Posl.br. Pr-1105/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita br.4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o., iz Rijeke, protiv tuženika Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, [adresa], OIB: 98164324541, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem objave od 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I.Nalaže se tuženiku Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, OIB: 98164324541, [adresa] da tužiteljici CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 5.570,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

na iznos od 74,91 EUR od 16.10.2018. do isplate,

na iznos od 92,91 EUR od 16.11.2018. do isplate,

na iznos od 83,91 EUR od 16.12.2018. do isplate,

na iznos od 65,91 EUR od 16.1.2019. do isplate,

na iznos od 75,19 EUR od 16.2.2019. do isplate,

na iznos od 74,91 EUR od 16.3.2019. do isplate,

na iznos od 83,91 EUR od 16.4.2019. do isplate,

na iznos od 83,91 EUR od 16.5.2019. do isplate,

na iznos od 70,76 EUR od 16.6.2019. do isplate,

na iznos od 43,43 EUR od 16.7.2019. do isplate,

na iznos od 44,31 EUR od 16.8.2019. do isplate,

na iznos od 71,24 EUR od 16.9.2019. do isplate,

na iznos od 83,91 EUR od 16.10.2019. do isplate,

na iznos od 92,91 EUR od 16.11.2019. do isplate,

na iznos od 74,91 EUR od 16.12.2019. do isplate,

na iznos od 66,46 EUR od 16.1.2020. do isplate,

na iznos od 83,91 EUR od 16.2.2020. do isplate,

na iznos od 74,91 EUR od 16.3.2020. do isplate,

na iznos od 71,80 EUR od 16.4.2020. do isplate,

na iznos od 16,34 EUR od 16.5.2020. do isplate,

na iznos od 38,95 EUR od 16.6.2020. do isplate,

na iznos od 56,91 EUR od 16.7.2020. do isplate,

na iznos od 79,76 EUR od 16.8.2020. do isplate,

na iznos od 43,95 EUR od 16.9.2020. do isplate,

na iznos od 92,91 EUR od 16.10.2020. do isplate,

na iznos od 92,91 EUR od 16.11.2020. do isplate,

na iznos od 74,91 EUR od 16.12.2020. do isplate,

na iznos od 92,91 EUR od 16.1.2021. do isplate,

na iznos od 52,91 EUR od 16.2.2021. do isplate,

na iznos od 74,91 EUR od 16.3.2021. do isplate,

na iznos od 101,91 EUR od 16.4.2021. do isplate,

na iznos od 20,56 EUR od 16.5.2021. do isplate,

na iznos od 43,95 EUR od 16.6.2021. do isplate,

na iznos od 45,90 EUR od 16.7.2021. do isplate,

na iznos od 50,68 EUR od 16.8.2021. do isplate,

na iznos od 71,80 EUR od 16.9.2021. do isplate,

na iznos od 92,91 EUR od 16.10.2021. do isplate,

na iznos od 83,91 EUR od 16.11.2021. do isplate,

na iznos od 74,91 EUR od 16.12.2021. do isplate,

na iznos od 79,76 EUR od 16.1.2022. do isplate,

na iznos od 70,91 EUR od 16.2.2022. do isplate,

na iznos od 46,45 EUR od 30.8.2018. do isplate,

na iznos od 1,33 EUR od 31.8.2018. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 27.9.2018. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 2.11.2018. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.12.2018. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.1.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 28.2.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 29.3.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.4.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.5.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 28.6.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.7.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.8.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.9.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 4.11.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 29.11.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.12.2019. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.1.2020. do isplate,

na iznos od 83,62 EUR od 28.2.2020. do isplate,

na iznos od 11,95 EUR od 3.4.2020. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 5.5.2020. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 29.5.2020. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.6.2020. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.8.2020. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.9.2020. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 2.11.2020. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.11.2020. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.12.2020. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 1.2.2021. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 26.2.2021. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.3.2021. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.4.2021. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.5.2021. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.6.2021. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 6.8.2021. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.8.2021. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.9.2021. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 2.11.2021. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.11.2021. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 3.1.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.1.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 28.2.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.3.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 29.4.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.5.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.6.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 13.8.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.8.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 29.9.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 3.11.2022. do isplate,

na iznos od 26,54 EUR od 7.12.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 28.12.2022. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.1.2023. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 2.3.2023. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.3.2023. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 27.4.2023. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 31.5.2023. do isplate,

na iznos od 47,78 EUR od 30.6.2023. do isplate,

po stopi koja se od 16. listopada 2018. godine do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Tuženik dužan je tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos troškova teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je ista zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu voditeljice odsjeka održavanja čistoće objekata i okoliša u Službi za održavanje i tehničke poslove tuženika, dok je ranije kod istoga bila zaposlena na radnom mjestu spremačice. Temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, članka 66. stavka 12. (NN 128/2017) tužiteljica, za vrijeme važenja kolektivnog ugovora ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine, a u slučaju da od mjesta njezina prebivališta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza. Temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, članka 65. stavka 14. (NN 56/2022) tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine, a u slučaju da od mjesta njezina prebivališta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza. Prema stavku 25. istog članka visina naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru iz stavka 14. i 16. toga članka usklađivat će se s rastom cijene goriva svakog posljednjeg utorka u mjesecu za umnožak postotka povećanja prosječne cijene goriva i faktora 0,7, ali samo ako se srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel, promatrana svakog posljednjeg utorka u mjesecu promijeni za više od 10 % u usporedbi sa srednjom cijenom utvrđenom posljednjeg utorka u travnju 2022. godine, a koja iznosi 12,70 kuna, odnosno ako bude niža od 11,43 kune ili viša od 13,97 kuna. U razdoblju od 1. kolovoza 2018. godine do 27. listopada 2022. godine tužiteljica je stanovala u mjestu prijavljenog prebivališta na adresi: [adresa], a nakon toga u mjestu prijavljenog prebivališta [adresa]. Mjesto rada tužiteljice za cijelo to vrijeme je na adresi [adresa]. Niti od jednog niti od drugog mjesta svoga stanovanja tužiteljica nije za dolazak na posao ili odlazak s posla mogla koristiti međumjesni prijevoz zbog loše povezanosti njezinih mjesta prebivališta s [adresa]. Tužiteljičina smjena počinje u 7,00 ujutro te ona od [adresa] nije imala nikakvog javnog prijevoza kojim bi došla na posao na vrijeme, a takav prijevoz ona nema niti iz trenutnog mjesta prebivališta. Ista stvar je i s povratkom s posla. Tužiteljica stoga na posao dolazi osobnim vozilom i na isti se način s posla vraća. Tuženik je bio upoznat s načinom prijevoza tužiteljice budući da ga je ona o tome uredno obavještavala.

1.1.Prema kartografskoj podlozi, udaljenost tužiteljičine adrese stanovanja do mjesta rada je:

- od [adresa] = 33,91 km, što znači da je za razdoblje dok je stanovala na navedenoj adresi za dolazak na posao svakog radnog dana tužiteljica morala osobnim vozilom prijeći 67,82 km

- od [adresa] = 41,73, što znači da je za razdoblje dok je stanovala na navedenoj adresi za dolazak na posao svakog radnog dana tužiteljica morala osobnim vozilom prijeći 83,46 km.

1.2.Kako su oba mjesta tužiteljičina stanovanja u [adresa], tužiteljica je, da bi došla na posao i vratila se u mjesto stanovanja, svakog radnog dana morala proći kroz tunel Učka u oba smjera. Tužiteljica za cijelo razdoblje obuhvaćeno ovom tužbom ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla obračunate po prijeđenom kilometru, u visini koja se određuje sukladno važećem kolektivnom ugovoru, i to za troškove nastale od 1. kolovoza 2018. godine do 30. travnja 2022. godine u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru, a za troškove nastale od 1. svibnja 2022. godine nadalje u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru, odnosno korigirano prema članku 14. st. 25. Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2022. godine. Tužiteljica sukladno važećim kolektivnim ugovorima ima pravo i na naknadu troškova tunelarine u visini stvarno nastalog troška. Sve troškove prijevoza na posao i s posla tužiteljica je snosila sama, a tuženik ih je tužiteljici nadoknađivao samo djelomično. Konkretno, za razdoblje rada tužiteljice od 1. kolovoza 2018. godine do 31. siječnja 2022. godine tuženik istoj nije nadoknadio troškove prijevoza obračunavajući ih prema prijeđenom kilometru, već samo do visine mjesečne karte međumjesnog prijevoza, razmjerno broju odrađenih dana, a što je suprotno prethodno citiranim odredbama važećeg kolektivnog ugovora.

1.3.U navedenom razdoblju tužiteljica je radila ukupno 744 dana, u opsegu po pojedinom mjesecu kako slijedi:

-Kolovoz 2018 godine 10 dana

-Rujan 2018 godine 20dana

-Listopad 2018 godine 22 dana

-Studeni 2018 godine 21 dana

-Prosinac 2018 godine 19 dana

-Siječanj 2019 godine 18 dana

-Veljača 2019 godine 20 dana

-Ožujak 2019 godine 21 dana

-Travanj 2019 godine 21 dana

-Svibanj 2019 godine 17 dana

-Lipanj 2019 godine 13 dana

-Srpanj 2019 godine 10 dana

-Kolovoz 2019 godine 18 dana

-Rujan 2019 godine 21 dana

-Listopad 2019 godine 22 dana

-Studeni 2019 godine 20 dana

-Prosinac 2019 godine 18 dana

-Siječanj 2020 godine 21 dana

-Veljača 2020 godine 20 dana

-Ožujak 2020 godine 17 dana

-Travanj 2020 godine 5 dana

-Svibanj 2020 godine 11dana

-Lipanj 2020 godine 18 dana

-Srpanj 2020 godine 18 dana

-Kolovoz 2020 godine 11 dana

-Rujan 2020 godine 22 dana

-Listopad 2020 godine 22 dana

-Studeni 2020 godine 20 dana

-Prosinac 2021 godine 22 dana

-Siječanj 2021 godine 17 dana

-Veljača 2021 godine 20 dana

-Ožujak 2021 godine 23 dana

-Travanj 2021 godine 6 dana

-Svibanj 2021 godine 11 dana

-Lipanj 2021 godine 20 dana

-Srpanj 2021 godine 12 dana

-Kolovoz 2021 godine 17 dana

-Rujan 2021 godine 22 dana

-Listopad 2021 godine 21 dana

-Studeni 2021 godine 20 dana

-Prosinac 2021 godine 18 dana

-Siječanj 2022 godine 19 dana

1.4.Svaki radni dan tužiteljica je prelazila udaljenost od 67,82 km. Za 744 radna dana tužiteljici stoga pripada pravo na naknadu troškova prijevoza u iznosu od 50.458,08 kn, obračunato po prijeđenom kilometru. Tužiteljica je od tuženika u navedenom vremenskom razdoblju primila na ime troškova prijevoza na posao i s posla iznos od tek 28.894,84 kn. U razdoblju od kolovoza 2018. do lipnja 2023. tuženik tužiteljici nije uopće nadoknađivao troškove tunelarine. Kako bi smanjila troškove, tužiteljica nije plaćala tunelarinu po cjeniku za svaki pojedinačni prolazak kroz tunel, već je istu plaćala na mjesečnoj osnovi, čime je znatno smanjila mjesečne troškove tunelarine. Mjesečna tunelarina iznosila je 360,00 kn. Tužiteljica je stoga u navedenom razdoblju platila tunelarinu za ukupno 57 mjeseci, što čini ukupan trošak od 20.520,00 kn. Tužiteljica, dakle, ovom tužbom na temelju važećih kolektivnih ugovora, a na ime naknade troškova prijevoza na posao i s posla potražuje iznos od 42.083,24 kn. S obzirom na stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, tužiteljica je dužna svoje potraživanje u tužbenom zahtjevu izraziti u službenoj valuti Republike Hrvatske, tj. u valuti EUR, a potom u hrvatskim kunama, i to primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn.

1.5. Slijedom navedenog tužiteljica, s osnova naknade troškova prijevoza na posao i s posla od tuženika kao njezina poslodavca potražuje ukupan iznos od 5.585,41 EUR/42.083,27 kn. Tužiteljica je laik te ne raspolaže stručnim znanjima za obračun točne visine svog potraživanja od tuženika, zbog čega u trenutku podnošenja tužbe nema podatke na temelju kojih bi mogla specificirati svoj tužbeni zahtjev. Tužiteljica stoga pridržava pravo tužbeni zahtjev urediti sukladno nalazu i mišljenju vještaka po njegovoj provedbi. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da nakon provedenog dokaznog postupka sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tužiteljica je podneskom od 20. ožujka 2025. po zaprimljenom nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 5.570,91 eur sa kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate.

3.Tuženik u odgovoru navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljica potražuje s osnova naknade troškova prijevoza na posao i s posla ukupan iznos od 5.585,41 Eur/ 42.083,27 kuna. Tužbeni zahtjev postavljen je proizvoljno, nije preciziran niti razumljiv, stoga se tuženik u ovom trenutku ne može detaljno očitovati na visinu zahtjeva. Nije određen glavni zahtjev niti sporedna traženja, niti dokazi na kojima se temelje navodne činjenice. Tuženik već sada osporava tijek kamate koju tužitelj potražuje od 16. rujna 2018. godine na cjelokupan iznos, budući kamata treba ići na pojedinačne mjesečne isplate od dospijeća. Tužiteljica je 14.05. 2014. dala izjavu poslodavcu o troškovima prijevoza na posao i s posla. Tužiteljica nije zatražila naknadu za prijevoz osobnim automobilom, već je označila kao „specifičan slučaj“ odnosno da joj se „isplaćuje naknada u visini autobusne karte na relaciji Tunel Učka-zapad-Rijeka, te mjesečnu gradsku kartu za I zonu, umanjeno za predviđeni postotak, budući će na posao dolaziti automobilom, iz razloga jer bi morala presjedati više puta. Tuženik je isplaćivao naknadu za prijevoz sukladno danoj izjavi tužiteljice. Tužiteljica je tek dana 03. 02. 2022. godine dala novu izjavu kojom potražuje plaćanje po prijeđenom kilometru, što joj poslodavac temeljem dane izjave i isplaćuje. Tuženik predlaže da sud donese presudu kojim se odbija tužbeni zahtjev, te obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova.

4.Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u elektronički zapis prebivališta (list 8), ispis karte HAK-a s oznakama udaljenosti tužiteljičinog prebivališta od mjesta rada (list 9-10), Ugovor o radu (list 11- 12 14-15), Anex ugovora (list 13), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) (list 16-59), obračunske isplate za isplatu plaće (list 60-117 205-207), promet po računu (list 148-174), izjava o troškovima prijevoza od 14.5.2014. (list 180-183), preslika osobne iskaznice (list 184-185), izjava o troškovima prijevoza od 3.2.2022. (list 186-187), zamolba za isplatu putnih troškova prema KU (list 188), raspored vožnji HŽPP-a (list 189-191), preslika čl. 66 TKU sa tumačenjem (list 192-196), zamolba za isplatu putnih troškova (list 197), izlist s HAK- a [adresa], prebivalište tužiteljice do mjesta rada (list 198-200), vozni red [adresa] (list 208-214), dopis od 19.12.2017. (list 223-224), računi za ENC uređaj – Bina Istra d.d. (list 225-263), saslušana je svjedokinja GT (list 268), i tužiteljica kao stranke (list 269-270), druga strana izjave od 14.5.2014. (list 271), provedeno je vještačenje po vještaku Centru za financijska vještačenja – VT (list 276-282).

5.Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. i 221 a Zakona o parničnom postupku proizlazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6.Među strankama je nesporno da je tužiteljica djelatnica tuženika.

7.Među strankama je sporan pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od listopada 2018. do veljače 2022. i troškova tunelarine za razdoblje od kolovoza 2018. do lipnja 2023.

9.Troškova prijevoza nisu sastavni dio plaće već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama Zakona o radu već na Ugovoru o radu u konkretnom slučaju Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( dalje u tekstu: TKU).

10.U ovom sporu mjerodavne su slijedeće odredbe TKU.

11.Odredbom čl.67.st.5.TKU-a (Narodne novine br.141/2012, 14/2012, 150/2013 i 153/13, dalje u tekstu TKU/12 ) propisano je da se zaposleniku nadoknađuju troškovi međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla međumjesnim javnim prijevozom koji omogućava zaposleniku redovit dolazak na posao i povratak s posla u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je adresa stanovanja udaljena do 100 km od adrese rada. Stavak 6. istog članka propisuje da ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako zaposlenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac zaposleniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru. Istovjetno je bilo propisano i odredbom čl. 66.st.5 i 6. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( Narodne novine, broj 24/17 ,dalje u tekstu: TKU/17)

12. Od 1.prosinca 2017. bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 128/17, dalje u tekstu TKU 128/17 ) gdje je odredbom čl. 66. 8. određeno je da se pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta.(st.9 istog članka). Stavak 12.istog članka uređuje da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje.

13. Odredbom čl. 67. st. 18. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br.141/2012, 14/2012, 150/2013), čl.66.st.18. TKU-a („Narodne novine“ br.24/2017), čl.66.st.9.TKU-a („Narodne novine“ br..128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl.67.st.6.TKU-a („Narodne novine“ br. 141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.6. TKU-a („Narodne novine“ br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g. propisano je ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako zaposlenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, da poslodavac zaposleniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru. Odredbom iz čl.66.st.12.TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. 9. Kako iz izvedenih dokaza proizlazi da u utuženom razdoblju nije bio organizirani javni prijevoz koji bi tužiteljici omogućilo redoviti dolazak na posao i povratak s posla, ista bi prema naprijed citiranim odredbama TKU-a imala pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru pa kako je tužena isplatila tužiteljici troškove prijevoza prema cijeni mjesečne karte, a ne prema prijeđenom kilometru, to tužiteljica osnovano potražuje u ovom postupku da joj tužna isplati razliku troškova prijevoza.

14.Odredbom čl. 65. st. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br.56/22, 127/22 i 58/23 i 128/23) dalje TKU 22 . propisano je da Zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Uvjet iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na zaposlenike koji imaju tjelesno oštećenje od 100 %, odnosno tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta od najmanje 60 %, a koje je utvrđeno rješenjem nadležnog tijela. Zaposlenicima s navršenih 58 godina, ako im je udaljenosti od njihovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, poslodavac će naknaditi troškove prijevoza za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, samo gdje takav prijevoz postoji. Prebivalište odnosno boravište zaposlenika u smislu ovoga članka je prebivalište, odnosno boravište zaposlenika, sukladno Zakonu o prebivalištu. Ako je udaljenost od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada veća od 100 km, pravo na naknadu troškova prijevoza za udaljenost veću od 100 km, u skladu s ovim člankom, utvrđuje nadležni ministar posebnom odlukom. Ako u roku od 90 dana od dana uredno zaprimljenog zahtjeva nadležni ministar ne donese odluku, smatrat će se da zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u skladu s ovim člankom, od dana podnošenja zahtjeva poslodavcu. Zaposlenik koji tijekom trajanja radnog odnosa bez objektivno opravdanog razloga promijeni svoje prebivalište odnosno boravište, sadržano kao bitni sastojak ugovora o radu i o razlogu ne priloži dokaz, ne može ostvarivati pravo iz stavka 5. i 6. ovoga članka. Pod objektivno opravdanim razlogom smatra se sklapanje bračne, izvanbračne ili partnerske zajednice, spajanje obitelji, propisana skrb o članu obitelji i slični razlozi koji se dokazuju odgovarajućom dokumentacijom. Ako je prije promjene prebivališta odnosno boravišta, zaposleniku prethodno bilo odobreno ostvarivanje prava iz stavka 5. i 6. ovoga članka, a za promjenu prebivališta odnosno boravišta ne postoji objektivno opravdani razlog iz stavka 7. ovoga članka, zaposlenik zadržava pravo na naknadu troškova prijevoza za udaljenost temeljem ranije donesene odluke. Ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Pod organiziranim javnim prijevozom, u smislu ovoga članka, smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i redoviti povratak s posla. Redoviti dolazak na posao i redoviti povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz stavaka 10. i 11. ovoga članka od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u visini koja je povoljnija za poslodavca. Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje, a ako se troškovi mostarine i/ili tunelarine ne mogu odvojiti od troškova cestarine, zaposlenik ima pravo na naknadu cjelokupnog iznosa troška, uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC-a HAC-a i AZM-a na njegovo ime. Poslodavac može kao najkraću rutu od mjesta prebivališta/boravišta zaposlenika do mjesta rada utvrditi relaciju koja obuhvaća cestu s naplatom ako je to za njega povoljnije, u kojem slučaju zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza uvećanu za troškove cestarine, uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine ENC-a HAC-a i AZM-a na ime zaposlenika. Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatit će se:

- za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru

- za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije. Zaposlenici koji imaju organizirani prijevoz od strane poslodavca koji im omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla, nemaju pravo na naknadu troškova prijevoza ako ne koriste prijevoz organiziran od strane poslodavca. Udaljenost se u smislu ovoga članka utvrđuje na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps, i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta sa suvremenom pješačkom stazom koja omogućava sigurno kretanje pješaka. O načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika, a ako nije došlo do promjena u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza ili do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika, zaposlenik se o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza ne mora svom poslodavcu pisano izjašnjavati na početku svake kalendarske godine. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da ima ili nema organizirani javni prijevoz, odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s odredbama iz stavka 11. ovoga članka. Zaposleniku se naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva radna dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Zaposlenik koji nakon neprekidna dva tjedna rada koristi više od dva dana tjednog odmora uzastopce (jer zbog prirode posla nije mogao koristiti tjedni odmor u prvom tjednu rada) ne uskraćuje se naknada troškova prijevoza za te dane tjednog odmora. Ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Ako zaposlenik koristi godišnju kartu, poslodavac ima pravo tražiti njezin povrat u slučaju predvidljive duže odsutnosti, kao što su korištenje prava prema posebnom propisu, dugotrajno bolovanje i plaćeni dopust (u trajanju od preko 30 dana) te u slučaju neplaćenog dopusta. Visina naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru iz stavka 14. i 16. ovoga članka usklađivat će se s rastom cijene goriva svakog posljednjeg utorka u mjesecu za umnožak postotka povećanja prosječne cijene goriva i faktora 0,7, ali samo ako se srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel, promatrana svakog posljednjeg utorka u mjesecu promijeni za više od 10 % u usporedbi sa srednjom cijenom utvrđenom posljednjeg utorka u travnju 2022. godine, a koja iznosi 12,70 kuna, odnosno ako bude niža od 11,43 kune ili viša od 13,97 kuna. Ako se nakon usklađivanja iz stavka 25. ovoga članka srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel, promatrana svakog posljednjeg utorka u mjesecu, ponovno vrati u raspon od 11,43 kune do 13,97 kuna, visina naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru iz stavka 14. i 16. ovoga članka iznosit će 1,35 kuna. Promjena visine naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru objaviti će se na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za rad, a kao referentna cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel uzima se cijena na benzinskim postajama INA - Industrija nafte d.d. dostupna na Web portalu mzoe-gor.hr.

15.Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje TKU donijelo je slijedeću Tumačenje: br. 149/23 od 17. listopada 2023. koje glasi: "Pod organiziranim javnim prijevozom smatra se onaj prijevoz koji omogućuje redoviti dolazak na posao kao i povratak s posla, u smislu članka 65. stavaka 10. i 11. TKU-a, tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 65. stavcima 10. i 11. TKU-a. Ako se utvrdi da postoji bilo koja redovna linija javnog prijevoza koja na gore opisani način zaposleniku osigurava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla u skladu sa člankom 65. stavcima 10. i 11. TKU-a, smatra se da zaposlenik ima organizirani javni prijevoz sukladno odredbama članka 65. TKU-a."

16.Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje TKU donijelo je slijedeću Tumačenje: br. 56/22 od 26. listopada 2022 koje glasi: "Pod organiziranim javnim prijevozom smatra se onaj prijevoz koji omogućuje redoviti dolazak na posao kao i povratak s posla, u smislu članka 65. stavaka 10. i 11. TKU-a, tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 65. stavcima 10. i 11. TKU-a. Ako se na opisani način utvrdi da zaposlenik nema organizirani javni prijevoz, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 65. stavka 14. TKU-a o pravu na isplatu odgovarajućeg iznosa kuna po prijeđenom kilometru. Poslodavac sukladno ovom tumačenju i odredbama članka 65. TKU-a utvrđuje ima li zaposlenik organizirani ili neorganizirani prijevoz."

17.Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje TKU donijelo je slijedeću Tumačenje: br. 53/22 od 19. listopada 2022. koje glasi: "Ako zaposlenik nema organizirani javni prijevoz sukladno članku 65. TKU-a, ostvaruje pravo na odgovarajući iznos kuna po prijeđenom kilometru te uvećanje za troškove cestarine pod uvjetom da predoči ispis elektroničke naplate cestarine na svoje ime. Dakle, ako zaposlenik poslodavcu ne može predočiti ispis elektroničke naplate, neće ostvariti pravo na naknadu troškova cestarine, ali mu je poslodavac dužan isplatiti naknadu troškova prijevoza u visini odgovarajućeg iznosa kuna po prijeđenom kilometru."

18.Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje TKU donijelo je slijedeću Tumačenje: br. 55/22 od 19. listopada 2022. koje glasi: "Ako poslodavac ima saznanje da je došlo do promjene u načinu korištenja prijevoza zaposlenika, o tome treba obavijestiti zaposlenika i zatražiti podnošenje nove izjave o načinu korištenja prijevoza, sukladno postojećem javnom prijevozu i voznom redu te rasporedu radnog vremena zaposlenika."

19.Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje TKU donijelo je slijedeću Tumačenje: br. 52/22 od 7. listopada 2022. koje glasi: "Sama činjenica zaključivanja novog Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22) nije razlog zbog kojega se zaposlenici moraju ponovno svom poslodavcu pisano izjašnjavati o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza. Zaposlenik se o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza svom poslodavcu mora ponovno pisano izjasniti samo u slučaju ako je došlo do promjena u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza ili do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Dakle, ako nije došlo do navedenih promjena zaposlenik se ne mora ponovno pisano izjašnjavati o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza na početku svake kalendarske godine, odnosno nakon zaključivanja novog TKU-a. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla."

20. Iz dokumentacije priložene spisu i saslušanja tužiteljice i svjedoka GT rukovoditelja za računarstvo i financije tuženika utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju od listopada 2018. do lipnja 2023. bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu spremačice, da je tužiteljici adresa prebivališta u utuženom razdoblju bila prvo u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 27. listopada 2022. [adresa], a nakon toga do sada [adresa], a mjesto rada tužiteljice za cijelo to vrijeme je na adresi [adresa]. Radno vrijeme tužiteljice je od 07,00 do 15,00 sati. Od tužiteljičinog mjesta prebivališta do mjesta rada nije organiziran javni prijevoz na način da tužiteljica stigne na posao na vrijeme budući da iz priloženih podataka o voznom redu prijevoznika Hrvatske željeznice proizlazi da najraniji autobus s polaskom iz [adresa] je organiziran u 06,39 sati te tužiteljica dolazi u Rijeku u 07,19 sati. Što se tiče povratka iz Rijeke za [adresa] postoji povratak u 14,25 sati, 15,45 sati i 19,30 sati. Tužiteljica završava sa radom u 15,00 sati i ne može stići na liniju u 14,25 sati, a linija u 15,45 sati putuje isključivo subotom, nedjeljom i blagdanom. Za liniju u 19,30 sati sukladno KU tužiteljica bi čekala duže od 45 minuta što nije razumno vrijeme čekanja. Iz istog proizlazi da bi tužiteljica imala pravo na prijevoz po prijeđenom kilometru skladno odredbi članka 66. st.12. odnosno 65. st.14. TKU.

21.Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica podnijela izjavu za naknadu prijevoza 14. svibnja 2014. navodeći da koristi osobno automobil jer bi morala presjedati više puta te u izjavi izričito zatražila da joj se isplati naknada u visini autobusne karte na relaciji Učka Zapad-Rijeka te mjesečne gradske karte za prvu zonu jer će dolaziti na posao osobnim automobilom. Poslodavac je počevši od navedene izjave pa na dalje tužiteljici isplaćivao naknadu sukladno njenom zahtjevu, a tužiteljica niti u jednom trenutku do davanja nove izjave u ožujku 2022. nije imala primjedbi na isplaćenu naknadu, barem o istom nije dostavila dokaz.

22.Tužiteljica je 3. veljače 2022. dala novu izjavu u kojoj je zatražila naknadu za međumjesni javni prijevoz navodeći da između njenog mjesta stanovanja i mjesta rada ne postoji organizirani javni prijevoz te je zatražila da joj se isplati naknada prema KU prema prijeđenim kilometrima te priložila uz isto dokumentaciju koja navedeno dokazuje.

23.Iz priležećeg dopisa tuženika koji je upućen zaposlenicima 19. prosinca 2017. vidljivo je da su istim djelatnicima obaviješteni o potpisu novog KU te su pozvani da dostave zahtjev ukoliko žele naknadu po prijeđenom kilometru s time da na kraju mjeseca dostave izjave po danima o dolasku i odlasku s posla kao i potvrde o mostarini i tunelarini uz predočenje ispisa elektronike naplate cestarine. Tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je dostavila predmetnu izjavu kojom je zatražila naknadu po prijeđenom kilometru a kakvu naknadu potražuje u tužbenom zahtjevu, ali o istome ne posjeduje dokaz pa je predložila da isto dostavi tuženik koji pak tvrdi da takvu izjavu nikad nije zaprimio pa da je ne može niti dostaviti.

24.Sud nije poklonio vjeru tužiteljici da je dostavila izjavu jer nije logično niti vjerojatno da ista ukoliko je zatražila naknadu prijevoza po prijeđenom kilometru ne bi od 2017. pa do podnošenja tužbe 2023. na bilo koji način reagirala ukoliko joj se isto ne bi isplaćivalo. Nemoguće je da tužiteljica ako i nije imala izjavu za dostaviti sudu ne bi barem imala podatke o prijeđenim kilometrima za svaki mjesec i elektronički ispis za tunelarinu koju je bila dužna dostavljati pojedinačno svaki mjesec počevši od kolovoza 2018., a sama tužiteljica niti ne tvrdi da je dostavljala takve podatke nego samo tvrdi da je dostavila izjavu pa da je kojim slučajem i točan navod tužiteljice da je i zatražila naknadu za plaćanje prijevoza po prijeđenom kilometru, poslodavac joj to nije mogao plaćati jer je očito tužiteljica na mjesečnoj razini trebala dostavljati daljnje podatke za obračun prijevoza i naknade za tunel koji nikada nije dostavila niti je dostavila sudu dokaz o tome da ih je dostavljala.

25.Sukladno Tumačenju br. 52/22 KU od 7. listopada 2022. propisano je da se zaposlenik mora poslodavcu izjasniti samo ako je došlo do promjena u načinu korištenja prava ili do promjene prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika te da nije nužno se na početku svake godine odnosno zaključenja novog TKU-a pozivati zaposlenika da se izjasni iz čega proizlazi da poslodavac nema razloga mijenjati način isplate troškova prijevoza zaposleniku ukoliko zaposlenik ne dostavi novu izjavu temeljem koje bi ostvarivao pravo na drugačiju vrstu prijevoza i drugačiju isplatu naknade za prijevoz.

26.Kako je tužiteljica dostavila novu izjavu i zamolbu tuženiku za isplatu putnih troškova 3. veljače 2022. i istome priložila dokaze na koje je bila obvezna sukladno KU i Tumačenju KU, tuženik je bio u obvezi isplaćivati naknadu prijevoza sukladno navedenoj izjavi od dana podnošenja takvog zahtjeva.

27.Neosnovano navodi tužiteljica da joj je tuženik u razdoblju od listopada, studenog i prosinca 2017. isplaćivao prijevoz po prijeđenom kilometru jer iz platnih lista je vidljivo samo daje tužiteljici isplaćena naknada za prijevoz u navedenim mjesecima, dok je iz platnih lista tuženika vidljivo svaki put o kakvoj vrsti troškova prijevoza se radi pa tako je vidljivo da se plaća naknada u veljači 2021. mjesnog prijevoza u visini karte, a u lipnju 2023. naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru tako da se ne može zaključiti da bi tužiteljici u tom razdoblju prijevoz bio isplaćen kako ona tvrdi prema prijeđenom kilometru.

29.Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva za isplatu troškova tunela za razdoblje od kolovoza 2018. do lipnja 2023., TKU i Tumačenjima istoga izričito je propisano da je zaposlenik dužan predočiti poslodavcu ispis elektroničke naplate cestarine na njegovo ime što tužiteljica niti tvrdi da je u navedenom razdoblju na mjesečnoj razini dostavljala tuženiku pa tuženik nije bio niti u obavezi isto tužiteljici isplatiti, a navedeno nije dostavila niti uz tužbu.

29.Budući da iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno kako je tuženik isplaćivao tužiteljici troškove prijevoza na posao i sa posla sukladno izjavama koje je tužiteljica dostavljala tuženiku kao i sukladno dokumentaciji koju je dostavila stav je suda da nema osnove da joj tuženik isplati bilo kakvu razliku prijevoza za utuženo razdoblje jer je tuženik postupio u potpunosti sukladno čl. 66. TKU 17. i 20., odnosno 65. TKU 22.

30.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I izreke presude. Ostale provedene dokaze sud nije obrazlagao budući nisu bili od značaja za presuđenje.

31.Odluka o parničnom trošku nije donesena budući tužiteljica nije uspjela u sporu, a tuženik nije imao trošak.

U Opatiji, 4. lipnja 2025.

S u d a c:

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. pun tužitelja

2. tuženiku