Pn-37/2024-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice HA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice MA, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Mislava Biočića, odvjetnika, a po objavi presude dana 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužiteljici HA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.870,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatom iznosa od 399,71 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. lipnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.333,73 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 4. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 595,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 4. lipnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 6. lipnja 2023. u [adresa] došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali OA, vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i tužiteljica kao pješak. Navedenu prometnu nezgodu uzrokovao je OA na način da je zbog neprilagođene brzine kretanja udario vozilom u tijelo tužiteljice koja je kao pješak prelazila označeni pješački prijelaz. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je prouzročilo nezgodu osigurano je kod tuženika policom broj: [broj police]. U opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navedene ozljede kod tužiteljice su dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužiteljice uslijed stradavanja u naprijed opisanom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužiteljica je trpjela i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Navodi kako joj je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 2.730,29 EUR. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.269,71 EUR sa zateznim kamatama od 27.6.2023. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da se dana 6. lipnja 2023. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo re. oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari. Priznaje da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede te da je štetni događaj skrivio vozač navedenog vozila osiguranog kod tuženika. Osporava visinu tužbenog zahtjeva s naslova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer ga ne opravdavaju vrsta i težina zadobivenih ozljeda. Smatra da je isplatama nespornih dijelova naknade štete, s osnova neimovinske štete u iznosu od 2.600,00 EUR i s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 130,00 EUR izvršio primjerenu i pravičnu naknadu štete tužiteljici. Na kontrolnom nalazu nakon provedenog liječenja je utvrđeno da ne postoje bilo kakve zaostale subjektivne tegobe, da je objektivni klinički nalaz uredan, da nema potrebe za bilo kakvom terapijom i da kontrolni pregled dolazi u obzir tek po potrebi, koje nije bilo obzirom tužiteljica novi kontrolni pregled očigledno nije niti obavila. Očigledno je da nikakve trajne posljedice i posljedično smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice nije zaostalo, slijedom čega su činjenični navodi tužbe o povredi prava osobnosti na duševno zdravlje zbog zaostalog smanjenja životne i radne aktivnosti te naruženosti, potpuno neutemeljeni i protivni samim dokazima-medicinskoj dokumentaciji na koje se poziva tužba. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u odgovor tuženika na odštetni zahtjev tužiteljice (list 4 spisa), odštetni zahtjev (list 5-6 spisa), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci, KLASA: 211-08/23-4/16973, URBROJ:511-15-14-23-3 od 6.6.2023. (list 7-9 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci, KLASA: 211-08/23-4/16973, URBROJ:511-15- 14-23-3 od 6.6.2023. (list 10 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 12,29 spisa), zdravstveni karton (list 44-191spisa), proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. med. Miljenku Franiću te usmeno saslušao vještaka.

4. Između stranaka dakle, nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika da tužiteljici nadoknadi štetu. Također, nije sporno niti da je tuženik tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 2.600,00 EUR, a dok joj je na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatio iznos od 130,00 EUR (navodi tuženika iz odgovora na tužbu). Između stranaka je međutim, sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice obzirom da tuženik tvrdi da je tužiteljici nadoknadio svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je pročitao medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužiteljice te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Miljenka Franića od 22. listopada 2024. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila kontuziju desnog lakta, lijevog RC zgloba, prsišta lijevo, nožnog zgloba (gležnja). U štetnom događaju je tužiteljica zadobila opisane ozljede, liječena je po traumatologu i fizijatru te je provedena i fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji zaostaje povremeno bol u području lijeve pubične kosti, izraženije kod opterećenja te ograničena i bolna pokretljivost lijevog kuka. Drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju. Mišljenja je da je liječenje tužitelja završeno 19.10.2023. uzevši u obzir karakter ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju. Trajne posljedice zbog zadobivene ozljede lijeve pubične kosti zaostaju u visini od 5%. Strah, tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 25 dana. Bol jakog intenziteta imala je 3 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 20 dana, a manjeg intenziteta trajanja još 40 dana. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 30 dana liječenja te 1 sat kroz 60 dana. Pomoć je bila potrebna u održavanju osobne higijene i kućnim poslovima.

6.1. Glede navoda tuženika kojima prigovara nalazu i mišljenju vještaka iz razloga što su vještačenjem ocijenjene trajne posljedice koje nisu zabilježene u medicinskoj dokumentaciji u spisu, a što po tuženiku dovodi u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja vještaka, valja napomenuti kako sud u cijelosti kao logične i uvjerljive prihvaća usmene navode vještaka za glavne rasprave da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, tijeku liječenja, odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužiteljice 14. listopada 2024. te kako je uobičajeno kod takvih ozljeda koje je tužiteljica zadobila u ovom štetnom događaju da zaostaju bolovi u području pubične kosti, kao i da je prema sudskoj praksi uobičajeno da se za takve ozljede cijene trajne posljedice u visini od 5-10% te je vještak u ovom slučaju ocijenio trajne posljedice u visini od 5%. Valja napomenuti, suprotno navodima tuženika, kako je posve irelevantno što trajne posljedice nisu zabilježene u medicinskoj dokumentaciji te kako je upravo zadatak vještaka u ovom parničnom postupku, između ostalog, bio utvrditi da li je li kod tužiteljice uslijed zadobivenih ozljeda smanjena životna aktivnost i ako jest, u kojoj mjeri, a što je vještak i utvrdio u svom pisanom nalazu i mišljenju. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka, tako i usmeno očitovanje vještaka koje je dano na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva usmena objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud, pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Osim toga, navedeni vještak je, osim uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, izvršio i pregled tužiteljice. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona. Budući da se po ocjeni ovog suda, nije pojavila niti najmanja sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja vještaka, odbijen je prijedlog tuženika da se u predmetu provede novo medicinsko vještačenje po drugom vještaku i sud je takav prijedlog ocijenio na način da je isti usmjeren isključivo ka odugovlačenju ovog postupka. Daljnje dokaze sud nije provodio jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.

7. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koji su sukladni pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da je tužiteljica povodom ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju trpjela fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi te da joj je smanjena životna aktivnost u omjeru od 5 %, uslijed čega trpi duševne bolove. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 120 sati.

9. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica pretrpjela, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je tužiteljica trpjela i trpi, opseg smanjenja životne aktivnosti sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje, hod uz pomoć štake i hodalice, otežano stajanje i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu opseg smanjenja životne aktivnosti (5 %), pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (76 godina), njezin preostali životni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi.

11. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.000,00 EUR. Međutim, kako je tuženik tužiteljici na ime neimovinske štete isplatio iznos od 2.600,00 EUR, tužiteljici je s osnove pretrpljene neimovinske štete dosuđen iznos od 1.400,00 EUR (4.000,00 EUR –2.600,00 EUR).

12. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata kroz 30 dana te u trajanju od 1 sat kroz 60 dana te da su istu tužiteljici pružali ukućani. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužiteljica s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpjela štetu u visini od 600,00 EUR (120 sati x 5,00 EUR). Tuženik je tužiteljici s te osnove isplatio iznos od 130,00 EUR, tako da je tužiteljici s osnove naknade štete za pruženu tuđu pomoć dosuđen iznos od 470,00 EUR (600,00 EUR– 130,00 EUR).

13. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.269,71 EUR je djelomično osnovan za iznos od 1.870,00 EUR (1.400,00 EUR + 470,00 EUR), dok je za iznos od 399,71 EUR isti neosnovan.

14. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je čl. 1086. ZOO određeno da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23-dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se tužiteljica dana 26. lipnja 2023. obratila tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to joj na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice i neovisno o danu presuđenja (tako i u odlukama VSRH Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017.).

15. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužiteljica je u parnici uspjela u mjeri od 91,20 % (osnov 100 %, a visina 82,39 %, podijeljeno sa 2), a tuženik u mjeri od 8,80 % (osnov 0 %, a visina 17,61 %, podijeljeno sa 2). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužiteljice) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) pa je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 82,40 %. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastavljanja podneska od 18.4.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 4.6.2024. i 12.5.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Ukupno priznati troškovi tužiteljice s osnova poduzetih radnji po punomoćniku iznose 1.250,00 EUR. Kako je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 82,40 %, tako je parnični trošak tužiteljici dosuđen u istom omjeru pa iznosi 1.030,00 EUR. Tužiteljici je, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP kao potreban u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,58 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 69,15 EUR te trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR. Dakle, ukupno dosuđeni troškovi tužiteljici iznose 1.333,73 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica odbijena (točka IV. izreke presude).

15.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 25.11.2024. u kojem navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te predlaže da sud zakaže glavnu raspravu. Po ocjeni ovoga suda u situaciji kada stranka ne osporava nalaz i mišljenje vještaka tijekom postupka i kada na taj nalaz nema primjedbi niti dodatnih pitanja, takvo svoje očitovanje može dati na slijedećem ročištu za glavnu raspravu i podnesak koji prije toga upućuje prvostupanjskom sudu po ocjeni ovoga suda uopće nije potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9.3 Tarife jer takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može preuzeti sa internetske stranice e- oglasna ploča suda. Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena. U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 4. lipnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 69,15 EUR

2. tuženik po punomoćniku