REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-7282/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice SZH (ranije S) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Mario Poljak, odvjetnik u Zagrebu, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2025. u prisutnosti obiju parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici 36.299.69 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8.2.2019. do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva za isplatu 149,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8.2.2019. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak od 13.292,81 eura sa zateznom kamatom od 5.6.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je, tvrdeći da joj tuženik duguje za neplaćene odvjetničke usluge, podnijela tužbu protiv tuženika tražeći konačno postavljenim zahtjevom isplatu 274.625,00 kn, sada 36.449,00 eura na ime honorara za zastupanje tuženika u postupcima koji su se vodili pred ovim sudom pod brojevima P-4049/12, P-4439/13, P-4440/13, Ovrpl-3595/13, pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem KO-1489/13 i za sedamdeset razgovora s tuženikom u zatvoru.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava zahtjev tužiteljice tvrdeći da joj je u razdoblju od prosinca 2013. do ožujka 2014. isplatio ukupno 43.600,00 kn, navodeći pojedinačno isplaćene iznose i datume isplata, da joj je isplatio 37.000,00 kn "za Grad Zagreb" te da joj je početkom 2013. pozajmio 20.000,00 kn, koji je iznos tužiteljica "odradila kroz rasprave". Tvrdi da je tužiteljicu upoznao preko prijatelja KZ, da je ona bila na početku karijere, spremna raditi ispod 50% odvjetničke tarife, da mu tužiteljica nije izdavala račune jer joj je račun bio blokiran, radi čega joj je tuženik plaćao u gotovini, za što nije dobivao nikakve priznanice. Predlaže da tužiteljica dostavi račune i dokaze o izvršenim radnjama, i to po "skontnoj tarifi" i da se „računi svedu na nulu“.

3. Tijekom postupka sud je pročitao spise ovog suda P-4049/12, P-4439/13, P-4440/13, P-6345/18, spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-1489/13, spis Općinskog suda u Novom Zagrebu Pu Ovr-20795/15 (ranije spis ovog suda Ovrpl-3595/13), tužiteljičin izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na dan 31.12.2018., kopije podnesaka i raspravih zapisnika iz predmeta koji su se pred ovim sudom vodili pod brojevima P-4049/12, P-4439/13, P- 4440/13, Ovrpl-3595/13, pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem KO- 1489/13, podatke Uprave za zatvorski sustav Zatvora u Zagrebu od 23.9.2014. i drugu dokumentaciju u spisu, saslušao tužiteljicu i tuženika, svjedoke KZ i PZ. Ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice osnovan.

4. Tužiteljica u ovom postupku traži isplatu honorara za zastupanje u postupcima koji su se pred ovim sudom vodili pod brojevima P-4049/12 (10.000,00 kn/ 1.327,23 eura), P- 4439/13 (150.000,00 kn/ 19.908,42 eura), P-4440/13 (50.000,00 kn/ 6.636,14 eura), Ovrpl- 3595/13 (3.625,00 kn/ 481,12 eura), pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu Ko- 1489/13 (26.000,00 kn/ 3.450,79 eura) i za 70 razgovora obavljenih s tuženikom kao okrivljenikom u Zatvoru u Zagrebu (35.000,00 kn/ 4.645,30 eura).

5. Tuženik ne osporava da ga je tužiteljica zastupala u gore navedenim postupcima niti osporava da je obavila radnje za koje zahtijeva isplatu. Sporna je visina zahtjeva tužiteljice zbog tvrdnje tuženika da je za obavljanje odvjetničke usluge tužiteljici platio (iz prijedloga da se „računi svedu na nulu“ sud zaključuje kako tuženik tvrdi da je tužiteljici honorar u cijelosti isplatio). Saslušan na ročištu 28.5.2025. tuženik je ustvrdio da je nesporna visina duga od 6.000,00 eura.

6. Ovaj je sud 12.3.2024. donio presudu kojom je usvojio zahtjev tužiteljice za isplatu 36.299,69 eura, a odbio dio zahtjeva za isplatu 149,31 eura.

7. Županijski sud u Splitu rješenjem Gž-1563/2024 ukinuo je presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer nije utvrđeno stvarno stanje u pogledu ukupnog dugovanja tuženika zbog toga što ovaj sud bez obrazloženja nije (po prijedlogu tužiteljice) priklopio spise u kojima su obavljene utužene odvjetničke radnje. Osim toga, drugostupanjski sud je naložio ovom sudu da sasluša tuženika jer je u prethodnoj fazi postupka nakon njegova dva neopravdana nepristupa, olako odustao.

8. Iako među strankama nije sporno da je tužiteljica za tuženika obavila odvjetničke radnje za koje potražuje nagradu, kao i da je dostavila kopije podnesaka, raspravnih zapisnika i potvrde Uprave za zatvorski sustav Zatvora u Zagrebu od 24.9.2014. iz kojih se ovo može utvrditi sud je, postupajući po uputu Županijskog suda u Splitu, sve spise u kojima su obavljene ove parnične radnje i priklopio.

9. Pregledom priklopljenih spis sud je utvrdio da su preslike dokaza o obavljenim radnjama za koje traži isplatu honorara (list 191-192, 184, 180 -183, 185-186, 15-29, 30-36, 268-269) identične s izvornicima u spisima.

10. Iz isprava dostavljenih u spis i priklopljenih spisa sud je utvrdio da je tužiteljica zastupala tuženika u svakome od navedenih postupaka:

11. U postupku pred ovim sudom P-4049/12, u predmetu tužitelja FZ protiv tuženika, radi isplate (VPS 156.000,00 kn) tužiteljica je, zastupajući tuženika:

- 11.9.2013. sastavila odgovor na tužbu, a 21.3.2014. obrazloženi podnesak (list 191- 192, 184 spisa), za što joj pripada nagrada po tbr 8/1 – po 2.500,00 kn

- 19.3.2014. i 8.5.2014. tuženika je zastupala na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (list 180-183, 185-186 spisa), za što joj pripada nagrada po tbr 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno po 2.500,00 kn, ukupno 10.000,00 kn, sada 1.327,23 eura.

12. U postupku pred ovim sudom P-4439/13 (list 15-29 spisa), u predmetu tužiteljice KZH protiv tuženika, radi isplate (VPS 2.000.000,00 kn) tužiteljica je, zastupajući tuženika:

- sastavila 11.9.2013. odgovor na tužbu, obrazložene podneske od 13.12.2013., 11.6.2014., za što joj pripada nagrada po tbr 8/1 – po 20.000,00 kn

- zastupala tužitelja na ročištima 10.12.2014. povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, za što joj pripada nagrada po tbr 9/3, odnosno 10.000,00 kn

- zastupala tuženika na ročištima 18.1.2016., 2.2.2016. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što joj pripada nagrada po tbr 9/1, konkretno po 20.000,00 kn

- sastavila dva odgovora na (dvije) žalbe, i to 7.10.2016. i 12.12.2016., za što joj pripada nagrada po tbr 10/4, odnosno po 20.000,00 kn, ukupno 150.000,00 kn, sada 19.908,42 eura.

13. U postupku pred ovim sudom P-4440/13 (list 30-35), u predmetu tužiteljice KZH protiv tuženika, radi isplate (VPS 2.000.000,00 kn) tužiteljica je, zastupajući tuženika:

- sastavila 12.8.2013. odgovor na tužbu, a 14.1.2014. obrazloženi podnesak, za što joj pripada nagrada po tbr 8/1, konkretno po 20.000,00 kn

- zastupala tuženika na ročištu 12.4.2016., za što potražuje nagradu po tbr 9/2 (iako bi joj, s obzirom da su se stranke upustile u raspravljanje i predlagale dokaze, pripadalo i pravo na punu nagradu, po tbr 9/1), dakle konkretno po tbr 9/2 iznos od 10.000,00 kn, ukupno 50.000,00 kn, sada 6.636,14 eura.

14. U postupku pred ovim sudom Ovrpl-3595/13 (sada spis Općinskog suda u Novom Zagrebu Pu Ovr-20795/15) u predmetu tužitelja ĐZ protiv tuženika, radi ovrhe (VPS 230.000,00 kn) tužiteljica je, zastupajući tuženika:

- podnijela 13.8.2013. prijedlog za povrat u prijašnje stanje (list 36), za što joj pripada nagrada po tbr 8/2, konkretno 2.500,00 kn, sada 331,81 euro.

15. U postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu KO-1489/13, u postupku za koji se tuženik teretio po čl. 243.st.2. Kaznenog zakona za djelo za koje je propisana kazna zatvora od 1 do 8 godina, tužiteljica je tuženika zastupala na raspravama:

- 16.9.2013., koja je trajala od 9.00 do 9.50, pa po tbr 4/2 ima pravo na nagradu od 3.000,00 kn

- 23.9.2013., koja je trajala od 12.00 do 14.24 pa po tbr 4/2 ima pravo na nagradu od 4.000,00 kn

- 24.9.2013. koja je trajala od 9.30 do 11.15 pa po tbr 4/2 ima pravo na nagradu od 3.500,00 kn

- 11.10.2013. koja je trajala od 12.00 do 13.17 pa po tbr 4/2 ima pravo na nagradu od 3.500,00 kn

- 29.10.2013. koja je trajala od 12.00 do 14.30 pa po tbr 4/2 ima pravo na nagradu od 4.000,00 kn

- 6.11.2013. koja je trajala od 12.30 do 14.40 pa po tbr 4/2 ima pravo na nagradu od 3.500,00 kn

- sastavila odgovor na žalbu za što joj pripada nagrada od 1.500,00 kn po tbr 5/2

- zastupala tuženika na sjednici pred drugostupanjskim sudom od 25.2.2014., za što po tbr 4/2 ima pravo na nagradu od 3.750,00 kn, no ona traži 3.000,00 kn. Ukupno joj, dakle, pripada pravo na nagradu od 26.000,00 kn, sada 3.450,79 eura.

16. Iz potvrde o podacima podatke Uprave za zatvorski sustav Zatvora u Zagrebu (list 268-269 spisa) od 23.9.2014. sud je utvrdio da je tužiteljica obavila s tuženikom 70 razgovora u pritvoru/zatvoru, za što joj po tbr 4/5 pripada pravo na nagradu od po 500,00 kn, ili ukupno 35.000,00 kn/ 4.645,30 eura.

17. Prema tome, tužiteljica prema tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN142/12, 103/14, 118/14, 107/15) ima pravo na honorar za zastupanje u gore navedenim postupcima od ukupno 273.500,00 kn ili 36.299.69 eura. Iz dostavljenih analiziranih isprava za ovaj sud nema sumnje da je sve utužene radnje tužiteljica za tuženika i obavila, pa joj pripada nagrada po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Tuženik je u odgovoru na tužbu ustvrdio da je tužiteljici u razdoblju od prosinca 2013. do ožujka 2014. isplatio ukupno 43.600,00 kn, navodeći pojedinačno isplaćene iznose i datume isplata (list 6 spisa), da joj je isplatio 37.000,00 kn "za Grad Zagreb" te da joj je početkom 2013. pozajmio 20.000,00 kn, koji je iznos tužiteljica "odradila kroz rasprave".

19. U svom iskazu 28.5.2025. tuženik je, upitan za zajam na koji se pozivao u odgovoru na tužbu naveo da je tužiteljici pozajmio ne 20.000,00 kn, već 5.000,00 eura, da je tužiteljica od Grada Zagreba trebala isposlovati ugovor za ugostiteljski objekt i uzela novac, ali da od toga nije bilo ništa. I nakon ponovljenog pitanja, ostalo je nejasno je li riječ o zajmu ili isplati honorara. S druge strane, tužiteljica je osporila da je primila 37.000,00 kn za Grad Zagreb, kao i da je od tuženika uzela zajam, koji da je odrađivala kroz rasprave. Sve i da je primila novac za trećega (Grad Zagreb) nejasno je kakve bi to veze imalo s njezinim honorarom.

20. Što se tiče tvrdnje o zajmu, za ukazati je da tuženik nedosljedno navodi i iznos zajma, a da nikakav konkretniji dokaz osim proturječnih i nejasnih tvrdnji u svom iskazu nije predložio. Zato sud ove njegove tvrdnje nije prihvatio (čl. 221.a ZPP-a).

21. Osnovanost tuženikove tvrdnje da je s tužiteljicom dogovorio da će ga zastupati po cijeni nižoj od one propisane tarifom, sud je utvrđivao izvođenjem svih predloženih dokaza (osim saslušanja tuženika, iz ranije obrazloženog razloga). Tužiteljica je osporila ovaj navod tuženika.

22. Svjedok KZ u svom je iskazu govorio neodređeno o tome kako je tužiteljica govorila "da će biti jeftinija od drugih", tuženik je u odgovoru na tužbu ustvrdio da je tužiteljica rekla da je voljna raditi ispod 50% odvjetničke tarife, a svjedok PZ samo je potvrdila da je od tuženika čula za zastupanje u pola tarife. Sve i da su svi ovi navodi točni, primjećuje se da nema tvrdnji o tome da su stranke zaista postigle dogovor o zastupanju ispod tarife, a izostaje i konkretan podatak o navodno dogovorenoj visini honorara za zastupanje. Kako je tužiteljica jasno otklonila postojanje ikakvog razgovora o tome, a kamoli dogovora, a tuženik nije ponudio niti jasnu i konkretnu tvrdnju niti odgovarajući dokaz na ovu okolnost, sud je utvrdio da je i ova tuženikova tvrdnja neosnovana i da tužiteljici pripada pravo na nagradu prema odvjetničkoj tarifi.

23. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužiteljici na ime honorara isplatio iznos koji, zbrojen od strane suda, daje 43.600,00 kn. Tužiteljica nije osporila da je primila navedene iznose, tvrdeći da nije bila riječ o plaćanjima odvjetničkih usluga koje su predmet postupka, već plaćanju drugih radnji koje je poduzela u zastupanju trgovačkog društva Nicolosa d.o.o., Opaco d.o.o., Siccus d.o.o., Zaštitu Janjik d.o.o. i druge poslove koje je tužiteljica izvršila za tuženike i članove njegove obitelji.

24. Iz dokumentacije koju je tužiteljica dostavila u spis sud je utvrdio da je tužiteljica uistinu, i to u razdoblju od 2012. do 2015. zastupala navedena trgovačka društva. Zato sud nije povjerovao svjedokinji PZ, koja se nije mogla sjetiti niti je li tužiteljica zastupala njezinog sina, majku niti spomenuta trgovačka društva. Ova je svjedokinja samo potvrdila tvrdnje tuženika da je tužiteljici povremeno, prema dogovoru, odnosno nalogu, za vrijeme dok je on bio u zatvoru, predavala novac na ruke. Međutim, tužiteljica nije negirala primitak novca, već tvrdnju da se to odnosilo na zastupanje tuženika u postupcima radi kojih se vodi ovaj spor, tvrdeći da je bila riječ o zastupanju ranije navedenih pravnih osoba.

25. Iz dokumentacije koju je tužiteljica dostavila u spis proizlazi da je u razdoblju od 2012. do 2015. zastupala društvo Nicolosa d.o.o., čiji je zz supruga tuženika, svjedokinja PZ, njezinu majku OZ, NZ, Siccus d.o.o., Zaštitu Janjik d.o.o., Opaco d.o.o. (čiji je jedini član upravo tuženik), i to u parničnim, kaznenim, upravnim postupcima, sastavljala ugovore, izjave o osnivanju društva.

26. Riječ je o dokumentaciji koja se ne odnosi na odvjetničke radnje koje su predmet ovog spora, već o ispravama kojima tužiteljica dokazuje da je obavljala odvjetničke radnje i za druge pravne i fizičke osobe koje su na neki način povezane s tuženikom i da su plaćanja koja je tuženik (također nesporno) vršio, bila plaćanja tih odvjetničkih usluga, a ne onih koja su predmet ovog spora. Drugim riječima, tužiteljica tvrdi da su se uplate tuženika koje ne osporava odnosile na njezine odvjetničke usluge u drugim postupcima, a ovom dokumentacijom dokazuje njihovo postojanje. Iz ove dokumentacije po ocjeni suda proizlazi, naime, da je tužiteljica zastupala društvo Nicolosa d.o.o., čiji je zz supruga tuženika, svjedokinja PZ, njezinu majku OZ, NZ, Siccus d.o.o., Zaštitu Janjik d.o.o., Opaco d.o.o. (čiji je jedini član upravo tuženik), i to u parničnim, kaznenim, upravnim postupcima, sastavljala ugovore, izjave o osnivanju društva. Tuženik je radi utvrđivanja činjenice plaćanja utuženih usluga predložio saslušanje svjedoka LZ i KZ iz kojih sud nije mogao utvrditi ono što tuženik tvrdi, a nije to utvrdio niti nakon što je saslušao tuženika, koji u tom pravcu nije iznio konkretnije tvrdnje. Također za sve ove tvrdnje nije dostavio niti u zakonskom roku predložio druge dokaze, što je bio dužan učiniti po čl. 7. i 219. ZPP-a.

27. Konačno, tuženik je u svom iskazu 28.5.2025. naveo kako je iznos duga od 6.000,00 eura nesporan, kao što je nesporno i da niti taj iznos nije tužiteljici isplatio. Ova tvrdnja odstupa od njegovih tvrdnji tijekom postupka, u kojima se pozivao na plaćanja koja nije dokazao i dokaze koje nije dostavio i predlagao da se računi „svedu na nulu“. Tuženikove su tvrdnje tijekom postupka nekonkretne i nedosljedne i sud ih nije mogao prihvatiti.

28. Tužiteljica je dokazala da je za tuženika obavila odvjetničke radnje za koje je honorar predmet spora, a tuženik nije dokazao da ih je platio.

29. Uzevši u obzir sve navedeno, iskaze svjedoka PZ, koja se osim činjenice da je predavala neki novac nije mogla sjetiti niti jedne relevantne činjenice i svjedoka KZ koji o pitanjima plaćanja honorara nije imao nikakvih neposrednih saznanja, izostanak drugih konkretnijih dokaza koji bi tvrdnje tuženika o plaćanju konkretno povezale s utuženim obvezama, sud je utvrdio da tuženik, na kojem je bio teret dokazivanja tvrdnje da je utužene usluge platio makar i djelomično (čl. 7. i 219. ZPP-a), to nije učinio. Zato je, utvrdivši osnovanost i visinu zahtjeva tužiteljice odlučio kao u izreci.

30. Prijedlog tuženika s ročišta 28.5.2025. da se ponovno sasluša svjedok EZ na okolnost razgovora o iznosima koji bi se plaćali za odvjetničke usluge sud je odbio jer za ponovno izvođenje tog dokaza nije bilo razloga: ni iz čega ne proizlazi, niti nakon iskaza tuženika i (ponovno) tužiteljice da je situacija kompleksnija nego što se činila. S druge strane, iskaz svjedoka KZ, koji je ustvrdio da nikada nije bio prisutan razgovorima parničnih stranaka vezanim uz plaćanje niti plaćanjima, vrlo je određen i jasan.

31. Sud je odbio i prijedlog tuženika da od poslovne banke tužiteljice zatraži stanje njezinog poslovnog računa u vrijeme suradnje parničnih stranaka kako bi se utvrdilo je li taj račun bio blokiran ili nije jer je ovo neodlučno: tuženik je tvrdio da je zbog blokade računa tužiteljice vršio plaćanje tužiteljici na ruke, a tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da je, osim na račun, od tuženika primala isplate i u gotovini.

32. Odbijen je i prijedlog tuženika da mu se dodijeli rok za dostavu popisa o tome za koje je radnje, kada i u kojem iznosu tužiteljici platio honorar. Prije svega, tuženik je za dostavu dokaza na koje se pozvao u odgovoru na tužbu prekludiran po čl. 299. st. 3. ZPP-a. Osim toga, podsjeća se da je tuženik isti prijedlog iznio i na ročištu 16.1.2024. , odnosno ranije tijekom postupka, no dokaz nije niti pokušao dostaviti. Ovaj je prijedlog po ocjeni suda svakako usmjeren samo na odugovlačenje postupka pa ga je već i zbog toga trebalo odbiti.

33. Na temelju svega navedenog utvrđeno je da tužiteljici pripada nagrada za izvršene usluge od 273.500,00 kn, odnosno 36.299,69 eura i taj je iznos tužiteljici dosuđen sa zateznom kamatom po čl. 29. ZOO od utuženja do isplate. Preostali dio zahtjeva od 1.125,00 kn/ 149,31 euro, za koji nije našao uporište u dokazima u spisu, sud je odbio kao neosnovan.

34. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 5., 155. i 156. ZPP-a. Tužiteljici su dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku po odvjetničkoj tarifi i priloženom troškovniku, i to: za sastav tužbe 663,61 eur (tbr 7/1), za sastav podnesaka od 23.4.2019. i 17.2.2021. po 663,61 eur (tbr 8/1), za podnesak od 13.3.2020. iznos od 165,90 eur (tbr 8/3), za zastupanje na ročištima 10.3.2020., 23.9.2022. po 165,90 eura (tbr 9/5), za zastupanje 18.1.2023., 13.10.2023. po 248,96 eura (tbr 9/5), za zastupanje na ročištima 2.2.2021., 15.11.2021., 29.3.2022., 11.7.2022., po 663,61 eur (tbr 9/1), za zastupanje na ročištima 31.3.2023., 16.1.2024. po 995,42 eura (tbr 9/1), za zastupanje na ročištu 28.3.2025. 500,00 eura (tbr. 9/2) i za zastupanje na ročištu 28.5.2025. iznos od 1.000,00 eura (tbr. 9/1), ukupno 10.127,57 eura, što uvećano za pripadajući PDV 23% od 2.531,89 eura i sudsku pristojbu na tužbu i presudu od ukupno 633,35 eura iznosi sveukupno 13.292,81 euro.

35. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je po čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pismeno u 4 primjeraka ovom sudu, odlučuje Županijski sud u Splitu.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika