Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kzd-91/2023-45

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji za mladež Ivi Ćorković Kozari, uz sudjelovanje zapisničarke Nine Mijić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆŠ, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO u Osijeku) broj KMP-DO- 16/2014-2 od 12. siječnja 2014. izmijenjene na zapisniku o raspravi od 29. listopada 2019., nakon javne rasprave održane 7. svibnja 2024., 17. srpnja 2024., 16. listopada 2024., 15. siječnja 2025., 2. travnja 2025., 26. svibnja 2025., a održane i zaključene 28. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Tatjane Babac i branitelja optuženika Mladena Jurića, odvjetnika u Osijeku, a u odsutnosti optuženog ĆŠ, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Ć i OŠ r. O, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bravar, nezaposlen, razveden, otac jednog punoljetnog djeteta, sa završenom srednjom školom, bez primanja, bez imovine, sudionik Domovinskog rata, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08),

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

u razdoblju od 20. veljače 2001. do listopada 2016., u Donjem Miholjcu i Federaciji Bosni i Hercegovini, iako pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Donjem Miholjcu (sada Općinski sud u Valpovu) broj II-P-201/00-9 od 1. prosinca 2000., koja je postala pravomoćna dana 20. veljače 2001., presuđen da za uzdržavanje svog maloljetnog sina VŠ, rođenog **.**.1996. doprinosi mjesečni iznos od 1.000,00 kuna počev od 4. listopada 2000. pa nadalje na ruke majke i zakonske zastupnice ĐŠ do 10. -tog u mjesecu za taj mjesec, iako svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti ju ispunjavati jer je radno sposoban i ostvaruje prihode obavljanjem povremenih poslova, nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete, čime ga je oštetio za iznos od 107.063,37 kuna,

dakle, da nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredu dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točke 1. do 6. ZKP/08 trošak kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika Mladena Jurića, odvjetnika u Osijeku, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KMP-DO-16/2014-2 od 12. siječnja 2014. koja je izmijenjena na zapisniku o raspravi od 29. listopada 2019., optužen je ĆŠ zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povrede dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11.

2. Presuda ovoga suda poslovni broj: Kzd-87/2022-16 od 1. prosinca 2022. ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Kžzd-28/2023-4 od 5. rujna 2023. te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim vijećem.

3. Na temelju članka 407. stavka 3. ZKP/08 rasprava je započela iznova 7. svibnja 2024. zbog izmjene raspravne sutkinje.

4. Optuženi ĆŠ očitovao se da se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo za koje se tereti.

5. U dokaznom postupku prvo je, na njegovo traženje, ispitan optuženi ĆŠ. Potom je ispitan svjedok oštećeni VŠ, ispitan je sudsko-medicinski vještak doc. dr. sc. Boris Dumenčić, dr. med., te vještakinja financijsko- knjigovodstvene struke Tonka Vulić, pročitana je presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu br. II-P-201/00 od 1. prosinca 2000.g. (list 18-23 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje AŠ (list 12-14 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika ĆŠ sa DVD snimkom (list 50-52 spisa), uvjerenje PP Donji Miholjac (list 15 spisa), podaci Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Omiš od 2. rujna 2013. o vlasništvu nad pokretninama i nekretninama za osumnjičenika (list 39-49 spisa), uvjerenje Općine Grude, Službe za prostorno uređenje, imovinsko-pravne geodetske poslove i katastar od 13. studenog 2013. o posjedu nekretnina (list 54 spisa), djelomična preslika spisa Općinskog suda u Donjem Miholjcu broj P-201/00 (dostavnice tuženika i odgovor na tužbu) (list 68-72 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje AŠ sa rasprave od 3. listopada 2014. (list 88 spisa), potvrda Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Omiš od 29. prosinca 2017. (list 211 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. siječnja 2018. (list 212 spisa), podnesak Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalni ured Split od 14. ožujka 2018. (list 217 spisa), podnesak Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Omiš od 14. ožujka 2018. (list 218 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka VŠ sa rasprave od 4. travnja 2018. (list 220-221 spisa), promet po tekućem računu oštećenog VŠ (list 225-233 spisa), financijsko- knjigovodstveni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Tonke Vulić od 28. ožujka 2019. (list 273-281 spisa), dopuna nalaza i mišljenja od 5. ožujka 2025. te dopuna od 28. ožujka 2025., dokumentacija Privredne banke Zagreb (list 224-233 spisa), obavijest Centra za socijalnu skrb Donji Miholjac od 3. srpnja 2019. (list 322 spisa), dopis Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje Regionalni ured Split od 14. ožujka 2018. (list 217 spisa), dopis Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Omiš od 14. ožujka 2018. (list 218 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠŠ sa rasprave od 7. listopada 2022. (list 423-424 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenog VŠ sa rasprave od 1. prosinca 2022. (list 435-436 spisa), podnesak Županijskog suda Široki Brijeg, Županija zapadnohercegovačka, Federacija Bosne i Hercegovine od 26. svibnja 2023. (list 471-480 spisa). Izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj: Pu P-3/2016. Pročitani su nalozi klijenta Privredne banke Zagreb (list 171-191 spisa), presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj P Ob-485/2016-20 od 21. lipnja 2017. (list 192-197 spisa), odluka Ustavnog suda od 8. studenog 2012. (list 198-207 spisa), podnesak Doma zdravlja Grude od 22. svibnja 2024. (list 490-497 spisa), podnesak MUP-a RH, Ravnateljstva policije, Uprava za granicu od 29. srpnja 2024. (list 518 spisa) i podnesak Privredne banke Zagreb sa CD medijem od 29. srpnja 2024. (list 519-520 spisa) te izvadak iz prekršajne evidencije (list 529-530 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije (list 531-532 spisa) za optuženog ĆŠ.

6. Iznoseći obranu optuženi ĆŠ naveo je da su se bivša supruga i on vjenčali 1996., a te godine nakon vjenčanja im se rodio sin VŠ. Za njihov razvod braka saznao je tek 2013. Ne sjeća se da je u parničnom postupku za razvod braka pisao odgovor na tužbu i da je pisao o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Donjem Miholjcu. Supruga je sa sinom otišla 1998. iz njihovog zajedničkog doma u [adresa], BiH, te je nakon par dana saznao gdje je. Posjećivao je sina u Donjem Miholjcu gdje je supruga otišla s njim kod svojih roditelja živjeti. Nakon toga je otišla sa sinom u Zagreb i tamo ih je posjećivao i pomagao koliko je mogao. Nije znao da je dužan plaćati za sina jer nije dobio presudu. Pomagao je dijete koliko je mogao. Kada je supruga otišla on je živio sa svojim roditeljima i brinuo o njima jer su bili bolesni i nemoćni već tada, a i danas brine o njima. Kod njih u [adresa] je takav običaj i kultura da sin mora ostati i brinuti o roditeljima. Do 2013. nije znao o čemu se radi vezano za uzdržavanje, tek je tada saznao. Bio je kod kuće s roditeljima, nije nigdje radio, iako je formalno bio prijavljen u firmi Javor u Širokom Brijegu, gdje je samo bio prijavljen kako bi imao zdravstveno osiguranje. Nije primao tamo plaću. Tamo je bio prijavljen četiri i pol godine. Otac je rođen 1940., a majka 1943. i otac ima mirovinu u iznosu od 520,00 KM. Obrađivao je zemlju koju otac posjeduje, ali to je bilo samo za vlastite potrebe. Nije se prijavljivao na zavod za zapošljavanje u BiH. Koliko se sjeća, 2013. je otišao radit u Njemačku. Radio je na građevini i primao plaću u iznosu od 1.300,00 EUR. 2019. se vratio kući u [adresa] jer su roditelji bili stvarno loše i ostao je ondje do danas. Ima problema sa venama još od 1986. kada je imao operaciju. Dok je radio na građevini u Njemačkoj, šefu je ondje prešutio svoje probleme sa venama, iako je imao otvorene rane. Te rane mu se otvaraju povremeno i zatvaraju. Kada je počeo zarađivati u Njemačkoj i saznao da ima obvezu plaćati za uzdržavanje svoga sina, da postoji presuda, tada je počeo plaćati koliko je mogao, odnosno plaćao je svaki mjesec 1.000,00 kuna, odnosno sve skupa je platio oko 80.000,00 kuna. Sa sinom se ne vidi i ne čuje, što mu je žao. Sve i da je znao za presudu, teško da bi mogao platiti u to vrijeme uzdržavanje za svoga sina jer jednostavno nije imao financijskih sredstava. Dok je bio nezaposlen u BiH, nije se prijavljivao na zavod za zapošljavanje jer mu oni ionako ne bi pronašli posao pa je smatrao nepotrebno. Poslodavac Javor d.o.o. nije mu isplaćivao plaću, nije postojao nikakav dogovor oko toga, već mu je samo uplaćivao zdravstveno osiguranje, a on bi odradio neke sitne poslove za to. Kada nije imao zdravstveno osiguranje onda bi lijekove ili nešto što mu je bilo potrebno za njegove rane uzimao preko roditelja i njihovog zdravstvenog osiguranja, odnosno na njihovo ime. Poslodavcu u Njemačkoj je prešutio svoje probleme sa svojim ranama kako bi mogao ostati na poslu i kako bi mogao zaraditi da pomogne svome sinu. Izdržao je koliko je mogao, ali je najviše prestao kako bi mogao brinuti o starim roditeljima. Pokušao je sina više puta kontaktirati na telefon, ali mu on ne odgovara na pozive. Od 2001. pa do odlaska u Njemačku 2013. u [adresa] je bilo jako teško pronaći posao, gotovo nemoguće, pa je na kraju bio primoran otići u Njemačku. Problemi s venama su se javljali još 1980., a 1986. je imao operaciju. Problem je taj da ne može dugo stajati na nogama, ako dugo stoji noge mu otiču i postoji opasnost da bi mogla pući vena, a što se i događalo. Zbog toga mu je bilo teško bilo što raditi. Optuženik je u sudnici pokazao potkoljenice na kojima trenutno nema zavoje, a iste su tamno ljubičaste boje i otečene. Nema rješenje da bi bio radno nesposoban, nije to nikada pokušavao ishoditi, iako smatra da nije radno sposoban zadnjih par godina, možda deset najviše jer mu se rane otvaraju i zatvaraju. I prije su mu se otvarale rane, odnosno vena bi puknula, i počela bi ići krv, a zadnjih deset godina je to baš intenzivno. Uzdržava se od očeve mirovine, a hranu pribavlja tako što obradi to malo zemlje što imaju. Misli da imaju pola hektara zemlje, a sastoji se od poljoprivrednog zemljišta i malo šume. Dok su bili u braku, supruga i on živjeli su jedno vrijeme u Njemačkoj, a jedno vrijeme kod njegovih roditelja u [adresa]. Tu kuću nisu obnavljali. Ide kod liječnika u Dom zdravlja Grude kod doktorice HŠ. Danas je prijavljen na zavod za zapošljavanje i na taj način ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik otac oštećenog VŠ te da nije plaćao za njegovo uzdržavanje.

8. Sporno je bilo jesu li postojali opravdani razlozi zbog kojih optuženik ne bi bio u mogućnosti plaćati za uzdržavanje svoga sina te kada je točno počeo uplaćivati za uzdržavanje svog sina.

9. Svjedok oštećeni VŠ u svom iskazu naveo je da optuženik nije ništa plaćao za uzdržavanje, počeo je plaćati po 1.000,00 kn od njegove punoljetnosti i to onda kada su digli tužbu protiv njega. Nije ni kontaktirao s njim, znao se nekada pojaviti svakih 5-6 godina. Čuo je da radi u Njemačkoj, da se ovdje vodi kao nezaposlen. Ne zna od kada je njegov otac zaposlen u Njemačkoj, a čuo je da radi. Ne zna točno gdje je živio otac u terećenom razdoblju, čuo je da je radio u Italiji i da sada živi u [adresa]. Nije upoznat s parničnim postupkom koji je vođen pred Općinskim sudom u Valpovu radi prestanka uzdržavanja. Ne zna točno kada mu je otac počeo uplaćivati, ali misli kada je navršio 18 godina. Mama i on nisu ništa poduzimali u vezi naplate uzdržavanja po presudi. Bio je kod bake i djeda nakon razvoda u [adresa] i bili su stari. Sada više s njima ne kontaktira. Bio je tamo prije dvije godine i tada je razgovarao s optuženikom o uzdržavanju i optuženik mu je rekao da povuče tužbu pa da će mu pomoći plaćati fakultet. Prije toga je bio još jednom kada je bio četvrti razred osnovne škole. Tada je otac radio u Italiji te ga nije vidio. Otac mu je znao dati po 100 eura kada je znao doći svakih 4-5 godina. S ocem uopće ne kontaktira i kad ode raditi sezonski u Njemačku nema nikakve kontakte s ocem. U zadnjih godinu i pol do dvije mu se uopće nije javljao, a prije mu se pokušavao javiti i govorio mu je da povuče tužbu. Tada nije htio s ocem razgovarati. Dodao je da je on također operirao proširene vene kada je imao 18 godine, ali ga to ne sprječava da obavlja poslove i normalno radi. Smatra da je optuženik mogao doprinositi za njegovo uzdržavanje ako je mogao uzdržavati svoje roditelje. U međuvremenu, po njegovoj procjeni, optuženik je na ime uzdržavanja za njega uplatio oko 24.000,00 kuna, a to je uplaćivao od kada je podignuta kaznena prijava, a lako moguće da je i prije počeo uplaćivati, ne može se više točno sjetiti zbog proteka vremena. Optuženik je uplaćivao novac njegovoj teti, a onda je teta njemu prosljeđivala novac. Moguće je da je zadnja uplata bila prije osam ili devet godina. Optuženik mu je taj novac preko svoje sestre V uplaćivao na njegov tekući račun otvoren kod PBZ koji glasi HR32 23400093218428419.

10. Svjedok ŠŠ iskazao je da je u bliskim odnosima s optuženikovim ocem, koji mu je ujak, te mu je dobro poznata obiteljska situacija optuženika. Često je odlazio u [adresa], koja mu je rodno mjesto i tamo ima obiteljsku kuću i rodbinu. Optuženikovi roditelji su mu ujak i ujna. Oni su stari i nemoćni, već dugo lošeg zdravstvenog stanja, a o njima se brine isključivo optuženik. Od 2000. kada je ĆŠ napustila supruga, obiteljska situacija je još gora, a ĆŠ se do danas nije pomirio sa raspadom njihovog braka jer on i sad tvrdi da je oženjen. On bi i sad sve učinio samo što supruga to ne želi. Ta činjenica da je ĆŠ supruga ostavila i da su se razveli je jako pogodila čitavu obitelj, posebno ujaka i ujnu. Naime, oni su jedna konzervativna i katolička sredina i za njih je razvod braka bio veliki šok. Ujak je čak završio na psihijatriji. Od rata je stao otkup duhana, a uzdržavali su se upravo sadnjom duhana. Zemlja je škrta i loša pa je sve to dovelo do loše imovinske situacije optuženika koji je fiktivno našao posao u društvu Javor iz Širokog Brijega i tamo je radio samo zbog toga da si osigura zdravstveno osiguranje, ali nije primao plaću. Društvo Javor je stolarska firma čiji vlasnik je brat fratra PŠ, koji je rođak njegovog ujaka i ujak je sredio taj fiktivni posao ĆŠ, jer ĆŠ nije stolar i ne zna raditi kao stolar. ĆŠ je radio na zemlji, sadio je krumpire te se patio oko toga, ali nije radio ništa od čega bi mogao zaraditi novce na "crno". ĆŠ je radio do rata u jednoj firmi u [adresa] kao strojobravar, ali je tvrtka otišla u stečaj i nakon toga izbio je rat. Optuženik je dugogodišnji bolesnik od tromboze, bolesti vena. Misli da ima vensku trombozu još od JNA kad je išao na prvu operaciju u Tuzlu. Nakon toga ti su problemi još veći i zato mu je trebalo zdravstveno osiguranje. I sada su mu otvorene rane na nogama i teško se kreće. Zna da je optuženik neko vrijeme radio u Njemačkoj i tada je njemu slao novce za uzdržavanje sina, a on je taj novac onda uplaćivao na njihove račune. To je trajalo neko vrijeme, a onda je optuženik rekao da će to njegova sestra činiti i on više nije sudjelovao u plaćanju. ĆŠ je jedno vrijeme radio u Njemačkoj, a nakon toga je zdravlje ujaka i ujne bilo sve lošije i on se odlučio vratiti jer se o njegovim roditeljima nije imao tko brinuti. Od tada je on skroz u [adresa], ne radi nigdje, živi s roditeljima. Ujak ima osnovnu mirovinu u BiH, a imaju nešto zemlje te od toga svi troje žive. Optuženik je fiktivno radio u toj firmi vlasnika brata poznatog fratra nekih 5 godina i to je bilo prije nego što je otišao raditi u Njemačku. Bio je samo fiktivno prijavljen zbog zdravstvenog osiguranja. Da li je ta dogovorena plaća išla samo za zdravstveno ili je ĆŠ vraćao novce ne zna, a možda nije primao ništa. Često je u kontaktu sa ujakom i njima je teško zbog situacije s unukom, voljeli bi da su bliže, čak su spominjali da bi voljeli da se unuk preseli njima i zaposli u [adresa] ili Mostaru.

11. Svjedokinja AŠ iskazala je da je njezin bivši suprug odbijao plaćati uzdržavanje sve dok im sin nije postao punoljetan, a nakon toga plaćao je po 1.000,00 kuna mjesečno i to sve dok je sin studirao. Kada je prestao studirati optuženik je prestao plaćati. Čekala je punoljetnost sina i nije pokretala ovršni postupak jer je mislila da će optuženik ipak nešto sam dobrovoljno platiti. Tek je na nagovor kolegica, i to netom prije punoljetnosti sina, podnijela kaznenu prijavu jer nije željela da joj sin predbacuje da nije ništa učinila u vezi njegovog uzdržavanja. Ne zna kako je optuženik živio, gdje je radio i kakvog je financijskog stanja bio jer s njim nije u kontaktu sigurno dvadeset godina.

12. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i dopune po vještakinji Tonki Vulić utvrđeno je da ukupna obveza uzdržavanja po osnovi uzdržavanja iznosi 188.063,37 kuna, da je optuženik ukupno uplatio iznos od 79.000,00 kuna te da preostali dug iznosi 109.063,37 kuna, odnosno 14.475,20 EUR, kao i da je optuženik prvu uplatu izvršio 15. siječnja 2014. u iznosu od 5.000,00 kuna i nakon toga vršio redovite uplate do posljednje uplata koja je bila 30. listopada 2019. u iznosu od 500,00 kuna.

12.1. Ispitana na raspravi vještakinja je u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja od 28. ožujka 2019., kao i kod dopune nalaza i mišljenja od 5. ožujka 2025. te dopune od 28. ožujka 2025. te dodala da je nakon prvog nalaza bila rasprava 19. listopada 2018. Na listu spisa 325-326 je zabilježila da za razdoblje od srpnja do listopada 2018. nisu priložene uplatnice do dana rasprave, no sud je priznao prema iskazu da su plaćene obaveze pa je i to uračunala. Uvidom u ovoj dopuni nalaza u tekući račun VŠ vidi se da su uplate iz razdoblja srpnja do listopada 2018. bile na manji iznos od mjesečne obaveze. Znači uplaćivano je 500,00 kuna te je stoga ukupan zbroj uplate manji od utvrđenog na dan 19. listopada 2018. za 2.000,00 kuna, a preostala obveza veća za 2.000,00 ispravkom u ovoj dopuni nalaza.

13. Stalni sudski vještak sudsko-medicinske struke doc. dr. sc. Boris Dumenčić, dr. med. u svom nalazu i mišljenju danom na raspravi naveo je da iz medicinske dokumentacije Doma zdravlja Grude BiH, proizlazi da Dom zdravlja ne raspolaže s medicinskom dokumentacijom optuženika do 11. rujna 2019. Optuženik do tog datuma nije bio evidentiran u Domu zdravlja Grude kao pacijent. Iz zdravstvenog kartona optuženika proizlazi da se javio liječniku 11. rujna 2019. zbog otvorene rane na nogama koja je nastala zbog nedostatne venske cirkulacije u donjim ekstremitetima, poglavito na desnoj potkoljenici. Od 2019. pa do siječnja 2024. njegovi razlozi dolaska kod liječnika su isključivo vezani za nedostatnu cirkulaciju na donjim ekstremitetima koja je rezultirala opetovanim pojavljivanjem otvorenih rana. Dana 20. rujna 2021. je zbog upalnog procesa na otvorenoj rani desne potkoljenice nastupila gangrena desne potkoljenice koja je liječena konzervativno, nisu mu amputirali desnu potkoljenicu. Mišljenja je da optuženikove zdravstvene tegobe, unatoč medicinskoj dokumentaciji koja ne postoji do 11. rujna 2019., datiraju znatno dalje u prošlosti, tj. da optuženik od ranije i prije rujna 2019. boluje od insuficijentne cirkulacije, što rezultira povremenim otvorenim ranama na potkoljenici. Obzirom na zdravstveni karton, mišljenja je da je optuženikova radna sposobnost bila kompromitirana, tj. da je bio sposoban za nekakve lakše poslove koji ne iziskuju dugotrajno opterećenje lokomotornog sustava, odnosno donjih ekstremiteta. Optuženik nije bio sposoban za duža sjedenja, hodanja, nošenja tereta i za teži fizički rad. Optuženikove zdravstvene tegobe najvjerojatnije sežu i prije rujna 2019., a kada su točno nastupile nije razvidno iz medicinske dokumentacije. Za kakve je poslove bio sposoban i da li je bila moguća radna (profesionalna) rehabilitacija, ne može se decidirano izjasniti jer je to u nadležnosti Zavoda za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

14. Iz presude Općinskog suda u Donjem Miholjcu broj II-P-201/00-9 od 1. prosinca 2000. proizlazi da je razveden brak optuženika i njegove tadašnje supruge ĐŠ, rođene AŠ, dijete VŠ je povjeren majci na odgoj i čuvanje, a tuženiku ĆŠ, ovdje optuženiku, naloženo je za uzdržavanje mlt. djeteta VŠ doprinositi mjesečno iznos od 1.000,00 kuna.

15. Iz presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj: P Ob- 485/2016-20 od 21. lipnja 2017. proizlazi da je s danom 13. listopada 2016. prestala zakonska obveza optuženika ĆŠ za uzdržavanjem sina VŠ te da je stavljena izvan snage presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu broj: P- 201/2000 od 1. prosinca 2000.

16. Iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Omiš od 2. rujna 2013. utvrđeno je da je optuženik u 2001. imao dohodak od nesamostalnog rada (plaća) u ukupnom iznosu od 1.800,00 kuna. Porezna uprava obavijestila je sud da optuženik ne posjeduje vozilo, nije vlasnik nekretnine, plovila ili vrijednosnih papira, te da nije imao isplaćenu dividendu, niti je vlasnik udjela u trgovačkom društvu ili nositelj založnog prava.

17. Iz izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije na ime optuženika proizlazi kako isti nije kazneno niti prekršajno osuđivan.

18. Iskaz svjedoka oštećenog VŠ sud je prihvatio kao istinit, osobito glede nespornih činjenica, s time da dio iskaza u kojem je naveo da je optuženik mogao raditi sud nije posebno cijenio jer se radi o njegovom mišljenju i nagađanju. Isto tako sud je kao istinit prihvatio iskaz svjedokinje AŠ jer je u bitnome suglasan prihvaćenom iskazu svjedoka oštećenog VŠ. Međutim, iz iskaza oba svjedoka jasno proizlazi da oni nisu bili u stvarnom kontaktu sa optuženikom i nisu znali u kakvim uvjetima živi, kakve su mu životne okolnosti, a prije svega kakvog je zdravstvenog stanja.

19. Nadalje, iskaz svjedoka ŠŠ sud je ocijenio vjerodostojnim i u cijelosti prihvatio kao istinit jer je detaljan i jasan, životan, okolnosan te uvjerljiv.

20. Financijsko-knjigovodstveni nalaz i mišljenje vještakinje Tonke Vulić, kao i pisane dopune i dopune dane na raspravi, sud je u cijelosti prihvatio jer su dani jasno, detaljno i argumentirano od strane stručne osobe sukladno pravilima struke, a na isto nije bilo primjedbi.

21. Nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka Borisa Dumenčića sud je također u cijelosti prihvatio jer su dani jasno i argumentirano od strane stručne osobe sukladno pravilima struke, a na isto nije bilo primjedbi.

22. Obranu optuženika sud prihvaća u većem dijelu kao istinitu, jer je u skladu s izvedenim, a prihvaćenim dokazima, prije svega prihvaćenim iskazom svjedoka ŠŠ, ali i materijalnim dokazima, prvenstveno medicinskom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka Borisa Dumenčića. Sud nije prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem je naveo da nije znao za svoju obvezu uzdržavanja jer je iz predmeta Općinskog suda u Donjem Miholjcu broj P-201/2000 utvrđeno da je sud presudom od 1. prosinca 2000. razveo brak između optuženika i njegove supruge, a sina povjerio majci, te je optuženiku naložio plaćanje uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 1.000,00 kuna. Presuda je postala pravomoćna 20. veljače 2001. jer se optuženik unatoč urednoj dostavi na nju nije žalio.

23. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, sud smatra da je optuženik dokazao da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje za svoga sina VŠ, a kako mu je to bilo određeno ovršnom sudskom presudom. Prema tome, nema kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja opisanog u članku 172. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11. Naime, prema odredbi članka 172. stavka 3. KZ/11 nema kaznenog djela ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje osobe koju je po zakonu bio dužan uzdržavati, na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom.

24. Optuženik je dokazao da zbog svoje bolesti s venama nije mogao raditi, odnosno da mu je radna sposobnost bila kompromitirana na način da je mogao obavljati lakše poslove kojih u mjestu gdje je živio nije bilo, gdje je bio primoran živjeti u [adresa] u malom mjestu kako bi se brinuo o roditeljima, a tamo nije mogao pronaći posao jer osim što je ondje bilo teško posao pronaći (potvrđeno iskazom svjedoka ŠŠ) to je optuženiku bilo otežano uslijed ozbiljnih zdravstvenih problema koje godinama ima, jer mu je izbor poslova bio sužen, kako je to utvrđeno provedenim i prihvaćenim sudsko-medicinskim vještačenjem. Kada je brigu o roditeljima preuzela optuženikova sestra optuženik je otišao u Njemačku raditi, počeo je uplaćivati za uzdržavanje sina (prva uplata seže u siječanj 2014.), ali onda je opet bio primoran vratiti se u [adresa] i brinuti o starim i bolesnim roditeljima, živjeti s njima i pri tome se uzdržavati od očeve mirovine i rada na zemlji (vrtu za vlastite potrebe). Nadalje, optuženik je dokazao da nije vlasnik nekretnina, vrednijih pokretnina, niti financijskih prava i da je do odlaska u Njemačku bio lošeg općeg imovnog stanja. Optuženik je od 2001. do 2016. ostvario dohodak samo za 2001. i to u iznosu od 1.800,00 kuna. Iz obrane optuženika proizlazi da je oko pet godina radio u Njemačkoj (od negdje 2013. do otprilike 2019.). Kada je imao prihode, plaćao je za uzdržavanje sina. Kad nije radio, nije imao prihode i nije plaćao uzdržavanje.

25. Dakle, u radnjama optuženika opisanim u izreci presude nisu ostvarena obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11, a iz razloga koji su naprijed navedeni.

26. Kako dakle, nema kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja za koje se optuženika optužuje izmijenjenom optužnicom, sud ga je oslobodio optužbe na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08.

27. Budući da je sud optuženika oslobodio optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točke 1. do 6. ZKP/08, trošak kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika Mladena Jurića, odvjetnika u Osijeku, padaju na teret proračunskih sredstava.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 4. lipnja 2025.

Sutkinja za mladež

Iva Ćorković Kozari

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO u Osijeku, na broj: KMP-DO-16/2014

2. optuženi ĆŠ

3. branitelj optuženika Mladen Jurić, odvjetnik u Osijeku

Nakon pravomoćnosti:

4. oštećeni VŠ