REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-322/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Danielu Hanika, odvjetniku u Zagrebu, Trg hrvatskih velikana 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22- 01/172, URBROJ: 513-04-25-2 od 28. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Crikvenica, KLASA: UP/I-410-23/22-32/1, URBROJ: 513-07- 08-04-22-4 od 7. travnja 2022., kojim je utvrđeno da je tužitelj korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona za razdoblje od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 296.991,29 kn, na koje se obračunava porez na dohodak, prirez i pripadajući doprinosi kako je to to opisano u točki II. izreke rješenja. Primici iz točke II. izreke nakon priznavanja izdataka doprinosa na osnovicu plaće i doprinosa iz osnovice plaće, smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada, te je naložena uplata utvrđenih obveza na propisan račun u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja uz napomenu da se na nepravodobno uplaćene obveze obračunava i plaća zatezna kamata.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da Tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese rješenje kojim se utvrđuje kako ova tužba ima odgodni učinak sukladno članku 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima obzirom bi se izvršenjem pobijanog rješenja i prvostupanjskog rješenja tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti„ a odgoda nije protivna javnom interesu. Naime, tužitelj prvenstveno ističe kako je osoba sa ograničenim primanjima od samostalne djelatnosti, odnosno osoba sa srednjom visinom primanja i bez vrijednije imovine, osim nasljedstva, suvlasništva kuće u kojoj živi cijela šira obitelj tužitelja, uključujući oca tužitelja, brata tužitelja te njegovu obitelj, da živi u obiteljskoj zajednici sa vanbračnom suprugom i troje maloljetne djece o kojima brine, odnosno čija egzistencija, zdravlje, pravilan psihofizički razvoj i odrastanje, društveni život ovise o njemu i njegovoj imovini kao i općenito svi financijski aspekti navedene obiteljske zajednice. Ističe kako bi izvršenjem pobijanih rješenja obzirom na iznose koji se nalažu platiti (ukupno više od 16.000,00 EUR) tužitelju nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti upravo iz gore navedenih razloga — obzirom bi egzistencija članova njegova obitelji bila dovedena u pitanje, te predlaže sudu da donese rješenje kojim se utvrđuje kako ova tužba ima odgodni učinak. Tužitelj ističe kako su zaključci iz pobijanog rješenja neosnovani obzirom su upravna tijela pogrešno i nepotpuno utvrdila činjenično stanje, počinila bitne povrede upravnog postupka te pogrešno primijenila materijalno pravo. Tako da su upravna tijela utvrdila kako obilježja nesamostalnog rada postoje u rubriciranom slučaju na temelju pukih indicija, odnosno dojma upravnog tijela, odnosno na temelju neistinitih činjeničnih konstrukcija. Tužitelj da je dostavio jasan dokument kojim se ureduje njegov poslovni odnos na naručiteljem Kliping d. o. o. — Ugovorom poslovnoj suradnji. Tužitelj da nije vezan mjestom obavljanja djelatnosti, načinom obavljanja djelatnosti, nije vezan odredbama o zabrani tržišnog natjecanja, nema nijedne bitne sastavnice ugovora o radu, odnosno nesamostalnog rada, kako to tumače upravna tijela. Obzirom da samo drugostupanjsko tijelo navodi kako je samo drugostupanjsko tijelo navelo kako ima dosta široku diskreciju pri tumačenju ispunjenosti elemenata nesamostalnog rada (radnoga odnosa), pri oporezivanju, ističe kako je u ovom slučaju korištenje diskrecijske ocjene na ovaj preekstenzivan prije utvrđivanja obilježja kriterija neosnovano. Nadalje, obzirom na narav pobijane pojedinačne odluke kojom se praktički kažnjava tužitelj (jer mu se ne uračunava plaćen porez s osnova samostalne djelatnosti) i to na temelju „dojma” upravnih tijela, odnosno korištenjem diskrecijske ocjene, ističe se kako nije proveden test razmjernosti ograničavanja tužiteljevih prava i svrsishodnosti primjene predmetnih odredbi Zakona o porezu na dohodak o nesamostalnog rada i pravilnik o porezu na dohodak o nesamostalnog rada na ovaj način. Ističe kako upravna tijela nisu postupila sukladno odredbama članu 27.a Zakona o porezu na dohodak, odnosno prije primjene diskrecijske ocjene nisu utvrdile kriterije koje Zakon jasno ističe, upravo iz razloga ograničavanja prethodno istaknute diskrecijske ocjene. Tako upravna tijela da nisu utvrđivala obilježja kriterija sukladno članku 27.a stavak 3. Zakona o porezu na dohodak, odnosno da nisu utvrđivala kriterije koje Zakon i Pravilnik o porezu na dohodak jasno navode: kontrolu ponašanja, financijsku kontrole i odnos stranaka, pri čemu: - kontrola ponašanja obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao, kroz upute, obuku ili druga sredstva, - financijska kontrola obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada te - odnos stranaka obuhvaća činjenice koje pokazuju vrstu odnosa medu strankama. Za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada da je nužno sagledavati cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane odredbama Pravilnika. Postojanje obilježja nesamostalnog rada da se utvrđuje presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla. Da su upravna tijela ispravno utvrdila činjenično stanje i utvrđivala obilježja kriterija, da bi utvrdila kako ista ne postoje ni po kojem od kriterija obzirom da tužiteljevi naručitelji nemaju pravo usmjeriti i kontrolirati što tužitelj radi, kada i kako obavlja posao, obzirom da tužitelj nije vezan za ijednog od svojih naručitelja ni osobno, ni mjestom obavljanja svoje djelatnosti, niti bi naručitelj sudjelovao u kreativnom i radnom procesu tužitelja. Nadalje, da su upravna tijela ispravno utvrdila činjenično stanje da bi utvrdila kako tužiteljevi naručitelji nemaju pravo usmjeravanja ili kontroliranja financijskih i poslovnih aspekata tužiteljevog rada. Zaključno, ističe se kako naručitelj zbog kojeg upravna tijela donose takav jednoznačan paušalan zaključak nije bio jedini naručitelj tužitelja u razdoblju za koje se odnosi poremo rješenje. Naime tužitelj da je primao narudžbe i od Pik d. d., Rijeka, te upućuje na Mišljenje Porezne uprave od 27. srpnja 2020. (Korištenje poreznih pogodnosti protivno zakonu), koje da jasno navodi primjer koji bi ovdje morao biti mjerodavan čak i da je istinit navod da je tužitelj poslovao isključivo s jednim naručiteljem. Tužitelj nadalje upire na izuzetno bitnu okolnost koja bi trebala biti uzeta u obzir pri odlučivanju naslovnog suda, a koju upravna tijela u upravnom postupku da propuštaju uopće i navesti, a to je kako je razdoblje nad kojim se vršio nadzor nad poslovanjem tužitelja razdoblje od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., koja godina da je sada u retrospektivi notorno ostala upamćena kao „godina korona virusa”, kada su već tijekom veljače i ožujka, poradi raznih pristupa rješavanju problematike globalne pandemije Covid virusa razne države uvelike ograničile uobičajeno poslovanje mnogim poslovnim subjektima, a posljedica da je bila i veliko smanjenje međunarodnog poslovanja, odnosno općenito pad prihoda svim poduzetnicima. Tužitelj ističe kako su se na njegovo poslovanje tijekom te godine navedene okolnosti posebno negativno odrazile obzirom da je vrlo mali broj naručitelja odlučio nastaviti suradnju sa tužiteljem. Istovremeno, Hrvatska da je u siječnju 2020. preuzela predsjedništvo EU, čime da se potražnja za tužiteljevim uslugama od strane naručitelja Kliping d. o. o. povećala. Tužitelj ističe kako je u nedostatku ostalih klijenata iz pretežno turističkih branši preuzeo dodatan obujam posla od Kliping d. o. o. i kako je predmetna godina, kao i razdoblje koje je uslijedilo, predstavljalo ogroman izazov u smislu doslovnog preživljavanja i ovako retrospektivno umanjivanje tadašnjih posljedica na poslovanje tužitelja i izostanak bilo kakve „empatije” obzirom na nemogućnosti poslovanja tijekom tog razdoblja predstavlja neosnovano postupanje upravnih tijela, te predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnom, izlaže kao i u obrazloženjima prvostupanjske i drugostupanjske odluke te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U sporu je održana rasprava 26. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Opunomoćenik tužitelja je ostao u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i predlaže da se sasluša tužitelja, ukoliko Sud to smatra potrebnim, te ističe kako se pobijano rješenje odnosi na razdoblje tzv. kovid godine 2020., u kojim trenucima da je neizvjesnost opstanka praktički naredila poduzetnicima da zadrže svaki oblik prihoda koji je bio moguć. U ovom slučaju da se ne radi o prikrivenom nesamostalnom radu obzirom da tužitelj u odnosu s klijentom s kojim je obavljao većinu djelatnosti nije imao niti jednu povlasticu koja bi bila integrirana u radni odnos i da je stoga neodrživo i neosnovano tumačiti njegov odnos s tim klijentom kao prikriveni nesamostalni rad, te ističe kako su postupci ovog tipa u pravilu recentna praksa Porezne uprave u kojima Porezna uprava da nalaže isplate iz jednostavnog razloga izbjegavanja potencijalne zastare te zapravo problem i tumačenje da prepušta nadležnim sudovima. Stoga tužitelj ističe kako je nužno da ovaj sud predmetni problem sagleda objektivno i sukladno hrvatskim propisima, ne osnažujući inkvizitorsko postupanje Porezne uprave iza predmetnog rješenja.

6. Tužitelj je ostao kod svih navoda koje je napisao u tužbi i kod danas iznesenih navoda od strane opunomoćenika i navodi kako svoj obrt vodi u skladu sa zakonom, da plaća knjigovodstvo, da je otac troje djece i da ga nitko iz Porezne uprave nije upozorio da eventualno nešto krivo radi, da ne zna kako su obračunati ti doprinosi obzirom da on plaća sebi doprinose, te da je zbog kovid situacije tada imao samo jednog isplatitelja s kojim da se i dogovorio kako bi volio da mu se mjesečno isplaćuju primitci jer da mu je tako više odgovaralo.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužitelj, ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan iz svih razloga koje su u obrazloženjima svojih odluka iznijeli tuženik i prvostupanjsko tijelo. Naime, prigovori iz tužbe istovjetni su onima koje je tužitelj iznosio i tijekom upravnog postupka a na koje su se porezna tijela opširno očitovala u obrazloženju pobijanih odluka. Sud u cijelosti prihvaća tako argumentaciju poreznih tijela budući da su u istoj sadržani činjenično i pravno utemeljeni razlozi zbog kojih su prigovori tužitelja ocijenjeni neosnovanim.

9. Odredbom članka 27.a Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, dalje: ZPD), propisano je da za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju se i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada (stavak 1.). Obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju se temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka (stavak 2.). Obilježja kriterija: - kontrola ponašanja obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao, kroz upute, obuku ili druga sredstva, - financijska kontrola obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada te, - odnos stranaka obuhvaća činjenice koje pokazuju vrstu odnosa među strankama (stavak 3.). Ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju kriterije te način provedbe ovoga članka u vezi s obilježjima nesamostalnog rada (stavak 4.).

10. Odredbom članka 32.a Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, dalje: Pravilnik), propisano je da u skladu s člankom 12.a stavkom 1. točkom 1. Općeg poreznog zakona i člankom 27.a Zakona za potrebe pravilnog obračuna poreza na dohodak te pripadajućih doprinosa Porezna uprava utvrđuje ima li pojedini posao, sklopljen između isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, obilježja nesamostalnog rada (stavak 1.). Ako Porezna uprava u provedenom postupku utvrdi da posao iz stavka 1. ovoga članka ima obilježja nesamostalnog rada, provest će se postupak obračuna poreza i doprinosa propisan za radni odnos, prema poreznom obvezniku koji se u navedenom poslu smatra izvršiteljem posla, neovisno od sljedećih činjenica: 1. načina kako je ugovoren posao, 2. je li izvršitelj posla osoba koja je registrirana za obavljanje samostalne djelatnosti obrta te je kao takva ugovorila posao, 3. bez obzira na rezidentnost isplatitelja primitka (stavak 2.). Za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika (stavak 3.). U utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni (stavak 4.). Postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje se presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla (stavak 5.). U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, a u skladu sa stavkom 3. članka 12.a Općeg poreznog zakona plaćeni doprinosi uvećavaju prava u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja, ne utječući na osnovu osiguranja poreznog obveznika izvršitelja posla temeljem koje je upisan u matičnu evidenciju obveznih osiguranika (stavak 6.). Za potrebe preispitivanja elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada prema člancima od 32.d do 32.i ovoga Pravilnika isplatitelj primitka smatra se poslodavcem, a porezni obveznik izvršitelj posla posloprimcem (stavak 7.).

11. Odredbom članka 12.a Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24, dalje: OPZ), propisano je da porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada: 1. isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama, 2. poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama ili izbjegava ispunjavanje drugih poreznih obveza, 3. poduzetnik koristi povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope radi izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze (stavak 1.). U slučajevima iz stavka 1. točke 1. ovoga članka za porezne obveze koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, a isplatitelj primitka koji se u tom odnosu smatra poslodavcem odgovara kao jamac platac (stavak 2.). Utvrđeni doprinosi pripisuju se osnovi osiguranja poreznog obveznika/posloprimca pri nadležnim zavodima (stavak 3.). U slučajevima iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga članka za porezne obveze koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara fizička osoba koja stvarno upravlja svim povezanim društvima, a povezana društva odgovaraju za porezne obveze kao jamci platci (stavak 4.). Obilježja nesamostalnog rada iz stavka 1. točke 1. ovoga članka određuju se u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak (stavak 5.).

12. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, kojom prilikom je utvrđeno da tužitelj kao obrtnik obavlja djelatnost analize i praćenja medijskih objava, prevođenje, za isplatitelja društvo Kliping d. o. o. i to temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji na neodređeno vrijeme počevši od 1. srpnja 2016. Za pružene usluge je tužitelj kao posloprimac za svoj rad primao i redovnu mjesečnu naknadu, što znači da isti nije samostalan na tržištu, ne ponaša se kao poduzetnik. Stoga je utvrđeno da je tužitelj koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, na načina da je posao koji ima obilježja nesamostalnog rada, dohodak utvrđivao u paušalnom iznosu primjenom nižih poreznih stopa, te je na ostvarene primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada, utvrđena obveza poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada sa pripadajućim doprinosima.

13. Porezno tijelo je pozvalo tužitelja da ispuni NR upitnik radi utvrđivanja obilježja kriterija nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona za 2020., što je isti i učinio i dostavio poreznom tijelu 29. listopada 2021. Uvidom u dostavljeni Upitnik NR utvrđeno je kako je tužitelj naveo da se bavi analizom i monitoringom medijskih objava, klipinzima, prevođenjem i unošenjem podataka, da poslove traži preko online oglasa i Internet stranica, da mu je isplatitelj primitaka čije isplate čine 50% ili više od 50 % ukupnih primitaka u 2020. društvo Kliping d. o. o. iz Ljubljane. Također je navedeno da tužitelj nema određeni obujam posla ili radno vrijeme, da ima rokove koji se redovno mijenjaju, da nema posljedica od prekida suradnje, niti snosi rizike poslovanja, a plaćanja da se vrše sredinom mjeseca za obavljene usluge prethodnog mjeseca, te je naveo da mu isplatitelj ne određuje mjesto obavljanja posla, ne daje upute kako obaviti posao, da u radu ne koristi opremu i sredstva isplatitelja, da isplatitelju ne podnosi izvješća o dinamici izvršenja posla, da mu isplatitelj ne pruža mogućnost edukacije ili tečaja, da mu isplatitelj određuje vrijeme ili način obavljanja posla i da ugovoreni posao s isplatiteljem ne može prenijeti na treću osobu.

14. Tužitelj je dostavio i Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme sa društvom Kliping d. o. o. od 1. srpnja 2016., u kojemu je navedeno da tužitelj pruža usluge u pripremi sažetaka medijskih publikacija, priprema prijevoda s medijskog sadržaja, te da obavlja ostale poslove i zadatke u dogovoru s naručiteljem. Ugovor je utvrđena cijena usluga koju porezni obveznik pruža klijentima i naplaćuje po satu iznos od 7,50 € za dnevni rad, za noćni rad između 18: i 6:00 i rad vikendom u iznosu od 9,5 € po satu, te za prijevod (1500 znakova bez razmaka) 7,5 € po satu ili 9,5 € za noćni rad između 18: i 6:00 i rad vikendom, te dodatna naknada u slučaju povećanog opsega posla. U trenutku izdavanja računa tužitelj podnosi izvješće o izvršenom radu u obliku specifikacije za prethodni mjesec i može naplatiti i dodatne materijalne troškove ako su nastali tijekom obavljanja djelatnosti, a nisu uključeni u cijenu navedenu u ugovoru, uz prethodnu suglasnost isplatitelja.

15. Dakle, ako poslodavac za posao koji ima obilježje nesamostalnog rada ugovara i isplaćuje naknadu ne kao plaću, nego kroz porezno pogodnije oblike, odnosno vrste dohodaka oporezive nižim poreznim stopama, koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona. Iz članka 27.a ZPD-a proizlazi da se obilježja nesamostalnog rada prosuđuju prema kriterijima oporezivanja dohotka. Tako će se kao dohodak s osnove nesamostalnog rada smatrati i primitci ostvareni kroz zloupotrebu poreznih pogodnosti suprotno svrsi zakona, ako su utvrđena obilježja triju kriterija: kontrole ponašanja (očitovane kroz pravo poslodavca da usmjerava i kontrolira rad posloprimca), financijske kontrole (ogledane kroz pravo poslodavca da usmjerava ili kontrolira financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada) te odnosa stranaka (koji predstavlja vrlo široko definiran kriterij koji obuhvaća činjenice koje pokazuju vrstu odnosa među strankama). Porezna tijela, dakle, imaju dosta široku diskreciju pri tumačenju ispunjenosti elemenata nesamostalnog rada (radnoga odnosa), pri oporezivanju. Porezna uprava će, kada utvrdi korištenje poreznih propisa suprotno svrsi zakona, utvrditi postojanje obilježja nesamostalnoga rada te obračunati poreznu obvezu kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, tj. postojeće eventualne obveze uplate određenih paušalnih poreza ili doprinosa koje proizlaze iz statusa poreznog obveznika ne umanjuju utvrđene obveze s osnove radnoga odnosa sukladno članku 32.k stavcima 1.–3. Pravilnika o porezu na dohodak. Stoga se paušalni iznos poreza na dohodak plaćen po osnovi (fiktivnog) paušalnog obrta neće oduzeti od porezne obveze utvrđene s osnove (prikrivenog) nesamostalnog rada. I prema ocjeni ovoga suda u odnosu na tužitelja postojala je osnova u citiranim propisima za utvrđenje tužitelja obveznikom plaćanja poreza na dohodak i doprinosa, sve kako je to detaljno opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Navedeno proizlazi i iz stajališta iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-812/2024-2 od 11. srpnja 2024., kao i presude pod poslovnim brojem: Usž-3158/23-2 od 28. ožujka 2024.

16. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je na temelju dostavljene dokumentacije, porezno tijelo utvrdilo čitav niz elemenata nesamostalnog rada, te je utvrđeno da je tužitelj u tom razdoblju imao jednog isplatitelja što proizlazi iz prometa po žiro-računima tužitelja. Stoga, proizlazi da je suradnja bila isključivo s jednim klijentom, dugotrajna, uz redovitu mjesečnu naknadu, što svakako upućuje na obilježja nesamostalnog rada.

17. Što se tiče prigovora tužitelja da se u konkretnom slučaju dva puta plaćaju doprinosi, ističe se da u slučajevima kada je tužitelj kao obrtnik već platio doprinose mirovinsko i zdravstveno osiguranje kao samozaposleni (paušalno), Porezna uprava mu naknadno obračunava doprinose kao da je bio u radnom odnosu – dakle, prema osnovici nesamostalnog rada (plaći), što znači novi, dodatni doprinosi. Navedeno proizlazi i iz članka 32.a stavak 6. Pravilnika. Plaćeni doprinosi kao samozaposleni se ne vraćaju. Dakle, doprinosi obračunati kao za radni odnos moraju se platiti i oni idu u mirovinski staž i mogu povećati neka buduća prava tužitelja.

18. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koje prileže spisu upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst pravnih normi kojima je regulirano predmetno upravno područje, ocjena je ovoga Suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

19. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da odlukama tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

20. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a.

21. Odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a, propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

22. Prema citiranoj odredbi članka 42. stavak 2. ZUS-a proizlazi da se odgodni učinak tužbe može odrediti samo ukoliko su sve pretpostavke propisane tom odredbom kumulativno ispunjene.

23. U konkretnom predmetu ispunjena je pretpostavka iz gore navedene odredbe ZUS-a da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, ali ne i pretpostavka da odgoda nije protivna javnom interesu, a tužitelj nije niti dokazao da bi mu se izvršenjem pojedinačne odluke nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, jer navedeno ničim nije dokumentirao, odnosno, takve svoje navode tužitelj nije potkrijepio dostavljanjem bilo kakve materijalne dokumentacije iz koje bi isto bilo razvidno.

24. Po stajalištu ovog Suda određivanje odgodnog učinka tužbe bilo bi protivno javnom interesu. Naime, pravovremeno plaćanje dospjelih obveza po osnovi poreza odlučno je za redovno funkcioniranje pravne države, odnosno za zaštitu pravnog poretka, osiguranje financijske discipline, te aktivnu ulogu države u poticanju gospodarskog napretka i socijalnog blagostanja građana, pa je stoga odbijen zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

U Rijeci 4. lipnja 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Danielu Hanika, odvjetniku u Zagrebu, Trg hrvatskih velikana 4,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5