1

 

                                                                                                              Gž-530/2023-2

 

 

 

 

                

         Republika Hrvatska                                                                                             Gž-530/2023-2

     Županijski sud u Karlovcu

                Karlovac         

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec,  u pravnoj stvari tužiteljice I.J. iz K…,  zastupane po punomoćniku S.B., odvjetniku iz S., protiv tuženika E.O. d.d. OIB…, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G.&P. iz …zbog naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 9. ožujka 2022., broj Pn-320/2021-13, 18. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti  preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu od  9. ožujka 2022., broj Pn-320/2021-13, i sudi:

 

I.1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 499,57[1] EUR/ 3.764,010 kn a sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 9. ožujka 2022, pa do isplate sa zateznim kamatom tekućom na valutu HRK od 9. ožujka 2022. do 31.prosinca 2022., sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje  za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

I.2. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice sa razlikom iznosa od 3.087,93 EUR /23.266,08 kn do  utuženog iznosa od 3.587,40 EURA / 27.029,265 kn.

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od  924,28 EUR / 6.964,42 kn u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužiteljici tuženiku naknaditi trošak žalbe u iznosu od 130,20 EUR/981,25 kn u roku od 15 dana.

 

IV. Žalba tužiteljice se odbija.

 

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od  9. ožujka 2022., broj Pn-320/2021-13, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice specificiran podneskom od  18. siječnja 2022., i točkom I., nalaže se tuženiku E.O. d.d. … OIB… isplatiti tužiteljici I.J.  iz K…, daljnji iznos od 499,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Za više zatraženi iznos štete od 229,72 EUR zahtjev tužiteljice se odbija.
Točkom  II presuđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili i tužiteljica i tuženik.

 

2.1.Tužiteljica je izjavila žalbu protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i protiv odluke o troškovima postupka, zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada na dosuđeni iznos naknade štete nije dosudio iznos PDV-a, neovisno od činjenice što tužiteljica nije izvršila popravak vozila, te upućuje na odredbu članka 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje  ZOO).   Tužiteljica smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu

 

_______________________

[1]Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

iznosa od 50,00 EUR na ime predračuna za popravak vozila, kao i da je pogrešno primijenjena odredba članka 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP), prilikom odlučivanja o troškovima postupka,  jer da se omjer uspjeha u parnici određuje prema konačno postavljanom tužbenom zahtjevu. Tužiteljica navodi da njeni troškovi u ovom postupku iznose 31.532,00 kn, budući joj je tuženik na ime naknade štete bio dužan isplatiti  iznos od 729,29 EUR. Tužiteljica se u žalbi osvrće i na financijsku dobit tuženika, te predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti i priznati tužiteljici i daljnji trošak štete u iznosu od 229,72 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama kao i troškove postupka uključujući i trošak žalbe.

 

2.1.1. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužiteljice, navodi da tužiteljica nije dokazala da je imala štetu u visini iznosa PDV-a, da se  iznos predračuna odnosi i na štetu koja nema veze sa štetnim događajem za koji je odgovoran tuženik, a koja je evidentirana u zapisniku sačinjenom o  izvidu štete, pa je takav predračun neprimjenjiv za obvezu tuženika. U odnosu na odluku o troškovima postupka tuženik navodi da je tužiteljica nekoliko puta smanjivala tužbeni zahtjev, a konačno je smanjen za 80%. Tuženik predlaže žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i traži trošak dogovora na žalbu.

 

2.2.  Tuženik je izjavio žalbu protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom I kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i protiv odluke o troškovima postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Tuženik osporava dosuđeni iznos štete na ime lakiranja kape retrovizora i poklopca motora budući ta oštećenja ne proizlaze iz  zapisnika o izvidu štete za koju bi bio odgovoran tuženik, a prvostupanjski sud da nije dao valjano obrazloženje za priznanje iznosa štete na ime izvršenog lakiranja. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tuženik navodi da je  tužiteljica  tužbeni zahtjev postavila na isplatu iznosa od 3.537,40 EUR + 50,00 EUR za izradu predračuna troškova popravka vozila, da bi nakon provedenog vještačenja smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 1.403,80 EUR od čega 50,00 EUR na ime troška procjene štete, odnosno izrade predračuna za popravak oštećenog vozila sa kamatom od 15. listopada 2013., pa sve do isplate, kao i daljnji iznos štete od 1.353,80 EUR sa kamatom od presuđenja pa do isplate, da bi konačno podneskom od 18. siječnja 2022., tražila naknadu štete u iznosu od 729,29 EUR. Tuženik navodi da je pravovremeno tražio trošak postupka za smanjeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.858,11 EUR budući se radi o povlačenju tužbe, te upućuje na brojeve odluke sudova, tako Vrhovnog suda RH Rev-749/11 od 22. svibnja 2012., Rev-9985/10 od 04. prosinca 2013.,  Županijskih sudova, Bjelovar broj Gž-1626/2021 od 11. veljače 2022.,  Split Gž-3222/2015 od 27. lipnja 2016.,  Rijeka-Gž-1176/206 od 16. siječnja 2017.  Tuženik navodi da je uspjeh tužiteljice svega 14%, pa bi uspjeh tuženika iznosio prema članku 154. stavak 2. ZPP-a, 72%, a ako bi se gledao prema konačno postavljenom tužbenom zahtjeva da je tada trebalo cijeniti uspjeh tuženika prema fazama postupka i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik smatra da je odluka o troškovima postupka svakako pogrešna. Tuženik predlaže u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i dosudom troškova postupka tuženiku, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti te upućuje na odredbu članka 366.a ZPP-a i traži trošak žalbe.

 

2.2.2. Na žalbu tuženika tužiteljica nije dala odgovor.

 

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Ispitujući  pobijanu presudu povodom žalbe tužiteljice i žalbe tuženika,  a po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao da je pobijana presuda obuhvaćena, ili da je postupak koji je prethodio donošenju pobijane presuda vođen, počinjenjem kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete. Međutim zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva,  pogrešna je odluka o troškovima postupka.

 

6. Predmet spora je naknada štete na vozilu tužiteljice, a koju štetu tužiteljica traži zbog štetnog događaja nastalog 14. kolovoza 2013., u K.Š., za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

 

7. Pasivna legitimacija nije sporna, kao niti  nezgoda tužiteljice koju je imala u BiH prije ovog štetnog događaja, te nije sporno niti da tužiteljica nije popravila vozilo. Sporna je visina štete koju potražuje tužiteljice vezano za nastali štetni događaj.

 

8. U svezi štetnog događaja Policijska uprava …, Postaja prometne policije …, obavila je očevid i sačinila zapisnik prema kojemu su nastala oštećenja na prednjem lijevom braniku, lijevom svjetlu, i lijevom kotaču koji je napukao, te je konstatirano da su to stara oštećenja nastala u prometnoj nesreći u BiH, nema navedenih novih oštećenja iz predmetnog štetnog događaja.

 

9. Oštećenja iz predmetnog štetnog događaja evidentirana su po tuženiku zapisnikom o izvidu štete broj  132110610670/1 od 28. listopada 2013., i to kao oštećenje  letvice lijevih prednjih vrata, poklopca  i kućišta lijevog vanjskog ogledala, dok ostala oštećenja nisu iz predmetnog događaja.

 

10. Tužiteljica je u R.N. tražila predračun troškova popravka vozila te je prema tom predračunu i postavila tužbeni zahtjev na isplatu 3.537,40 EUR, kao i 50,00 EUR na ime troška izrade predračuna.

 

11. Tuženik je u mirnom postupku tužiteljici  priznao i isplatio iznos od 407,40 EUR, te osporava svaki iznos preko isplaćenog  kao i u odnosu na trošak predračuna štete napravljenog u Republici Njemačkoj.

 

12. Tužiteljica je nakon prvog provedenog vještačenja po sudskom vještaku Nevenu Kralju podneskom od 18. siječnja 2019., smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 1.403,80 EUR, a kojem smanjenu tužbenog zahtjeva se tuženik protivio tražeći trošak postupka za povučeni dio prema članku 158. i članku 156. stavak 3. ZPP-a.

 

13. Nakon ukidne odluke ovog suda broj Gž-551/2020-2 od 14. srpnja 2021.,  u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je tražio usaglašavanje mišljenja  vještaka N.K. i M.Ž..

 

14. Tužiteljica je konačno podneskom od 18. siječnja 2022.,  postavila tužbeni zahtjev na isplatu iznos od 729,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, dakle tužiteljica je tijekom postupka dva puta smanjivala  tužbeni zahtjev.

 

15. Cijelo vrijeme postupka, tuženik se protivio smanjenu tužbenog zahtjeva, koji je tužiteljica u dva navrata smanjila, odnosno povukla dio tužbenog zahtjeva u odnosu na početno postavljeni na isplatu iznosa naknade štete od 3.587,40 EUR,  te tražio troškove postupka u odnosu na povučeni dio  tužbenog zahtjeva, a o čemu se prvostupanjski sud niti u ponovljenom postupku nije izjasnio.

 

16. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica pored nesporno isplaćenog iznosa od 407,40 EUR traži i daljnji iznos od 729,29 EUR na ime prouzročene štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 50,00 EUR od 15. listopada 2013. te na iznos od 679,29 EUR, od dana donošenja prvostupanjske presude.

 

17. Prvostupanjski sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete do iznosa od 499,57 EUR, te odbija sa razlikom do utuženih 729,29 EUR.

 

18. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav prvostupanjskog suda u pogledu visine naknade štete  koju je odredio kao opravdanu satisfakciju tužiteljici, uzimajući u obzir da je na već oštećenom vozilu tužiteljice nastala šteta u štetnom događaju za koji odgovara tuženik kao osiguravatelj i da tužiteljica oštećeno vozilo nije popravila.

 

19. Oštećenja koja je vozilo tužiteljice pretrpjelo u štetnom događauju 14. kolovoza 2013., u K.Š., prema usaglašenom mišljenju oba vještaka, sastoji se od oštećenja pokrovne kape lijevog retrovizora, vanjskog kućišta lijevog retrovizora i lajsne prednjih lijevih vrata, a prema izvidu štete sačinjene po tuženiku, i koja šteta ukupno iznosi, uključujući i naknadu za rad i zamjenu oštećenih dijelova 906, 97 EUR, bez iznosa PDV-a.

 

20. Ovaj drugostupanjski sud također je stava da budući su vještaci usaglasili nalaz i mišljenje u skladu sa izvidom štete koju je napravio tuženik, da šteta koja je tužiteljici nastala u štetnom događaju iznosi 906,97 kn bez iznosa PDV-a. Tuženik paušalno u žalbi osporava stavku koja se odnosi na lakiranje  kape lijevog retrovizora  i poklopca sprijeda te pripremne radove za lakiranje. Obzirom je nastalim oštećenjima oštećen i lak poklopca sprijeda i kape lijevog retrovizora, notorno je da je za vraćanje stanja vozila prije oštećenja neophodno te oštećene dijelove i lakirati.

 

21. Iznos štete koja je tužiteljici nastala je iznos bez iznosa PDV-a, budući šteta nije popravljena niti je nastala tužiteljici u tom iznosu. Naime, porez na dodanu vrijednost  plaća se na obavljene usluge, a tužiteljica uslugu popravka kao i kupnju zamjenskih dijelova nije obavila, prema tome za nju nije niti nastala šteta u visini  iznosa PDV-a, pa taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljica neosnovano pobija.

 

22. Tužiteljica utužuje i isplatu iznosa od 50,00 EUR, na ime izdavanja predračuna za štetu koja joj je nastala na vozilu.  Ova radnja nije bila nužna za ovaj postupak, budući je tužiteljica imala zapisnik o izvidu štete sačinjen po tuženiku.

 

23. Tuženik je tužiteljici u mirnom postupku na ime naknade štete isplatio iznos od 407,40 EUR, te je prvostupanjski sud prilikom dosude uzeo u obzir isplaćeni iznos.

 

24. Međutim, određujući troškove postupka, prvostupanjski sud je ispustio činjenicu, da budući je tužiteljica u dva navrata smanjivala tužbeni zahtjev, da se tuženik protivio tom smanjivanju, odnosno u smanjenom iznosu povlačenja tužbenog zahtjeva i zahtijevao je troškove postupka i za povučeni dio tužbenog zahtjeva.

 

25. Smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe, u smislu odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a, pa za takvu dispoziciju vrijede sve pretpostavke koje se tiču povlačenja tužbe, a time i one o (ne)pristanku tuženika. U konkretnom slučaju tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, pa time do takvog povlačenja tužbe nije niti došlo, radi čega je sud i u pogledu glavne stvari i u pogledu odluke o troškovima postupka trebao donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio aktualan do izvršenog djelomičnog povlačenja tužbe.

 

26. Stoga je na temelju članka 373. ZPP-a, prvostupanjska presuda preinačena a kako to proizlazi iz točke I izreke ove presude.

 

27. Obzirom je tužiteljica djelomično povukla tužbu na koje povlačenje tuženik nije pristao, to je valjalo odlučiti o uspjehu obiju stranaka u ovom postupku i o troškovima postupka.

 

28. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 3.587,40 EUR, da bi tijekom postupka u dva navrata smanjivala tužbeni zahtjev čemu se tuženik protivio i tražio troškove postupka.

 

29. Tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev na isplatu iznos od 729,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Obzirom se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, to je predmet spora i dalje isplata naknada štete u iznosu od 3.587,40 EUR.

Tužiteljici je pobijanom presudom dosuđen iznos od 499, 57 EUR, što znači da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 3.087,93 EUR, odnosno uspjela u postocima sa 13,925 %. Tužiteljica je uspjela sa osnovom 50%, tako da je uspjeh tužiteljice u ovom postupku ukupno 63,925%.

 

30. Tuženik je postupku uspio u odnosu na visinu sa 86,075% , a kako je tužiteljica uspjela i sa osnovom te u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 13, 925%, to se primjenom odredbe članka 154. ZPP-a, od postotka uspjeha tuženika oduzima postotak uspjeha tuženika, tako da je u ovom postupku tuženik uspio sa 22,15%, te mu je tužiteljica dužna naknaditi troškove postupka u iznosu od 924,28 EUR/6.964,42 kn

 

30.1.Troškovi tuženika sastoje se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 5. srpnja 2016., 10. studenog 2016., 4. ožujka 2019., 30. svibnja 2019., 5. siječnja 2019., 16. siječnja 2019., sastava podnesaka od 23. rujna 2016., 20. veljače 2019., 29. listopada 2019., 10. siječnja 2022., po 132,70 EUR / 1.000,00 kn za svaku radnju, zastupanja na ročištima 21. prosinca 2016., 26. siječnja 2017., 15. veljače 2017., 29. travnja 2019., 9. prosinca 2021., 17. siječnja 2022., sastava podnesaka od 06. srpnja 2016., 21. srpnja 2016., 12. ožujka 2018., 19. srpnja 2018., po 250,00 kn za svaku radnju, zastupanje na ročištu 24. siječnja 2020., 12. studenog 2021.,  po 66,36 EUR / 500.00 kn za svaku radnju, sastav žalbe 29. siječnja 2020. - 41,41EUR / 312,50 kn, ročište 03. veljače 2022 – 99,54 EUR/750,00 kn, ročište za objavu presudu 09. ožujka 2022- 93,17 EUR/702,70 kn, odnosno ukupno troškovi za zastupanje po punomoćniku odvjetniku iznose 2.675,03 EUR/20.155,38 kn ili obzirom na uspjeh tuženika u postupku od 22,15% troškovi tuženika iznose 592,47 EUR/4.464, 42 kn te troškovi vještačenja od ukupno 331,81 EUR/2.500,00 kn koji se priznaju cijelosti kao neophodni za rješenje ovog spora, ili ukupno 924,28 EUR / 6.964, 42 kn.

 

30.2. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 166. u svezi s člankom 154. i člankom 155. ZPP-a.

 

31. Tuženik je uspio u žalbenom postupku to mu na temelju članka 166. ZPP-a pripadaju troškovi žalbenog postupka.

 

32. Odbijen je zahtjev tuženik za naknadu troška sastava odgovora na žalbu na temelju članka166. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a.

 

33. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

U Karlovcu 18. kolovoza 2023.

 

Sudac:

Vesna Britvec, v.r.