Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-329/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao pravne sljednice iza pok. GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženice PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], osobno i kao nasljednica iza pok. HO, iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Sineli Štakić, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja služnosti i činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj P-1141/2024 od 4. veljače 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj P-1141/2024 od 4. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj GO kao posjednik povlasne nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, označene kao kč. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe broj 31A, garaža, izgrađeno zemljište dvorište, dvorište [adresa], ukupne površine 484 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , dosjelošću stekao stvarnu služnost u korist svagdašnjeg vlasnika te nekretnine kao povlasne da za potrebe održavanja zgrade koja je na njoj izgrađena sa te kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pristupi na nekretninu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, označene kao kč. [katastarska čestica] dio stambene zgrade 31D i dvorište [adresa], površine 98,5 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnu , što su tuženici HO, PO, te svagdašnji vlasnici te nekretnine dužni trpjeti te se suzdržati od radnji kojima se tužitelja ometa u korištenju tog prava.

2. Ovlašćuje se tužitelj GO da na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju ishodi upis stvarne služnosti pristupa na teret kč. [katastarska čestica] dio stambene zgrade 31D i dvorište [adresa], površine 98,5 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine radi održavanja zgrade nalazeće na kč. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe br. 31A, garaža, izgrađeno zemljište dvorište, dvorište dvorište [adresa] ukupne površine 484 m2, upisane u [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist svagdašnjeg vlasnika te nekretnine kao povlasne, što su tuženici HO i PO dužni trpjeti, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženicima HO i PO da uklone zid od betonskih bloketa koji se nalazi na jugoistočnoj strani [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz među sa [katastarska čestica].o. Krivi Put te im se zabranjuje da na jugoistočnoj strani [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz među sa kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stavljaju bilo kakve prepreke za prolaženje sa sjeveroistočnog dijela kč. [katastarska čestica] Krivi Put na kč. [katastarska čestica] Krivi Put i da ometaju tužitelja u pristupu na kč. [katastarska čestica] Krivi Put radi održavanja zgrade na svojoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama koje po stopi propisanoj zakonom na taj iznos teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tužiteljica dužna je tuženoj naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.026,54 eur, sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 13. veljače 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud istu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženicu da naknadi trošak tužiteljici ili da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tužiteljica navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge, a nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP- a.

6. Tužbom je prednik tužiteljice GO tvrdio da je dosjelošću stekao stvarnu služnost u korist svagdašnjeg vlasnika nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za potrebe održavanja zgrade sagrađene na toj nekretnini i to stvarnu služnost pristupa na nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu prvotnog tuženika HO i PO te su isti dužni trpjeti i suzdržavati se od radnji kojima bi se tužitelja ometalo u korištenju tog prava. Temeljem postojanja navedene stvarne služnosti traži se i ovlaštenje tužitelja GO da na temelju presude ishodi upis stvarne služnosti pristupa na teret kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, a radi održavanja zgrade koja je izgrađena na njegovoj nekretnini, što su tuženici dužni trpjeti, te da se naloži tuženicima da uklone zid od betonskih bloketa koji se nalazi na jugoistočnoj strani njihove nekretnine te da na toj strani postavljaju bilo kakve prepreke za prolaženje sa sjeveroistočnog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica] i da ometaju tužitelja u pristupu na njihovu nekretninu radi održavanja zgrade izgrađene na nekretnini tužitelja.

6.1. Tuženici su osporili da bi pravni prednik tužiteljice dosjelošću stekao pravo služnosti jer da tuženik HO, koji je u međuvremenu umro, nije dozvoljavao predniku tužiteljice pristup na njihovu nekretninu dugi niz godina pa prednik tužiteljice pravo služnosti prolaza nije izvršavao više od tri godine, zbog čega bi mu je to pravo po sili zakona prestalo kada bi uopće i postojalo.

6.2. Nesporno je između stranaka da je GO u vrijeme podnošenja tužbe bio upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina] na kojoj je izgrađena zgrada mješovite uporabe broj 31A, garaža i dvorište te da su tuženici HO i PO suvlasnici susjedne nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] dio stambene zgrade 31D i dvorište [adresa] u površini od 23,5 čhv.

6.3. Nesporno je između stranaka da između navedenih nekretnina nije postojala prepreka zbog koje prednik tužiteljice, a sada tužiteljica, ne bi mogli proći sa svoje nekretnine na nekretninu tuženika, a to su činili kako bi vidjeli u kakvom je stanju sjeverni zid njihove garaže, odnosno radi eventualnog održavanja tog zida.

6.4. Iz iskaza sada pok. GO i njegove supruge JO, kao i iz iskaza tuženice PO proizlazi da je 2014. godine između GO i HO došlo do verbalnog, a nakon toga i fizičkog sukoba upravo zbog pristupa GO na nekretninu tuženika, nakon čega je 2015. godine podignut betonski zid čije se rušenje traži tužbom. Tuženica PO iskazivala je kako su ona i njezin suprug, sada pok. HO, na sporni prilaz prije nego što je sagrađen zid postavili daske kako prednik tužiteljice tuda ne bi mogao prolaziti, međutim kako je on to nastavio činiti, to da je 2014. godine došlo do sukoba između sada pok. GO i sada pok. HO. Također navodi da u posljednjih osam godina GO nije popravljao zid svoje garaže. Ističe i kako tužiteljica ima pristup do zida svoje garaže preko nekretnine koja je u vlasništvu Republike Hrvatske.

6.5. Očevidom na licu mjesta prvostupanjski sud je utvrdio da se kuće stranaka nalaze jedna pored druge i između istih postoji prolaz koji je sada zatvoren zidom kojeg su tuženici sagradili na svojoj nekretnini. Na taj način da tužitelj s istočne strane svoje parcele ne može doći do zapadnog zida svoje garaže bez da mu to dopuste tuženici, a u situaciji ako bi trebalo izvoditi neke radove na zidu garaže, kao što su npr. postavljanje skele radi uređenja fasade. Tu mogućnost da tužitelj ima sa sjeveroistočne strane od [adresa].

6.6. Zaključak je prvostupanjskog suda da od 2015. godine pa do podnošenja tužbe 2019. godine tužiteljica, odnosno njezin prednik, nisu izvršavali pravo koje su prema njihovoj tvrdnji imali, a to je pravo služnosti pristupa na nekretninu tuženika za potrebe održavanja zida garaže. Prvostupanjski sud dozvoljava mogućnost da je do 2015. godine GO mogao povremeno prolaziti i ostvarivati stvarnu služnost, ali na način da je preskakao preko veće količine dasaka koja je bila naslagana na navedenom prolazu i onemogućavala pristup do zida garaže tužiteljice. Zbog proteka vremena i činjenice da su tuženica i njezin sada pok. suprug HO osporavali sada pok. GO prolaz, da se tužiteljica ne može s uspjehom pozivati na pravni osnov dosjelosti stjecanja stvarne služnosti.

6.7. Prvostupanjski se sud pozvao na članak 241. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015.-pročišćeni tekst; dalje: ZV) kojim je propisano da pravo služnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz 20 godina. Pravo služnosti koje se po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati ne prestaje zastarom dok tri puta ne nastane prigoda u kojoj treba izvršiti njezin sadržaj, a ovlaštenik to ne učini.

6.8. Potreba tužiteljice za popravkom zida svoje garaže i pristup tom zidu da nije takve naravi da bi se u korist tužiteljice zasnovala stvarna služnost. Iz iskaza samog prednika tužiteljice, sada pok. GO, da proizlazi da je od izgradnje garaže periodično svakih četiri do pet godina radi zaštite od vlage i oborinskih voda impregnirao fasadu zaštitnom smjesom i poduzimao obuhvatnije radove radi zaštite objekta. Po njegovoj procjeni do zida svoje garaže da treba dolaziti dva do tri puta godišnje. Njegov iskaz da je kontradiktoran jer prednik tužiteljice od postavljanja spornog zida u ožujku 2015. godine pa do podnošenja tužbe nije ostvarivao svoje pravo služnosti, a time i potrebu održavanja zida garaže jer u tom periodu nije poduzeo nijednu pravnu mjeru zaštite.

6.9. Prvostupanjski sud se pozvao i na stavak 3. članka 241. ZV-a prema kojem pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovom izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine, pa kako od 2015. godine tužiteljica, odnosno njezin prednik nisu mogli pristupiti na nekretninu tuženice, to da tužiteljica ne može s uspjehom isticati pravnu osnovu stjecanja stvarne služnosti dosjelošću, a za potrebe održavanja zgrade na svojoj nekretnini.

6.10. Upis takve služnosti u zemljišnu knjigu da ne bi bio sukladan odredbama ZV-a prema kojima se služnosti moraju izvršavati na način da što manje opterećuju i ograničavaju prava poslužne nekretnine, a upis prava služnosti na nekretnini tužiteljice koja se izvršava samo periodično svake četvrte ili pete godine da bi nepotrebno opterećivao nekretninu tuženice kao poslužnu. Zbog toga je odbijen i zahtjev za upis u zemljišnu knjigu.

6.11. Kako su odbijena prva dva zahtjeva, to je odbijen i zahtjev da se ukloni zid od betonskih bloketa jer je isti izgrađen na parceli tuženice, razdvaja parcele stranaka i ne predstavlja prepreku tužiteljici da može dolaziti do sjeverne strane zida svoje garaže jer takav pristup ima sa sjeverne strane parcele tužiteljice preko parcele u vlasništvu Republike Hrvatske.

6.12. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP- a, a visina troška je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

7. Tužiteljica u žalbi navodi da je njezin suprug GO svoje pravo služnosti izvršavao od 1970-ih godina jer da nema drugog pristupa svojoj nekretnini sa stražnje strane kako bi istu povremeno održavao, izuzev preko parcele u vlasništvu Republike Hrvatske kojom nikada nije prolazio. Tužbeni zahtjev da je ocijenjen kao zahtjev za osnivanjem prava služnosti, a ne kao utvrđenje da je pravo služnosti stečeno izvršavanjem odnosno dosjelošću kroz određeni vremenski period.

7.1. U odnosu na obrazloženje prvostupanjske presude o prestanku prava služnosti, da prvostupanjski sud o tome nije mogao odlučivati ako je utvrdio da prednik tužiteljice nije stekao pravo služnosti. Razlog fizičkog sukoba između GO i HO 2015. godine je bilo to što je HO zabranio predniku tužiteljice da vrši pravo služnosti kao do tada pa je on protiv njega pokrenuo kazneni postupak čime se ukazuje na činjenicu da se GO nije pokorio zabrani HO, već je i dalje nastojao ostvarivati svoja prava. Zbog toga da se na konkretan slučaj ne može primijeniti članak 241. stavak 3. ZV-a.

7.2. Pravo služnosti čije postojanje traži prednik tužiteljice, odnosno sada tužiteljica, da se izvršava samo povremeno pa da je potreba za izvršavanjem nastupila neposredno prije podnošenja tužbe jer da su pojedini dijelovi garaže prednika tužiteljice počeli vlažiti zbog čega je želio staviti impregnaciju na zid garaže koji je okrenut prema parceli tuženice, a za što mu je potreban prolaz na nekretninu tuženice. Kako tužiteljica ima potrebu pristupiti na nekretninu tuženice radi izvođenja određenih radova na zidu svoje garaže i kako je ta potreba nastala neposredno prije podnošenja tužbe, to da se nisu ispunile pretpostavke iz članka 241. stavak 2. ZV-a, odnosno nije u tri navrata nastupila potreba za izvršavanjem služnosti, a ovlaštenik to nije učinio.

7.3. Tužiteljica da ima pravni interes za upis navedene služnosti u zemljišnu knjigu obzirom da su između stranaka trajno narušeni međuljudski odnosi, a na to pravo da ima i temeljem članka 3. stavak 2. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/2019., 128/2022. i 127/2024.; dalje: ZZK).

7.4. To što je sud zaključio da tužiteljica može korištenjem instituta susjedskih prava izvršiti radove na zidu garaže svoje kuće da ne može isključiti postojanje prava služnosti kako je to ona zatražila. Prikladan prolaz do nekretnine koji je različit od onoga za čiju svrhu postoji pravo služnosti takvu služnost ne isključuje, odnosno istu ne ukida.

7.5. Prema članku 174. stavak 1. ZV-a, služnost je ograničeno stvarno pravo na čijoj stvari koja ovlašćuje svojeg nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati. Prema članku 175. stavak 1. ZV-a, svaka služnost mora imati razumnu svrhu, a prema stavku 2. istog članka ako je svrha služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom, služnost je stvarna; inače je osobna. Prema članku 186. stavak 1. ZV-a, stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Prema članku 188. ZV-a, vlasnik povlasne i vlasnik poslužne nekretnine mogu osnivati stvarne služnosti bilo kojeg sadržaja koji je moguć, a nije zabranjen, bilo da time nastane stanje koje traje i nije potrebno ovlaštenikovo činjenje za izvršavanje ovlasti koje ta služnost daje, bilo da se služnost izvršava ponavljanjem ljudskih radnji, uzastopce ili na određeno vrijeme ili u određeno doba godine, osim ako je što drugo zakonom određeno. Prema stavku 2. istog članka, služnost može biti osnovana da služi povlasnoj nekretnini namijenjenoj poljodjelstvu; u takvom slučaju je poljska, inače je kućna služnost. Prema stavku 4. istog članka, da bi služile nekretninama sa zgradom mogu se osnovati kućne služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuju da nešto poduzima na susjedovoj nekretnini kao poslužnoj, što je taj dužan trpjeti, kao što su to osobito: 1. pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu; 2. gredu ili rožnik umetnuti u tuđi zid; 3. imati prozor na tuđem zidu radi svjetla, ili/i radi vidika; 4. imati dijelove svoje zgrade bilo u susjedovu zračnom prostoru, ili na susjedovu zemljištu, ili imati svoje pravo na tuđoj nekretnini; 5. provoditi dim ili druge plinove kroz susjedov dimnjak; 6. navoditi kapnicu sa svojega krova na tuđu nekretninu; 7. odvoditi ili prolijevati tekućine na susjedovo zemljište; ili što drugo, a prema stavku 5., da bi služile nekretninama sa zgradom, mogu se osnovati služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuju na to da vlasnik poslužne nekretnine nešto propušta, što bi inače slobodno činio, kao što su osobito: 1. svoju kuću ne povisivati ili je ne snizivati; 3. ne oduzimati povlaštenoj zgradi svjetlo i zrak, ili vidik; 4. ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedova zemljišta kojem bi mogla koristiti za polijevanje vrta ili punjenje cisterne ili na neki drugi način; ili što drugo.

7.6. Dakle, prema članku 188. ZV-a stvarne služnosti se dijele na poljske i kućne služnosti te su primjerice navedene poljske i kućne služnosti, a za koja su propisana i posebna pravila.

7.7. U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je dosjelošću stekla stvarnu služnost u korist svagdašnjeg vlasnika njezine nekretnine kao povlasne pristupiti na nekretninu tuženice kao poslužnu, a za potrebe održavanja zgrade.

7.8. Po ocjeni ovog suda, ne radi se o stvarnoj služnosti jer kod služnosti nositelj toga prava čini nešto na što po zakonu ne bi imao pravo osim ako mu to dozvoli vlasnik poslužne nekretnine. U konkretnom slučaju, tužiteljica tvrdi da joj je pristup na nekretninu tuženice potreban povremeno, svakih četiri do pet godina (iako je njezin prednik GO u svom iskazu naveo 4 do 5 puta godišnje, pa se naknadno korigirao), a radi održavanja zida garaže koja je sagrađena na njezinoj nekretnini do kojeg tužiteljica ne može a da ne uđe u nekretninu tuženice.

7.9. Radi obavljanja radova na zidu kuće do kojeg ne može pristupiti sa svoje nekretnine tužiteljica ima zakonom propisan način pristupa koji je reguliran u okviru izvršavanja susjedskih prava. Prema članku 100. stavak 1. ZV-a, susjedska su prava ovlasti koje radi uzajamno obzirnog izvršavanja prava vlasništva daju odredbe ovoga ili drugog zakona vlasniku nekretnine, ovlašćujući ga da u svezi s izvršavanjem svojeg prava vlasništva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovom interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je određeno zakonom, a prema članku 107. stavak 1. istog Zakona vlasnik nekretnine na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu ili korištenje može privremeno uporabiti tuđe zemljište radi izvođenja radova, postavljanja skele i sl., ako se to na drugi način ne može izvesti.

7.10. Pravo pristupa na nekretninu tužiteljice za potrebe održavanja zgrade i to zida garaže tužiteljice, a koji pristup je potreban prema iskazu prednika tužiteljice četiri do pet puta godišnje, ne može se smatrati stvarnom služnošću, jer takva služnost nema razumnu svrhu. Izvršavanje takve služnosti ne bi imalo razumnu svrhu jer bi omogućavalo tužiteljici da svakodnevno stupa na nekretninu tuženice uz obrazloženje da provjerava stanje zida svoje garaže i potrebu za njegovim popravkom.

7.11. Kada bi se prihvatilo da se radi o stvarnoj služnosti čiji sadržaj se sastoji u pristupu na nekretninu tuženice i da se takvo pravo upiše u zemljišnu knjigu, došlo bi do nepotrebnog opterećivanja nekretnine tuženice, osobito imajući u vidu tvrdnju prednika tužiteljice da mu takav pristup treba kako bi izvršio impregnaciju zida garaže svakih četiri do pet godina, a upisana služnost ovakvog sadržaja bi omogućila svakodobnom vlasniku poslužne nekretnine da pristupa na nekretninu tuženice kao vlasnice poslužne nekretnine u svako doba.

7.12. Stav je ovog suda da pristup na nekretninu tuženice za potrebe održavanja zgrade tužiteljice sadržajno ne predstavlja stvarnu služnosti za koju se traži utvrđenje da je stečena dosjelošću, što je razlog zbog čega je trebalo odbiti zahtjev tužiteljice. Pored toga u tijeku postupka umro je tužitelj GO, ali i tuženik HO, a kako tužbeni zahtjev nije izmijenjen uvažavajući ove činjenice, to se isti kao takav ovlašćivanjem i nalaganjem mrtvim osobama da nešto učine ili da nešto trpe nije mogao usvojiti.

7.13. Kada bi se i prihvatilo da pristup na nekretninu tuženice predstavlja stvarnu služnost za korist nekretnine tužiteljice, iz dokaza koje je prednik tužiteljice ponudio, ne može se utvrditi kada je pok. GO posljednji put pristupio na nekretninu tuženice radi uređivanja stražnjeg zida svoje garaže, pa se ne može utvrditi niti kada bi tužiteljici, odnosno njezinom predniku istekao rok od 20 godina koji mu je potreban za stjecanje služnosti dosjelošću, a niti kada je tužiteljica odnosno njezin prednik posljednji put uređivao stražnji zid svoje garaže. Iz provedenih dokaza proizlazi da se fizički sukob između braće dogodio 2014., ali i da je HO GO branio pristup prvo verbalno, a nakon toga i stavljanjem fizičkih prepreka, a koje protivljenje se ne može staviti u vremenski okvir jer ga stranke nisu odredile. Teret dokaza činjenice da je pristup na nekretninu tuženice prednik tužiteljice vršio upravo radi održavanja stražnjeg djela garaže sagrađene na njegovoj nekretnini, kada je to pravo počeo koristiti i koliko je to trajalo dok se tuženica, odnosno njezin prednik nisu usprotivili, je na tužiteljici, a iz ponuđenih činjenica i dokaza isto se nije moglo utvrditi.

7.14. Obzirom da ovaj sud ocjenjuje kako se zahtjevi iz točke I. i II. izreke prvostupanjske presude ne mogu usvojiti zbog razloga koji su naprijed navedeni, također se ne može usvojiti niti zahtjev tužiteljice za uklanjanje zida od betonskih bloketa kojeg je postavio sada pok. HO kako bi i fizički spriječio GO da pristupa na njegovu nekretninu, obzirom da je taj zid izgrađen na nekretnini tuženice i istim se ni na koji način ne zadire u nekretninu tužiteljice.

7.15. Tužiteljica posebno ne osporava odluku o naknadi parničnog troška, već u okviru odluke o glavnoj stvari. Kako prema članku 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o naknadi parničnog troška, to je pobijana odluka potvrđena i u tom dijelu.

8. Zbog navedenih razloga ovaj sud je potvrdio pobijanu odluku, ali iz drugih razloga, primjenom članka 368. stavak 2. ZPP-a.

Koprivnica, 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković