Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: Pr-64/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Ljubici Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice VJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. iz OD Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB 52966791065, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 12. svibnja 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno uz pun. Andreju Juričan odvj. iz Čakovca, te odsutnosti tuženika, dana 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, da tužiteljici VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike neisplaćene plaće isplati bruto iznos od 187,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu , tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

- za ožujak 2023. na iznos od 50,30 EUR počev od 16. travnja 2023. do isplate,

- za travanj 2023. na iznos od 69,88 EUR počev od 16. svibnja 2023. do isplate,

- za svibanj 2023. na iznos od 67,19 EUR počev od 16. lipnja 2023. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065 naknaditi tužiteljici VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura, na koje troškove teku zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi isplate, u kojoj se tužbi navodi:

- da je tužiteljica bila zaposlenik Centra za socijalnu skrb Čakovec od 1. travnja 1998. na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te da Aneksom III Ugovora o radu od 12. veljače 2015., tužiteljica je raspoređena na radno mjesto knjigovođa – likvidator.

- da na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine« br. 18/22., 46/22., 119/22.), tužiteljica je od 1. siječnja 2023. zaposlenica tuženika; da naime, odredbama čl. 176. Zakona o socijalnoj skrbi, osnovan je Hrvatski zavod za socijalni rad (ovdje tuženik) kao javna ustanova, a čiji osnivač je Republika Hrvatska; da odredbom čl. 175. istog Zakona propisano je da osnivačka prava i dužnosti u ime osnivača ostvaruje Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi; da odredbom članka 317. st. 1. istog Zakona, određeno je da Centri za socijalnu skrb osnovani prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 33/12. i 46/13.) ili Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.) prestaju s radom istekom 31. prosinca 2022.; da stavkom 5. istog članka propisano je kako dana 1. siječnja 2023. Zavod preuzima taksativno navedene poslove Centra za socijalnu skrb, dok je stavkom 6. istog članka propisano kako razmjerno preuzetim poslovima 1. siječnja 2023. Zavod preuzima imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu; da slijedom navedenog, od 1. siječnja 2023. ovdje tuženik je poslodavac tužiteljice te je istoj isplaćivao plaću; iako je Ugovor o radu između tužiteljice i tuženika zaključen tek naknadno, s danom 1. lipnja 2023., i to za radno mjesto Stručni referent I; - da u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023., na radnopravni status tužiteljice primjenjivao se Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (»Narodne novine«, br. 61/18., 3/19., 60/22.), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, br. 56/22., 127/22.), Zakon o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23.), Zakon o plaćama u državnim službama (»Narodne novine«, br. 27/01. i 39/09.) te drugi opći propisi; da sukladno odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o radu, ukoliko su pojedina prava iz radnog odnosa različito uređena ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo;

- da je u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023., plaća tužiteljice bila regulirana Zakonom o plaćama u državnim službama (»Narodne novine«, br. 27/01. i 39/09.), s obzirom da je tuženika javna ustanova koja u smislu odredbe čl. 2. istog Zakona kao poslodavac predstavlja javnu službu; da člankom 6. st. 2. navedeni Zakon propisivao je da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade; dok je čl. 7. st. 1. isti Zakon propisivao da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada; da na temelju navedenog čl. 6. st. 2. i čl. 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 2. ožujka 2023. donijela Uredbu o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine« br. 26/2023; dalje u tekstu: Uredba). Predmetna uredba je objavljena u Narodnim novinama dana 3. ožujka 2023., a stupila je na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama, odnosno 11. ožujka 2023.; da člankom 8.a, d) Radna mjesta III. vrste Uredbe definirani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova kod tuženika; da ranije tužiteljičino radno mjesto kod prednika tuženika „administrativni referent“ nije predviđeno člankom 8.a Uredbe; te da kako je radno mjesto tužiteljice kod tuženika trebalo procjenjivati sukladno navedenom članku 8.a Uredbe, a po kojem radno mjesto tužiteljice nosi naziv „Stručni referent I.“ te joj pripada koeficijent 0,920, tuženik je pogrešno obračunavao plaću tužiteljice;

- da naime, u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. tuženik je tužiteljici isplaćivao plaću po koeficijentu 0,865; dakle, tuženik tužiteljici nije isplaćivao plaću koju je bio dužan isplatiti sukladno Uredbi za pripadajuće radno mjesto „ Stručni referent I.“ s pripadajućim koeficijentom 0,920 koji je propisan Uredbom; da navedenim postupanjem tuženik je tužiteljici isplaćivao manju plaću od one koju je trebala primati, i to za mjesec ožujak 2023., travanj 2023. i svibanj 2023.

1.1. Slijedom navedenog, predlaže se sudu da nakon zakazane i provedene rasprave, donese presudu sadržaja kao u izreci. 2. U danom odgovoru na tužbu tuženik navodi:

- da nesporno je kako su temeljem odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br.: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.) dosadašnji centri za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj prestali s radom 31. prosinca 2022. godine i njihove je poslove, imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu od 01. siječnja 2023. godine preuzeo tuženik kao pravni sljednik, te da slijedom toga, nesporno je i da je tužiteljica od 01. siječnja 2023. godine zaposlenica tuženika;

- da je nesporno u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 01. lipnja 2023. godine plaća tužiteljice bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01., 39/09.), te da je u međuvremenu donesena i Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023. – dalje u tekstu: Uredba). Međutim, u utuženom razdoblju kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“, a obzirom da nije bio donesen opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika; da posljedično, tako nije niti bilo moguće tužiteljici isplaćivati plaću u utuženom razdoblju temeljem Uredbe, kao neprimjenjive; da donošenjem općeg akta o sistematizaciji radnih mjesta tuženik je rasporedio službenike i namještenike sukladno Uredbi, te je tako i tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu u skladu s njezinim odredbama, s početkom primjene od dana 01.06.2023.godine; da je tužiteljica navedeno prihvatila i sa tuženikom sklopila novi ugovor o radu sukladno Uredbi, s početkom primjene od dana 01.06.2023.godine;

- da je dakle, evidentno da tuženik ni na koji način nije uskraćivao tužiteljicu u ostvarivanju njezinih materijalnih prava, obzirom da je do sklapanja novog ugovora o radu primala plaću sukladno svom postojećem radnom mjestu „administrativni referent“, a svoja prava je potom nastavila ostvarivati i sukladno novom ugovoru o radu po donošenju općeg aktu o sistematizaciji radnih mjesta tuženika donesenim sukladno Uredbi, a kojim je predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“ na kojem je tužiteljica trenutno zaposlena; da tuženik je po donošenju Uredbe bez odgode poduzeo sve radnje nužne za donošenje općeg akta o sistematizaciji radnih mjesta upravo iz razloga što dosadašnjim aktom ista nisu bila predviđena, a sve kako bi svi radnici mogli ostvarivati neometano svoja prava sukladno važećim propisima; da je evidentno i da tužiteljica u utuženom razdoblju nije smatrala da su joj povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je potpisala ugovor o radu bez primjedbi s početkom primjene od 01.06.2023. godine.

2.1. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbu bez održavanja ročišta, uz obvezu naknade parničnih troškova tuženiku.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica navodi da tuženik ne spori da je tužiteljica njegov zaposlenik od 1. siječnja 2023., niti da je u utuženom razdoblju plaća tužiteljice bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama i Uredbom o izmjenama i dopunama uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, međutim, tuženik navodi kako u utuženom razdoblju (od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023.) kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I.“, a obzirom da nije bio donesen opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika, pa da zbog toga nije bilo moguće tužiteljici isplaćivati plaću u utuženom razdoblju temeljem Uredbe kao neprimjenjive, a da u odnosu na navedeno, tužiteljica ističe kako se u konkretnom slučaju radi o očiglednom propustu tuženika kao poslodavca, a koji propust ne može ići na štetu tužiteljice kao radnika; da naime, Zakonom o socijalnoj skrbi (18/22) objavljen u Narodnim novinama 9. veljače 2022., a stupio na snagu 17. veljače 2022., u odredbi čl. 317. st. 9. propisano je: „(9) Stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda odnosno Obiteljskog centra do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda odnosno Obiteljskog centra.“; dok je odredbom čl. 325. istog Zakona propisano: „Ustanove socijalne skrbi dužne su uskladiti statute i druge opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.“; te da slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi uskladiti statut i druge opće akte najkasnije do 17. veljače 2023. Tužiteljica dalje navodi da Statut Hrvatskog zavoda za socijalni rad (NN 134/2022) objavljen je 16. studenog 2022., a stupio je na snagu 17. studenog 2022.; da člankom 102. Statuta propisano je: Opći akti određeni ovim Statutom, a čije je donošenje u nadležnosti Upravnog vijeća Zavoda, donijet će se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Statuta; da člankom 37. Statuta propisano je: Upravno vijeće Zavoda obavlja sljedeće poslove: (2) donosi opći akt o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova, pravilnik o radu, opće akte kojim se utvrđuju radna mjesta koja se popunjavaju putem javnog natječaja te postupak i način provedbe javnog natječaja…“; da slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika najkasnije do 15. veljače 2023. (a koji rok je sam tuženik odredio Statutom), a što je isti očigledno propustio učiniti; a da u svakom slučaju, tužiteljica nije odgovorna za propuste tuženika kao poslodavca koji nije pravovremeno donio opći akt kojim bi uredio unutarnje ustrojstvo i sistematizaciju poslova. Tužiteljica također navodi da člankom 6. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade; dok je čl. 7. st. 1. istog Zakona propisano da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada; da stoga, kako na temelju zakona donesena Uredba, kao opći akt po pravnoj snazi iznad akata tuženika, sadrži poseban članak Članak 8.a - Posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a kojim su propisani nazivi radnih mjesta i pripadajući koeficijenti složenosti poslova; ista se morala primijeniti prilikom isplate plaće tužiteljici i to od dana stupanja na snagu Uredbe 11. ožujka 2023. Uzgred, ukazuje se i na odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu, kojom se propisuje primjena najpovoljnijeg prava za radnika. U odnosu na navode tuženika kako smatra da tužiteljica u utuženom razdoblju nije smatrala da su joj povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je potpisala ugovor o radu s početkom primjene od 1. lipnja 2023.; tužiteljica ističe kako se potpisom navedenog ugovora nije odrekla potraživanja koje je predmet ove pravne stvari. Stoga, s obzirom na sve dosadašnje navode tužiteljice, kao i navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužiteljica smatra kako je evidentno da u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. tuženik nije tužiteljici isplaćivao plaću koju je bio dužan isplatiti sukladno ranije navedenoj Uredbi; a sve isključivo zbog propusta tuženika.

4. Tuženik navodi da je započeo s radom 01. siječnja 2023. godine, a istovremeno s time započeti su postupci brisanja centara za socijalnu skrb iz sudskog registra kako bi oni zaista prestali postojali, te kako bi se tuženik mogao i ustrojiti; da s početkom rada tuženika 01. siječnja 2023. godine započeo je i složeni proces njegova ustrojavanja te je tako ustrojeno 20 županijskih službi i 94 područna ureda i Služba Grada Zagreba, i time su preuzeti imovina, radnici, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentacija i arhiva centara za socijalnu skrb; da istovremeno, tuženik je započeo i proces donošenja svojih općih i internih akata, financijski planova i izvještaja; da dakle, tuženik je s početkom rada 01.01.2023.godine sukladno svim propisanim procedurama započeo i postupke donošenja svojih internih i općih akata, a sve kako bi se djelatnost socijalne skrbi mogla neometano obavljati i korisnici mogli nastaviti neometano koristiti prava i usluge, te osobito kako bi svi radnici tuženika mogli neometano tijekom cijelog složenog postupka ustrojavanja i „tranzicije“ iz dotadašnjih centara za socijalnu skrb ostvarivati svoja radnička prava; da u utuženom razdoblju tužiteljica je neometano ostvarivala sva svoja radnička prava, pa tako i materijalna. Dalje tuženik navodi da nesporno je da su čl.8.a. Uredbe propisani posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, te je za radno mjesto III. vrste – Stručni referent 1 utvrđen koeficijent za obračun plaće 0,920.; da međutim, čl. 11. st. 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br. 27/2001, 39/2009- dalj u tekstu: Zakon o plaćama), propisano je da će nadležna tijela javnih službi uskladiti pravilnike o unutarnjem redu javnih službi u roku od 60 dana nakon donošenja uredbe Vlade iz čl.7 .st.1. tog Zakona. Zakon o plaćama predstavlja posebni prisilni propis te su njegove odredbe obvezujuće i za tuženika u pogledu primjene Uredbe i usklađivanja visine plaće njegovih radnika, kao i isplate plaće sukladno koeficijentima iz Uredbe; da međutim kako bi tuženik postupao u skladu s Uredbom bio je u obvezi prethodno donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta; da uredba je stupila na snagu 11.03.2023.godine, te da tuženik je nakon njezina stupanja na snagu u skladu sa čl. 11.st.3. Zakona o plaćama donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad 24.05.2023.godine, koji je stupio na snagu 01.06.2023. godine, da njime je sistematizirano radno mjesto „Stručni referent 1“; da slijedom toga, čim je Pravilnik stupio na snagu svi su djelatnici tuženika, čija radna mjesta nisu bila do tada sistematizirana sukladno Uredbi, raspoređeni sukladno Uredbi te su im ponuđeni novi ugovori o radu; da tako je i sa tužiteljicom zaključen ugovor o radu s početkom primjene od 01.06.2023.godine, a kojim se tuženik obvezao sukladno donesenom Pravilniku isplaćivati mu plaću po koeficijentu 0,920. Tuženik ponovno ističe kako ni na koji način nije uskraćivao tužiteljicu u ostvarivanju njezinih prava, obzirom da u utuženom razdoblju do donošenja pravilnika o sistematizaciji nisu ni bile ispunjene pretpostavke po kojima bi mu isplaćivao plaću po koeficijentu 0,920; da je tužiteljica do sklapanja novog ugovora o radu primala plaću sukladno svom postojećem radnom mjestu, a svoja prava je potom nastavila ostvarivati i sukladno novom ugovoru o radu; da zaključno, člankom 317. st. 9. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22.) propisano je kako stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda, do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda.

5. U odnosu na navode tuženika kako je 01.01.2023. godine sukladno svim propisanim procedurama započeo i postupke donošenja svojih internih i općih akata, a sve kako bi se djelatnost socijalne skrbi mogla neometano obavljati i korisnici mogli nastaviti neometano koristiti prava i usluge, te osobito kako bi svi radnici tuženika mogli neometano tijekom cijelog složenog postupka ustrojavanja i „tranzicije“ iz dotadašnji centara za socijalnu skrb ostvarivati svoja radnička prava, tužiteljica navodi da ti su navodi neosnovani, pa tako i kontradiktorni u odnosu na postupanje tuženika u odnosu na tužiteljicu, odnosno na prava radnika koje ista ima, iz razloga što tuženik nije tužiteljici isplaćivao plaću koje je bio dužan isplatiti sukladno navedenoj Uredbi. Nadalje, na navode tuženika u odnosu na pozivanje na Zakon o plaćama u javnim službama kojim je propisano da će se nadležna tijela javnih službi uskladiti pravilnike o unutarnjem redu javnih službi u roku od 60 dana nakon donošenja uredbe Vlade iz čl. 7 st. 1 tog zakona, tužiteljica navodi da isto je neprihvatljivo, a naročito iz razloga jer Uredba koja je opći akt, pa tako, po pravnoj snazi iznad akata tuženika, ista se morala primijeniti prilikom isplate plaće tužiteljici i to od dana stupanja na snagu Uredbe 11. ožujka 2023. godine; te da je tuženik tužiteljicu, na takav način uskraćivao u ostvarenju njezinih prava iz radnog odnosa, na način da je isplaćivao manju plaću od one koju je tužiteljica trebala primati, i to za utuženo razdoblje. Tužiteljica ostaje u cijelosti kod tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i svih navoda.

6. Tuženik se očitovao da i dalje osporava osnovu tužbenog zahtjeva, dok sama visina tužbenog zahtjeva nije sporna, pa stoga tuženik smatra kako dostava po tužiteljici navedenog obračuna, kao ni po tužiteljici predloženo vještačenje nije potrebno. Tuženik smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan iz već ranije iznijetih razloga, pozivajući se na sudsku praksu tj. presude Županijskog suda u Varaždinu Gž-1681/06-2, presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-R-859/14 i presuda Vrhovnog suda RH broj Revr-276/07-2.

7. Tužiteljica je ostala u cijelosti kod tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i svih navoda i dokaznih prijedloga, dalje navodeći da obzirom je tuženik izjavio da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, tužiteljica odustaje od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja, pa slijedom toga i od dokaznog prijedloga za dostavu od strane tuženika obračuna neisplaćenog dijela plaće.

8. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.6.2023. tužiteljice na listu 5-6 spisa, ugovor o radu od 31.3.1998. na listu 7-8, isplatne liste za tužiteljicu na listu 9-23, u Statut Hrvatskog zavoda na listu 34-69.

8.1. Provedeno je i saslušanje tužiteljice.

9. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđen je u cijelosti osnovanim.

10. Osnovom navoda stranaka, te provedenih dokaza, sud je utvrdio nedvojbenima slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica od 1. travnja 1998. bio zaposlenik pravnog prednika tuženika, Centra za socijalnu skrb Čakovec, na radnom mjestu knjigovođa – likvidator.

- da su na temelju odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br.: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.) dotadašnji Centri za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj prestali s radom 31. prosinca 2022., te da njihove je poslove, imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu od 1. siječnja 2023. preuzeo ovdje tuženik Hrvatski zavod za socijalni rad kao pravni sljednik;

- da je slijedom prednje navedenog tužiteljica od 1. siječnja 2023. zaposlenik tuženika; - da je dana 1. lipnja 2023. između tužiteljice i tuženika sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto Stručni referent I, s početkom primjene 1. lipnja 2023.;

- da je u utuženom razdoblju plaća tužiteljice bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01., 39/09.), te da je u međuvremenu donesena i Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023.);

- da u utuženom razdoblju kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“ za koje se prema navedenoj izmijenjenoj Uredbi plaća obračunava primjenom koeficijenta 0,920, budući da nije bio donesen novi opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika usklađen s tom Uredbom;

- te da je u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. tuženik tužiteljici isplaćivao plaću primjenom koeficijenta 0,865, za radno mjesto "knjigovođa- likvidator", propisanog ranije važećom Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i Zakona u javnim službama

(»Narodne novine«, br. 56/22., 127/22.)

11. Sporno je između stranaka da li je plaću tužiteljice u utuženom razdoblju trebalo obračunati primjenom koeficijenta 0,865 u skladu s postojećim aktom o sistematizaciji radnih mjesta u kojem nije bilo određeno radno mjesto "stručni referent I", već radno mjesto "knjigovođa-likvidator" te u skladu s njim sklopljenim Ugovorom o radu za to radno mjesto "administrativni referent" ili ju je trebalo obračunati primjenom koeficijenta 0,920 utvrđenog za radno mjesto "stručni referent I" u skladu s Uredbom o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama.

12. Odredbom članka 3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09.) propisano je da na pitanje plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori; odredbom članka 6. st. 2. navedenog Zakona propisano je da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, dok je odredbom članka 7. st. 1. istog Zakona propisano da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada.

13. Na temelju navedenih odredbi članka 6. st. 2. i članka 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 2. ožujka 2023. donijela Uredbu o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, koja je Uredba objavljena u "Narodnim novinama" broj 26/23 dana 3. ožujka 2023., a stupila je na snagu osmog dana od objave u "Narodnim novinama", odnosno 11. ožujka 2023.

13.1. Člankom 8.a Radna mjesta III. vrste navedene Uredbe definirani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova kod tuženika. Ranije radno mjesto tužiteljice kod prednika tuženika „administrativni referent“ nije predviđeno člankom 8.a te Uredbe, već je određeno radno mjesto „Stručni referent I.“ za koje je određen koeficijent 0,920.

14. Odredbom članka 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19.,151/22., 46/23.) propisano je da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

15. Nedvojbeno je da je tužiteljica ranije zaposlena kod pravnog prednika tuženika, Centra za socijalnu skrb Čakovec, na radnom mjestu "knjigovođa-likvidator", od 1. travnja 1998. nastavila raditi kod tuženika kao pravnog sljednika Centra za socijalnu skrb Čakovec, te da je tužiteljica kod tuženika od 1. siječnja 2023. do 1. lipnja 2023. i nadalje bila raspoređena na radno mjesto "knjigovođa-likvidator" sukladno tada važećim općim aktima tuženika o sistematizaciji radnih mjesta, za koje je radno mjesto "administrativni referent" prema ranije važećoj Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i Zakona u javnim službama (»Narodne novine«, br. 56/22., 127/22.) u ovdje spornom razdoblju bio propisan koeficijent 0,865.

16. Sud smatra da je plaću tužiteljice u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. trebalo obračunati prema odredbi članka 8.a Uredbe o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 26/23) koja je stupila na snagu 11. ožujka 2023. kojom je za radno mjesto "stručni referent I" navedenom Uredbom određen koeficijent 0,920, a pod koje je radno mjesto "stručni referent I" novom sistematizacijom radnih mjesta tuženika i Ugovorom o radu sklopljenim s tužiteljicom od 1. lipnja 2023. svrstano dotadašnje radno mjesto "knjigovođa-likvidator", iako to radno mjesto "stručni referent I" kod tuženika u to vrijeme još nije bilo sistematizirano i između stranaka još nije bio zaključen ugovor o radu za to radno mjesto. To iz razloga što je, kako je ranije izneseno, člankom 6. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, te člankom 7. st. 1. istog Zakona propisano da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada, a odredbom članka 8.a Uredbe o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 26/23) koja je stupila na snagu 11. ožujka 2023. umjesto ranije postojećeg radnog mjesta "knjigovođa- likvidator" utvrđeno je radno mjesto "stručni referent I", za koje je radno mjesto navedenom Uredbom određen koeficijent 0,920, a tuženik je bio u obvezi svoje opće akte, pa tako i akt o sistematizaciji radnih mjesta pravovremeno u propisanim rokovima uskladiti s odredbama Zakona o plaćama u javnim službama i odredbama navedene Uredbe.

17. Naime, odredbom članka 317. st. 9. Zakonom o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj 18/22) koji je stupio na snagu 17. veljače 2022., propisano je da stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda odnosno Obiteljskog centra do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda odnosno Obiteljskog centra, dok je odredbom članka 325. istog Zakona propisano da Ustanove socijalne skrbi dužne su uskladiti statute i druge opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog Zakona, te je slijedom toga tuženik bio u obvezi uskladiti svoj statut i druge opće akte najkasnije do 17. veljače 2023. Statut Hrvatskog zavoda za socijalni rad donesen je dana 9. studenog 2022., objavljen je u "Narodnim novinama" broj 134/2022 dana 16. studenog 2022. i stupio na snagu dana 17. studenog 2022. Člankom 102. navedenog Statuta propisano je da opći akti određeni ovim Statutom, a čije je donošenje u nadležnosti Upravnog vijeća Zavoda, donijet će se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Statuta, te člankom 37. Statuta propisano je da Upravno vijeće Zavoda donosi opći akt o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova, pravilnik o radu, opće akte kojim se utvrđuju radna mjesta koja se popunjavaju putem javnog natječaja te postupak i način provedbe javnog natječaja.

18. Slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika najkasnije do 15. veljače 2023., koji rok je i sam tuženik odredio Statutom, a što je tuženik propustio učiniti, obzirom da je Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad (ovdje tuženika) donesen dana 24. svibnja 2023.

19. Stoga, kako na temelju zakona (Zakona o plaćama u javnim službama) donesena Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, kao opći akt po pravnoj snazi iznad akata tuženika, sadrži poseban članak 8.a - Posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a kojim su propisani nazivi radnih mjesta i pripadajući koeficijenti složenosti poslova, ista se morala primijeniti prilikom isplate plaće tužiteljici i to od dana stupanja te Uredbe na snagu, znači od 11. ožujka 2023. Takav stav je u skladu i s odredbom članka 9. st. 3. Zakona o radu, kojom se propisuje primjena najpovoljnijeg prava za radnika.

20. U odnosu na navode tuženika kako tužiteljica u utuženom razdoblju nije smatrala da su joj povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je dana 1. lipnja 2023. potpisala ugovor o radu kojim je s početkom primjene od 1. lipnja 2023. prihvatila novo radno mjesto "stručnog referenta I" i novi koeficijent od 0,920 za to radno mjesto, sud ističe da se tužiteljica potpisom navedenog ugovora o radu nije odrekla potraživanja koje je predmet ovog postupka.

21. Kako je tuženik u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. obračunavao i isplaćivao tužiteljici plaću manju od one koju joj je trebao isplatiti da je pravilno obračunata prema odredbi čl. 8.a Uredbe o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine« br. 26/2023), osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike s osnova neisplaćene joj plaće uslijed takvog pogrešnog obračuna.

22. Obzirom na nespornu visinu tužbenog zahtjeva, tražbina tužiteljice za isplatu utuženog iznosa od 187,37 EUR utvrđena je u cijelosti osnovanom.

23. Na navedeni glavnični iznos tužiteljici osnovom odredbe članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje u tekstu: ZOO) pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate, tekuće od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi propisanoj odredbama članka 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu.

24. Na temelju svega izloženoga, tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je usvojen. 25. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).

25.1. Tužiteljici su priznati troškovi sastava tužbe od 16.10.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 27.2.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 26.11.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 28.3.2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 12.5.2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 250,00 EUR, po stopi od 25%, u iznosu od 62,50 EUR, sveukupno 312,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi članka 151. st. 3. ZPP-a, tekućom od dana presuđenja s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate, po stopi propisanoj odredbama članka 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Čakovcu, 4. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovačević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tome obavijest:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik