REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1641/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA (OIB: 06551234371) iz Kraljevine Španjolske, Castellon, Calle Ruiz Zorilla 1/3, zastupani po direktoru HJJA, a on po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene HJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1536/2024-20 od 12. rujna 2024., 04. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1536/2024-20 od 12. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Žabeka u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-31/21 od 03. svibnja 2021. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 345,08 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 185,81 euro od 17. ožujka 2021. do isplate i na iznos od 159,27 eura od 27. ožujka 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana (t. I.). Tuženoj je naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 388,27 eura sa zateznim kamatama od 12. rujna 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužena, smatrajući da nije dužna platiti iznos za koji ju se tereti. Žalbom se ne navode zakonski žalbeni razlozi, već se poziva da je tužitelj pozajmio novac koji je vratila bez obzira što oni to zovu prolongat ali novce su dobili i uplate su priložene sudu, a novac im je uplaćen u potpunosti. Što to oni to zovu prolongat nije njezin problem. Na ročište je i kasnila zbog prometa pa to je bio razlog presude. Zamolba je da se uzme u obzir da su novci sjeli na račun te da im nije ostala dužna.

3. Sa tom je žalbom postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovorom na žalbu tužitelj istu smatra neosnovanom, obzirom je tužena svjesno i samovoljno pristala platiti naknadu za odgodu roka otplate i samoinicijativno tražila rok za odgodu plaćanja sukladno čl. 10. Općih uvjeta poslovanja, te je i bila upoznata sa činjenicom da plaća iznose prolongata, obzirom je poslala e-mail tužitelju za upit koliko iznosi cijena prolongata. Predlaže odbijanje žalbe i nadoknadu troška sastava tog podneska.

5. Žalba tužene nije osnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenoj osnovi, tuženoj je naloženo da tužitelju isplati iznos osnovom zaključenog Ugovora o zajmu na ime povrata tog zajma odnosno ispunjenja obveze tog Ugovora o zajmu od 18. kolovoza 2020.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći i dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava kako je propisano odredbom čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda u njenom bitnom dijelu pravilna.

8. U odnosu na predmetni spor radi se o sporu male vrijednosti (čl. 460. ZPP-a) a u tim sporovima presuda se može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio pravno relevantne činjenice i to:

-da su tužitelj, kao zajmodavac i tužena, kao zajmoprimac, zaključili Ugovor o zajmu EC-2020-2723 18. kolovoza 2020., za isplatu zajma od 265,45 eura/2.000,00 kuna umanjen za troškove obrade u iznosu od 6,64 eura/50,00 kuna a koji iznos je tužena obvezna vratiti u roku od 60 dana od dana zaključenja Ugovora, sa uvećanjem naknade od 79,63 eura/600,00 kuna što ukupno čini iznos od 345,08 eura/2.600,00 kuna;

-da nije sporno da su tijekom ugovornog odnosa sklopljeni Aneksi Ugovora osnovom zahtjeva tužene za odgodom roka isplate, te je tako tužitelj odobravao odgodu otplate na 30 dana pod uvjetom da se prethodno uplati naknada za odgodu roka od 59,73 eura/450,00 kuna;

-da je tužena uplaćivala iznose od 59,73 eura/450,00 kuna u odnosu na šest zaključenih Aneksa Ugovora odobrenja odgode pod uvjetom za prethodnu uplatu naknade od 450,00 kuna, a koja je i naknada u odnosu na odgodu uplaćena od 358,35 eura/2.700,00 kuna;

-da je i prema priloženim e-mailovima i utvrđeno da je tužena i zatražila od tužitelja visinu naknade koju treba isplatiti radi odobrenja odgoda roka otplate zajma;

-da je ostao i dug iz Ugovora o zajmu EC-2020-2723 koji nije podmiren.

10. U prethodnom postupku u odnosu na prvotno donesenu odluku prvostupanjskog suda Povrv-3397/21 od 20. travnja 2023., ista je od strane ovog suda ukinuta i vraćena na postupak radi ocjene značaja naknade uplate za odgodom isplate zajma, odnosno da li se radi o naknadi za zakašnjenje za ispunjenjem obveze ili ugovornoj kazni koja ne može biti ugovorena za novčane obveze.

11. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja, cijeneći sklopljen Ugovor o zajmu i Anekse Ugovora o zajmu, kojima je prolongirana otplata zajma na zahtjev tužene, kao i odobren rok Aneksima za odgodu otplate, cijeneći u odnosu na naknadu za odgodu roka otplate, da se ne radi o ugovornoj kazni koja bi bila ništetna na temelju zakonskih propisa, obzirom da je tužena svjesno samovoljno (budući da protivno nije dokazala), pristala platiti naknadu za odgodu roka otplate u iznosu tadašnjih 450,00 kuna i tražila rok za odgodu plaćanja sukladno čl. 10. Općih uvjeta poslovanja, dok je i za kašnjenje sa plaćanjem sukladno čl. 11. Općih uvjeta predviđeno obračunati i naplatiti zateznu kamatu sukladno pozitivnim propisima. Time da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovornoj kazni. Tužena na kojoj je i teret dokaza sukladno čl. 221.a ZPP-a nije dostavila dokaz niti predložila provođenje dokaznog postupka na okolnosti utvrđivanja činjenica da je vratila zajam kako je ugovoreno, pa je stoga i održan platni nalog na snazi. Nadalje, u odnosu na prvotno istaknuti prigovor da je riječ o zelenaškom ugovoru i da je majka četvero djece cijeni odredbu čl. 329. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21 – dalje ZOO), tužena nije predložila provođenje dokaza niti dostavila dokaze da bi tužitelj koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem tužene, njegovom nedovoljnom iskustvu, lakomislenošću ili zahvalnošću ugovorio za sebe korist koja bi bila u nerazmjeru sa iznosom zajma koji je isplaćen tuženoj.

12. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je i uz primjenu čl. 9. ZOO-a i pravilno cijenio zahtjev za isplatu osnovanim, obzirom da je sudionik u obveznom iznosu i dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. U skladu sa čl. 499. st. 1. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari a zajmodavac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno količinu stvari, iste kvalitete i kakvoće. Cijeneći utvrđenja prvostupanjskog suda, obzirom da tužena nije osprila da je sa tužiteljem zaključila ugovor o zajmu i da joj je ugovoreni iznos zaista isplaćen, a niti je dokazano da je ispunjena ugovorna obveza, pravilno je i primijenjena odredba čl. 9. u vezi sa čl. 499. st. 1. ZOO-a kada je uz primjenu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem je tuženoj naložena isplata sa zateznim kamatama od nastupa otkaza Ugovora o zajmu do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a).

13. Na temelju utvrđenja prvostupanjskog suda, kako je već i navedeno, predmetni spor je spor male vrijednosti i u tim sporovima utvrđeno činjenično stanje ne može biti predmetom žalbenog postupka, pa kako je utvrđeno da su stranke bile u ugovornom odnosu, to je tužitelj isplatio određeni iznos u odnosu na koju visinu se žalbom i posebno ne ukazuje, kao što i nije dokazano da bi tužena izvršila svoj dio obveze.

14. Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 368. ZPP-a žalba tužene je odbijena i potvrđena pobijana presuda. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu, obzirom da taj trošak i nije bio potreban i odlučeno sukladno čl. 166. u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

U Puli - Pola 04. lipnja 2025.

Sudac

Biljana Bojanić