Zakon.hr

P-29/2025-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Berislavu Knezu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupani po OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, broj ugovora: 3208927901 broj kreditne partije 7103617599 od 23. 04. 2007. g. sklopljenog između tužitelja PC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKE BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10,OIB:92963223473 potvrđen 23.04.2007. g. po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka, pod brojem: OV-5453/07 u dijelu u kojem u čl. 1. glasi: ,,… u kunskoj protuvrijednosti ...CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita“ ; u čl. 2. glasi:,,...kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva… temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. …. sve u kunskoj protuvrijednosti , obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“; u čl. 6. glasi:“….u kunskoj protuvrijednosti ….CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja…..Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka , te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“; a u čl. 18.J) glasi: “Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“

II/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 , da tužitelju PC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 789,47 eura sa zakonskim zateznom kamatama koje teku: na iznos od 7,15 eura od 01. studenog 2007. godine do isplate:

na iznos od 6,98 eura od 01. prosinca 2007. godine do isplate,

na iznos od 7,09 eura od 01. siječnja 2008. godine do isplate,

na iznos od 7,10 eura od 01.veljače 2008. godine do isplate,

na iznos od 10,62 eura od 01. ožujka 2008. godine do isplate,

na iznos od 10,48 eura od 01. travnja 2008. godine do isplate,

na iznos od 10,17 eura od 01. svibnja 2008. godine do isplate,

na iznos od 10,05 eura od 01. lipnja 2008. godine do isplate,

na iznos od 9,92 eura od 01. srpnja 2008. godine do isplate,

na iznos od 9,80 eura od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,

na iznos od 9,81 eura od 01. rujna 2008. godine do isplate,

na iznos od 10,01 eura od 01. listopada 2008. godine do isplate,

na iznos od 10,27 eura od 01. studenog 2008. godine do isplate,

na iznos od 9,75 eura od 01. prosinca 2008. godine do isplate,

na iznos od 10,22 eura od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

na iznos od 10,27 eura od 01. veljače 2009. godine do isplate,

na iznos od 10,27 eura od 01. ožujka 2009. godine do isplate,

na iznos od 9,83 eura od 01. travnja 2009. godine do isplate,

na iznos od 9,76 eura od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

na iznos od 9,52 eura od 01. lipnja 2009. godine do isplate,

na iznos od 9,40 eura od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

na iznos od 15,72 eura od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

na iznos od 15.70 eura od 01. rujna 2009. godine do isplate,

na iznos od 15,38 eura od 01. listopada 2009. godine do isplate,

na iznos od 15,15 eura od 01. studenog 2009. godine do isplate,

na iznos od 15,15 eura od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

na iznos od 15,13 eura od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

na iznos od 15,11 eura od 01. veljače 2010. godine do isplate,

na iznos od 14,84 eura od 01. ožujka 2010. godine do isplate,

na iznos od 14,95 eura od 01. travnja 2010. godine do isplate,

na iznos od 14,66 eura od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

na iznos od 15,46 eura od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

na iznos od 15,04 eura od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

na iznos od 14,73 eura od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,

na iznos od 15,41 eura od 01. rujna 2010. godine do isplate

na iznos od 14,51 eura od 01. listopada 2010. godine do isplate,

na iznos od 13,90 eura od 01. studenog 2010. godine do isplate,

na iznos od 14,45 eura od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

na iznos od 14,81 eura od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

na iznos od 14,15 eura od 01. veljače 2011. godine do isplate,

na iznos od 13,75 eura od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

na iznos od 13,20 eura od 01. travnja 2011. godine do isplate,

na iznos od 13,48 eura od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

na iznos od 13,66 eura od 01. lipnja 2011 godine do isplate,

na iznos od 13,47 eura od 01. srpnja 2011. godine do isplate,

na iznos od 15,09 eura od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

na iznos od 12,95 eura od 01. rujna 2011. godine do isplate,

na iznos od 12,29 eura od 01. listopada 2011. godine do isplate,

na iznos od 11,99 eura od 01. studenog 2011. godine do isplate,

na iznos od 11,65 eura od 01. prosinca 2011. godine do isplate,

na iznos od 11,56 eura od 01.siječnja 2012.godine do isplate,

na iznos od 11,31 eura od 01.veljače 2012.godine do isplate,

na iznos od 10,95 eura od 01.ožujka 2012.godine do isplate,

na iznos od 10,50 eura od 01.travnja 2012.godine do isplate,

na iznos od 10,16 eura od 01.svibnja 2012.godine do isplate,

na iznos od 9,85 eura od 01.lipnja 2012.godine do isplate,

na iznos od 9,40 eura od 01.srpanj 2012.godine do isplate,

na iznos od 8,98 eura od 01. kolovoza 2012 godine do isplate

na iznos od 8,46 eura od 01.rujna 2012.godine do isplate,

na iznos od 8,18 eura od 01.listopada 2012.godine do isplate

na iznos od 7,85 eura od 01.studenog 2012 godine do isplate

na iznos od 7,40 eura od 01.prosinac 2012.godine do isplate

na iznos od 6,97 eura od 01.siječnja 2013.godine do isplate

na iznos od 6,55 eura od 01.veljače 2013.godine do isplate

na iznos od 6,12 eura od 01.ožujak 2013.godine do isplate

na iznos od 5,82 eura od 01.travnja 2013.godine do isplate

na iznos od 5,30 eura od 01.svibanj 2013.godine do isplate

na iznos od 4,86 eura od 01.lipnja 2013.godine do isplate

na iznos od 4,41 eura od 01.srpanj 2013.godine do isplate,

na iznos od 4,00 eura od 01. kolovoza 2013 godine do isplate

na iznos od 3,59 eura od 01.rujna 2013.godine do isplate,

na iznos od 3,18 eura od 01.listopada 2013.godine do isplate

na iznos od 2,75 eura od 01.studenog 2013 godine do isplate

na iznos od 2,33 eura od 01.prosinac 2013.godine do isplate

na iznos od 1,85 eura od 01. siječnja 2014.g. do isplate,

na iznos od 1,41 eura od 01. veljače 2014.g. do isplate

na iznos od 0,95 eura od 01. ožujka 2014.g. do isplate

na iznos od 0,47 eura od 01. travanj 2014.g. do isplate

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. god. po stopi od 15%, od 01.08.2008. god. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.siječnja 2023 pa do 29.prosinca 2023 po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije, refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana, tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30 prosinca 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve do isplate sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 da tužitelju PC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.589,23 eura sa zakonskim zateznom kamatama koje teku:

na iznos od 1,93 eura od 01. lipnja 2009. godine do isplate,

na iznos od 7,42 eura od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

na iznos od 2,91 eura od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

na iznos od 4,92 eura od 01. rujna 2009. godine do isplate,

na iznos od 4,03 eura od 01. listopada 2009. godine do isplate,

na iznos od 3,97 eura od 01. studenog 2009. godine do isplate,

na iznos od 6,27 eura od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

na iznos od 8,47 eura od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

na iznos od 10,79 eura od 01. veljače 2010. godine do isplate,

na iznos od 10,47 eura od 01. ožujka 2010. godine do isplate,

na iznos od 14,22 eura od 01. travnja 2010. godine do isplate,

na iznos od 13,95 eura od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

na iznos od 25,61 eura od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

na iznos od 24,00 eura od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

na iznos od 23,61 eura od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,

na iznos od 34,84 eura od 01. rujna 2010. godine do isplate

na iznos od 27,61 eura od 01. listopada 2010. godine do isplate,

na iznos od 23,74 eura od 01. studenog 2010. godine do isplate,

na iznos od 34,26 eura od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

na iznos od 42,74 eura od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

na iznos od 38,34 eura od 01. veljače 2011. godine do isplate,

na iznos od 37,26 eura od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

na iznos od 34,13 eura od 01. travnja 2011. godine do isplate,

na iznos od 42,39 eura od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

na iznos od 49,66 eura od 01. lipnja 2011 godine do isplate,

na iznos od 52,08 eura od 01. srpnja 2011. godine do isplate,

na iznos od 81,75 eura od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

na iznos od 55,05 eura od 01. rujna 2011. godine do isplate,

na iznos od 50,37 eura od 01. listopada 2011. godine do isplate,

na iznos od 51,23 eura od 01. studenog 2011. godine do isplate,

na iznos od 51,58 eura od 01. prosinca 2011. godine do isplate,

na iznos od 56,44 eura 01.siječnja 2012.godine do isplate,

na iznos od 58,75 eura od 01.veljače 2012.godine do isplate,

na iznos od 59,09 eura od 01.ožujka 2012.godine do isplate,

na iznos od 58,05 eura od 01.travnja 2012.godine do isplate,

na iznos od 59,16 eura od 01.svibnja 2012.godine do isplate,

na iznos od 60,81 eura od 01.lipnja 2012.godine do isplate,

na iznos od 59,64 eura od 01.srpanj 2012.godine do isplate,

na iznos od 59,43 eura od 01. kolovoza 2012 godine do isplate

na iznos od 56,45 eura od 01.rujna 2012.godine do isplate,

na iznos od 59,58 eura od 01.listopada 2012.godine do isplate

na iznos od 61,56 eura od 01.studenog 2012 godine do isplate

na iznos od 60,76 eura od 01.prosinac 2012.godine do isplate

na iznos od 59,92 eura od 01.siječnja 2013.godine do isplate

na iznos od 59,95 eura od 01.veljače 2013.godine do isplate

na iznos od 59,46 eura od 01.ožujak 2013.godine do isplate

na iznos od 63,77 eura od 01.travnja 2013.godine do isplate

na iznos od 60,32 eura od 01.svibanj 2013.godine do isplate

na iznos od 60,03 eura od 01.lipnja 2013.godine do isplate

na iznos od 58,83 eura od 01.srpanj 2013.godine do isplate,

na iznos od 59,91 eura od 01. kolovoza 2013 godine do isplate

na iznos od 61,18 eura od 01.rujna 2013.godine do isplate,

na iznos od 63,70 eura od 01.listopada 2013.godine do isplate

na iznos od 64,37 eura od 01.studenog 2013 godine do isplate

na iznos od 67,25 eura od 01.prosinac 2013.godine do isplate

na iznos od 64,69 eura od 01. siječnja 2014.g. do isplate

na iznos od 68,38 eura od 01. veljače 2014.g. do isplate

na iznos od 70,21 eura od 01. ožujka 2014.g. do isplate

na iznos od 68,58 eura od 01. travanj 2014.g. do isplate

IV/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 tužitelju ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.905,89 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 4. lipnja 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

V/ S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 23. travnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 7103617599, na iznos od 17.117,59 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,20 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 23. travnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 7103617599, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Draženki Matić, saslušao tužitelja ŽC, te je utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani u cijelosti.

3.1. Tužitelj ŽC u svom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor za kupnju motornog vozila. Dokumentaciju za kredit nosio je u banku. U banci mu nitko nije objasnio što znači valutna klauzula, što znači promjenjiva kamatna stopa niti kakve su posljedice toga. Nitko mu nije rekao da rata kredita zbog navedenog može rasti ili padati. Kada je došao u banku po ugovor o kreditu niti o jednom članku ugovora nije mogao pregovarati. Ugovor je pročitao, ali navedeno nije razumio. U vrijeme podizanja kredita nije bio vlasnik trgovačkog društva, obrta niti je imao poslovne udjele. Rate kredita je otplaćivao on. Automobil je koristio za osobne potrebe. Može reći da nije tražio objašnjenje od djelatnika banke, ali mu je rečeno da je kredit u CHF najpovoljniji, prezentirano mu je da je valuta švicarskog franka najstabilnija što je meni kao laiku bilo dovoljno. Prije sklapanja ugovora o kreditu nije se informirao o kreditiranju tečaja švicarskog franka. Kako je rekao kredit u švicarskim francima mu je prezentiran kao najpovoljniji. Misli da je autokuća u kojoj je kupio auto bila povezana sa bankom tuženika i da su ga oni uputili na tu banku. Osim ugovora o kreditu kojeg je dobio ne može se sjetiti da li je dobio i neku drugu dokumentaciju. Misli da su mu dostavljane obavijesti o promjeni kamatne stope, ali nije siguran. Pred kraj otplate kredita je banci pismeno poslao prijedlog dogovora budući mu je rata narasla sa 1.100,00 kuna na 1.600,00 kuna i dobio je pismeni odgovor od banke i nisu pristali na prijedlog. Kredit je u cijelosti otplaćen. Može reći da nakon što je dobio ugovor o kreditu nije pokušao pregovarati o odredbama ugovora o kreditu, niti mu je bilo tko od bankarskih službenika ponudio mogućnost pregovaranja, niti je on znao da takva mogućnost postoji.

4. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Draženke Matić, od 20. ožujka 2024., sud utvrđuje da razlika više obračunate i više naplaćene kamate od strane banke iznosi 789,47 eura, razlika više plaćene rate zbog promjene tečaja iznosi 2.589,23 eura, te da je ukupno više obračunato zbog promjena kamatne stope i tečaja 3.378,70 eura.

4.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

5. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužiteljem je svojim podneskom od 9. travnja 2024. postavio tužbeni zahtjev kako je to opisano u izreci presude.

6. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je I tužena 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01. travnja 2005. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora I tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da I tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

7. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 5,20 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. st. 2. citiranog Ugovora.

8. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

9. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i ako takva razumljiva je isključivo onim osoba koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanje. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koje utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) i nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".

9.1. Iz spomenutog obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

9.2. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva.

9.3. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iskrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

9.4. Odredba čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) navodi: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke "a" ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka I. ovoga članka kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa".

9.5. Odredba čl. 11.a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) ističe: " Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga zakona u kojim nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametar i to jednu od slijedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili - NRS ili - prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili - prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa….Vjerovnici su u roku od 6 mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz čl. 11.b. ovoga zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno čl. 11.b. st. 1. ovoga zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s time ne smiju se zaračunati korisniku kredita.".

9.6. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

9.7. Na temelju svega navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan u ovom predmetu, sud je mišljenja kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenim između tužitelja i tužene da je samim time ista odredba, odnosno dio odredbe nepošten te da je sukladno tome u tom dijelu Ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. ZZP- a.

9.8. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud u odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika (kao drugo tužena bila je i tuženica iz ovog postupka) u izreci koja je postala pravomoćna u odnosu na prvotuženu (tuženica u ovom postupku) tužbeni zahtjev je glasio:

„4. Utvrđuje se da je prvotužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 01.04.2005.. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora prvotužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time prvotužena Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom prvotužena Zagrebačka banka d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prvotužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku prvotužena Zagrebačka banka d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time prvotužena Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima“.

9.9. U točki 9. izreke navedene presude nalaženo je svim tuženicima da prekinu s gore opisanim postupanjem te im je naloženo da u roku od 60 (šezdeset) dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda, dok im je u točki 10. izreke zabranjeno takvo ili slično postupanje u buduće.

9.10. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.11. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

10. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

11. Iznos od 2.589,23 eura koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku po osnovu tečajne razlike, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem, a iznos od 789,47 eura predstavlja razliku u kunama između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram ugovorene početne kamatne stope od 5,20%.

12. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike ukupan iznos od 3.378,70 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

13. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

13.1. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu dana 30.03.2022., 05.10.2022., 11.04.2025. i 14.05.2025. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 07.03.2022., 31.08.2022., 09.04.2024. i 09.04.2025. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 09.01.2021., 31.03.2022. i 07.10.2022. u visini od 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, trošak žalbe protiv rješenja o prekidu postupka od 23.10.2024. u visini od 50 bodova odnosno iznos od 100,00 eura sukladno Tbr. 10. t. 4. Tarife, trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova odnosno iznos od 100,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, što čini iznos od 1.100,00 eura uz pripadajući PDV-e od 25% u visini od 275,00 eura tako da je ovaj sud tužitelju na ime zastupanja dosudio iznos od 1.375 eura.

14.1. Ovaj sud je tužitelja odbio sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška za sastav žalbe protiv rješenja o prekidu postupka budući da je sukladno Tbr. 10. t. 4. Tarife za podnošenje žalbe protiv rješenja propisano da odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife odnosno 50 bodova.

14.2. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura.

14.3. Ovaj sud je tužitelja odbio sa troškom slanja tužbe putem preporučene pošiljke u iznosu od 2,00 eura budući da tužitelj nije dostavio račun ili potvrdu o prijemu preporučene pošiljke.

14.4. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 1.905,89 eura.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 4. lipnja 2025.

SUDAC

SAŠA REŠETAR

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte