici pripadaju i troškovi žalbe u iznosu od 61,12 eura za sastavljanje žalbe po punomoćniku – odvjetniku (16,30% od 375,00 eura) i troškovi pristojbe na aktualnu žalbu u iznosu od 79,64 eura pa je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici i troškove žalbe u iznos od 140,76 eura.

22. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članka 373.a stavaka 1. i 2. te članka 166. stavaka 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić