REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1431/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa službena osoba ZF, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03186670457, URBROJ: 341-99-05/3-22-7336 od 19. siječnja 2023.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03186670457, URBROJ: 341-25-05/3- 22-63983 od 4. studenog 2022. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojemu će prvostupanjsko tijelo tužitelju, kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata – dragovoljcu i Ć iz Domovinskog rata, priznati trajni gubitak radne sposobnosti od 3. kolovoza 2022., uzrokovan 40 % bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 60 % bolešću izvan ratnih okolnosti, te odrediti invalidsku mirovinu u odgovarajućem iznosu, počevši od 3. kolovoza 2022., zbog opće nesposobnosti za rad.
III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 700,00 (sedam stotina eura), u roku od 60 dana od dana dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, 17. veljače 2023., radi poništavanja osporavane odluke tuženika, te je formiran spis poslovni broj Us I – 615/2023.
1.2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:
31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. citirani predmet Upravnog suda u Zagrebu ustupljen je na nadležno rješavanje Upravnom sudu u Osijeku te je u ovome sudu zaveden pod poslovnim brojem: Us I-1431/2023.
1.3. Tuženik je osporavanim rješenjem, KLASA: UP/II 141-02/22- 01/03186670457, URBROJ: 341-99-05/3-22-7336 od 19. siječnja 2023., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03186670457, URBROJ: 341-25-05/3-22-63983 od 4. studenog 2022.
1.4. Navedenim prvostupanjskim rješenjem (u toč. I. izreke), tužitelju je kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata – dragovoljcu i HRVI iz Domovinskog rata utvrđen trajni gubitak radne sposobnosti od 3. kolovoza 2022., uzrokovan 30 % bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 70 % bolešću izvan ratnih okolnosti, te mu je određena invalidska mirovina, počevši od 3. kolovoza 2022. u svoti od 5.734,61 kn mjesečno (761,11 eur), zbog opće nesposobnosti za rad.
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog nepotpuno odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu njegovog zdravstvenog stanja, odnosno uzroka nastupa potpunog gubitka radne sposobnosti, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi suprotan zaključak odnosno da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti koji je u omjeru većem od 30 % posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Osporava i utvrđenje visine mirovine, odnosno primjenu člannka 15. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.; dalje: ZOHBDR). Iscrpno iznosi tijek i ishode liječenja po osnovi psihičke bolesti, te smatra da nalazi i mišljenja ovlaštenih vještaka pribavljeni u upravnom postupku ne sadržavaju stručne medicinske razloge, odnosno kriterije za utvrđenje omjera uzroka bolesti u nastanku opće nesposobnosti za rad. Nadalje tužitelj iznosi specifikacije svog ratnog puta (dodijeljen čin satnika; obnašanje dužnosti zapovjednika) i navodi da upravo zbog potreba službe u oružanim snagama nije ranije zatražio stručnu pomoć. Smatra da je osnovni razlog nesposobnosti za rad dg. Trajne promjene ličnosti (F62.0) kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Navodi da ima priznat status HRVI sa 30 % oštećenja organizma po dg. PTSP – T238 b Uredbe o metodologijama vještačenja i Liste postotka oštećenja organizma, pri čemu je psihička bolest u stalnoj progresiji. Predlaže da sud izvede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke, te da se u ponovnom postupku visina mirovine odredi primjenom članka 31., 32. 33. i 34. ZOHBD-a. Nadalje predlaže da sud izvede i dokaze saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, saslušanjem odgovorne osobe tuženika kao i saslušanjem Vijeća viših vještaka. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te da sud tužitelju prizna pravo na invalidsku mirovinu (mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad), prema omjerima kako to utvrdi sudski vještak.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu upravnog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po prim. dr. PF, specijalisti medicine rada, po izboru suda, na koji izbor stranke nisu imale primjedbi.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24; dalje: ZUS) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Kako je u ovome sporu osim primjene materijalnog prava, sporno i utvrđenje odlučnih činjenica, sud je izvanraspravno, rješenjem poslovni broj poslovni broj Us I – 1431/2023-7 od 10. rujna 2024., odlučio izvesti dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti medicine rada, te je pozvao tužitelja na uplatu iznosa predujma.
7. Provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku sud je smatrao potrebnim u ovome upravnom sporu i zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 113/20., 28/01., 76/10., 5/14.) i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.). Kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost ocjene radne sposobnosti, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka.
8. Nadalje, po izvršenoj uplati predujma, rješenjem poslovni broj Us I – 1431/2023-9 od 29. studenog 2024., za vještaka je određena prim. dr. PF, specijalist medicine rada, te je u toč. II.2. izreke određen zadatak vještaka na način da je vještak dužan, dati razjašnjenje činjenice pravilnosti utvrđenja institucionaliziranih tijela vještačenja tuženika – nalaza i mišljenja Vijeća vještaka pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Osijek, evidencijski broj vještačenja: 819321 od 10. listopada 2022.; odnosno revizije nalaza i mišljenja Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti prema čl. 53. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji od 7. rujna 2022.; kao i nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured, evidencijski broj vještačenja: 851849 od 4. siječnja 2023. Kod specifikacije uzroka nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja, potrebno je da stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju također utvrdi datum kao i postotni udio uzroka nastale izmjene (bolest – ozljeda izvan rada – ozljeda na radu – profesionalna bolest).
9. Sud je po primitku navedenoga nalaza i mišljenja od 24. veljače 2025. isti dostavio strankama u postupku radi očitovanja, te će sadržaj naknadnih očitovanja stranaka i sudskog vještaka biti iznesen kasnije u obrazloženju presude.
10.1. Sud je 6. svibnja 2025. održao raspravu u nazočnosti službene osobe tuženika i sudskog vještaka (na daljinu, primjenom članka 89. stavak 2. ZUS-a), a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelj, na kojoj je stalni sudski vještak izložio svoj nalaz i mišljenje koji je dopunio obrazlaganjem mišljenja u povodu primjedbi iz prethodno citiranih podnesaka tužitelja i tuženika. Sud je raspravu zakazao i primjenom odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
10.2. Sudski vještak je na raspravi otklonio navode iz podneska tuženika dostavljenih kao očitovanja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, navodeći da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja dostavljenog u pisanom obliku, koji je načinjen sukladno činjeničnom stanju i u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022 - dalje: ZOMO) i Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" broj 96/23 – dalje: Uredba). Sudski vještak naveo je da bolesti koje Vijeće viših vještaka u očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka citira kao bolesti u komorbiditetu predstavljaju kronične bolesti koje same po sebi nisu uzrok radne nesposobnosti tužitelja, uzevši u obzir prvobitni datum umirovljenja kao i činjenicu da je tužitelj prije odlaska u mirovinu obavljao posao skladištara. Također sudski vještak navodi da je pogrešan zaključak Vijeća vještaka iz provedenog upravnog postupka da su depresivna raspoloženja tužitelja jedinstveni uzrok socijalne neinterakcije s okolinom, obzirom da je manjak socijalne interakcije dijelom uzrokovan i PTSP-om odnosno sada Trajnom promjenom osobnosti.
10.3. Također, na navedenoj raspravi, primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja tužitelja u svojstvu stranke, saslušanja odgovorne osobe tuženika, saslušanja Vijeća viših vještaka, primjenom članka 8. ZUS-a, odnosno obzirom da je sud na temelju provedenih dokaza mogao donijeti odluku o (ne)zakonitosti osporavanog rješenja.
10.4. Na navedenoj raspravi službena osoba tuženika navela je da osporava tužbene navode tužitelja u smislu izračuna vrijednosnog boda i dijela mirovine koji nije posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
11. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja putem izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 5. travnja 2022.
12. Iz spisa tuženika proizlazi da je Povjerenstvo za reviziju Ministarstva hrvatskih branitelja 27. kolovoza 2012. donijelo suglasnost u predmetu broj 11498, da kod tužitelja invalidnost postoji (opća nesposobnost za rad), uz omjer: 20% bolest/pogoršanje bolesti u svezi članka 2. st. 2. i 80% bolest koja nije u svezi čl. 2. st. 2. tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - službeni pročišćeni tekst, 33/13., 148/13., 92/14.). Na temelju navedene suglasnosti tužitelju je rješenjem prvostupanjskog tijela od 28. prosinca 2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog trajnog gubitka radne sposobnosti, počevši od 27. kolovoza 2012.
13. Tužitelju je rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562- 02/16-01/342, URBROJ: 522-05/1-1-2-18-8 od 2. srpnja 2018., priznat status HRVI IX skupine s 30% oštećenja organizma za stalno, zbog bolesti PTSP (TPO), zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
14. Odredba članka 125. ZOMO propisuje postupak za priznanje prava na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitak radne sposobnosti na način da se navedena činjenica utvrđuje na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka, odnosno višeg vještaka Zavoda za vještačenje, dok su način i postupak vještačenja propisani Uredbom.
15. Prema odredbi članka 127. ZOMO-a Vlada Republike Hrvatske uredbom uređuje način i postupak vještačenja u mirovinskom osiguranju prema propisu o jedinstvenom tijelu vještačenja i ovome Zakonu.
16. Prvostupanjsko rješenje od 4. studenog 2022. doneseno je, u konačnici, na temelju usuglašenog nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod), sa mišljenjem Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja (od 07. rujna 2022.), te je nalazom i mišljenjem, evidencijski broj vještačenja: 819321 od 10. listopada 2022., utvrđeno da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti jer je kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju nastao trajni gubitak radne sposobnosti, bez preostale radne sposobnosti, počevši od 03. kolovoza 2022., uzrok invalidnosti 30% bolest u svezi sa čl. 30. ZOHBDR i 70% bolest koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama čl. 30. ZOHBDR.
17. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu te je u smislu odredbi članka 125. stavka 4. i članka 133. stavka 3. ZOMO naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših ovlaštenih vještaka Zavoda. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda, evidencijski broj vještačenja 851849 od 4. siječnja 2023. proizlazi da Vijeća viših vještaka prethodno citirani nalaz i mišjenje Vijeća vještaka ocjenjuje pravilnim. Vijeće viših vještaka navodi da je nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i žalbene navode, te uvažavajući citirano rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja od 2. srpnja 2018., utvrdilo da nema osnova za promjenu ocjene. Prema medicinskoj dokumentaciji, počevši od srpnja 2013. (OP klinike za psihijatriju Vrapče - psihijatar Maja Vilibić od 4. srpnja do 29. srpnja 2013., do zadnjeg nalaza psihijatra, doc. dr. sc. Maja Vilibić KBC SM od 26. siječnja 2022.), ne postoje relevantne činjenice, niti klinički jasni dokazi po osnovu kojih bi se mogao promijeniti omjer uzroka invalidnosti u nastanku potpunog gubitka radne sposobnosti kod žalitelja. U priloženim medicinskim nalazima u predmetu ne postoji medicinska dokumentacija koja objektivizira spomenute navode žalitelja u žalbi i eventualno pogoršanje zdravstvenih tegoba koje bi se mogle dovesti u vezu s oboljenjima koja su nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
18. Dakle, navedena vještačenja vještaka Zavoda suglasna su u utvrđenju postojećih dijagnoza i u ocjeni kontinuiteta utvrđene razine (ne)sposobnosti za rad.
19. Slijedom toga osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđena zakonitost prvostupanjskog rješenja.
20.1. Stalni sudski vještak izradio je nalaz i mišljenje 24. veljače 2025. (list 35 – 52 spisa) u kojem je iscrpno analizirana sva medicinska dokumentacija tužitelja i uspoređena s provedenim vještačenjima u upravnom postupku, sukladno danoj uputi.
20.2. Sudski vještak u nalazu, između ostaloga navodi da je tužitelj rođen **.**.1948., te da je u invalidskoj mirovini od kolovoza 2012. Po zanimanju je trgovački poslovođa, radio je prije umirovljenja zbog opće nesposobnosti za rad na poslovima skladištara. Nadalje sudski vještak navodi da je tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata – dragovoljac, te specificira razdoblja sudjelovanja (od 18. rujna 1991. do 16. srpnja 1992., od 03. studenog 1993. do 03.prosinca 1993. i od 31. srpnja 1995. do 26. kolovoza 1995.). Citira da tužitelj na temelju rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja od 02. srpnja 2018. ima priznat status HRVI, IX skupine s 30% oštećenja organizma za stalno, zbog bolesti PTSP (TPO), zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Tužitelj se počeo zbog psihičkih problema kontinuirano liječiti od 03. svibnja 1999. iako anamnestički navodi psihičke tegobe praktički od sudjelovanja u Domovinskom ratu. Prva je postavljena dg. psihičkih tegoba bila dg. anksioznog poremećaja, zatim je prema kliničkoj slici uspostavljana kao prevladavajuća dijagnoza depresivnog poremećaja velikog stupnja bez psihotičnosti, nakon čega se kao komorbiditetna postavlja i dijagnoza ratnog PTSP-a koji zbog kroničnosti prelazi u dijagnozu trajnih promjena osobnosti nakon PTSP-a. Na pregledu 23. lipnja 1999. psihijatar navodi da je tužitelj prema anamnestičkim podacima do tada u dva navrata imao akutne simptome iz kruga PTSP (1991. godine kada je zbog akutne stresne reakcije bio kratkotrajno povučen s ratišta i ponovno 1995. godine), ali i tad navodi da aktualno dominira slika depresivnog poremećaja, pri čemu se kao komorbiditetna bolest ne može sa sigurnošću potvrditi niti isključiti i PTSP. Tužitelj dobiva terapiju koja pokriva obje bolesti, ali unatoč terapiji ne dokazi do bitnog poboljšanja psihičkog stanja, postoje povremene oscilacije. Do pogoršanja psihičkog stanja dolazi 2005. godine, tada povremeno suicidalne ideje. Na Klinici za psihijatriju Vrapče liječenje od 28. veljače do 21. ožujka 2008. ponovno kao prva dijagnoza i prevladavajući simptomi navedeni su simptomi povratnog depresivnog poremećaja, komorbiditetne dijagnoze su PTSP i početni psihoorganski sindrom. Razlog hospitalizcije je po navodu iz OP intenziviranje depresivne simptomatike kao i visoki suicidalni rizik, ali i intenziviranje smetnji iz kruga PTSP-a u smislu iritabilnosti, disforičnosti, otežanog funkcioniranja u obiteljskim, socijalnim te radnim relacijama uz simptome ponovnog proživljavanja traumatskih događaja proživljenih u ratu. Uz ambulantne redovite kontrole i redovito uzimanje lijekova stanje je nakon toga relativno stabilno do početka 2009. kada je ponovno primljen na hospitalizaciju zbog subdekompenzacije psihičkog stanja u okviru gore navedenih komorbiditetnih poremećaja. Na korekciju terapije postignuto je otklanjanje autodestruktivnih promišljanja, diskretno poboljšanje na planu raspoloženja (u smislu ublažavanja depresivnosti) kao i zadovoljavajuće kupiranje smetnji snivanja, upućen dalje na ambulantno liječenje. Ponovne hospitalizacije 2010. i 2012. zbog ponovne subdekompenzacije psihičkog stanja, nakon liječenja i korekcije terapije otpušten na ambulantno liječenje. Psiholog 23. ožujka 2016. testiranjem utvrđuje da se radi o 67- godišnjem umirovljeniku koji je iskazao prosječno intelektualno funkcioniranje, koje mu po psihologu ometa produbljivanje depresivnih smetnji i narušeno socijalno funkcioniranje u okviru trajnih promjena ličnosti nakon PTSP-a. Po psihologu je došlo i do iscrpljenih je prilagodbenih kapaciteta do razine suicidalnog rizika. Tijekom 2016. smetnje usnivanja, korekcija terapije, na korekciju terapije se stanje sna stabilizira. Od 04. srpnja 2017. navodi se da je unatoč liječenju navodi da je anksiozniji i dalje trajno sniženog osnovnog raspoloženja. Uz to subdepresivan i blaže potišten i dalje bez obzira na kontrole i redovito uzimanje preporučene terapije. Od 05. svibnja 2021. uz sve navedeno od ranije, uključujući i podatak da je tužitelj trajno sniženog osnovnog raspoloženja (sub)depresivno-potištene simptomatike koju kao što je vidljivo i u nalaza psihijatar pripisuje recidivirajućem depresivnom sindromu, kod tužitelja je vidljiva i ona iz kruga trajnih promjena ličnosti po PTSP-u, zabilježeno je da je sada sklon i socijalnoj retrakciji što govori za blaže dodatno pogoršanje stanja. U psihijatrijskom nalazu od 26. siječnja 2022. nema opisa pogoršanja simptoma. lako je tužitelju uz navedenu dijagnozu povratnog depresivnog poremećaja teškog stupnja bez psihotičnosti te Trajnih promjena osobnosti nakon kroničnog PTSP-a (ratnog), po psihijatru od 2008. postavljena i dijagnoza početnog psihoorganskog sindroma, psihologijskim je testiranjem 2016. utvrđeno da tužitelj prosječno intelektualno funkcionira i da su smetnje funkcioniranja vezane i uz depresivno raspoloženje i uz TPO u komprbiditetu.
20.3. Sudski vještak zaključno u nalazu i mišljenju navodi da je uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju i spis ovoga spora, a nakon brižljive analize sve dokumentacije, mišljenja da je psihička bolest tužitelja PTSP (koji je prešao u Trajne promjene osobnosti), a koja je povezana isključivo sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu uzrokovala u omjeru od 40% nesporni, potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja u smislu odredbe članka 39. stavak 4. ZOMO i to od 3. kolovoza 2022. Nadležno tijelo je oštećenje organizma, bolest PTSP cijenilo 2018. po T 238 b s 30% za stalno, ocjenjujući da se radi o srednje teškom oštećenju. Kod tužitelja je i u vrijeme ocjene PTSP-a kao bolesti uzrokovane sudjelovanjem u DR postojala i psihička bolest, Povratni depresivni poremećaj, čiji simptomi unutar kliničke slike komorbiditetnih psihičkih bolesti cijelo vrijeme kod tužitelja dominiraju. To je vidljivo i iz opsežne medicinske dokumentacije priložene u spisu. Ovu bolest nadležno Povjerenstvo nije cijenilo kao bolest nastalu ili pogoršanu sudjelovanjem tužitelja u DR. Povratni depresivni poremećaj koji je kod tužitelja opisivan povremeno kao bolest teškog stupnja u omjeru od 60% na opću nesposobnost za rad tužitelja. Druge bolesti navedene u spisu nisu dovoljno obrađene te se ne mogu cijeniti njihovi eventualni udjeli u općoj nesposobnosti za rad tužitelja. Zaključno, sudski vještak navodi da je od 3. kolovoza 2022. (datum postavljen od prvobitnog nalaza i mišljenja Vijeća vještaka zavoda, od 17. kolovoza 2022.) uzrok opće nesposobnosti za rad kod tužitelja 40% bolest (TPO nakon kroničnog PTSP-a), dakle bolest u svezi sa čl. 30. ZOHBDR, a Povratni depresivni poremećaj je uzrok opće nesposobnosti za rad kod tužitelja sa udjelom od 60%, koja bolest nije predmet ocjene sukladno odredbi čl. 30. ZOHBDR.
21. Tuženik je 19. ožujka 2025. dostavio podnesak u kojemu je naveo da nalaz i mišljenje sudskog vještaka smatra nepravilnim u dijelu u kojemu nije podudaran sa nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda, odnosno Povjerenstva za reviziju Ministarstva hrvatskih branitelja, te ponavlja navode iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja. Zaključno tuženik ističe da ne postoje relevantne činjenice, niti klinički jasni dokazi po osnovu kojih bi se mogao promijeniti omjer uzroka invalidnosti u nastanku potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja.
22. Tužitelj je 3. travnja 2025. dostavio podnesak u kojemu se u cijelosti suglasio s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.
23. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka koji je proveo sudsko vještačenje tužitelja, a u kojem je ocijenjena sva priložena medicinska dokumentacija kao i vještačenja nadležnih tijela iz upravnog postupka, ovaj sud smatra valjanim, stručnim i potpuno obrazloženim u pogledu odlučnih medicinskih činjenica potrebnih za donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu. Pri tome je vještak tijekom rasprave na jasan, argumentiran i nedvosmislen način otklonio iznesene prigovore tuženika na prethodno dostavljeni pisani nalaz i mišljenje.
24. Sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku u dijelu koji se odnosi na udio potpunog gubitka radne sposobnosti vezan za sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu, kao zakonito i načinjeno u skladu s pravilima struke, budući je isto jasno kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja, te u decidiranom i obrazloženom utvrđenju da psihička bolest (TPO) predstavlja 40 % uzroka potpune nesposobnosti za rad tužitelja.
25. Sudskim vještačenjem u ovom sporu utvrđeno je kako je već tijekom upravnog postupka medicinska dokumentacija davala osnovu za zaključak o postojanju izmijenjenog uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti.
26. Slijedom svega navedenoga, prema ocjeni suda osporenim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, jer su rješenja donesena na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno ocjena ovlaštenih vještaka koje nisu mogle poslužiti kao valjana osnova za donošenje zakonitih rješenja.
27. S obzirom da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, u konkretnom slučaju je na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog sudskog vještaka, koje mišljenje je valjano obrazloženo i potkrijepljeno medicinskim argumentima, utvrđeno da je kod podnositelja zahtjeva nastupila opisana promjena uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti.
28. Stoga je sud na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratio na ponovni postupak, s tim da je prvostupanjsko tijelo dužno donijeti novo rješenje, kojim će odlučiti o zahtjevu bez ponovnog utvrđivanja činjeničnog stanja u pogledu promjene uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti, već isključivo po utvrđenju odgovarajuće visine mirovine, pridržavajući se pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedaba glede postupka, sukladno odredbi članka 81. stavak 2. ZUS-a.
29. Kao datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti izmijenjenog uzroka utvrditi će datum prvotnog pregleda pred prvostupanjskim tijelom vještačenja (3. kolovoza 2022.) te prema prethodno specificiranom uzroku invalidnosti naknadno donijeti rješenje kojim se podnositelju zahtjeva utvrđuje pripadajući iznos mirovine kao i datum početka isplate.
30. Kako je sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum te stvari, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu sa člankom 151. stavkom 2. ZUS-a, polazeći od sudske odluke o utvrđenju navedene činjenice, dužno donijeti odgovarajuće rješenje s ostalim propisanim pratećim utvrđenjima. Također valja naglasiti da odluka suda, kojom je riješena predmetna upravna stvar, ne podliježe upravnoj reviziji, jer bi prvostupanjsko tijelo na taj način postupilo protivno odluci ovog suda, sukladno obveznosti sudskih odluka iz članka 10. ZUS-a. Osim toga, s obzirom na hijerarhiju između upravnog sudstva i upravnih tijela, utemeljenu primarno na odredbi članka 19. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, protivno tumačenje dovelo bi do pravno neprihvatljivog zaključka da upravnosudska odluka podliježe preispitivanju od strane upravnog tijela.
31. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u toč. I. – III. izreke ove presude.
32. Podneskom od 12. svibnja 2025. tužitelj je zatražio povrat iznosa predujma. Obzirom da tužitelj nije bio nazočan održanoj raspravi, te uzimajući u obzir da je isti neuka stranka, sud je zahtjev za naknadom troškova spora smatrao pravodobnim.
33. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora (za iznos uplaćenog predujma) te cijeneći da je isti u cijelosti uspio u sporu, odlučeno je kao u toč. IV. izreke presude.
U Osijeku 20. svibnja 2025.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
