Kzd-20/2023-33

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu za mladež Branki Soldo kao predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika za mladež Ružice Ljubičić i Zlatka Orlovčića, kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Nikoline Urukalović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AČ, zbog kaznenog djela iz članka 136. stavak 3. i dr. u svezi članka 51. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 u nastavku KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru (u nastavku ODO) broj KOz-DO-9/2022-1 od 28. veljače 2022. nakon održane rasprave u nazočnosti zamjenika ODO-a u Vukovaru BČ, optuženog AČ, branitelja Frana Olujića, odvjetnika iz [adresa], punomoćnika Irene Kršul, odvjetnice iz Vukovara po zamjenskoj punomoći 3. lipnja 2025., na objavi presude bez nazočnosti stranaka 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženi AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ĆČ i KČ, rođen **.**.1982., s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom visokom stručnom spremom, diplomirani ekonomist, zaposlen u tvrtki "Agro-lab" d.o.o. i "Aranea" d.o.o., s mjesečnim primanjima od 1.200,00 eura, oženjen, otac troje djece, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta i stana u [adresa], neosuđivan

k r i v  j e

I. što je:

dana 21. veljače 2021. iza 22,00 sati, u Nuštru, u ulici A. G. Matoša, nakon što je dijete RČ, rođeno **.**.2006., s prebivalištem u [adresa], odgurivanjem spriječio da nastavi fizički nasrtati na njegovog sina, dijete ĆČ, rođenog **.**.2005., i time odbio njegov daljnji napad od svog djeteta, djetetu LČ zadao udarce zatvorenom šakom u glavu, potom ga protivno njegovoj volji, svjestan da je dijete jer je vršnjak i dugogodišnji poznanik njegova sina, hvatanjem i guranjem u smjeru svog osobnog vozila glasno mu i zapovjednim tonom rekavši "ulazi unutra, ideš u zatvor", a čemu dijete iz straha nije pružalo aktivan otpor, ugurao na stražnje sjedalo svoga vozila i zatvorio i zaključao vrata, sjeo na mjesto vozača, te nakon što je svom sinu, djetetu ĐČ koji je sjeo na suvozačko mjesto, s ciljem ozbiljnog zastrašivanja djeteta RČ, rekao "Zovi A da donese pušku da ga ubijemo", započeo vožnju u pravcu Cerića, za vrijeme koje vožnje se okretao u smjeru djeteta RČ i zadavao mu udarce po glavi i tijelu, predao svoj mobilni telefon djetetu ĐČ ponovivši mu neka zove ZČ da donese pušku da ga ubiju, a tijekom telefonskog razgovora sa ZČ rekao da donese pušku, da je uhvatio jednog koji se tukao sa njegovim sinom i da će ga ubiti, da je gotov, djetetu LČ kojemu je dijete ĆČ iz ruke oduzelo mobilni telefon, rekao da će sada silovati njegovu majku pred njim, zapaliti mu kuću i obitelj i njega živoga, upravljajući vozilom kroz mjesto Cerić propustio skrenuti u smjeru žrtvine kuće nego nastavio voziti u smjeru Jankovačke šume prije koje je po uočavanju vozila ZČ zaustavio vozilo i kroz otvoren prozor vozila razgovarao s imenovanim, a što je sve kod djeteta RČ obzirom na ranije riječi da će ovaj donijeti pušku izazvalo velik strah i uznemirenost uslijed čega se zbog jake prepasti i pomokrilo u vozilu, a nakon što mu je ZČ vidjevši dijete na stražnjoj klupi njegova vozila rekao da je to dijete sin GČ, okrenuo je vozilo u smjeru suprotnom onom u kojem se ranije kretao i vožnju dovršio dolaskom pred djetetovu kuću u [adresa] u [adresa], kada je dijete RČ, nakon što mu je vrata izvana otvorio njegov otac JČ, izašlo iz vozila

II. dakle,

drugome protupravno na drugi način ograničio slobodu kretanja, a djelo je počinjeno prema djetetu, te drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti,

III. čime je počinio

dva kaznena djela protiv osobne slobode - protupravno oduzimanje slobode, opisano po članku 136. stavak 1. u svezi stavka 3., a kažnjivo po članku 136. stavak 3. Kaznenog zakona i kazneno djelo prijetnje, opisano po članku 139. stavak 2. i 3., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. u svezi članka 51. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19).

IV. te se uslijed toga temeljem članka 3., članka 41., članka 51., članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11,

za kazneno djelo iz članka 136. stavak 3. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

zatim se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

a potom uz primjenu članka 56. stavak 3. KZ/11

i z r i č e

uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženi u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom AČ se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme lišenja slobode po policijskim službenicima u trajanju od 1 (jednog) dana 23. veljače 2021.

VI. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 žrtva RČ se za ostvarivanje imovinsko pravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

VII. Temeljem članka. 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku/08, optuženi je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 3,60 eura na ime troškova svjedoka, iznos od 109,57 eura na ime troškova vještaka i paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura (tristo eura) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, dok će o troškovima opunomoćenika oštećenika sud donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je kod ovoga suda optužnicu broj KOz-DO-9/2022-1 od 28. veljače 2022. protiv optuženog AČ, radi kaznenog djela iz članka 136. stavak 3. i dr. u svezi članka 51. Kaznenog zakona, (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18., 126/19.), koja su činjenično i pravno pobliže opisana u izreci presude.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj Kovm-9/2022- 15 od 7. travnja 2023.

3. Žrtva je izjavila da ju sud za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva uputi u parnicu.

4. Optuženi je u odnosu na navedenu optužbu izjavio, da se ne smatra krivim po optužnici.

5. U svom govoru završnoj riječi zamjenik ODO-a u [adresa] izjavio je da u cijelosti ostaje kod podignute optužnice od 28. veljače 2022., predlažući da sud optuženog proglasi krivim i osudi po zakonu.

6. U svojoj obrani optuženi je naveo da ga je kritične noći oko 22,40 sati njegov sin, dijete ĆČ pitao može li izaći kratko iz kuće on mu je to dopustio no izlazak mu je ograničio samo na prostor ispred kuće. Kada je nakon kraćeg vremena uočio kako se sin ne nalazi ispred kuće, krenuo ga je tražiti upravljajući svojim vozilom. Došao je u [adresa] gdje je vidio šest osoba sa palicama kako tuku njegovo dijete, zaustavio je vozilo, izašao iz njega vičući "što to radite", a u trenutku zaustavljanja vozila vidio je kako je njegov sin pao na tlo i kako ga njih šestorica tuku letvama, od kojih su dvojica odmah pobjegla, a četvorica su ga nastavila "mlatiti". Uhvatio je jedno dijete za kojeg smatra da je bio SČ i maknuo ga, gurnuo je drugu osobu koja je nastavila mlatiti njegovog sina za kojeg navodi da je bio dijete žrtva RČ. Uhvatio ga je i spustio ili bacio na pod, te ga tako držao, a svoga sina kada se ustao pitao je da li je dobro, a tada ga je napalo dijete SČ i njih dvojica su se fizički sukobili. Dijete žrtvu RČ je gurnuo prema svom vozilu i rekao "ulazi unutra, ideš u zatvor", dijete je ušlo u vozilo,a on je krenuo u smjeru svoga sina i djeteta OČ koji je pobjegao. Navodi da je ulaskom u osobno vozilo djetetu žrtvi RČ rekao da će ići u zatvor, pitao ga je želi li u zatvor ili "kod tate", dijete je odgovorilo da želi ići kod tate. Potom ga je pitao odakle je on je rekao iz [adresa], a prilikom uvođenja u vozilo obraćao mu se zapovjednim tonom, gurnuo ga je u afektu, a dijete je moglo pobjeći. Njegov sin tijekom vožnje je plakao i histerizirao a žrtva, dijete RČ rekao je da se on tu slučajno našao, spominjao je silovanje neke djevojke za što je čuo da je učinilo dijete ĆČ. Pitao je dijete žrtvu gdje živi a on mu je rekao da mu je otac B, ili neko drugo ime po kojemu nije znao identitet oca. Nazvao je svog prijatelja iz [adresa] kako bi ga on odveo kod žrtvina oca u namjeri da žrtvinu ocu kaže što mu dijete radi i da razgovaraju kao ljudi, ponavljajući da je žrtva stalno spominjala nekakvo silovanje. Dolaskom u [adresa] sreli su ZČ koji mu je rekao ime žrtvina oca zbog kojih mu je počeo držati prodike o tome kako mu poznaje oca i zar ga nije sramota. ZČ ga je na njegovu molbu upravljajući svojim osobnim vozilom odveo do obiteljske kuće žrtvinih roditelja koji su već bili ispred kuće. Izašao je iz vozila i obratio se njegovom ocu koji ga je napao, njegova majka je vrištala, oboje su ga optuživali da je oteo njihovo dijete. Žrtva je izašla iz vozila i ocu na upit da li ga je netko udario odgovorila da nije, a na ponovni upit odgovorio je kako misli da jeste. ZČ u telefonskom razgovoru nije rekao da ponese pušku. Dozvoljava da se dijete uplašilo jer se uplašio i on sam kao i njegovo dijete, žrtva se nije pomokrila tijekom vožnje jer nije osjetio nikakav miris niti vidio tragove na mjestu gdje je sjedila. Misli da je napravio veliku grešku u trenutku kada je vidio da se njegovo dijete bori za život te je smatrao da je svojim radnjama pridonio tome da se mirno riješi problem. Žrtvi nije ograničio kretanje na način da ga je zatvorio, zaključao, vezao, potvrđujući da jest zapovjednim tonom rekao da sjedne u vozilo i da ide u zatvor nakon čega ga je dijete poslušalo, vrata vozila su bila otvorena i dijete je u svakom trenutku moglo izaći kao što je i izašlo samo iz vozila dolaskom pred njegovu kuću. Za vrijeme vožnje ga nije udarao navodeći da je vozio brzo a tijekom vožnje mobilni telefon mu je uzeo njegov sin ĆČ i odložio na prostor između prednja dva vozačka sjedala na naslon za ruku. Niti jedno dijete nije udario niti izmlatio, uspio ih je rastjerati, a budući da je bio mrak nije bio svjestan da su to djeca. Žao mu je što je do toga događaja došlo, izrazio je svoje kajanje, a njegova namjera kritične zgode nije bila oduzimanje odnosno lišenje slobode RČ kojeg je u svoje vozilo stavio iz razloga jer ga je želio odvesti njegovoj kući i tamo o događaju porazgovarati sa njegovim roditeljima. Isto tako naveo je da kritične zgode u nijednom trenutku nije prijetio RČ. Koliko je njemu poznato njegov sin ĆČ i RČ nisu u dobrim odnosima, on je njegovog oca od ranije poznavao iz viđenja, nakon toga kada ga je znao sresti pozdravio ga je, ali mu on nije uzvratio. Nije sa roditeljima žrtve uspio porazgovarati o događaju i objasniti im što se ustvari dogodilo. Od trenutka kada je RČ ušao u vozilo u kojem se nalazio osim njega i njegov sin ĆČ vožnja je trajala dvije do tri minute a za to vrijeme ni u jednom trenutku RČ nije tražio da ga pusti iz vozila.

7. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka žrtvu RČ, svjedoka ĆČ, uz suglasnost stranaka pročitao je zapisnik s nejavnog dokaznog ročišta Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-d-13/2021-4 od 9. travnja 2021. o ispitivanju svjedoka mlt. NČ, reproducirao je snimku zapisnika s nejavnog dokaznog ročišta Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-d-13/2021-6 od 16. travnja 2021. o ispitivanju svjedoka mlt. UČ, reproducirao je snimku zapisnika s nejavnog dokaznog ročišta Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-d-13/2021-7 od 16. travnja 2021. o ispitivanju svjedoka mlt. ŽČ, reproducirao je snimku zapisnika s nejavnog dokaznog ročišta Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-d- 13/2021-8 od 16. travnja 2021. o ispitivanju svjedoka mlt. OČ, pročitao je zapisnik o ispitivanju svjedoka JČ od 18. svibnja 2023. (list 19-140 spisa), zapisnik o ispitivanju vještaka mr. sc. ČČ dr. med., svjedoka ZČ od 20. lipnja 2023. (list 141-143 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka TČ od 10. listopada 2023. (list 149-150 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr. sc. ČČ dr. med. od 21. travnja 2021. (list 103-105), povijest bolesti hitnog prijema OŽB Vinkovci na ime ĆČ i RČ (list 106-113), izvadak iz prekršajne evidencije (list 6-7) i izvadak iz kaznene evidencije od 23. veljače 2021. (list 11).

7.1. Svjedok žrtva RČ (list spisa 217-218) izjavio je da misli da se događaj zbio u drugom mjesecu 2020. godine kada se sa društvom nalazio u kući ŽČ u [adresa], bili su još SČ, UČ i njegova bivša djevojka ŠČ. ĆČ je poznavao jer su bili generacija, išli su zajedno u školu ali se nisu družili, čuo je da je on nešto prijetio njegovoj bivšoj djevojci ŠČ, iz toga razloga ga je pozvao da te večeri dođe u kuću kako bi razjasnili situaciju. On je tada došao, njih dvojica se nisu sukobili što je on prvotno mislio nego su razgovarali i pričali. Kada su završili razgovor ĆČ je krenuo van iz kuće, on mu je otvorio vrata i kada se udaljio počeo ih je vrijeđati, psovati majku, on se tada zaletio prema ĆČ, tada su se njih dvojica počeli tuči i hrvati, nalazili su se na podu ali misli da si tada nisu zadali jedan drugome udarce. U jednom trenutku je vidio vozilo koje se zaustavilo tik do njega, iz njega je izašao otac AČ kojeg je isto poznavao iz viđenja, prišao mu je i zadao mu je više udaraca šakama u glavu nakon čega ga je ugurao na stražnje sjedište vozila. On je sjedio na mjestu vozača, a njegov sin ĆČ na mjestu suvozača. Za vrijeme trajanja vožnje optuženi ga je držao za ovratnik, par puta ga je udario šakom u glavu, ĆČ ga je čupao za kosu i on mu je isto zadavao udarce šakama u glavu. Optuženi mu je uputio više prijetnji te mu je rekao da će ga ubiti, da će mu silovati majku, da će im zapaliti kuću i obitelj. Kada mu je govorio te prijetnje derao se, a ponovio ih je više puta. U jednom trenutku optuženi je rekao svome sinu da nazove ZČ kojega on također poznaje iz viđenja da dođe i da donese pušku, rekao je da je našao jednog i da ga ide ubiti. On je tada znao da ga optuženi ne vozi kući i na cesti prema Jankovačkoj šumi se vozilo u kojem se nalazio mimoišlo sa vozilom ZČ, on je zaustavio svoje vozilo i tada je optuženom rekao da je on sin JČ nakon čega se optuženi uznemirio te ga je odvezao pred njegovu kuću. Misli da je na mjestu suvozača u vozilu ZČ vidio pušku. Nakon telefonskog razgovora kada se uplašio od riječi koje je čuo da ga žele ubiti, namjerno se pomokrio u vozilu kako bi ostavio trag svojeg DNA. Tada je njemu optuženi rekao da mu poznaje oca, nastavio ga je vrijeđati, nakon toga njega je optuženi doveo pred kuću i on je izašao iz vozila, a oni su se udaljili. Njegov je otac čekao pred kućom jer su mu prijatelji sa kojima je prethodno bio u kući u [adresa] javili što se dogodilo. Roditeljima nije uspio ni ispričati događaj, a kada je ušao u kuću majka je pozvala policiju. Nakon tog događaja otišao je na hitnu medicinsku pomoć radi ozljeda koje je te večeri zadobio. ĆČ je nakon događaja znao u prolazu sresti, njihovi susreti su završili mirno i nije bilo između njih dvojice nikakvih sukoba. Dok se nalazio u vozilu imao je kod sebe mobilni telefon sa kojeg je pokušao nazvati policiju i u tom trenutku AČ mu je oduzeo mobilni telefon. Misli da ih je te večeri u kući bilo pet muških osoba, a ne zna da li je osim ŠČ bila još neka djevojka. Dok su se on i ĆČ ispred kuće hrvali ostale osobe su se nalazile u kući i to su gledale kroz prozor. Optuženi je na mjesto događaja došao sa vozilom marke "Mercedes" bio je džip. Vožnja od [adresa] do [adresa] traje oko 5 minuta, a za njega je trajala puno duže zbog situacije u kojoj se nalazio, a optuženi je tom prilikom i brzo vozio. Izašao je iz vozila optuženog na način da mu je tata otvorio vrata. Tada je zatražio da mu se vrati mobitel i ĆČ mu je na njegovo traženje isti vratio. Sjeća se da je njegov otac pitao optuženog "jesi mi udarao sina" i rekao je " ne možeš mi udarati sina", a ne zna da li se optuženi tada nalazio u vozilu ili izvan njega. Ne sjeća se marke vozila kojim je upravljao ZČ. Hrvanje između njega i ĆČ je trajalo vrlo kratko, 10- 15 sekundi. SČ koji je s njima bio te večeri dok su se on i ĆČ nalazili izvan kuće bio je na vratima, a da li im je isti prilazio nije se mogao točno sjetiti. Te večeri je na sebi imao kućne papuče, a jednu je izgubio.

7.2. Svjedok ĆČ (list spisa 221-224) izjavio je da se sjeća da se događaj zbio u nedjelju u večernjim satima kada ga je nazvao prijatelj DČ i rekao mu da dođe u kuću ŽČ, ali mu nije rekao iz kojeg razloga. Budući da je bila večer on je pitao oca da li može izaći pred kuću na dvije minute što mu je on odobrio. Kada je izašao napolje vidio je da nikoga nije bilo, uputio se prema kući koja je udaljena od njegove kuće 200-300 metara, a na pola puta do te kuće susreo je OČ, JČ i UČ koje je poznavao od ranije jer su išli zajedno u školu. Pored staze kojom su prolazili nalazila se jedna šumica gdje je otišao JČ, iz nje se vratio sa palicom koju je nosio u ruci, a njega je prethodno SČ uhvatio za rame i tako ga držao dok su išli prema toj kući. Ušli su u tu kuću a osim njih tamo se nalazio DČ, ŽČ i EČ, djevojka od OČ. Vidio je DČ kojem je ŽČ držao oklagiju negdje na vratu, on se od tog prizora uplašio, htio je napustiti kuću ali se tada JČ počeo derati na njega u svezi njegove sadašnje djevojke koja je prije toga bila njegova djevojka. SČ ga je počeo udarati po tijelu s palicom koju je prethodno imao JČ i to po nogama i uzeo mu je iz ruke mobitel koji mu je uspio istrgnuti, tada ga je na telefon nazvala mama, pitala ga je gdje je, a on je da ga oni čuju rekao da otac dolazi po njega i došao je do vrata kuće koja je otključao, izašao je u dvorište a tada su za njim krenuli SČ, UČ i JČ. Prvi ga je počeo udarati SČ kojeg je on odgurnuo od sebe, tada je uspio pobjeći van iz dvorišta, oni su ga sustigli, na njega je krenuo JČ koji je njegovu glavu udario o fasadu. SČ ga je uhvatio za nogu i on je pao na tlo, tada su ga svi nastavili tući, a došle su još tri osobe koje nije poznavao koje su ga počele tuči. U toj tuči dok se nalazio na tlu i branio JČ je rekao da ide auto i da bježe, tada je iz auta izašao njegov otac koji je rekao "šta to radite". U trenutku kada je njegov otac došao ostali su SČ, UČ i JČ dok su tri momka koje nije poznavao pobjegli. Njegov otac je tada JČ rekao da uđe u auto koji je bio upaljen što je on učinio dok su ga SČ i UČ i dalje tukli. UČ je uspio pobjeći, a SČ je ponovno nasrnuo na njega i on ga je tada uhvatio za duks, on se istrgnuo i pobjegao. Otac je sjeo u auto, a potom i on na mjesto suvozača dok se RČ nalazio na stražnjem sjedištu na sredini. Otac je počeo priču sa njime, pitao je zašto su se potukli on je odgovorio zbog cure, a budući da nije znao čiji je to sin i odakle je jer mu on to sam nije htio reći nazvao je svog radnika ZČ, rekao mu je da dođe do kružnog toka što je on i učinio, tada su on i njegov otac zaustavili vozila. ZČ je prepoznao CČ i rekao ocu da je to sin od VČ, da zna gdje on živi, tada mu je otac rekao da on ide ispred njih kako bi ga odveli do njegove kuće. Išli su za vozilom ZČ, došli su do kuće RČ gdje su već stajali njegov otac, majka i baka, njegov otac je izašao iz vozila, otac od CČ ga je odmah napao, govorio da mu je oteo dijete, da ga je silovao i rekao je da ide po sjekiru i da će ubiti cijelu njihovu obitelj. Iz vozila je izašao CČ, njegov ga je otac pitao da li su ga tukli, on je rekao prvo nije a poslije kada ga je ponovno pitao je rekao možda jeste, on se opet počeo derati i govoriti kako mu je njegov otac tukao sina. On je otišao u kuću, ZČ je došao do oca i rekao mu da idu jer će doći policija. Vožnja u kojoj je RČ bio u njihovom vozilu je trajala možda do pet minuta. RČ je prethodno svoj mobitel ostavio između prednjih sjedišta, a kada ga je tamo vidio uzeo ga je i vratio mu, a on se tada već nalazio izvan auta. On i otac tijekom trajanja vožnje RČ nisu zadavali udarce po glavi i po tijelu. Kada je otac nazvao ZČ tom prilikom nije spominjao nikakvu pušku nego mu je samo rekao da brzo dođe do kružnog toka. RČ je tijekom trajanja vožnje djelovao uplakan, a nije mu poznato da se isti pomokrio na stražnjem sjedištu gdje je sjedio jer se ništa nije osjetilo. On i RČ su pohađali školu, on je bio A, a CČ C razred i tada su se znali čak i družiti, a do sukoba između njih dvojice je došlo zbog djevojke koja je prvo bila njegova, a poslije Markova. Nakon događaja sa LČ nije bio u kontaktu, znao ga je samo sresti u prolazu. Za vrijeme trajanja vožnje njegov otac LČ nije rekao "da će silovati njegovu majku, zapaliti mu kuću, obitelj i njega." On osim LČ i Ć nije nikome drugome zadao udarce. U vozilu ZČ na sjedištu suvozača nije vidio nikakvu pušku. Njegova i djevojka od RČ je ŠČ. On se posjećivao sa LČ, jedanput je čak bio kod njega na rođendanu. SČ, UČ i LČ nakon izlaska iz kuće su u rukama imali palicu, letvu, oklagiju a trojica nepoznatih mladića koji su došli nisu imali u rukama ništa, kod jednog je u ruci uočio komad grane. On se na tlu nalazio otprilike jednu minutu, dobivao je udarce palicom, letvom, oklagijom po cijelom tijelu a objema rukama je pokušao zaštitit svoje lice od udaraca. Nakon događaja zatražio je liječničku pomoć jer mu je tijelo bilo puno modrica, ali srećom nikakve prijelome nije imao, liječniku je tom prilikom pokazao mjesta gdje je zadobio udarce, pred liječnikom se tom prilikom razodjenuo. Sa LČ nije komunicirao ali se jedanput do dva puta okrenuo prema njemu. RČ je sam otvorio vrata i izašao iz vozila. Misli da se događaj zbio 21. veljače 2021. Njegov tata je LČ rekao "ulazi u auto", a ništa drugo mu nije govorio. Prilikom zaustavljanja vozila na kružnom toku kada je došao ZČ on nije izlazio iz vozila.

Zamjenik ODO-a u [adresa] BČ izjavio je da stavlja primjedbu na istinitost cjelokupnog iskaza ispitanog svjedoka, sina optuženog koji iskazuje u suprotnosti sa iskazima svjedoka OČ, UČ i ŽČ, žrtve RČ, u konačnici različit je i u odnosu na njegov raniji iskaz dan pred sucem istrage za mladež na dokaznom ročištu, u suprotnosti je i sa vještačkim nalazom i mišljenjem kojim je utvrđeno da u kritičnom događaju svjedok nije zadobio tjelesne ozljede, smatra da kao sin okrivljenika svojim iskazom želi pogodovati obrani svoga oca, mijenjajući ga i prilagođavajući njegovoj obrani u dijelovima samog dolaska optuženog i prilaska vozilom RČ, svjedoku iz razloga jer je i njegov prvi iskaz bio u suprotnosti sa obranom.

Branitelj Fran Olujić, odvjetnik iz Zagreba izjavio je da ističe nasuprot iznesenim primjedbama zamjenika državnog odvjetnika da je iskaz svjedoka u svim bitnim dijelovima identičan njegovom ranijem iskazu, a manje razlike se mogu pripisati vremenskom odmaku od gotovo četiri godine.

7.3. Svjedok mlt. DČ izjavio je da se kritične večeri između 22,00 i 22,30 sati nalazio u [adresa] u kući ŽČ a sa njim je bio ĆČ koji je imao 15 godina, RČ i UČ koji su imali oko 15 godina, SČ koji je imao oko 16 godina i možda još netko. Dok su bili u kući njemu i ĆČ je prijetio SČ koji je imao palicu a prijetio je na način da je rekao "da li vam to treba u životu, da ih može ubiti kao kerove i slično". Vidio je kada je ĆČ izlazio van a uz njega su išli SČ, RČ i UČ koji su išli uz ĆČ da ne pobjegne. U jednom trenutku je vidio da ĆČ bježi i automobil od njegovog oca AČ. Od straha je otišao u kuhinju a sve je vidio kroz prozor dječje sobe. Možda je prošlo dvije minute kada je primijetio da SČ i UČ utrčavaju u kuću. Te večeri došlo je do verbalne prepirke između njega i ĆČ s jedne strane i RČ s druge strane. Te večeri ga je RČ zvao telefonom ŽČ da dođe pred njegovu kuću kako bi se pomirili. Nakon što je došao ŽČ i RČ su ga nagovarali a on je to prvo odbijao. Nakon njegovog odbijanja iz kuće je izašao SČ s palicom u ruci i praktično ga je ugurao u kuću. Posjeli su ga za stol i rekli mu da zove prijatelja HČ koji nije mogao doći, onda su rekli da zove ĆČ koji je došao u roku od pet minuta. Nekoliko sati prije kritičnog događaja kod pruge u [adresa] su se posvađali njih dvije grupe, s jedne strane on, ĆČ, HČ, MČ i možda još netko, a s druge strane su bili RČ, njegov stariji brat a možda i stariji polubrat te PČ. RČ i ĆČ su se prepirali a on je pokušao smiriti situaciju. Vrata od kuće u kojoj su bili su bila zaključana, a zaključao ih je SČ. Samo on je tom prilikom imao palicu. ĆČ su prijetili RČ i SČ. Vidio je da je ĆČ stigao SČ, da ga je bacio na pod ali nije vidio tuču.

7.4. Svjedok mlt. UČ izjavio je kako su se ispred kuće ŽČ nalazili on, ĆČ, RČ i SČ. ĆČ i RČ su se počeli tući zbog jedne djevojke po imenu ŠČ. Vidio je kako se u blizini njih zaustavilo vozilo iz kojeg je izašao AČ koji je počeo vikati, odgurnuo je OČ nakon čega je nekoliko puta udario RČ, a dok se isti nalazio na podu sa ĆČ podigao ga je rukama, govorio mu "koga ti tučeš" i ugurao ga u vozilo. Događaj je trajao nekoliko minuta a kada je vozilo otišlo oni su ušli u kuću i tada je SČ nazvao oca od CČ i rekao mu što se dogodilo.

7.5. Svjedok mlt. ŽČ izjavio je da su se kritičnoga dana kod njega u kući nalazili SČ, UČ, RČ, EČ, poslije je došao DČ a RČ je zvao ĆČ da dođe. Kada je došao oni su u kući normalno pričali, nakon čega su iz kuće izašli ĆČ, RČ, SČ i UČ a on je ostao u kući odnosno u kuhinji. Poslije pet minuta došao je do prozora i vidio je kako ĆČ bježi a za njim su trčali RČ, SČ i UČ. Kod četvrte kuće su stali i tu je došlo do naguravanja između njih. Tom prilikom nitko u ruci nije imao neki predmet a on u svojoj kući nije imao bejzbol palicu. Nije vidio da se ĆČ nalazi na tlu. Vidio je kako je AČ zaustavilo vozilo na cesti, izašao je iz njega, tada su SČ i UČ pobjegli a ostali su ĆČ i RČ koji su se tukli. Poslije su SČ i UČ došli kod njega u kuću i rekli mu da je AČ strpao RČ u svoje vozilo i da su krenuli u pravcu [adresa].

7.6. Svjedok mlt. SČ izjavio je da se nalazio u kući kod ŽČ, da su tamo bili RČ, DČ a zadnji je došao AČ. On i RČ su razgovarali i pomirili su se nakon čega su obojica izašli napolje, ĆČ je razgovarao na telefon, on i UČ su izašli za njima tako da je vidio kako su se AČ i RČ počeli naguravati, tada je došao AČ vozilom, počeo je vikati, psovati, ĆČ je CČ držao za kosu a optuženi ga je tukao. Obojica su ga potom vukli na silu u auto, on se pokušao otrgnuti ali nije uspio, stavili su ga na stražnje sjedište, AČ je sjeo na mjesto vozača a ĆČ na mjesto suvozača i krenuli su prema [adresa]. Dok su se naguravali nitko nije pao. On je odmah nazvao tatu od RČ i rekao mu što se dogodilo. Nakon dva dana razgovarao je sa LČ koji mu je rekao kako je optuženi govorio da će mu silovati mamu, da je tijekom vožnje nazvao nekog čovjeka i rekao mu da donese pušku i da su ga obojica udarali dok su bili u auto i da je tamo bilo krvi. Tom prilikom nitko kod sebe nije imao nikakav predmet.

7.7. Svjedok JČ izjavio je da AČ poznaje dugi niz godina ali površno, nikada nisu bili prijatelji već poznanici. Znao je da se njihovi sinovi poznaju i povremeno druže i nikakvih narušenih odnosa među njima nije bilo. Početkom 2021. nije se mogao sjetiti točnoga dana, nalazio se u kuću u [adresa] sa suprugom TČ, legao je na spavanje kada mu je zazvonio mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona], javio se nakon nekoliko propuštenih poziva preko aplikacije Messenger te mu je dijete SČ, prijatelj njegovog sina rekao "čika AČZ je istukao i oteo CČ, stavio ga je u auto i odvezao negdje" a to mu je rekao na uznemireni način. Pitao ga je gdje se to dogodilo i u kojem smjeru ga je odvezao a po njegovom odgovoru je zaključio da se radilo o nekoj maloj sporednoj ulici u [adresa]. Supruzi je rekao što se dogodilo, ona se kao i on zbog toga jako uznemirila, nakon minutu ili dvije je izašao ispred kuće, otišao do parkirališta, spremao se ući u svoj automobil kako bi išao tražiti sina u smjeru [adresa] kada je vidio dva terenca kako se zaustavljaju na cesti u blizini njegove kuće, a stali su jedan iza drugoga na cesti. Prepoznao je vozača prvog vozila ZČ, mještanina [adresa] koji je zaposlen kod AČ koji je bio sam u vozilu. Znao je da je član lovačkog društva ali nije znao kojeg. U drugom terencu prepoznao je na mjestu vozača AČ, na mjestu suvozača njegovog sina ĆČ a na stražnjoj klupi na sredini je vidio svoga sina CČ. Iz oba vozila su užurbano izašla oba vozača ZČ i AČ, on je instinktivno krenuo u smjeru vozila AČ, išao je ravno prema svome sinu a čuo je za to vrijeme ZČ i AČ da nešto govore povišenim tonovima ali nije obraćao pažnju na njih, otvorio je stražnja vrata gdje je ugledao svoga sina. Njegov sin je inače zdrav, jak, mlad, veseo mladić i danas ga izuzetno teško pogađa prizor kojeg je vidio kada je otvorio vrata automobila. Njegovog sina su radnje AČ dovele do toga da je stisnutog i pokunjenog držanja uplašeno sjedio na sredini klupe glave podignute i spuštene prema naprijed, nije bio obuven u svoje patike, na sebi je imao majicu kratkih rukava bijele boje na kojoj je vidio tragove krvi a bilo je zimsko razdoblje. Kada su obojica bili u kući od sina je saznao da se on toliko uplašio cijelog događaja da se i pomokrio, čuo je to i vidio nakon što ga je supruga pitala o mokrim hlačama pa je dijete reklo da se pomokrilo tijekom vožnje od straha. Iz razgovora sa sinom je doznao da je do toga došlo kada je optuženi zaustavio vozilo i kroz prozor razgovarao sa ZČ, mislio je da mu je tu kraj jer je prethodno optuženi nazvao ZČ i rekao mu da ponese pušku, da se nađu, da će ubiti jednoga. Kada je otvorio stražnja vrata vozila optuženog i rekao "izađi sine" on je krenuo izlaziti a pri tome je molio ĆČ da mu da mobilni telefon a on je odgovorio da može i uzeo je mobitel. Kada je pitao sina "je li te tukao" misleći na optuženog, on je odgovorio "je". Od trenutka kada mu je SČ na telefon rekao da mu je sin otet pa do trenutka zaustavljanja terenaca ispred njegove kuće prošlo je možda nekoliko minuta, možda pet ili maksimalno šest minuta. Kada se njegov sin malo oporavio od ogromnog šoka ispričao im je detaljno i kronološki tijek zbivanja.

7.8. Svjedok ZČ (list spisa 142-143) izjavio je da je njega AČ zvao na mobitel navečer oko 22,15 ili 22,30 sati, glas mu je bio uznemiren i uzbuđen i nekoliko puta je ponovio "tuku mi sina" a spominjao je šestoricu, nešto je promrmljao i prekinuo razgovor. Tada je on njega nazvao i pitao ga gdje treba doći. Kada je krenuo svojim vozilom nakon 40 – 50 metara vožnje u susret mu je naišlo vozilo AČ, prepoznao je njegove tablice i zato je zaustavio svoje vozilo, a to je učinio i optuženi. Spustio je prozor kao i on, odmah ga je pitao "čiji je ovo mali", a kada je upalio svjetlo u automobilu vidio je malog ĆČ na suvozačevom sjedalu a na stražnjoj klupi je vidio RČ kojeg je poznavao. Odmah mu je rekao da je to Ivin sin. Optuženom je rekao "vozi za mnom" jer je znao gdje živi obitelj RČ a nije pretpostavljao da ga optuženi vozi bilo gdje drugdje nego roditeljima. Kada je stao pred kuću RČ optuženi je došao za 10 sekundi, a RČ je već čekao pred kućom i govorio kako su njegovo dijete tukli, kako su ga silovali. Rekao mu je da ne treba dolaziti policija, da su oni djeca, da će se pomiriti a da će se po sudovima vući godinama. RČ je izašao iz vozila kada mu je optuženi otvorio vrata i nije bio upišan a njegov otac je uz psovke i uvrede krenuo u smjeru optuženog. Nikakve ozljede nije primijetio na djetetu. TČ je govorila kako su njeno dijete silovali, tukli. Ispred kuće K ĆČ nije izlazio iz vozila. Navodi da je zaposlen kod optuženog. Navodi da je lovac a negira da bi optuženi u bilo kojem trenutku spominjao pušku.

Punomoćnik oštećenog Sandra DKaralić, odvjetnica iz [adresa] izjavila je da stavlja primjedbu na iskaz svjedoka jer ga smatra u cijelosti neistinitim obzirom da se radi o odnosu ovisnosti odnosno radi se o radniku kojemu je poslodavac optuženi.

Zamjenik ODO-a u [adresa], BČ izjavio je da je iskaz svjedoka u suprotnosti sa iskazom djeteta žrtve u dijelu da li se ili nije dijete od straha pomokrilo u gaće, te je u suprotnosti sa iskazom svjedoka JČ u dijelu kada svjedoči o tome tko je dijete pustio iz vozila nakon zaustavljanja ispred kuće obitelji JČ, te sa djetetovim iskazom u dijelu u kojem svjedok svjedoči o sadržaju razgovora preko mobilnog telefona između njega i optuženog.

Branitelj Fran Olujić, odvjetnik iz Zagreba izjavio je u odnosu na primjedbe odnosno prigovore izjavljene na iskaz svjedoka kako su baš svi svjedoci u ovom postupku bili u nekom odnosu sa oštećenikom ili optuženim te bi se u tom slučaju svi mogli smatrati neistinitim i pristranim.

7.9. Svjedok TČ (list spisa 149-150) izjavila je da o događaju od 21. veljače 2021. koji se dogodio u [adresa], R ima saznanja samo na osnovu kazivanju prijatelja njezinog sina koji su bili sa njim tu večer. Jedan od njih je bio SČ, drugog kod kojeg su bili u kući ne pozna. Nakon što je njezin suprug otišao leći "sletio se" niz stubište i rekao joj da zove policiju jer im je SČ javio da je AČ sa svojim sinom utrpao njihovo dijete u auto. Ona je zvala policiju i obavijestila ih o navedenom. Suprug je istrčao van iz kuće, htio je ići u potragu a njoj je stalno ponavljao da zove policiju. Istrčavala je iz kuće i nije znala što da radi. U jednom trenutku pred kuću su došla dva vozila, u prvom se nalazio ZČ, a u drugom AČ sa svojim sinom i njenim sinom koji je sjedio na zadnjem sjedištu. Njen suprug se zaletio prema autu i izvukao CČ koji je bio krvav i pomokren. Čula je kada ga je suprug pitao jesu li te cijelim putem tukli, on je rekao da, a potom je rekao da je optuženi rekao da će nju silovati pred sinom, da će im zapaliti kuću i njih. Kada je izašao iz auta njezin sin je tražio svoj mobitel koji su mu oni uzeli u vožnji. Njezin sin je tada imao 14 godina. Njoj je suprug rekao da vodi dijete u kuću što je ona učinila. Čula ga je kako je urlao i govorio kako mu može tući dijete i kako ga može oteti. Sin optuženog je ranije dolazio njima na rođendan i optuženi poznaje njenog sina. Nakon toga se suprug zaletio u kuću da zove policiju jer im nije bilo jasno zašto policija ne dolazi. Optuženi i ZČ su u međuvremenu otišli. ĆČ je bio u autu na mjestu suvozača i on je dodao mobitel njenom sinu. Nije mogla reći koliko je vremena prošlo od trenutka kada je L njima javio da im je sin otet do trenutka kada su vozila došla pred kuću. Kada je dijete izašlo iz vozila bilo je ispljuvano, izudarano, krvavo, boso, bez jakne, a ocu je rekao da je gledao smrti u oči. Od tada je i ona pod lijekovima.

7.10. Vještak mr. sc. ČČ dr. med. (list spisa 141-142) izjavio je da se sudsko medicinsko vještačenje temelji isključivo na medicinskoj dokumentaciji iz spisa temeljem čega se procjenjuje težina i mehanizam nastanka tjelesnih ozljeda, a liječnik vještak ne vještači temeljem pretpostavki. Uvidom u medicinsku dokumentaciju na ime CČ od 22. veljače 2021. godine su utvrđene dijagnoze nagnječenja glave u području desne očne orbite i donje usne usta. Nagnječenje i oguljotine vrata i prednje trbušne stijenke, te akutna reakcija na stres koja je predmet vještačenja vještaka psihijatra. Na dokumentu povijest bolesti hitnog prijama od 22. 2. 2021. godine stoji : izvana iznad desnog oka palpatorna bolnost, te bolna osjetljivost korijena nosa i donje usne komocijoni sindrom negativna. Palpatorna bolnost desne strane vrata, na vratu i u području ranjivog pojasa više kontuzijskih otisaka. Na povijesti bolesti od 22.2.2021. u čijem potpisu je dr. FČ je opisano na glavi fronto etemprarno desno kontuzijski otisak na vratu s lijeve strane nekoliko površinskih ogrebotina paravertelara muskulatura uredna kao i trbuh na RTG snimkama bez znakova koštanih prijeloma. Termin kontuzijski otisak ne predstavlja ništa, ne popisuje ozljedu, u njenoj suštini može upućivati na zadan udarac koji po definiciji nije oslabio promjene koje se mogu shvatiti kao tjelesna ozljeda u klasičnom smislu. Stoga nagnječenje glave u području desne očne orbite i donje usne su ozljede koje nisu dokazane ni opisane te nisu prihvatljive u sudsko medicinskom smislu. Ono što odgovara tjelesnoj ozljedi su ogrebotine ili oguljotine na vratu, a predstavljaju tjelesnu ozljedu (laka) koje su mogle nastati tangencijalnim povlačenjem nekog brdovitog sredstva po površini kože vrata, a koje može biti rub nokta ili rubovi noktiju, prstiju šake neke druge osobe.

7.11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. ČČ dr. med. od 21. travnja 2021. (list 103-105) utvrđeno je da je ĆČ **.**.2021. zadobio sljedeće ozlijede: nagnječenje lijeve strane prsa, nagnječenje desnog lakta i desne natkoljenice, nagnječenje trbuha. Navedene ozlijede nisu objektivno opisane ni dokazane, te nisu prihvatljive u sudsko-medicinskom smislu. Bol nije kvalifikatorna veličina. Liječnik vještak ne isključuje mogućnost zadobivanja nekih udaraca u navedena područja, pa ako su ista i ostvarena, nisu ostale promjene koje bi se mogle shvatiti kao ozljeda u klasičnom smislu.

7.12. Iz povijesti bolesti hitnog prijema OŽB Vinkovci od 22. veljače 2021. (list 106- 113), utvrđeno je da su u navedenoj ustanovi pregledani ĆČ i RČ.

7.13. Iz izvatka iz prekršajne evidencije (list 6-7) utvrđeno je da je optuženi do sada prekršajno kažnjavan.

7.14. Iz izvadak iz kaznene evidencije od 23. veljače 2021. (list 11) utvrđeno je da optuženi do sada nije osuđivan.

8. Analizirajući i ocjenjujući izvedeni dokazni postupak, sud je našao nesporno utvrđenim i dokazanim da je optuženi AČ počinio terećena mu kaznena djela. Naime, analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti dovodeći sve dokaze u međusobnu vezu sud je našao utvrđenim i dokazanim da je upravo optuženi AČ počinio terećena kaznena djela kažnjiva po članku 136. stavak 3. i članku 139. stavak 3. u svezi članka 51. KZ/11 na način kako je to opisano u izreci presude.

8.1. To proizlazi u prvom redu iz iskaza svjedoka žrtve djeteta RČ, svjedoka mlt. DČ, svjedoka mlt. UČ, svjedoka mlt. ŽČ, svjedoka mlt. OČ, svjedoka JČ, svjedoka TČ, nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. ČČ dr. med., te drugih materijalnih dokaza koje je sud tijekom dokaznog postupka pročitao, a koje u cijelosti drži vjerodostojnim i na koje stranke nisu stavljale primjedbe.

8.2. Za iskaze navedenih svjedoka može se reći, da su istiniti i vjerodostojni, da se međusobno podudaraju, a za nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr. sc. ČČ dr. med. da je dat nepristrano u skladu sa pravilima znanosti i vještine, te ga je sud u cijelosti prihvatio.

9. Ispitani svjedoci SČ i TČ, roditelji žrtve nisu bili nazočni kritičnom događaju i o istom nisu imali neposrednih saznanja o kojima im je kada se smirio ispričao njihov sin. Navedeni svjedoci su iskazali kako su se dva vozila zaustavila pred njihovu kuću, u jednom se nalazio ZČ, a u drugom optuženi AČ, na mjestu suvozača njegov sin ĆČ, a na stražnjem sjedištu žrtva dijete RČ. Navedeni svjedoci su iskazivali u kakvom stanju su zatekli svoga sina navodeći da su prethodne radnje optuženog dovele do toga da je on stisnutog i pokunjenog držanja uplašeno sjedio na sredini klupe glave pognute i spuštene prema naprijed, nije bio obuven u svoje patike, na sebi je imao majicu kratkih rukava bijele boje na kojoj su bili tragovi krvi, a bilo je zimsko razdoblje. Kada je izlazio iz vozila molio je ĆČ da mu da mobilni telefon kojeg je kada mu je on to odobrio i uzeo. Svjedok JČ je naveo da je od sina saznao da se toliko uplašio cijelog događaja da se i pomokrio, čuo je to i vidio nakon što ga je supruga pitala o mokrim hlačama pa je dijete reklo da se pomokrilo tijekom vožnje od straha. Isto tako je doznao da kada je optuženi zaustavio vozilo i kroz prozor razgovarao sa ZČ, da je njegov sin mislio da mu je tu kraj jer je prethodno optuženi nazvao ZČ i rekao mu da ponese pušku, da se nađu, da će ubiti jednoga. Sin im je rekao da ga je optuženi tukao, da je rekao da će mu majku silovati, da će im zapaliti kuću i njih.

10. Iskaz svjedoka ZČ koji je iskazivao da žrtva RČ kada je izašao iz vozila kada mu je optuženi otvorio vrata nije bio "upišan", da optuženi ni u jednom trenutku nije spominjao pušku, da nije pretpostavljao da optuženi žrtvu vozi bilo gdje drugdje nego roditeljima, sud je cijenio neuvjerljivim i suprotnim u postupku provedenim dokazima. Po ocjeni suda svjedok ZČ u ovom postupku očito nastoji ne samo ne teretiti svojim iskazom optuženika čiji je prijatelj i zaposlenik, već mu ovakvim iskazom koji je potpuno suprotan utvrđenjima do kojih je došao sud želi olakšati poziciju u postupku, zbog čega njegov iskaz nije prihvaćen istinitim niti vjerodostojnim.

11. Svjedok žrtva dijete RČ jasno je opisao događaj koji se zbio 21. veljače 2021. u [adresa] kada se sa društvom nalazio u kući ŽČ, gdje su bili još SČ, UČ i njegova bivša djevojka ŠČ. ĆČ je poznavao jer su bili generacija, išli su zajedno u školu ali se nisu družili, čuo je da je on nešto prijetio njegovoj bivšoj djevojci ŠČ, iz toga razloga ga je pozvao da te večeri dođe u kuću kako bi razjasnili situaciju. On je tada došao, njih dvojica se nisu sukobili što je on prvotno mislio nego su razgovarali i pričali. Kada su završili razgovor ĆČ je krenuo van iz kuće, on mu je otvorio vrata i kada se udaljio počeo ih je vrijeđati, psovati majku, on se tada zaletio prema ĆČ, njih dvojica su se počeli tuči i hrvati, nalazili su se na podu ali misli da si tada nisu zadali jedan drugome udarce. U jednom trenutku je vidio vozilo koje se zaustavilo tik do njega, iz njega je izašao otac AČ kojeg je isto poznavao iz viđenja, prišao mu je i zadao mu je više udaraca šakama u glavu nakon čega ga je ugurao na stražnje sjedište vozila. On je sjedio na mjestu vozača, a njegov sin ĆČ na mjestu suvozača. Za vrijeme trajanja vožnje optuženi ga je držao za ovratnik, par puta ga je udario šakom u glavu, ĆČ ga je čupao za kosu i on mu je isto zadavao udarce šakama u glavu. Optuženi mu je uputio više prijetnji te mu je rekao da će ga ubiti, da će mu silovati majku, da će im zapaliti kuću i obitelj. Kada mu je govorio te prijetnje derao se, a ponovio ih je više puta. U jednom trenutku optuženi je rekao svome sinu da nazove ZČ kojega on također poznaje iz viđenja da dođe i da donese pušku, rekao je da je našao jednog i da ga ide ubiti. On je tada znao da ga optuženi ne vozi kući i na cesti prema Jankovačkoj šumi se vozilo u kojem se nalazio mimoišlo sa vozilom ZČ, on je zaustavio svoje vozilo i tada je optuženom rekao da je on sin JČ nakon čega se optuženi uznemirio te ga je odvezao pred njegovu kuću. Misli da je na mjestu suvozača u vozilu ZČ vidio pušku. Nakon telefonskog razgovora kada se uplašio od riječi koje je čuo da ga žele ubiti, pomokrio se u vozilu. Njegov je otac čekao pred kućom jer su mu prijatelji sa kojima je prethodno bio u kući u [adresa] javili što se dogodilo. Dok se nalazio u vozilu imao je kod sebe mobilni telefon sa kojeg je pokušao nazvati policiju i u tom trenutku AČ mu je oduzeo mobilni telefon. Dok su se on i ĆČ ispred kuće hrvali ostale osobe su se nalazile u kući i to su gledale kroz prozor. Vožnja od [adresa] do [adresa] traje oko 5 minuta, a za njega je trajala puno duže zbog situacije u kojoj se nalazio, a optuženi je tom prilikom i brzo vozio. Izašao je iz vozila optuženog na način da mu je tata otvorio vrata. Tada je zatražio da mu se vrati mobitel i ĆČ mu je na njegovo traženje isti vratio.

12. Iskaz svjedoka žrtve potvrdili su svjedoci mlt. DČ, UČ, ŽČ, SČ, u dijelu u kojem su iskazivali o događaju koji se zbio dok su se nalazili u kući i ispred kuće ŽČ. Osim navedenih svjedoka u kući se nalazila i EČ, a posljednji je u kuću došao ĆČ na poziv RČ. Obojica su u kući normalno pričali, pomirili su se, nakon čega su obojica izašli iz kuće, ĆČ je razgovarao na telefon, a iz kuće su potom za njima izašli SČ i UČ. Svjedok DČ i ŽČ su događaj gledali kroz prozor kuće. ĆČ i RČ su se počeli naguravati, a u jednom trenutku vozilo se zaustavilo pored njih iz kojega je izašao AČ, počeo je vikati i psovati, nekoliko puta je udario RČ, dok ga je ĆČ držao za kosu, nakon čega su ga obojica potom vukli na silu u vozilo, on se pokušao otrgnuti ali nije uspio. Stavili su ga na stražnje sjedište, optuženi je sjeo na mjesto vozača, njegov sin ĆČ na mjesto suvozača i krenuli su vozilom u smjeru [adresa]. Svjedok SČ je o navedenom obavijestio oca RČ.

13. U odnosu na navedene okolnosti sud je iskaz svjedoka žrtve RČ prihvatio jer je isti iskazivao jasno, detaljno i dosljedno, a njegov iskaz između ostalog je vezan uz postupanje optuženika kada mu je ograničio slobodu kretanja koji je potvrđen iskazima svjedoka mlt. OČ i UČ koji su o ovoj okolnosti iskazivali isključivo temeljem svojih saznanja o onome što su vidjeli, te u njihovim iskazima nije bilo nikakve proturječnosti. Na taj način sud je u ovom postupku utvrdio da je optuženi oduzeo slobodu kretanja žrtvi RČ uguravši ga na silu u svoje vozilo, uzevši mu mobitel s kojeg bi mogao komunicirati održavajući ga u strahu jer mu je tijekom vožnje zadavao udarce, prijetio njemu i njegovoj obitelji, tražio od prijatelja ZČ da dođe i da sa sobom ponese pušku, a što sve u konkretnom slučaju predstavlja oduzimanje opće slobode kretanja tj. mogućnost izbora mjesta zadržavanja i samog kretanja. Prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske djelo postoji i kad se na drugi način oduzima ili ograničava sloboda kretanja što može biti i na kraće vrijeme u što svakako spada i slučaj kad se nekoga prisili da uđe u nečije vozilo, a on to ne želi. Nesporno je dakle da je žrtvi optuženi na naprijed opisani način onemogućio slobodno kretanje bez pravne osnove, dakle, na protupravan način čime je ostvario sva obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode pri čemu je bio svjestan svoga djela i htio njegovo počinjenje.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. ČČ dr. med. utvrđeno je da je ĆČ **.**.2021. zadobio sljedeće ozlijede: nagnječenje lijeve strane prsa, nagnječenje desnog lakta i desne natkoljenice, nagnječenje trbuha. Navedene ozlijede nisu objektivno opisane ni dokazane, te nisu prihvatljive u sudsko- medicinskom smislu. Ne isključuje mogućnost zadobivanja nekih udaraca u navedena područja, pa ako su ista i ostvarena, nisu ostale promjene koje bi se mogle shvatiti kao ozljeda u klasičnom smislu. Naime, sudski vještak je prilikom davanja iskaza na raspravi izjavio da je uvidom u medicinsku dokumentaciju na ime RČ od 22. veljače 2021. utvrdio sljedeće dijagnoze: nagnječenja glave u području desne očne orbite i donje usne usta, nagnječenje i oguljotine vrata i prednje trbušne stijenke, te akutnu reakciju na stres. Na dokumentu povijest bolesti hitnog prijama od 22. 2. 2021. godine stoji : izvana iznad desnog oka palpatorna bolnost, te bolna osjetljivost korijena nosa i donje usne komocijoni sindrom negativna. Palpatorna bolnost desne strane vrata, na vratu i u području ranjivog pojasa više kontuzijskih otisaka. Stoga nagnječenje glave u području desne očne orbite i donje usne su ozljede koje nisu dokazane ni opisane, te nisu prihvatljive u sudsko medicinskom smislu. Ono što odgovara tjelesnoj ozljedi su ogrebotine ili oguljotine na vratu, a predstavljaju tjelesnu ozljedu (laka) koje su mogle nastati tangencijalnim povlačenjem nekog brdovitog sredstva po površini kože vrata, a koje može biti rub nokta ili rubovi noktiju, prstiju šake neke druge osobe.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je optuženi svojim radnjama ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 136. stavak 3. i članka 139. stavak 3. KZ/11 jer je drugome, u ovom slučaju žrtvi djetetu RČ rođenom **.**.2006. protupravno na drugi način ograničio slobodu kretanja, te mu je ozbiljno prijetio da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti.

16. Tvrdnje optuženog ĆČ da je vidio šest osoba sa palicama kako tuku njegovo dijete, kako je palo na tlo i kako ga tih šest osoba tuku letvama, da je nazvao prijatelja iz [adresa] kako bi ga on odveo kod žrtvina oca, da nije ZČ u telefonskom razgovoru rekao da ponese pušku, da je uhvatio jednoga koji se tukao, da će ga ubiti, da žrtvi djetetu RČ nije ograničio kretanje na način da ga je zatvorio, zaključao, vezao, da ga tijekom vožnje nije udario, da mu ni u jednom trenutku nije prijetio nisu prihvatljive, te ih je sud u potpunosti cijenio neistinitim, usmjerenim ka izbjegavanju kaznene odgovornosti optuženog. Navedene tvrdnje su u prvom redu u suprotnosti sa iskazom žrtve djeteta RČ, te nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. ČČ dr. med. koji je u nalazu i mišljenju jasno naveo da je ĆČ **.**.2021. zadobio ozljede koje nisu objektivno opisane ni dokazane, te nisu prihvatljive u sudsko medicinskom smislu, iz čega proizlazi da je optuženi neistinito iskazivao u pogledu navedenog. Isto tako je nejasan, neživotan i nelogičan iskaz optuženog u dijelu u kojem je naveo da je nazvao svoga prijatelja iz [adresa] kako bi ga on odveo kod žrtvina oca u namjeri da mu kaže što mu dijete radi kada ni on sam nije znao tko je osoba koju je ugurao u svoje vozilo. Očito da je takvim iskazom optuženi želio skriti pravu istinu zbog čega je ustvari zvao svoga prijatelja želeći uplašiti žrtvu govoreći mu da dođe i da sa sobom ponese pušku.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka na nedvojben način je utvrđeno, da je optuženi kritičnoga dana u [adresa] nakon što je žrtvu dijete RČ rođenog **.**.2006. spriječio da nastavi fizički nasrtati na njegovog sina ĆČ rođenog **.**.2005. zadao udarce zatvorenom šakom u glavu te mu protivno njegovoj volji, hvatanjem i guranjem u smjeru svoga vozila rekao da uđe unutra i da ide u zatvor pri čemu dijete iz straha nije pružalo otpor, ugurao ga na stražnje sjedalo vozila, zatvorio i zaključao vrata, sjeo na mjesto vozača, a njegov sin ĆČ na mjesto suvozača s ciljem ozbiljnog zastrašivanja djeteta žrtve RČ rekao "zovi A da donese pušku da ga ubijemo", za vrijeme vožnje se okretao prema djetetu RČ, zadavao mu udarce po glavi i tijelu, svoj mobilni telefon dao sinu ĆČ rekavši mu da zove ZČ da donesu pušku da ga ubiju, a tijekom telefonskog razgovora sa istim rekao mu da donese pušku, da će ga ubiti, rekao da će silovati njegovu majku pred njim, zapaliti mu kuću i obitelj i njega živoga, upravljajući vozilom kroz [adresa], te nastavio voziti u smjeru Jankovačke šume prije koje je uočio vozilo ZČ, zaustavio svoje vozilo i kroz otvoren prozor razgovarao sa istim, a što je kod djeteta RČ izazvalo strah i uznemirenost, uslijed čega se i pomokrilo u vozilu, a kada je ZČ vidio dijete na stražnjem sjedištu rekao da je to sin JČ, okrenuo vozilo u suprotnom smjeru od onoga u kojem se kretao, došao pred djetetovu kuću u [adresa] kada je dijete RČ, nakon što mu je vrata otvorio otac, izašao iz vozila.

18. Zbog obrazloženog u radnjama optuženog je utvrđeno da je počinio kazneno djelo iz članka 136. stavak 3. i članka 139. stavak 3. KZ/11. Nakon proglašenja krivim, temeljem članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem odredbe članka 56. stavak 3. KZ/11 primijenjena je uvjetna osuda, na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženi u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i to obzirom na težinu djela te stupanj povrede zaštićenog dobra kao i individualne okolnosti na strani optuženog kod kojeg ipak pretežu olakotne okolnosti. Radi se o kaznama koje su zakonski minimum za navedena kaznena djela, a koje kazne su prema stavu ovoga suda primjerene težini djela i osobi optuženog. U odnosu na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine sud smatra da će se samo tako utvrđenom kaznom odnosno jedinstvenom kaznom u trajanju od 1 (jedne) godine, a koja je uvjetovana rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine obzirom na sve navedene okolnosti postići svrha kažnjavanja, tj. uputiti prijekor optuženom za počinjena djela te utjecati kako na optuženog tako i na druge osobe da ne čine ista ili druga kaznena djela. Rok provjeravanja od 3 (tri) godine je dovoljan da se optuženi suzdrži od činjenja kaznenih djela jer će se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora izvršiti. Ovakvom sankcijom će se optuženom uputiti prijekor za počinjena kaznena djela, te utjecati kako na optuženog tako i na druge osobe da ne čine ista ili druga kaznena djela.

19. Sud je primijenio odredbu članka 51. stavak 1. KZ/11 budući je optuženi s više radnji počinio više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi za svako kazneno djelo mu je utvrdio kaznu, a zatim je na temelju ocjene njegove ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti osudio ga na jedinstvenu kaznu.

20. Kod odlučivanja o kaznenoj sankciji kod optuženog, cijenjene su okolnosti, koje utječu da kazna bude lakša ili teža (kako olakotne tako i otegotne okolnosti).

20.1. Od olakotnih okolnosti na strani optuženog sud je cijenio što je obiteljski čovjek, otac troje djece, što do sada nije osuđivan.

20.2. Otegotnih okolnosti na strani optuženog sud nije utvrdio.

21. Upravo će se izrečenom uvjetnom osudom optuženom, u okviru opće svrhe izricanja kazneno-pravnih sankcija, postići svrha kažnjavanja, te se izrečena uvjetna osuda ukazuje kao potpuno primjerena stupnju krivnje optuženog, samoj težini počinjenih djela, ispoljenoj kriminalnoj količini optuženog, kojom će se odgojno djelovati na optuženog i spriječiti ga da ubuduće ne čini kaznena djela, a time će se postići opća svrha kazni tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak, kao i jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava kako je to propisano u članku 41 KZ/11.

22. Sud je odbio prijedlog branitelja Frana Olujića odvjetnika iz Zagreba sa rasprave od 28. studenog 2024. za ispitivanjem svjedoka mlt. DČ, svjedoka mlt. UČ, svjedoka mlt. ŽČ, svjedoka mlt. OČ budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, a predloženi svjedoci su ispitani o događaju koji je prethodio počinjenju kaznenog djela, odnosno bili su ispitani vezano za kazneno djelo samo u dijelu dolaska optuženog na mjesto događaja, kao i načina ulaska žrtve u vozilo. Navedeni svjedoci su ispitani pred sucem istrage u prisutnosti optuženika i branitelja koji su im mogli postavljati pitanja, a ne postoje nove okolnosti na koje bi isti eventualno trebali biti saslušani. Ovaj prijedlog sud smatra usmjerenim ka odugovlačenju ovog kaznenog postupka.

23. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom AČ je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme lišenja slobode po policijskim službenicima u trajanju od 1 (jednog) dana 23. veljače 2021. budući se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora i novčanu kaznu.

24. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 žrtva RČ je za ostvarivanje imovinsko pravnog zahtjeva upućen u parnicu, budući je punomoćnik žrtve IČ, odvjetnik iz [adresa] na raspravi 28. travnja 2025. izjavio da sud žrtvu za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva uputi u parnicu.

25. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženi je dužan platiti ovome sudu na ime troškova kaznenog postupka iznos od 3,60 eura na ime troškova svjedoka (pristup svjedoka ĆČ na nejavno dokazno ročište 16. travnja 2021. na relaciji [adresa]), iznos od 109,57 eura na ime troškova pristupa vještaka mr. sc. ČČ dr. med. na raspravu 20. lipnja 2023. i paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura koju svotu je sud utvrdio imajući u vidu složenost i trajanje ovog kaznenog postupka, kao i materijalne prilike optuženog, činjenicu da je zaposlen i da ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od oko 1.200,00 eura.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru, 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća za

mladež:

Branka Soldo

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u 5 (pet) primjeraka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.

Dostaviti:

1. ODO Vukovar, na broj: KOz-DO-9/2022-1

2. Optuženi AČ, [adresa]

3. Branitelj Fran Olujić, odvjetnik iz Zagreba

4. Žrtva RČ, Đ, [adresa]

5. Punomoćnik IČ, odvjetnik iz [adresa]

6. Spis suda