Poslovni broj: Usl – 2970/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, Put Brodarice 6/III, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, nakon javne rasprave održane i zaključene 28. travnja 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 23. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda Klasa: UP/II-102-05/24-01/153 Urbroj: 344-222/8-24-03 od 12. studenog 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.
II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.
r i j e š i o j e
I. Nalaže se tuženiku na ime troškova upravnog spora naknaditi tužitelju iznos od 1.250,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.
II. U ostalom dijelu odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-102-05/24-01/153 Urbroj: 344-222/8-24-03 od 12. studenog 2024. odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Klasa: UP/I- 102-05/20-01/779 Urbroj: 2181-34-103/11-24-18 od 5. rujna 2024., kao neosnovana (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).
2. Prvostupanjskim rješenjem obnovljen je postupak okončan rješenjem Područne službe Split Klasa: UP/I-102-05/20-01/779 Urbroj: 2181-34-103/3-22-06 od 24. studenog 2022., kojim je tužitelju priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 120 dana, počevši od 24. listopada 2022. do zaključno 20. veljače 2023., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. To je rješenje poništeno i zamijenjeno novim
Poslovni broj: Usl – 2970/2024-7
rješenjem kojim je utvrđeno da tužitelj nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, jer se isti po prestanku radnog odnosa, zbog registriranog obrta, nije mogao smatrati nezaposlenom osobom.
3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi u bitnome ističe da je upravno tijelo raspolagalo sa svim potrebnim činjenicama, pa i onom da tužitelj ima registrirani sezonski obrt, temeljem kojih činjenica je i doneseno pravomoćno rješenje od 24. studenog 2022. U vrijeme podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu 26. listopada 2022. tužitelj je bio nezaposlena osoba i ispunjavao sve Zakonom o tržištu rada propisane pretpostavke za ostvarivanje svojih prava, jer registrirani sezonski obrt nije poslovao. Pored toga, samo rješenje doneseno je bez provođenja ispitnog postupka i bez da je tužitelju pružena mogućnost izjasniti se o činjenicama i okolnostima na kojima se temelji rješenje. Predlaže se osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.
4. U odgovoru na tužbu tuženik uvodno iznosi u postupku utvrđene činjenice i citira odredbe članka 2. stavak 1., članka 3., članka 13. stavak 1., članka 15. stavak 1. Zakona o obrtu. Iz tih odredaba proizlazi da se obrt, između ostalog, može obavljati i kao sezonski obrt, i to najdulje devet mjeseci unutar kalendarske godine, pri čemu obrtnik sam utvrđuje razdoblje trajanja sezone te se izvan razdoblja upisanog u obrtni registar, djelatnost obrta ne smije obavljati. Sezonsko obavljanje obrta trajno se upisuje u Obrtni registar pa je prednost ovakvog načina obavljanja obrta da upisom razdoblja tijekom godine u kojem se sezonski obavlja nije potrebno svake godine iznova prijavljivati i zatim odjavljivati obavljanje obrta. Kako je sezonski obrt trajno registriran, dok se djelatnost obrta obavlja samo u razdoblju koje je naznačeno u obrtnom registru, za koje razdoblje je obrtnik dužan plaćati obveze doprinosa i porez, te se isti po prestanku sezone ne odjavljuje, nesporno je utvrđeno da je tužitelj u trenutku prijave u evidenciji nezaposlenih osoba, kao i prvi dan po prestanku radnog odnosa imao registrirani obrt, slijedom čega se nije mogao smatrati nezaposlenom osobom. Prema odredbi članka 10. stavak 1. točka 5. Zakona o tržištu rada sama registracija obrta prepreka je zbog koje se određena osoba ne može smatrati nezaposlenom osobom, za koju činjenicu prvostupanjsko tijelo nije znalo prilikom donošenja rješenja o pravu na novčanu naknadu. Tužitelj je na prijavnici, koju je vlastoručno potpisao, naveo da nema registriran obrt, a niti je iz elektroničkog zapisa staža obveznog mirovinskog osiguranja, koji je dobiven razmjenom podataka s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje proizlazilo da je tužitelj u nekom trenutku bio osiguran temeljem obavljanja samostalne djelatnosti obrta. Iako faktički nije bio zaposlen, tužitelj se ne može smatrati nezaposlenom osobom, jer se prema ranije spomenutom Zakonu nezaposlenom osobom smatra osoba koja nema neregistriran obrt. Pri tome je nebitno je li obrt sezonski (ili je zbog sezonskog poslovanja trenutačno u mirovanju), kao što su nebitni tužiteljevi navodi da je faktički bio nezaposlen, iako je imao registrirani sezonski obrt kojem je zabranjeno obavljati poslove izvan razdoblja označenog u obrtnom registru. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.
5. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 28. travnja 2025.) na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju priloženu tijekom spora.
7. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
8. Tužbeni zahtjev je osnovan.
9. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se odbija tužiteljeva žalba izjavljena na prvostupanjsko rješenje kojim je u postupku pokrenutom po službenoj
Poslovni broj: Usl – 2970/2024-7
dužnosti obnovljen postupak okončan rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split od 24. studenog 2022.
10. Uvidom u to rješenje utvrđeno je da je tužitelju, nakon što je 26. listopada 2022. podnio zahtjev za novčanu naknadu, priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 120 dana počevši od 24. listopada 2022. do 20. veljače 2023., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Prema obrazloženju tog rješenja u postupku je utvrđeno da je nezaposlenoj osobi prestao radni odnos 23. listopada 2022.; da se prijavila Zavodu i podnijela zahtjev u propisanom roku; da je radni odnos prestao zbog isteka rada na određeno vrijeme; da ne postoji zapreka za ispunjenje uvjeta za novčanu naknadu.
11. Prema obrazloženju prvostupanjskog rješenja, a koje utvrđenje prihvaća i tuženik u ovdje osporenom rješenju "naknadno je utvrđeno, uvidom u Izvadak iz Obrtnog registra da imenovani od 17. lipnja 2021. ima registrirani sezonski obrt za trgovinu J, [adresa], MBO: [matični broj osiguranika] (razdoblje s.o. 16.06-30.09.)".
12. Među strankama je sporno je li osporeno rješenje doneseno u pravilnoj primjeni odredaba kojima se uređuje institut obnove postupka kao izvanrednog pravnog lijeka.
13. Konkretno sporno je tumačenje i doseg primjene odredbe članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21) prema kojoj se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
14. Iz citirane odrede proizlazi da je obnova postupka previđena: a) ako se sazna za nove činjenice, ili, b) stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
15. Tuženik je kao novi dokaz, koji je poslužio kao povod za obnovu postupka, uzeo izvadak iz obrtnog registra iz kojeg proizlazi da tužitelj od 17. lipnja 2021. ima registriran sezonski obrt. Nije sporno da je ta isprava okolnost koja utječe na tužiteljevo pravo na ostvarivanje prava na novčanu naknadu. Sporno je može li ista biti razlog za obnovu postupka i zbog svog sadržaja utjecati na rješavanje upravne stvari. Prema ocjeni suda izvadak iz obrtnog registra ne može biti nova činjenica jer je ona u javnom registru evidentirana od 17. lipnja 2021. Otvoreno je pitanje je li prvostupanjsko tijelo u trenutku rješavanja tužiteljevog zahtjeva imalo ili trebalo imati saznanje o tom podatku. Iz obrazloženja rješenja, kao ni isprava priloženih spisu, nije razvidno kada i na koji način su javnopravna tijela utvrdila tu činjenicu, kao i razlozi zbog kojih je to propušteno ranije. Tužitelj je podnio zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu, i od tog trenutka je za prvostupanjsko tijelo nastala obveza ispitati udovoljava li tužitelj traženim uvjetima za novčanu naknadu. Ukoliko je prvostupanjskom tijelu ta okolnost bila poznata ili mu je trebala biti poznata u vrijeme rješavanja zahtjeva, onda se na istu sada ne može pozivati kao novi dokaz. Naime, prema sada već ustaljenoj sudskoj praksi prihvaćeno je stajalište izraženo u presudi Gashi protiv Hrvatske (Zahtjev br. 32457/05, presuda od 13. prosinca 2007.) da rizik svake greške što ju napravi državno tijelo snosi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu
Poslovni broj: Usl – 2970/2024-7
pojedinca. Slično je pitanje razmatrano i u predmetu Čakarević protiv Hrvatske (Zahtjev br. 48921/13. presuda od 26. travnja 2020.) te zauzeto stajalište da zahtijevanje povrata prekomjernog uplaćenog iznosa naknade za vrijeme nezaposlenosti od korisnika kojemu je isplaćena naknada isključivo zbog propusta domaćeg tijela, predstavlja povredu njegovog prava na mirno uživanje vlasništva iz članak 1. Protokola br. 1. uz Europske konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
16. Iz obrazloženja osporenog rješenja ne proizlazi kako je i kada izvadak iz obrtnog registra postao dostupnim prvostupanjskom tijelu, a ta je okolnost ključna za donošenje ocjene radi li se ovdje o novom dokazu koji sam po sebi može dovesti do drukčijeg rješenja da je taj dokaz bio iznesen odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
17. Zbog toga, za sada, sud ne može otkloniti tužbene navode da su javnopravna tijela tim činjenicama raspolagala i u trenutku donošenja rješenja od 24. studenog 2022. Taj propust, prema mišljenju suda, čini rješenje nezakonitim, zbog čega je temeljem članka 117. stavak 1. ZUS isto odlučeno poništiti i vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude (članak 116. stavak 4 ZUS). U ponovnom postupku tuženik će koristeći ovlasti koje za njega proizlaze iz odredbe članka 115. ZUP utvrditi okolnosti po kojima je prvostupanjsko tijelo došlo do saznanja koje predstavlja razlog za obnovu postupka odnosno je li prvostupanjsko tijelo znalo ili trebalo znati za neregistrirani obrt tužitelja te ovisno o utvrđenju odlučiti postoje li uvjeti pod kojima zakon dopušta obnovu postupka.
18. Ovdje valja navesti kako je tužbenim zahtjevom tužitelj predložio oglašavanje rješenja ništavim, podredno da se poništi i vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje. Međutim, sud ne nalazi da je osporeno rješenje opterećeno bilo kojim razlogom zbog kojeg se u smislu odredbe članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine, br. 47/09, 110/21) rješenje oglašava ništavim.
19. Prema odredbi članka 144. ZUS troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).
20. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.), ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 2.).
21. Na ročištu održanom 28. travnja 2025. opunomoćenik tužitelja popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju 500 bodova, uz pripadajući PDV (ukupno 2.500.00 eura).
22. Prema Tbr. 27. točka 1. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe u prvostupanjskom upravnom sporu i zastupanje na raspravi u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.
Poslovni broj: Usl – 2970/2024-7
23. U smislu prethodno navedenih odredba, s obzirom na uspjeh u sporu (jer tužitelj nije uspio u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem traži oglašavanje rješenja ništavim), tužitelju se priznaje trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, dok se u ostalom dijelu odbija kao neosnovan.
U Splitu, 23. svibnja 2025.
S U T K I NJ A
Miranda Gulišija Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis
