Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-567/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkić, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-177/2023 od 31. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana dok se žalba tuženika djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru broj P-177/2023 od 31. kolovoza 2023.;
a) preinačuje:
- u točki III. izreke u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 1.srpnja 2011. pa do isplate tako da tuženiku na pojedinačno dosuđene iznose nalaže platiti zateznu kamatu koja od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015 određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. na način da se stopa zatezne kamate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
- u točki IV. izreke tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.317,25 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
b) potvrđuje:
- točki I., II., i preostalom dijelu točke III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru broj P-177/2023 od 31. kolovoza 2023. suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
'Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, [broj] zaključen između tužitelja i tuženika dana 11.travnja 2006.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 16.866,77 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na
− iznos od 193,91 EUR sa kamatom od 03.05.2006. godine
− iznos od 193,31 EUR sa kamatom od 08.06.2006. godine
− iznos od 197,62 EUR sa kamatom od 07.07.2006. godine
− iznos od 199,23 EUR sa kamatom od 08.08.2006. godine
− iznos od 202,93 EUR sa kamatom od 08.09.2006. godine
− iznos od 210,37 EUR sa kamatom od 06.10.2006. godine
− iznos od 203,98 EUR sa kamatom od 08.11.2006. godine
− iznos od 219,62 EUR sa kamatom od 08.12.2006. godine
− iznos od 212,77 EUR sa kamatom od 11.01.2007. godine
− iznos od 212,52 EUR sa kamatom od 09.02.2007. godine
− iznos od 220,73 EUR sa kamatom od 09.03.2007. godine
− iznos od 228,40 EUR sa kamatom od 11.04.2007. godine
− iznos od 220,44 EUR sa kamatom od 08.05.2007. godine
− iznos od 222,44 EUR sa kamatom od 11.06.2007. godine
− iznos od 218,39 EUR sa kamatom od 07.07.2007. godine
− iznos od 228,28 EUR sa kamatom od 07.08.2007. godine
− iznos od 237,29 EUR sa kamatom od 07.09.2007. godine
− iznos od 0,00 EUR sa kamatom od 05.10.2007. godine
− iznos od 238,99 EUR sa kamatom od 09.11.2007. godine
− iznos od 267,00 EUR sa kamatom od 07.12.2007. godine
− iznos od 241,76 EUR sa kamatom od 31.12.2007. godine
− iznos od 236,06 EUR sa kamatom od 09.01.2008. godine
− iznos od 236,32 EUR sa kamatom od 08.02.2008. godine
− iznos od 236,66 EUR sa kamatom od 07.03.2008. godine
− iznos od 0,00 EUR sa kamatom od 07.04.2008. godine
− iznos od 241,06 EUR sa kamatom od 08.05.2008. godine
− iznos od 244,38 EUR sa kamatom od 07.06.2008. godine
− iznos od 243,73 EUR sa kamatom od 10.07.2008. godine
− iznos od 245,83 EUR sa kamatom od 11.08.2008. godine
− iznos od 243,12 EUR sa kamatom od 09.09.2008. godine
− iznos od 245,29 EUR sa kamatom od 07.10.2008. godine
− iznos od 243,01 EUR sa kamatom od 07.11.2008. godine
− iznos od 243,81 EUR sa kamatom od 08.12.2008. godine
− iznos od 238,93 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
− iznos od 239,84 EUR sa kamatom od 09.01.2009. godine
− iznos od 243,20 EUR sa kamatom od 09.02.2009. godine
− iznos od 242,40 EUR sa kamatom od 09.03.2009. godine
− iznos od 0,00 EUR sa kamatom od 08.04.2009. godine
− iznos od 243,94 EUR sa kamatom od 08.05.2009. godine
− iznos od 239,71 EUR sa kamatom od 09.06.2009. godine
− iznos od 239,01 EUR sa kamatom od 10.07.2009. godine
− iznos od 242,91 EUR sa kamatom od 11.08.2009. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 03. svibnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.'
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, [broj] koji su stranke zaključile dana 11. travnja 2006. slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 11. travnja 2006. pa na dalje
III. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 1.932,92 EUR / 14.563,61 kunu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
− iznos od 1,36 EUR sa kamatom od 01.05.2006. godine
− iznos od 0,61 EUR sa kamatom od 01.06.2006. godine
− iznos od 0,78 EUR sa kamatom od 01.09.2006. godine
− iznos od 0,41 EUR sa kamatom od 01.10.2006. godine
− iznos od 4,87 EUR sa kamatom od 01.11.2008. godine
− iznos od 1,82 EUR sa kamatom od 01.12.2008. godine
− iznos od 9,80 EUR sa kamatom od 01.01.2009. godine
− iznos od 12,10 EUR sa kamatom od 01.02.2009. godine
− iznos od 16,12 EUR sa kamatom od 01.03.2009. godine
− iznos od 9,88 EUR sa kamatom od 01.04.2009. godine
− iznos od 9,21 EUR sa kamatom od 01.05.2009. godine
− iznos od 8,27 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine
− iznos od 8,36 EUR sa kamatom od 01.07.2009. godine
− iznos od 5,61 EUR sa kamatom od 01.08.2009. godine
− iznos od 8,30 EUR sa kamatom od 01.09.2009. godine
− iznos od 6,21 EUR sa kamatom od 01.10.2009. godine
− iznos od 6,79 EUR sa kamatom od 01.11.2009. godine
− iznos od 7,70 EUR sa kamatom od 01.12.2009. godine
− iznos od 11,40 EUR sa kamatom od 01.01.2010. godine
− iznos od 13,61 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine
− iznos od 12,96 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
− iznos od 17,27 EUR sa kamatom od 01.04.2010. godine
− iznos od 18,93 EUR sa kamatom od 01.05.2010. godine
− iznos od 22,58 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine
− iznos od 30,00 EUR sa kamatom od 01.07.2010. godine
− iznos od 23,69 EUR sa kamatom od 01.08.2010. godine
− iznos od 39,28 EUR sa kamatom od 01.09.2010. godine
− iznos od 32,43 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine
− iznos od 32,18 EUR sa kamatom od 01.11.2010. godine
− iznos od 40,40 EUR sa kamatom od 01.12.2010. godine
− iznos od 48,06 EUR sa kamatom od 01.01.2011. godine
− iznos od 40,10 EUR sa kamatom od 01.02.2011. godine
− iznos od 42,10 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine
− iznos od 38,05 EUR sa kamatom od 01.04.2011. godine
− iznos od 46,82 EUR sa kamatom od 01.05.2011. godine
− iznos od 56,96 EUR sa kamatom od 01.06.2011. godine
− iznos od 58,65 EUR sa kamatom od 01.07.2011. godine
− iznos od 86,66 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
− iznos od 61,42 EUR sa kamatom od 01.09.2011. godine
− iznos od 55,72 EUR sa kamatom od 01.10.2011. godine
− iznos od 55,98 EUR sa kamatom od 01.11.2011. godine
− iznos od 56,32 EUR sa kamatom od 01.12.2011. godine
− iznos od 60,72 EUR sa kamatom od 01.01.2012. godine
− iznos od 64,04 EUR sa kamatom od 01.02.2012. godine
− iznos od 63,39 EUR sa kamatom od 01.03.2012. godine
− iznos od 61,67 EUR sa kamatom od 01.04.2012. godine
− iznos od 62,79 EUR sa kamatom od 01.05.2012. godine
− iznos od 64,95 EUR sa kamatom od 01.06.2012. godine
− iznos od 62,68 EUR sa kamatom od 01.07.2012. godine
− iznos od 63,47 EUR sa kamatom od 01.08.2012. godine
− iznos od 58,60 EUR sa kamatom od 01.09.2012. godine
− iznos od 59,50 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine
− iznos od 62,86 EUR sa kamatom od 01.11.2012. godine
− iznos od 62,06 EUR sa kamatom od 01.12.2012. godine
− iznos od 63,60 EUR sa kamatom od 01.01.2013. godine
− iznos od 59,37 EUR sa kamatom od 01.02.2013. godine
− iznos od 58,67 EUR sa kamatom od 01.03.2013. godine
− iznos od 63,03 EUR sa kamatom od 01.04.2013. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 01. svibnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.393,71 EUR/18.034,19 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelj i tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) pobijajući istu u dijelu u kojem nisu uspjeli. Predlažu prihvatiti žalbe i preinačiti pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda. Ujedno potražuju trošak žalbe.
3. Na žalbe nije odgovoreno
4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika u manjem dijelu osnovana.
5. Predmet spora glavni je zahtjev za utvrđenjem ništetnima Ugovora o kreditu što su ga parnične stranke sklopile 11. travnja 2006. (dalje: Ugovor) te vraćanje svega što je tuženik od tužitelja primio na temelju ništetnog ugovora, te eventualno kumulirani (podredni) zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak (CHF), te povrat plaćenog na temelju tih ništetnih odredbi sa zakonskim zateznim kamatama od plaćanja do vraćanja.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile Ugovor radi kupnje motornog vozila po kojem je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 19.515,06 EUR, a obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a ujedno je bilo ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja. Predmetni Ugovor je u cijelosti ispunjen.
7. Prvostupanjski je sud odbio glavni, a prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pozivajući se na pravna utvrđenja iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, za koja je sud vezan na temelju članka 502.c ZPP-a. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17-10, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br.
8. Prvostupanjski sud ujedno smatra da ništetne odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i kamatnu stopu nisu bitni sastojci ugovora o kreditu prema članku 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) i članka 1022. ZOO te da ugovor može opstati i bez tih ništetnih odredbi u smislu članka 324. ZOO i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora.
9. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama ZZP važećim u vrijeme sklapanja Ugovora.
9.1 Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio pozivajući se na članak 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 24. siječnja 2023., čime je sukladno članku 241 ZOO prekinut tijek zastare.
11. Na temelju financijskog vještačenja utvrđeno je da je tužitelj više plaćao s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Ugovora, a uzimajući u obzir pozitivne i negativne razlike anuiteta ukupno 14.563,61 kn, pa je u skladu s vještačenjem prvostupanjski sud za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev jer on predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju koju je tuženik ostvario zbog ništetne odredbe Ugovora, a za koju ništetnost je sam tuženik kriv jer je tu odredbu sastavio.
12. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja i članka 324., 1111 i 1115.
ZOO prihvatio podredni tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbama ukazuju tužitelj i tuženik.
14.Ocjenjujući ostale važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).
15. U odnosu na navode tuženika prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe. Tuženik u žalbi niti ne navodi temeljem kojih bi se dokaznih prijedloga moglo utvrditi da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka.
15.1 Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.
16. Tuženik osporava i status tužitelja kao potrošača, te navodi kako se isti ne presumira te da je prvostupanjski sud propustio utvrditi ima li tužitelj status potrošača. Međutim, ti se navodi ne mogu prihvatiti budući je tužitelj u postupku saslušan te je u svom iskazu naveo da je po zanimanju elektromonter te da je vozilo koristio za osobne potrebe, a tuženik, koji je ujedno stranka Ugovora, ne navodi zbog čega je Ugovor bio sklopljen.
17. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare za isplatu stečenog bez osnove po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. S obzirom na to da od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u kolektivnom sporu odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u CHF, 14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe u ovom postupku (24. siječnja 2023.) nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva ova tražbina (članak 225. ZOO-a), proizlazi da je prigovor zastare neosnovan.
18. Neosnovano žalitelj smatra da je pogrešna odluka o početku tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose, jer je odluka o tome utemeljena na odredbi članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa kako je tuženik taj koji je priredio (sastavio) nepoštene i zbog toga ništetne ugovorne odredbe tada se ni on ne može drugačijim smatrati nego nepoštenim stjecateljem koji je dužan vratiti primljeno od dana stjecanja, kako je prvostupanjski sud pravilo odredio.
18.1 Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od kad je tuženik primio preplaćene iznose s time da je zatezna kamata nakon 1. srpnja 2011. izmijenjena, pa je stoga prvostupanjski sud za razdoblje od 1.srpnja 2011. do isplate pogrešno dosudio stopu zatezne kamate radi čega je u ovom dijelu pobijanu presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. a) alineja prva izreke ove drugostupanjske odluke, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a.
19. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da utvrđenje ugovorne odredbe nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora iako visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi. Ranije citirani Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (članak 87. stavak 1. i 2. ZZP/03). Dakle, preostali dio ugovora može i dalje biti obvezujući za stranke budući može opstati i bez nepoštenih odredbi, jer se i bez tih nepoštenih odredbi može ostvariti svrha ugovora te se mogu ispuniti obveze iz ugovora. Bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO) je obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, dok je člankom 324. stavak 1. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen pa činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati, kao i utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke nema učinak nemogućnosti opstanka ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Ovakav pravni stav zauzet je i u odluci Vrhovnog sud Republike Hrvatske broj Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024. i odluci Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.
20. Pravilno je naloženo tuženiku platiti troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, ali osnovano tuženik ukazuje da je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po članku 11. stavku 1. točki 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23.) po kojem su od pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Navedeni Zakon stupio je na snagu 20. svibnja 2023., a presuda je donesena 31. kolovoza 2023., pa tužitelj nije bio dužan platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 76,46 EUR niti je tuženik taj iznos dužan naknaditi tužitelju zbog čega je žalba tuženika osnovana te je od dosuđenog parničnog troška (2.393,71 EUR) valjalo oduzeti iznos koji je priznat na ime pristojbe na presudu te dosuditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.317, 25 EUR radi čega je odlučeno kao pod točkom I. a) alineja druga izreke ove presude na temelju članka 373. točke 3. ZPP.
21. U preostalom dijelu prvostupanjsku je presudu valjalo potvrditi i odlučiti kao pod točkom I. b) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
22. Tužitelj nije uspio sa žalbom dok je tuženik uspio u neznatnom dijelu i to u vezi sporednih traženja (članak 35. stavak 2.ZPP) pa je valjalo odbiti njihov zahtjev za naknadu žalbenog troška kao neosnovan, te je na temelju članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 154. stavak 1. i stavka 5. ZPP-a odlučeno kao u točki II. i III izreke ove drugostupanjske presude.
Dubrovnik, 4. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
