Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-103/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA "SOKOL", OIB: 54470878395, Sokolovac, Kalnička ulica 11 , radi isplate , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja CE, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkoj društvu Hanžeković i Partneri d.o.o. i predsjednika lovačke udruge tuženika JE, te danom objave presude 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKOJ UDRUZI "SOKOL", OIB: 54470878395, Sokolovac, Kalnička ulica 11, da tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, isplati iznos od 542,78 eura (slovima: petstočetrdesetdva eura i sedamdesetosam centi) sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 10. lipnja 2022., pa do isplate, i to, po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKOJ UDRUZI "SOKOL", OIB: 54470878395, Sokolovac, Kalnička ulica 11, da tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, u roku od 15 dana nadoknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 303,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 4. lipnja 2025., kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, i to, za iznos od 62,50 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika 10. prosinca 2024. podnio tužbu radi isplate iznosa od 542,78 eura, u kojoj je, u bitnome, naveo da se 23. veljače 2022. u mjestu Sokolovac dogodila prometna nezgoda na način da je na vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao GE, sa područja lovišta tuženika istrčala divljač i udarila u to vozilo, čime je na istome nastala imovinska šteta, da je predmetno vozilo u vrijeme nastanka opisanog štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 004095101386, da je temeljem tog Ugovora o osiguranju tužitelj osiguraniku naknadio štetu u ukupnom iznosu od 542,78 eura, da lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i da za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama Zakona o lovstvu (čl. 80. i 76. st. 2., te Zakona o obveznim odnosima (čl. 1063., 1064. i 1067.), jer divljač na javnoj cesti nesporno predstavlja opasnu stvar, a iz odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu jasno proizlazi da u slučaju kada je do štete došlo naletom divljači na vozilo u vrijeme kada se nije provodio lov, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu vrijede odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Tužitelj je naveo da je ovakvo pravno shvaćanje u pogledu tumačenja zakonskih odredbi radi utvrđivanja odgovornosti za štetu na vozilima prouzročenu od strane divljači iz lovišta zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-I-4249/2018. od 18. lipnja 2019., a isti je stav zauzet i u brojnoj sudskoj praksi, između ostalog, i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5681/2021. od 1. rujna 2022. Na kraju je svoje tužbe tužitelj naveo da je on pozvao tuženika i njegovog osiguravatelja na podmirenje regresnog duga, ali da je namirenje ostalo bezuspješno, pa da je stoga tužitelj podnio sudu predmetnu tužbu.

2. Sud je navedenu tužbu s prilozima dostavio tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, te je tuženik u dodijeljenom mu roku 8. siječnja 2025. dostavio odgovor na tužbu (list 54 spisa) u kojoj je, u bitnome, naveo da je predmetna tužba neosnovana iz razloga što se događaj koji se spominje u tužbi nije dogodio u lovištu VI/4 V Mesarica – Plavo, a kojim gospodari tuženik, već se taj događaj dogodio u susjednom lovištu, a da to dokazuje izjava vozača koja je opisana u prijavi štete i odštetnom zahtjevu. Tuženik je naveo da lijeva strana kolnika u smjeru kretanja vozila nije sastavni dio gore navedenog lovišta kojim gospodari tuženik, već je sastavni dio državnog lovišta IV/8 – C, pa je time okrivljen pogrešan lovoovlaštenik. Tuženik je naveo da je moguće da je do takve zabune došlo iz razloga nepozivanja predstavnika lovačke udruge na uviđaj, te da je on već ranije obavijestio tužitelja da štetu pokuša namiriti ili putem Hrvatskog lovačkog saveza ili kod stvarnog lovoovlaštenika državnog lovišta VI/8 Polum, a iz kojeg je po izjavi vozača divljač istrčala.

Na kraju je tuženik naveo da tuženik ne osporava niti jedan navod u tužbi, osim onaj koji govori o odgovornosti tuženika kao lovoovlaštenika, a to iz razloga što tuženik ne gospodari lovištem iz kojeg je divljač istrčala.

3. Tijekom provođenja dokaznog postupka održana su ročišta 12. ožujka 2025., 15. travnja 2025. te 6. svibnja 2025., izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu (s listova 5-50 spisa, 56-63 spisa, te s listova 78-96 spisa), a proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka GE i EE (listovi 98-100 spisa).

4. Ocjenom provedenih dokaza sud je u cijelosti utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 542,78 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koji je iznos tužitelj isplatio svom osiguraniku 9. lipnja 2022. s osnova police kasko osiguranja broj 004095101386, radi naknade imovinske štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] vlasništvo Zavoda za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije, a koja je šteta nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 23. veljače 2022. u mjestu Sokolovac, kada je navedenim vozilom upravljao vozač GE koji je tom prilikom vozilom naletio i udario u divljač – jelena koji se nalazio na sredini ceste u navedenom mjestu Sokolovac.

6. Između parničnih stranaka tijekom ovoga postupka nije sporno da se navedeni štetni događaj dogodio kako je gore opisano 23. veljače 2022. u mjestu Sokolovac, da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je iz smjera Sokolovca u smjeru [adresa] upravljao navedeni GE prednjim lijevim dijelom vozila udario u jelena koji je sjedio na sredini ceste, te da je tom prilikom došlo do oštećenja na tom vozilu i da je tužitelj svom osiguraniku Zavodu za hitnu medicinu Koprivničko- križevačke županije, koji je vlasnik predmetnog vozila naknadio predmetnu nastalu štetu u ukupnom iznosu od 542,78 eura, a kao to proizlazi i iz izvatka po transakcijskom računu Privredne banke Zagreb d.d. od 9. lipnja 2022. (list 17 spisa). Također, između stranaka nije bila sporna ni činjenica da tuženik, dakle, Lovačka udruga "Sokol" iz Sokolovca gospodari lovištem koje se nalazi sa desne strane ceste u mjestu Sokolovac iz smjera kretanja iz Križevca prema [adresa] (u smjeru zapad-istok) u kojem se smjeru navedene kritične zgode kretalo predmetno vozilo, a da trgovačko društvo KTC gospodari lovištem koje se nalazi na lijevoj strani ceste u mjestu Sokolovac u smjeru kretanja Križevci prema [adresa], a između stranaka nije ni sporno da oba društva gospodare divljači, i to, kako srnom običnom tako i jelenom običnim, kao glavnom vrstom tih lovišta. Naime, kako je navedeno tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ne osporava niti jedan navod u tužbi osim onaj koji govori o njegovoj odgovornosti za štetu kao lovoovlaštenika, a to samo iz razloga što tuženik, kako je naveo, ne gospodari lovištem iz kojeg je divljač istrčala.

7. Radi navedenog sporna je jedino činjenica iz kojeg je lovišta istrčala navedena divljač (jelen), i to, dakle, da li iz lovišta koje se nalazi na desnoj strani ceste u mjestu Sokolovac u smjeru kretanja iz Križevaca prema [adresa] i kojim lovištem gospodari tuženik, ili pak je ta divljač istrčala sa lovišta koje se nalazi sa lijeve strane ceste u mjestu Sokolovac u smjeru kretanja iz Križevaca prema [adresa], a kojim lovištem gospodari trgovačko društvo KTC.

8. Radi utvrđenja ove sporne činjenice sud je, kako je navedeno, proveo i dokaz saslušanjem svjedoka GE, vozača predmetnog vozila koje je sudjelovalo u navedenoj prometnoj nezgodi te svjedoka EE, koja je bila suputnica u tome vozilu u trenutku navedene nezgode.

9. Saslušani svjedok GE, u bitnome je, iskazao da od 2005. radi na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila Zavoda za javnu medicinu u [adresa], te da se sjeća događaja koji se desio u veljači 2022. u mjestu Sokolovac oko 0,30 sati u jutro kada se zajedno s kolegicom EE vraćao od jednog pacijenta u sjedište u [adresa]. Naveo je da je na cesti u mjestu Sokolovac vozio iz mjesta Sokolovac u smjeru [adresa] brzinom od 60 kilometara na sat, da na toj dionici nije bilo javne rasvjete, da je dolaskom do jednog zavoja udesno iznenada na sredini ceste ugledao tri jelena od kojih je dvoje stajalo, a jedan je sjedio te je prednjim lijevim dijelom vozila udario u jelena koji je sjedio, da je dio te životinje, i to, njegov stražnji dio bio na desnoj strani ceste, kojom je on vozio, da on tom prilikom nije prešao na lijevu stranu ceste i da je predmetna životinja bila statična i usmjerena sa desne prema lijevoj strani u odnosu na kolnik.

Pridodao je da su nakon tog udarca sve tri životinje iznenada nestale, a da je on tek po dolasku u sjedište u [adresa] utvrdio da su nastala određena oštećenja na lijevoj strani branika tog vozila. Iskazao je da je odmah potom otišao u policiju u [adresa] i prijavio štetni događaj, da su nakon toga ponovo otišli na mjesto događaja i da su tamo djelatnici policije obavili očevid. Naveo je da su policajci slikali mjesto događaja i vozilo i da se tom prilikom utvrdilo postajanje dlake na braniku, te da se ništa drugo nije pronašlo. Iskazao je da niti on, a niti kolegica EE nisu zvali nikoga od lovaca, odnosno, lovočuvara te da mu nije poznato da li je policija obavijestila lovačko društvo o tom događaju.

10. Saslušana svjedokinja EE iskazala je da radi kao medicinska sestra u Općoj bolnici u Koprivnici te da se sjeća da je u veljači 2022. bila u vozilu saniteta kojim je upravljao GE, da su se vraćali u [adresa] vozeći se iz smjera Sokolovac prema [adresa], da je bilo oko pola sata iza ponoći, da se uz cestu nalazila šuma i da je na jednom dijelu ceste na mjestu zavoja udesno odjednom ugledala tri velika jelena od kojih je dvoje stajalo na desnoj kolničkoj traci u smjeru kretanja, a treći je ležao većim dijelom tijela na lijevoj traci, dok mu se zadnji dio nalazio na crti sredine kolnika. Pridodala da je tada upozorila vozača koji se u vožnji držao svoje desne strane, da je on počeo kočiti, da je pritom malo skrenuo ulijevo, ali da je ipak udario u životinju koja je ležala na kolniku, da niti udarac nije bio snažan, a niti šteta visoka, jer vozač nije brzo vozio. Iskazala je da su nakon tog udara sve tri životinje pobjegle u smjeru šume na lijevu stranu gledajući u smjeru kretanja vozila, da su dolaskom u [adresa] primijetili da je došlo do oštećenja lijeve strane branika vozila, te da su o tome obavijestili policiju u [adresa] i da su se s policajcima vratili na mjesto nesreće gdje je proveden očevid. Navela je da nema saznanja da bi netko obavijestio o toj nesreći lovočuvara, a da je iz razgovora sa svojim ocem i bratom saznala da tim lovištem gospodari trgovačko društvo KTC.

11. Tuženik je tijekom postupka, kako je iznijeto, jedino osporio svoju pasivnu legitimaciju navevši da smatra da ne može biti odgovoran za štetu u ovoj pravnoj stvari iz razloga što je štetu na vozilu prouzročila divljač koja je, kako je naveo, na kolnik istrčala iz susjednog lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik trgovačko društvo KTC Križevci. Tuženik je navedenu tvrdnju utemeljio na prijavi štete i odštetnom zahtjevu tužitelja kojeg je tuženik priložio uz odgovor na tužbu (listovi 56-59 spisa) gdje je naveden pod rubrikom "Detaljni opis štetnog događaja" tekst slijedećeg sadržaja: "Iznenada mi je s lijeve strane istrčala divljač i udarila me u prednji lijevi dio vozila. Policija je napravila uviđaj."

12. Sud je izvršio uvid u spomenuti obrazac dostavljen uz tužbu tužitelja koji nosi naziv Prijava štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska (listovi 9 i 10 spisa i 56 i 57 spisa) u kojem je doista navedeno da u opisu štetnog događaja stoji da je divljač istrčala s lijeve strane i udarila u prednji lijevi dio vozila, a tu je prijavu štete 10. ožujka 2023. potpisala ravnateljica Zavoda za hitnu medicinu Križevačko- koprivničke županije. Nadalje, uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Koprivničko-križevačke od 9. ožujka 2022. (list 58 i 59 spisa) sud je utvrdio da je navedena policijska uprava u toj potvrdi potvrdila da se 23. veljače 2022. u Koprivničkoj ulici u mjestu Sokolovac dogodila prometna nesreća, da je prema izjavi vozača GE, koji je upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] vlasništvo Zavoda za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije krećući se iz smjera Lepavine u smjeru [adresa] (zapad-istok) dolaskom do kućnog broja 39. Koprivničke ulice došlo do udara prednjeg lijevog dijela vozila u srneću divljač koja se nalazila na sredini kolnika. Ujedno je potvrđeno da navedeni vozač nije bio pod utjecajem alkohola te da nisu utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti, kao ni elementi prometne nesreće. Navedene nejasnoće, odnosno, nepodudarnosti u svezi smjera kretanja, odnosno, pozicije divljači u koju je udarilo predmetno vozilo iz opisa u spomenutoj prijavi štete (listovi 56 i 57 spisa) i navoda iz tužbe tužitelja gdje je navedeno da je predmetna divljač istrčala sa područja lovišta tuženika i udarila u vozilo obrazložio je i objasnio svjedok GE koji je upravljao predmetnim vozilom te je time otklonjena navedena nepodudarnost između navoda tužbe i predmetne prijave štete. Naime, sud je u svezi utvrđenja odlučne činjenice gdje se točno nalazila divljač u koju je navedene zgode udarilo predmetno vozilo, kako je iznijeto, proveo dokaz saslušanjem svjedoka GE, vozača toga vozila i svjedokinje EE, suvozačice, te je u potpunosti vjeru poklonio iskazu svjedoka GE, jer on o tome događaju, kao sudionik istog, ima neposredna i točna zapažanja, a predmetni gore navedeni obrazac prijave štete i odštetni zahtjev (listovi 9 i 10 spisa i listovi 56 i 57 spisa) podnijela je i potpisala osoba koja očito nije imala neposredna saznanja u svezi navedene prometne nesreće i predmetnih bitnih činjenica (nitko se osim svjedoka GE i svjedokinje EE u trenutku predmetne prometne nesreće nije nalazio u navedenom vozilu) s obzirom da na kraju tog obrasca stoji potpis ravnateljice Zavoda za hitnu medicinu Križevačko-koprivničke županije, a koji je obrazac tj. prijava štete ispunjena i potpisana tek 10. ožujka 2022., dakle, po proteku više dana od nastanka prometne nesreće koja se dogodila 23. veljače 2022. Sud je, također, kao vjerodostojan prihvatio i iskaz svjedokinje EE koja je u bitnome u svom iskazu, kako je iznijeto, navela da se vozač u vožnji kroz mjesto Sokolovac držao svoje desne strane kolnika te da je udario u životinju koja je ležala na sredini kolnika pritom malo skrenuvši u lijevo jer predmetno skretanje "samo malo u lijevo" može doslovno značiti nekoliko centimetara i ne znači nužno da je vozilo uopće prešlo preko središnje crte kolnika, već se sa krajnjeg ruba desnog kolničkog traka moglo pomaknuti malo ulijevo, a da i dalje ostane na desnoj strani kolnika kojom se stanom vozilo kretalo sve do trenutka udara u životinju. Da vozač prilikom udara u divljač nije prešao vozilom na lijevu stranu kolnika, kako je iznijeto, jasno je iskazao vozač GE čiji je iskaz sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i istinit iz razloga što je navedeni svjedok svjedočio uvjerljivo i detaljno, te sud nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost istog. Naime, navedeni je svjedok, kako je navedeno, bio neposredan sudionik predmetnog događaja, upravljao je vozilom koje je udarilo u navedenu divljač, te je sud saslušanjem navedenog svjedoka utvrdio da je vozio desnom stranom ceste iz smjera Križevci u smjeru [adresa], dakle, u smjeru zapad-istok i da je u mjestu Sokolovac opisane zgode udario u jelena koji je sjedio na sredini ceste, da se stražnji dio tijela životinje nalazio na desnoj strani kolnika, te da je stoga životinja bila usmjerena s desna prema lijevo u smjeru kretanja vozila. Navedeno ukazuje da je životinja došla sa desne strane ceste na kolnik i da je legla na sredini kolnika, a da je vozač prilikom udara prednjom desnom stranom vozila u stražnji dio životinje to učinio na desnoj strani ceste jer tom prilikom nije prešao na lijevu stranu.

Radi navedenog sud je zaključio da je životinja došla sa područja lovišta sa desne strane ceste kojim lovištem gospodari Lovačka udruga "Sokol" iz Sokolovca, dakle, ovdje tuženik (na navedeno dodatno ukazuje, kako je iznijeto, pozicija životinje koja je s desne strane bila usmjerena prednjim dijelom tijela na lijevu stranu u smjeru kretanja vozila – smjer zapad-istok u smjeru [adresa], a u prilog toga govori i činjenica što su se sukladno kazivanjima saslušanih svjedoka, na desnoj strani kolnika nalazila preostala dva jelena). Zbog svega iznijetog sud je utvrdio da je tuženik stoga dužan naknaditi tužitelju štetu po regresnom zahtjevu. Naime, u konkretnom slučaju, relevantne su odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/2018., 32/2019. i 32/2020., dalje: ZL-a) kojom je propisano da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na slijedeći način:

-vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

-lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Također, relevantna je i odredba čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Nadalje, odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO-a) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njegov vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Odredbom čl. 1067. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

13. Iz gore navedenog, razvidno je kako je predmetna materija uređena dvama zakonima – Zakonom o lovstvu kojeg valja smatrati lex specialis i ZOO-om kao lex generalis, odnosno općim zakonom. Pritom Zakon o lovstvu kao lex specialis generalno ne isključuje primjenu općeg zakona na što upućuje i odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu. Naime, prema stavu ovog suda, odredbama Zakona o lovstvu kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, pa u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu valja primijeniti odredbe ZOO-a. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. navodeći: "Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači."

14. Nadalje, valja istaknuti kako je ovaj sud stava da je divljač na cesti opasna stvar s obzirom da divljač koja istrći na prometnicu predstavlja povećanu opasnost za sudionike u prometu. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka (primjerice Rev-1057/2014. od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/2016. od 28. kolovoza 2019.), dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a u svezi sa čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

15. Dakle, s obzirom da u konkretnom slučaju nije bilo sporno da se u vrijeme štetnog događaja nije provodio lov niti koja druga aktivnost tuženika, te da je nedvojbeno utvrđeno da ne postoji doprinos osiguranika tužitelja šteti, odnosno, njegova (su) odgovornost za predmetni štetni događaj (predmetno proizlazi iz izvješća o postupanju Policijske uprave Koprivničko-križevačke od 23. veljače 2022. (list 82 spisa) gdje je navedeno da vozač GE nije bio pod utjecajem alkohola i da u konkretnom slučaju nisu bili utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti, a samim time ni elementi prometne nesreće, a koju činjenicu tuženik tijekom postupka nije ni osporavao, sasvim suprotno u svom odgovoru na tužbu, kako je iznijeto naveo je da prihvaća sve navode tužbe, osim dijela tužbe koji govori o njegovoj pasivnoj legitimaciji, odnosno, njegovoj odgovornosti za štetu), to nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, pa predmetnu situaciju valja procjenjivati prema odredbama ZOO-a o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari koje propisuju da za štetu od opasne stvari prvenstveno dogovara njezin vlasnik.

Kako iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta, te iz navoda parničnih stranaka nedvojbeno proizlazi da cesta na kojoj se dogodio štetni događaj prolazi kraj lovišta kojim gospodari i tuženik (desno od ceste u smjeru kretanja od Križevaca prema [adresa] – smjer zapad-istok), razvidno da je štetu počinila divljač za koju je utvrđeno da je s obzirom na poziciju te divljači na kolniku iz lovišta u nadležnosti tuženika. Kako, dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, tuženik za štetu koju je prouzročila divljač iz lovišta u njegovoj nadležnosti, odgovara po načelu uzročnosti (tzv. kriterij objektivne odgovornosti). Iako on nije vlasnik lovišta ni srneće divljači (divljač se smatra javnim dobrom), u ovom slučaju, s obzirom na tuženikove ovlasti, prava i obveze kao koncesionara ili zakupnika lovišta, može mu se priznati takvo svojstvo posredno u smislu odgovornosti za štetu u skladu s odredbom čl. 1064. ZOO- a.

Nadalje, u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 1067. st. 1. ZOO- a koja isključuje odgovornost vlasnika opasne stvari za štetu u slučaju više sile. Naime, u sudskoj praksi se pojam više sile tretira vrlo restriktivno. Izlazak srneće divljači (u konkretnom slučaju jelen) na cestu te udar motornog vozila u istu nažalost je jako čest, a posljedično i lako predvidiv te ne potpada pod pojam više sile, onako kako je definira ZOO. Budući da se takav događaj može predvidjeti i ne predstavlja ništa neuobičajeno, a posebno u blizini lovišta kao u konkretnom slučaju, ne može se uzeti da bi se mogla, u konkretnom slučaju, primijeniti odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a za tuženikovo oslobođenje od odgovornosti (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-3762/2022). Isto tako, s obzirom da nije utvrđena isključiva odgovornost oštećenika (vozača oštećenog vozila) za štetni događaj, to nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a o isključenju tuženikove odgovornosti za štetu.

16. Slijedom svega navedenog za nastanak predmetne štete postoji odgovornost vlasnika opasne stvari, u konkretnom slučaju, presumiranog vlasnika, odnosno, tuženika, kao lovoovlaštenika, pa je stoga valjalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, te temeljem odredbe čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO- a, koja propisuje da se stopa zateznih kamata određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

18. Odluka o troškovima postupka donijeta je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a), a u svezi čl. 155. ZPP-a, a kojim je odredbama propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i mješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu smo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome sud odlučuje ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuje upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se ti troškovi prema toj tarifi. Sud je stoga prilikom odlučivanja o opravdanim troškovima primijenio i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.). Kao opravdan trošak tužitelju u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a istomu je dosuđena naknada za rad njegovog punomoćnika za zastupanje tužitelja na ročištima održanim 15. travnja 2025. i 16. svibnja 2025. u iznosu od po 100,00 eura za svako zastupanje (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Na navedene iznose tužitelj ima pravo pribrojiti i pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

Na kraju je sud tužitelju dosudio i naknadu troškova na ime sudske pristojbe na tužbu, kao i na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura za svaku pristojbu (Tarifa sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama (Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi – "Narodne novine", broj 37/23), dok mu, međutim, nije dosudio zahtijevanu naknadu troškova za pristup njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 eura s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost jer sud taj trošak ne smatra opravdanim i nužnim za vođenje ove parnice, a to iz razloga što se sve odluke suda objavljuju na e- Oglasnoj ploči, pa ih stranke mogu preuzeti, a bez potrebe stvaranja uvećanih troškova postupka.

U Varaždinu 4. lipnja 2025.

Sudac:

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, i to, stranka koja je bila prisutna ili uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude, a stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dostave odluke.

Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

Tužitelj CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22,

Tuženik LOVAČKA UDRUGA "SOKOL", Sokolovac, Kalnička ulica 11.