REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-837/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja SĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Republika Hrvatska, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 3. lipnja 2025., dana 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj SĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao: d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 2977 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], upravo nekretnine prikazane na skici izmjere ing. Gorana Kukavice od dana 13.03.2025. i omeđene crtom koja spaja točke A-B-C- D-E-A na toj skici, koja skica čini sastavni dio ovopredmetnog Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke vještaka Gorana Kukavice od dana 13.03.2025., sastavni dio ovog spisa i ove presude, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten, temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi nadležnog suda, uz istodobno brisanje svih prava tuženice upisanih u zemljišnoj knjizi u pogledu te nekretnine, a što je tuženica dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 24. srpnja 2024., tužitelj je naveo da je izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao: d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 2977 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], upravo nekretnine prikazane na skici Gorana Kukavice od dana 11.05.2024. i omeđene crtom koja spaja točke A-B-C-D-E- A na toj skici. Ističe da je dio predmetne nekretnine njegova „starina„ i bila je vlasništvo tužiteljevog djeda SĆ pok. Ivana, koga su, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom, broj:O-60/78 od dana 09.04.1978. i isprava tog rješenja Općinskog suda u Imotskom, broj:O-67/78 od dana 30.06.1980., naslijedili tužiteljevi stričevi KĆ, SĆ, NĆ, HĆ, te tužiteljev otac AĆ. Potonji su izvršili diobu nekretnina te je opisani dio nekretnine iz točke 1. tužbe pripao tužiteljevom ocu AĆ koji je taj dio darovao tužitelju.

Drugi dio predmetne nekretnine tužiteljev otac AĆ kupio je od IĆ, koji je taj dio, kao legat, dobio po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom, broj:O-395/00 od dana 16.01.2001., i koji dio nosi naziv „ S parat“.

1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je u spis dostavio zk izvatke u odnosu na predmetne nekretnine, skicu izmjere Gorana Kukavice od 11. svibnja 2024., rješenje o nasljeđivanju iza pok. JĆ, rješenje o nasljeđivanju iza pok. SĆ i ispravak istoga.

1.2. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) koje se 27. lipnja 2024. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da osim puke tvrdnje o stečenom pravu vlasništva predmetne nekretnine, tužitelj ne navodi i ničim ne dokazuje pravno relevantne činjenice i to, kada su, ako jesu, njegovi pravni prednici stupili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta njihovog posjeda, postoji li kontinuitet posjeda, kako se koristila predmetna nekretnina, je li vlast prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini trajala kroz zakonom propisano vrijeme, dakle, tužitelj nije dokazao da je posjedujući predmetnu nekretninu osobno i putem pravnih prednika kroz potrebno vremensko razdoblje temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva te nekretnine, kako to neutemeljeno tvrdi u tužbi, pa tuženik osporava tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao tužitelj je u spis dostavio zk izvatke u odnosu na predmetne nekretnine (listovi 6-9 spisa), skicu izmjere Gorana Kukavice od 11. svibnja 2024. (list 5 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. JĆ (listovi 10-11 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. SĆ i ispravak istoga (listovi 12-13 spisa), obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Gorana Kukavice, saslušani su svjedoci IĆ, ĆĆ, ŠĆ i SĆA (listovi 24-30 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Gorana Kukavice zaprimljenog 13. ožujka 2025., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju (listovi 33-42 spisa).

5. Prema pisanom nalazu i mišljenju Gorana Kukavice, sudskog vještaka za geodeziju, utvrđeno je da je predmetna nekretnina kuća u izgradnji s pomoćnom zgradom i većim dvorišnim prostorom u [adresa] ([adresa])

Opis granica :

- SA SJEVERA: E-D-C (PRILOG 1) - dijelom suhozid, a u ostatku novopostavljene oznake međe

postavljene u pravcu okapnica na pomoćnom objektu

- SA ISTOKA: B-C (PRILOG 1) - suhozid

- SA JUGA: B-A (PRILOG 1) - novosagrađeni suhozid „škarpa“

- SA ZAPADA: A-E (PRILOG 1) - betonski zid i suhozid uz makadamski prilazni put.

6. Nije sporno da su u zemljišnoj knjizi zk odjela u Imotskom, a prema izvacima iz zemljišne knjige kao vlasnik upisana Republika Hrvatska.

7. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim tvrdi da je vlasništvo nekretnine stekao dijelom nasljeđivanjem, a dijelom kupoprodajom, odnosno u konačnici i dosjelošću kvalificiranim kontinuiranim posjedovanjem osobno i putem svojih pravnih prednika za vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, nesporna je pasivna legitimacija tužene RH u ovoj pravnoj stvari koja se temelji na činjenici da je ista upisana kao vlasnica nekretnina koje su predmetom ovog postupka.

8. U pravu je tuženik kada navodi da iz isprava priloženih uz tužbu ne proizlaze osnovani tužbeni zahtjevi, barem ne u cjelini.

9. Međutim, sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta te saslušanjem naprijed navedenih svjedoka.

9.1. Saslušani svjedoci u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužiteljice da su nekretnine koje su predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta od pamtivijeka bile u posjedu prednika tužiteljice kao i same tužiteljice. Po iskazima svjedoka prednike tužiteljice kao i tužiteljicu u načinu posjedovanja i korištenja nekretninom nije nitko nikada ometao pri manifestiranju vlasničkih prava na nekretnini.

9.2.Svjedoci su posebno naveli da su prednici tužitelja u posjedu nekretnina u granicama pokazanim na licu mjesta od vremena kada oni to mogu pamtiti. Dakle, prema saznanjima svjedoka, koji žive u blizini predmetnih nekretnina, predmetne nekretnine predstavljaju starinu obitelji tužitelja.

9.3. Iz iskaza svjedoka IĆ, osobe koja je prodala i mijenjala nekretnine s ocem tužitelja, između ostalog i dio predmetne, proizlazi da su navodi tužbe točni, da se radi o dijelu predmetne nekretnine koja je sada vlasništvo tužitelja, a prije toga da je bila vlasništvo obitelji svjedoka. Potvrdio je da je "ostatak" predmetne nekretnine od davnina u posjedu obitelji tužitelja kao i da su tužiteljev otac i njegova braća bili u dobrim odnosima, da su se podijelili oko obiteljske imovine. Nije na predmetnoj nekretnini viđao lugare. Ostali svjedoci su potvrdili iskaz IĆ kao istinit.

10. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

11. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda. Nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine, a svakako prije 1950. godine.

12. Pozivajući se na osnovu stjecanja vlasništva dosjelošću, a s obzirom na vrijeme posjeda sporne nekretnine sukladno članku 388. stavak 2. ZV-a u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi je li tužitelj ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastupila dosjelost.

12.1. Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke.

13. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine znatno ranije od 17. studenog 1959. Dakle, na temelju članka 153. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

14. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

15. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao predmetnu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo predmetnih nekretnina neprekidnim posjedovanjem iste unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

16. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca pok. AĆ, a ovaj dijelom nasljeđivanjem svog oca. Pok. SĆ, a dijelom kupoprodajom od IĆ, odnosno u konačnici i dosjelošću kvalificiranim kontinuiranim posjedovanjem osobno i putem svojih pravnih prednika za vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću. Svakako, utvrđeno je da predmetna nekretnina predstavljaju starinu obitelji tužitelja i dijelom starinu prodavatelja IĆ.

17. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao

Imotski, 4. lipnja 2025.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Ivan Ćosić, Imotski

2. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj