Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-1407/2022-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Boris Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ante Kukoć, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika: pod 1. OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetnik u Splitu, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 29. travnja 2024., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja Borisa Vrdoljaka, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, na ročištu za objavu presude dana 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], suvlasnik za 32/280 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene ĐČ kao pravne sljednice upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika DČ.

2. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišno-knjižni odjel provedba točke 1. ove Presude, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti.“

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik, za cijelo, dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to u površini od 32 m2, položenog s istočne strane, na Planu situacije koji je sastavni dio ove Presude, označen kao lik N-G-H-T-N, označen žutom bojom, što u naravi predstavlja betonirani plato, a sve prema Planu situacije vještaka za geodeziju Ante Zujića od 24.09.2008.g. u predmetu I P-241/2005, koji Plan situacije je sastavni dio ove presude, pa se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene.

2. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišno-knjižni odjel provedba točke 1. ove Presude, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti.“

riješio je

I. Prihvaća se sudjelovanje u ovoj parnici umješača na strani tuženika: pod 1. OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tužitelju ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana naknaditi tuženici ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 2.875,00 eura .

III. Nalaže se tužitelju ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana naknaditi umješačima na strani tuženika, i to. OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], te ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 2.750,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 27. veljače 2020., protiv tuženika: pod 1. TČ, pod 2. JČ i pod 3. Č GČ pok. ŠČ, navodi se u bitnome da je tužitelj izvanknjižni vlasnik za 32/280 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta: oranica, površine 280 m2, ZU 6706, K. O. [katastarska općina], odnosno da je vlasnik za cijelo realnog dijela rečene nekretnine , položenog s istočne strane, u površini od 32 m2, a koji dio je na Planu situacije izrađenom po sudskom vještaku Anti Zujiću od 24. rujna 2008., u predmetu ovog suda broj IP-242/05, označen kao lik N-G-H-T-N, označen žutom bojom, što u naravi predstavlja betonirani plato.

1.1. Na predmetnoj nekretnini da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, koje se vode za K. O. [katastarska općina], kao zemljišnoknjižni suvlasnici predmetne nekretnine upisani: 1. TČ za suvlasnički dio od ½ dijela; 2. JČ pok. ŠČ, [adresa], za suvlasničke udjele od 1/6 dijela + 1/6 dijela , odnosno ukupno 2/6 dijela; 3. JČ GČ pok. ŠČ za suvlasnički udio od 1/6 dijela. Tužitelj da je suvlasništvo predmetne nekretnine, odnosno vlasništvo za cijelo realnog dijela rečene nekretnine, stekao kupoprodajom od vlasnika Josipa Marasovića 1995. godine, za kupoprodajnu cijenu od 3.200,00 DEM, koju je isplatio prodavatelju na način da je iznos od 600,00 DEM na ime kapare isplatio odmah, u svom stanu u [adresa], a razliku od 2.600,00 DEM do punog iznosa kupoprodajne cijene, isplatio je par dana kasnije i to u stanu prodavatelja.

1.2. Naime, tužitelj je na predmetnom dijelu nekretnine parkirao svoj automobil počevši od 1991 godine, ni od koga ometan, držeći da je taj dio nekretnine ničija zemlja. Tužitelj je u veljači 1996. godine betonirao predmetni dio zemljišta u površini od 32m kvadratna, tako što je za betoniranje angažirao zidara RČ, koji je za njega odradio betoniranje površinu 32m kvadratna predmetne nekretnine, kao i betoniranje realnog dijela nekretnine označene kao 4323/7, K. O. [katastarska općina], upisane u ZU 1226, K. O. [katastarska općina], položenog s istočne strane, u površine od 64m kvadratna, a koji je na planu situacije izraženo po sudskom vještaku Anti Zujiću od 24. rujna 2008., u predmetu ovog suda broj IP-251/05, označen kao lik N NJ V U T N, što u naravi predstavlja prilaz. Tužitelj je za navedeno betoniranje platio RČ 720 DEM , za beton (120,00 dem x 6 m3) i još 50,00 DEM za ruke, tj. sveukupno mu je platio za betoniranje predmetnog zemljišta iznos od 770 dem. Uskoro nakon betoniranja zemljišta, tužitelja je kontaktirao ŠČ i upitao ga zašto je betonirao njegovo zemljište, te je tek tada tužitelj saznao da ŠČ i njegov brat ŽČ svojataju vlasništvo predmetnog zemljišta za tih 32m kvadratna, bez obzira što tužitelj to zemljište koristi već 5 godina, ni od koga ometan.

1.3. Tužitelj je, da bi izbjegao spor s vlasnicima i susjedima, platio za predmetno zemljište kupoprodajnu cijenu od 3.200,00 DEM , i to baš ŠČ na ruke, kako je to naprijed opisano, te pritom nisu sastavili kupoprodajni ugovor, jer je ŠČ rekao tužitelju da je njegov brat ŽČ umro, a da u to vrijeme još nisu utvrđeni njegovi nasljednici, odnosno da je Ivanov sin pomorac bio dugo odsutan i da nisu imali podatke o tome gdje živi.

1.4. U svakom slučaju, da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao i dosjelošću i to redovitom dosjelošću obzirom da istu nekretninu posjeduje kao samostalni kvalificirani posjednik, to jest zakonit, istiniti i pošteni posjednik zareza ni od koga ometan zajedno neprekidno počevši od 1996. godine, pa da je tužitelj postao vlasnikom predmetne nekretnine dosjelošću još u veljači 2006. godine, tijekom vremena od 10 godina potrebnog za tu vrstu dosjelost. Tužitelj da je svakako stekao predmetnu nekretninu izvanrednom dosjelošću, kao samostalni pošteni posjednik predmetne nekretnine, jer da je ni od koga ometan parkirao auto na predmetnoj nekretnini neprekinuto 25 godina, pa da bi u tom slučaju vrijeme od 20 godina potrebno za stjecanje vlasništvo tom vrstom dosjelosti isteklo 2016. godine.

1.5. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je tužitelj vlasnik za 32/280 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], odnosno vlasnik, za cijelo, dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to u površini od 32 m2, položenog s istočne strane, na Planu situacije koji je sastavni dio ove Presude, označen kao lik N- G-H-T-N, označen žutom bojom, što u naravi predstavlja betonirani plato, a sve prema Planu situacije vještaka za geodeziju Ante Zujića od 24.09.2008.g. u predmetu I P-241/2005, koji Plan situacije je sastavni dio ove presude, pa se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, uz istodobno brisanjetog prava sa imena tuženih.

1.6. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 8. listopada 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je postavio glavni tužbeni zahtjev kojim je predložio sudu donošenje presude kojom će sud utvrditi da je isti suvlasnik za 32/280 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 6706, K. O. [katastarska općina], te ovlaštenje da na temelju presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene ĐČ , te podredni tužbeni zahtjev, postavljen na utvrđenje da je isti vlasnik za cijelo dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 6706, K. O. [katastarska općina], u površini od 32 m2, položen sa istočne strane, na planu situacije koji je izradio vještak za geodeziju Ante Zujić od 24.rujna 2008., u predmetu IP-241/2005.

2. Rješenjem ovog suda broj P-727/20 od 2. rujna 2021., utvrđeno je povlačenje tužbe u odnosu na tuženika pod 1. EČ pok. Ivana i tuženika pod 3. GČ pok. ŠČ.

3. Nadalje, rješenjem ovog suda broj P-727/20 od 14. veljače 2022., utvrđen je prekid postupka zbog smrti tuženika JČ pok. ŠČ te nastavak istoga, na način da se umjesto navedenoga, kao tužena označava ĐČ.

4. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 16. ožujka 2022., umješač na strani tuženika BČ, kao nasljednica ZČ, prijavila je miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika, navodeći u bitnome da bi stvarni vlasnik u tužbenom zahtjevu opisanog dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 6706, K. O. [katastarska općina], bili umješači IČ i njena sestra FČ, kao nasljednice iza pok. ZČ. Naime, da je ŠČ, za kojega tužitelj tvrdi da bi mu 1996. prodao predmetnu nekretninu, Ugovorom od 8. ožujka 1996. god, ovjerenog u potpisu od JB Mire Rubić, broj OV-4933/96, vlasništvo nad predmetnim dijelom nekretnine priznao pok. ZČ, pa da su smiješni navodi da bi ista nekretnina, od iste osobe, iste godine, bila prodana tužitelju. Obzirom na navedeno, da tužitelj nije vlasnik predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 6706, K. O. [katastarska općina], već da ista nekretnina ulazi u ostavinu iza pok. ZČ, i dijelom predstavlja vlasništvo BČ, slijedom čega ista ima pravni interes umiješati se u ovaj postupak.

5. U odgovoru na tužbu, pok. tuženik pod 2. JČ, u bitnome navodi da osporava navode iz tužbe, te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Ističe da su tuženik pod 1 i pod 3 umrli prije podnošenja tužbe . Nadalje, da tužitelj, za kojega ovaj tuženik nije nikada čuo, u tužbi tvrdi da je kupoprodajom 1996. godine od ŠČ, pravnog prednika – oca tuženika, ad. 2., stekao pravo vlasništva realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 32 m2, K. O. [katastarska općina], u Planu situacije izrađenom od strane sudskog vještaka za geodeziju Ante Zujića od 24. rujna 2008., označen kao lik NGHTN i žutom bojom, u naravi betonirani plato, kao i da bi u svakom slučaju vlasništvo stekao i dosjelošću, što da nije točno. Naime, da su vlasnici ovdje sporne nekretnine bili TČ, umrli tuženik pod 1, te njegov brat ŠČ, pravni prednik – otac tuženika pod 2 i umrle tužene pod 3 – svaki za pod ½ idealnog dijela.

5.1. ŠČ i njegov brat TČ da su još 1965. godine prodali i predali u posjed UČ i njegovoj supruzi ZČ baš ovdje spornu nekretninu, u površini od 32 m2, a što da je potvrđeno ugovorom zaključenim dana 8. ožujka 1996. godine između ŠČ, prednika tuženika pod 2, kao prodavatelja i ZČ, kao kupca te Izjavom o priznavanju prava vlasništva od 14. svibnja 2019. od tuženika pod 2. Obzirom na navedeno, da pravni prednik tuženika pod 2., ŠČ, nije prodao predmetnu nekretninu tužitelju, a da isto nije mogao ni TČ jer je u vrijeme navodne kupoprodaje 1996. bio mrtav, a što da navodi i sam tužitelj u tužbi, samo što pogrešno navodi njegovo ime nazivajući ga ŽČ. Da je ŠČ, prednik tuženika pod 2. zaista prodao to zemljište tužitelju, a nije, da bi sigurno tužitelj imao bilo koju pisanu ispravu na okolnost te kupoprodaje ili navodne isplate kupoprodajne cijene, kada već u tužbi govori da je htio izbjeći spor sa vlasnicima, jer da su ŠČ , pravni prednik tuženika pod 2. te i njegov tada već mrtvi brat, navodno svojatali pravo vlasništva te parcele.

5.2. Kako, dakle, niti tuženikov otac ŠČ nije prodao predmetno zemljište tužitelju, kao niti njegov brat, sada pok. TČ, već su njime raspolagali kako je to naprijed opisano, da tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine nije mogao steći kupoprodajom odnosno dosjelošću, jer posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini nije samostalan, pošten, istinit, niti zakonit , kako to tužitelj tvrdi u tužbi.

5.3. Nadalje, da tužitelj tužbenim zahtjevom ne može tražiti istovremeno da se utvrdi vlasnikom i idealnog dijela i za cijelo fizički odvojenog dijela predmetne nekretnine. Obzirom da tužitelj tvrdi i traži da se utvrdi vlasnikom fizički odvojenog dijela predmetne nekretnine, da su sve osobe uknjižene u zemljišnoj knjizi kao vlasnici, odnosno njihovi pravni sljednici , u ovom slučaju jedinstveni i nužni suparničari na pasivnoj strani, a da je tužitelj u ovom slučaju tužio umrle osobe.

6. Rješenjem ovog suda broj P-727/2020 od 6. travnja 2022., prihvaćeno je sudjelovanje umješača na strani tuženika BČ u ovoj pravnoj stvari. Naime, ista je, u smislu članka 206. ZPP, dokazala postojanje pravnog interesa budući da se radi o osobi koja ima pravni interes da tuženik uspije u parnici, obzirom je ista zakonska nasljednica iza smrti pok. ZČ, kojoj su sada pok. tuženik JČ te NČ, kao pravna sljednica EČ (upisanog zk vlasnika sporne nekretnine) dostavljenim Izjavama priznali pravo (su)vlasništva predmeta prijepora, kao i postojanje kupoprodajnog ugovora iz 1965. godine, zaključenog između njihovih prednika kao prodavatelja te ZČ i UČ, kao kupaca, uz isplatu kupoprodajne cijene i predaju u posjed.

6.1. Nastavno, obzirom da je BČ tijekom postupka umrla, a naslijedili su je OČ i ĆČ, te su podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 1. srpnja 2024., prijavili sudjelovanje u ovom postupku, to isti, kao njezini univerzalnopravni sukcesori, također imaju pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku, u smislu članka 206. ZPP.

6.2. Stoga je, temeljem članka 206. ZPP, riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

7. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: skicu lica mjesta koju je izradio stalni sudski vještak za geodeziju Ante Zujić (list 6-7);Izjavu o priznavanju prava vlasništva JČ pok. Đ **.**.2019., ovjerena od strane javnog bilježnika Ilije Šarića pod brojem OV-5886/2019 (list 20-21); Ugovor zaključen između AČ. Ivana iz Splita kao prodavatelja i ZČ kao kupca dana 8. ožujka 1996., ovjeren od strane javnog bilježnika Mire Rubić pod brojem OV-4043/06 (list 23-25); rješenje o nasljeđivanju iza smrti JČ pok. ŠČ doneseno od strane javnog bilježnika mr.sc. Vlade Madunića (list 44-47); Izjavu o priznavanju prava vlasništva CČ od 20.prosinca 2021., ovjerena od strane javnog bilježnika Dalibora Pavlovića pod brojem OV-4956/2021 od 29.prosinca 2021. (list 56-57); Ugovor zaključen između JČ Đ. Ivana iz Splita, kao prodavatelja i ZČ , kao kupca, dana 8. ožujka 1996. (list 58-60); rješenje o nasljeđivanu iza smrti pok. EČ (list 61-62); rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. LČ (list 63-64); žalba na lokacijsku dozvolu koju je izjavila ZČ dana 28. srpnja 1996. (list 65); rješenje Ministarstva prostornog uređena , graditeljstva i stanovanja od 4.studenoga 1996. (list 66-67); rješenje Županije Splitsko-dalmatinske od 11.veljače 1997. (list 68-69); rješenje ovog suda broj O-4109/2019 (list 72-79); zk izvadak za predmetnu nekretninu (list 84-86); nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića (list 106- 110).

7.2. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SČ, VČ, KČ, HČ, MČ, PČ, ČĆ, ĐĆ i OĆ te saslušanjem tužitelja, tuženice i umješača na strani tuženika. Sud je odustao od izvođenja daljnjih predloženih, a neprovedenih dokaza jer je smatrao da je činjenično stanje tijekom postupka u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

8. Tijekom postupka stranke su upućivale mnogobrojne podneske kojima su se referirale na tijek postupka, time da će se sud u obrazloženju presude referirati samo na one činjenice i navode koje smatra pravnorelevantnima za meritum prijepora.

9. Punomoćnici stranaka te punomoćnik umješača na strani tuženika su popisali parnični trošak.

10. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev, kao i podredni tužbeni zahtjev, u cijelosti neosnovan

11. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je isti suvlasnik za 32/280 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 6706, K. O. [katastarska općina], te ovlaštenje da na temelju presude zatraži i postigne istodobnu uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženice ĐČ, kao pravne sljednice upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika DČ.

11.1. Nadalje, predmet spora predstavlja i podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik za cijelo dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 6706, K. O. [katastarska općina], u površini od 32 m2, položenog s istočne strane, na Planu situacije koji je sastavni dio ove presude, označen kao lik NGHTN, označen žutom bojom, što u naravi predstavlja betonirani plato, a sve prema Planu situacije vještaka za geodeziju Ante Zujića od 24. rujna 2008., u predmetu IP-241/2005, koji Plan situacije je sastavni dio ove presude te ovlaštenje da tužitelj temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženice.

8. Tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbi članka 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.; dalje: ZV), kojom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema stavku 2., samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja

8.1. Prema članku 18. st. 1. ZV , posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Stavkom 2. propisano je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, dok je stavkom 3. određeno da je posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

10. Naime, tužitelj činjenični osnov tužbe temelji na tvrdnjama da je od 1996. godine u kvalificiranom posjedu, u kojemu da ga nitko nije ometao, i to točno određenog, na terenu individualiziranog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja betonirani plato, a vlasništvo kojeg dijela da je stekao usmenom kupoprodajom od vlasnika ŠČ, kojemu da je isplatio iznos od 3.200,00 DEM na ime kupoprodajne cijene. O tome da nije sačinjen kupoprodajni ugovor jer da je ŠČ rekao tužitelju da je njegov brat ŽČ umro, te da u to vrijeme nisu utvrđeno njegovi nasljednici. Slijedom iznijetog, tužitelj ističe da je u samostalnom, kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine deset godina, čime bi bile ispunjene pretpostavke za redovnu dosjelost, odnosno da bi bile ispunjene i pretpostavke za izvanrednu dosjelost.

11. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je, ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice.

12. Čitanjem zk izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 6706, K. O. [katastarska općina] (list 84) proizlazi da su kao vlasnici iste upisani TČ pok. Ivana za ½ dijela, JČ pok. ŠČ za 1/6 dijela + 1/6 dijela + 1/6 dijela.

13. Čitanjem Izjave o priznavanju prava vlasništva od 14. svibnja 2019., koju je dao JČ (pok. tuženik pod 2.), proizlazi da je isti naveo kako je u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina], uknjižen kao suvlasnik za 2/6 dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], upisanog u ZU 6706, kao oranica površine 280 m2, ali da navedena uknjižba ne odgovara stvarnom stanju prava vlasništva jer da je njegov sada pok. otac ŠČ dana 5. ožujka 1965. godine, zajedno sa svojim bratom sada pok. TČ pok. Ivana, prodao dio navedenog zemljišta, u površini od 32 m2, UČ za pristupni put do njegove parcele označene kao čest. zem. [katastarska čestica], na kojoj da je UČ sagradio kuću, kao i parcele označene sa čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vrt.

13.1. Nadalje proizlazi da Ugovor o kupoprodaji zemljišta pod točkom I. nije bio zaključen u pisanom obliku, ali da su sve ove činjenice potvrđene ugovorom kojeg da su dana 8. ožujka 1996. zaključili ŠČ. Ivana kao prodavatelj sa jedne strane i ZČ udova UČ kao kupac sa druge strane, na kojemu je ovjeren potpis prodavatelja od strane javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita pod brojem OV-4943/96 od 2.rujna 1996. U navedenom ugovoru da je izričito navedeno da je kupoprodajni ugovor od 5.ožujka 1965., izvršen u cijelosti , da je kupoprodajna cijena isplaćena, da zemljište koje je bilo predmetom prodaje u površini od 32 m2 u naravi služi kao pristupni put do čest. zem. [katastarska čestica] i južne polovice čest. zem. [katastarska čestica], da je položajnim nacrtom Zavoda za izmjeru zemljišta broj PR.316/63 bila formirana zasebna čestica koja je po obliku i površini odgovarala upravo prodanom dijelu čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 32 m2, ali da položajni nacrt nije bio proveden u zemljišnoj knjizi. Nadalje, da navedeni dio zemljišta u površini od 32 m2 odgovara idealnom dijelu od 32/280 čest. zem. [katastarska čestica].

13.2. Nadalje, pok. JČ je izjavio da nasljednicama pok. ZČ UČ i pok. ZČ, njegovim kćerima BČ i FČ, priznaje pravo vlasništva nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica], za ukupno 32/280 dijela, tj za po 16/280 dijela svake od njih te ih ovlašćuje da temeljem ove izjave o priznavanju prava vlasništva mogu zatražiti i postići uknjižbu toga prava na svoje ime, u navedenim suvlasničkim dijelovima uz istodobno brisanje toga prava sa njegovog imena.

14. Čitanjem Ugovora zaključenog između AČ. Ivana iz Splita, kao prodavatelja i ZČ , kao kupca, zaključenog 8. ožujka 1996., proizlazi da su stranke konstatirale kao nesporna utvrđenje, između ostaloga:

-da su, nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora 1962. i diobe koje su izvršene među kupcima, prodavatelji braća AČ TČ i ŠČ dana 5. ožujka 1965. god., prodali i primili kupoprodajnu cijenu za dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 32 m2, i to samo Grbavac Juri, budući da je baš tad dio predmetne čest.zem. u naravi služio kao pristupni put za zemljište koje je pripadalo UČ ;

-da o navedenome nije bio sačinjen pismeni ugovor već samo usmeni, slijedom čega je pravo vlasništva odnosno pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica], ZU 6706, K. O. [katastarska općina], u površini od 280 m2, ostalo i dalje upisano na ime TČ. Ivana i AČ, svakog za pod ½ dijela;

- da temeljem navedenih utvrđenja, prodavatelj ŠČ pok. Ivana , kao suvlasnik, odnosno nositelj prava korištenja za ½ dijela, izjavljuje da su on i njegov brat prodali i predali u posjed i vlasništvo, a kupac ZČ izjavljuje da je njezin pok. suprug kupio i primio u posjed i vlasništvo još 5.ožujka 1965. , čest. zem. [katastarska čestica], u cijelosti u površini od 32 m2, prema položajnom nacrtu , a prema stanju u zk , dio od 32 m2;

-da navedenim ugovorom prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju istoga i bez njegovog daljnjeg sudjelovanja može zatražiti i postići uknjižbu prijenosa prava vlasništva predmetnog zemljišta u zemljišnoj knjizi na svoje ime, čim se steknu zakonske mogućnosti i utvrdi denacionalizacija zemljišta sada upisanog kao društveno vlasništvo.

15. Čitanjem Izjave o priznavanju prava vlasništva od **.**.2021., CČ pok. ĆĆ iz [adresa], proizlazi da je ista navela kako je kao suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] , i to za ½ dijela, uknjižen njezin otac TČ (Franjo) Marasović pok. Ivana koji da je umro **.**.1993. Nadalje, da su njezin pok. otac TČ za svoga života i njegov brat ŠČ , oboje pok. Ivana, još 1965. god. prodali dio čest. zem. [katastarska čestica] od cca 32 m2 koji je služio kao pristupni put do kuće UČ i ZČ koju su sagradili na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Prema njezinim saznanjima, da ugovor o kupoprodaji nije bio zaključen u pisanom obliku , ali da joj je poznata činjenica da je i njezinom pok. ocu u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena te da su ZČ i UČ od njezinog oca i strica uvedeni u zakoniti i nesmetani posjed opisanog dijela čestice, te da njezin pok. otac od tada nije polagao nikakva vlasnička prava na tom dijelu čestice.

15.1. Obzirom na navedeno, CČ izjavljuje da kao pravna sljednica pok. oca ĆĆ ne polaže nikakva vlasnička ni druga prava na toj čestici, te da priznaje ZČ odnosno njezinim pravnim sljednicima pravo vlasništva na opisanoj čestici i to na fizički odvojenom dijelu u površini od 32 m2 koja je prodana kao pristupni put do čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] , te je suglasna da ZČ odnosno njezini pravni sljednici mogu temeljem ove Izjave u zemljišnim knjigama zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na opisanom dijelu predmetne čestice u površini od 32 m2 za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa njezinog imena odnosno imena njezinog pravnog prednika ĆĆ.

16. Čitanjem žalbe ZČ izjavljene Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja u [adresa], Uredu za prostorno uređenje, stambeno – komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Splitu, dana 28. srpnja 1996. godine protiv lokacijske dozvole izdane DĆ iz [adresa], proizlazi da ZČ navodi da je lokacijska dozvola izdana na način da je od čestica zemlje broj [katastarska čestica] formirana nova čestica, dana u grafičkom prikazu u prilogu lokacijske dozvole, te da je upravo ona vlasnica čestice 4324/1 koju da je kupila od ŠČ te da je ta čestica bespravno uzeta i formirana nova čestica gdina DĆ, o čemu da ona nije bila obaviještena niti je dala suglasnost. Nadalje navodi da je navedena parcela u naravi veličine 32 m2, te da istu uživa već 32 godine, slijedom čega se protivi izdavanju lokacijske dozvole i zahtijeva da se izdana lokacijska dozvola gdinu TĆ poništi.

16.1. Čitanjem rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja od 4. studenoga 1996., proizlazi da je istim poništena pobijana lokacijska dozvola izdana za rekonstrukciju – dogradnju stambene zgrade povodom zahtjeva DĆ, te je predmet vraćen na ponovni postupak. Nadalje, čitanjem rješenja Županije Splitsko-dalmatinske , Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Split, od 11.veljače 1997., proizlazi da je u ponovljenom postupku odbijen zahtjev DĆ iz [adresa], za rekonstrukciju – dogradnju stambene zgrade oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], s obrazloženjem da podnositelj zahtjeva nije u ostavljenom roku dostavio suglasnost vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] , K. O. [katastarska općina], za izdavanjem lokacijske dozvole i formiranjem građevinske parcele.

17. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Splitu broj O-4109/2019, u ostavinskom postupku iza smrti pok. ZČ pok. O, proizlazi da je isti prekinut te da je upućena nasljednica BČ, kćerka ostaviteljice, da u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv FČ, kćerke ostaviteljice, radi utvrđenja sastava ostavinske mase odnosno radi utvrđenja da u ostavinu ulaze nekretnine (dijelovi nekretnina) položeni u K. O. [katastarska općina], označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (koja je predmet ovog postupka) i 4323/7, te potkrovlja iznad stana na prvom katu zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica].

18. Iz stranačkog iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je 1991. godine došao živjeti u kuću koja se nalazi u neposrednoj blizini predmeta spora, a u kojoj je živjela ZČ, majka njegove supruge i majka umješača u ovoj pravnoj stvari. Odmah da se počeo parkirati na predmetu spora, a da mu je ZČ rekla da je to ničije, da se radi o putu i da tu može slobodno parkirati. Nadalje, da su u blizini predmeta spora ZČ i Jure Grbavac 1963. godine kupili zemlju na kojoj su kasnije digli kuću, a da je na spornom području ZČ držala malu barakicu uz zid prema susjedima i stare crvene cigle koje su prethodno skinili. Početkom 1996. da je betonirao sporni dio, a par dana nakon što je betonirao, da su ga dočekali ŠČ i njegova supruga HČ i rekli da je betonirao njihovu zemlju, da su imali papire o svome vlasništvu i da nije imao razloga sumnjati da su isti vlasnici jer je već od prije znao da su Ć vlasnici cijelog kompleksa, a da su mu tada rekli da bi oni to prodali za cijenu od 100,00 DEM po m2, radilo se o ukupno 32 m2, dakle da je ukupna cijena bila 3.200,00 DEM. Tužitelj da je na to pristao te da im je odmah dao kaparu u iznosu od 600,00 DEM, čemu da je bila prisutna ZČ, JĆ i SČ. Tužitelj u stranačkom iskazu nadalje navodi da su se dogovorili da će za par dana otići kod njih u kuću koja se nalazila kod hotela Ambasador, da se radilo o prizemnici sa gustirnom, a sa njim je išla i ZČ koja je već prije kupovala zemlju od ŠČ te je znala gdje žive, a bila je i prisutna kada im je na ruke isplatio ostatak kupoprodajne cijene. Razlog zbog kojega nisu napisali ugovor je taj što je bio još jedan suvlasnik TČ, za čijeg sina su rekli da je pomorac i da će stupiti u kontakt sa njim te da će naknadno napisati ugovor, a da će oni podijeliti novce, međutim da mu se nitko nikada nije javio. Tužitelju da nitko nije osporavao pravo vlasništva odnosno parkiranje na tome dijelu, a osim njega da se tu parkira i njegov sin.

19. Iz stranačkog iskaza tuženice ĐČ u bitnome proizlazi da je pok. JČ njezin pok. suprug, da mu jeJosip JČ bio otac, da se udala 1984.godine, te da su Nenadovi roditelji živjeli u [adresa] u katnici bez gustirne. Nekada davno u prizemlju živio je drugi brat TČ koji je to prodao pedesetih godina, a oni da su to ponovno kupili od trećih osoba. Poznato joj je da je sva zemlja na Brdima prodana, osim tzv. malih džepova. Da postoji neki spor vezano za ovu nekretninu, da je saznala nakon što su zaprimili tužbu, što da su shvatili prijeteći i da će morati oni nadoknađivati nekakve troškove. Tužitelj da je zvao njezinog supruga nakon podnošenja tužbe, što joj je suprug prepričao te je bio jako uznemiren i rekao joj je da su oni tu zemlju prodali, a da imaju i papire iz kojih proizlazi da je ta zemlja prodana ZČ i UČ 1962., a da je ugovor svekra iz 1996.godine te je u posjedu originala istoga, a vezano za to, da je suprug potpisao i izjavu 2019., koja prileži spisu. Za tužitelja da nije čula do podnošenja tužbe, a čula je da je CČ, nasljednica EČ potpisala također istu izjavu. Posebno upitana, tuženica navodi da su braća ŠČ i TČ bili u dobrim odnosima, kontaktirali su.

20. Iz iskaza umješača na strani tuženika BČ u bitnome proizlazi da su njezini pok, roditelji, ZČ i UČ, od ŠČ i Frane Marasovića 1962., kupili 536 m2 sa svim papirima zajedno sa susjedom GĆ. Uvidom na terenu da su vidjeli da kuća UČ i GĆ neće imati pristup direktno na put, stoga sa graničnim susjedom, ŠĆ, da sklapaju dogovor kojim on dopušta susjedima UČ i GĆ da koriste put sa sjeverne strane kuće koji se nalazio na njegovoj parceli, dok ne ostvare pristup na javni put. Nakon toga da je RĆ, sin GĆ, isplatio određenu vrijednost GĆ za to oduzeto zemljište. Da bi UČ i GĆ pristupili gradnji svoje kuće, morali su imati pristupni put. Ponovno kontaktiraju braću D da mogu dobiti dozvolu preko sporna 32 m2, koja su preostala od kupovine sinova ŽĆ i to T i EĆ, koji su imali kuću ispred, ali nisu imali okućnicu te od parcele braće TČ od 280 m2 ovjerenim ugovorom 2.lipnja 1964., kupuju 248 m2 , a preostaje točno sporna 32 m2. Nakon što je završena gradnja kuće, krajem 1963., UČ i GĆ, međašnici, prave diobeni ugovor i ta čestica od 536 m2 – čest. zem. [katastarska čestica], se dijeli na način da GĆ dobiva 4323/17, a kuća UČ i okućnica dobiva oznaku 4323/18. Nadalje, da je njezin otac razgovarao sa gdinom TČ koji su imali u vlasništvu 32 m2, te da su mu isplatili kupoprodajnu cijenu za ta 32 m2 1965.godine. na ta 32 m2 da su držali drva, kokošinac, kasnije da je mama držala tuke, posadila je ogromno stablo, a na drugom dijelu parcele TČ uz zid ĐĆ da je bio poljski wc, a pored toga su bila spremišta za drva, neke sitne stvari, sušili su robu i pilali drva. U vrijeme kada je tužitelj betonirao sporni dio, da je njezina majka bila u bolnici, a da ga nije u tome mogla spriječiti jer je bila nepokretna, a svo to vrijeme da je tužitelj parkirao na dijelu kojega su oni kupili. Nadalje , da je ČČ od prvog trenutka znao da je došao na nekretninu u vlasništvu njezinih roditelja, da je pristupni put do njihove kuće njihov i da je mala parcela od 32 m2 intenzivno korištena i da to nitko od susjeda nije osporavao, a da je tu parkirao i njezin suprug i njezini prijatelji, a tužitelj da je parkirao uz dopuštenje njezine majke, a ne samovoljno.

21. Iz iskaza saslušanog svjedoka SČ u bitnome proizlazi kako isti poznaje tužitelja nekih tridesetak godina, dok BČ (umješača na strani tuženika) ne poznaje, istu je prvi put vidio u sudnici. Svjedok nadalje navodi da se sjeća da je jednom bio prisutan zajedno sa BĆ kada je tužitelj razgovarao sa jednom muškom osobom i kada je sa tom osobom dogovarao da će kupiti komad zemlje, a tome je svjedočio jer ga je tužitelj pozvao da dođe dok je razgovarao sa prodavateljem. Nije mu poznato o kojem se iznosu radilo, a u tom trenutku je pokazani dio zemljišta na skici lica mjesta već bio betoniran, te ga je tužitelj betonirao. Prije toga da je bio na predmetu prijepora par puta, a nakon toga da učestalije dolazi te može potvrditi da se tu parkira tužitelj i njegov sin. Dok je tužitelj isplaćivao novac, da je bila prisutna i žena od vlasnika i još jedna osoba. Tužitelj da mu je naknadno rekao da je platio ukupno 3.200,00 DEM.

22. Iz iskaza saslušanog svjedoka VČ, koji dugi niz godina poznaje i tužitelja i BČ, kao što je poznavao UČ i ZČ, te u blizini predmeta prijepora ima svoju kuću, proizlazi kako je njegov otac također kupio parcelu od ZĆ i njegove supruge HČ. J da su ostali manji tzv. džepovi zemlje s obzirom da je taj cijeli kompleks bio njihovo vlasništvo, pa su tako njima koji su kupili parcele nudili da od njih kupe i te preostale tzv. džepove., za što on nije bio zainteresiran. Nadalje, da su 1996. godine bili prisutni on, njegov pokojni brat i IĆ kada je došao FĆ sa svojom suprugom i razgovarao sa tužiteljem oko spornog dijela, odnosno bi li on to kupio, a obzirom da je ČČ prethodno betonirao taj dio, za što su saznali Ć. ČČ ih je pozvao da prisustvuju tom njihovom razgovoru, a ovaj svjedok potvrđuje da je ČČ platio kaparu te da su se dogovorili da će naknadno isplatiti cjelokupnu cijenu. Svjedok pretpostavlja da je ista plaćena. Posebno upitan, svjedok navodi da su UČ i ZČ pristupali do svoje nekretnine za vezu odnosno kuće tako da su imali pristup sa druge strane, ali su prolazili i spornim dijelom. Prije betoniranja da su tu bile cigle i drva koja je odlagala ZČ, a osim tužitelja, neko vrijeme je tu parkirao i sin od UĆ. Svjedoku nije poznato tko je betonirao sporni dio niti da je tužitelja itko smetao u korištenju toga dijela.

22. Iz iskaza saslušanog svjedoka KČ u bitnome proizlazi da je isti poznavao UČ i ZČ, kao što poznaje i BČ, njihovu kćer, a njegov otac je imao kuću u samoj blizini te mu je poznato da su UČ i ZČ kupili parcelu od FĆ. U to vrijeme pristupni put nije bio dovoljno širok da bi se mogli proći kamionom i da bi mogli na takav način govoriti materijali graditi objekt. Put je bio širok toliko da bi mogao proći konj, magarac i slično, a zbog toga su se oni dogovorili sa njegovim ocem te im je on dopustio da se proširi postojeći put, tako da je UČ u dogovoru sa njegovim ocem GĆ porušio kameni zidić koji je tu bio i postavio novi betonski, tako da je put proširen da može proći kamio. Svjedok nije bio na licu mjesta od kada mu je majka preminula, prije nekih četrdesetak godina. U to vrijeme je bila ledina koja se nije koristila, a na poseban upit, svjedok navodi da su na predmetu spora ZČ i UČ možda ostavili nešto.

23. Iz iskaza svjedokinje HČ u bitnome proizlazi da ista poznaje BČ cijeli svoj život, kao i tužitelja ČČ, a poznavala je i roditelje BČ, pok UČ i ZČ. Roditelji od svjedokinje, UĆ G i GĆ, da su zajedno sa UČ i ZČ kupili parcelu od FĆ davne 1962. godine, da su napravili grube radove kuće, zajedno su podigli objekt te su se potom podijelili. Na isti način podijeljen je i vrtal, i to tako da je pola pripalo UČ i ZČ, a pola njezinim roditeljima, danas njoj. Svjedokinja se sjeća da su joj roditelji pričali da im je UČ rekao, a što među njima nije bilo sporno, da mu je pokojni ŽĆ dopustio da prolazi putom koji je na skici vještva list 110 spisa, šrafiran zelenom bojom, a da je od FĆ kupio dio koji je šrafiran crvenom bojom. Na tom dijelu koji je šrafiran crvenom bojom da su UČ i ZČ imali kokošinjac, držali su zečeve i držali su drva, a nikada nije bilo sporno da je to njihovo. Svjedokinja također navodi kako se sjeća da njezinim roditeljima nije odgovaralo što su Š to kupili jer su smatrali da, kada su već drugu parcelu kupili po pola, da su i to trebali kupiti po pola. Problemi da su počeli kada su se počele učestalije koristiti automobili, ZČ da nije dopuštala da se parkira na tom njezinom dijelu. Nadalje, da je negdje 2003. ili 2004. nudila ZČ za jedno parkirno mjesto, bilo gdje, svoju polovicu vrtla , međutim da ona na to nije pristala. Nakon što se tužitelj oženio kćerkom ZČ, da se počeo tu parkirati, a pretpostavlja da je ZČ dala tu suglasnost s obzirom da nikome drugome nije dopuštala da se tu parkira. Osobno je vidjela da je sporni dio betonirao ČČ, pretpostavlja da je to napravio da bi imao bolji pristup i uvjete parkiranja. Koliko je istoj poznato, nitko nije osporavao da bi sporni dio bio dio od ZČ i UČ, a na spornom dijelu danas se parkira ČČ i njegov sin. Kada bi suprug od BČ došao u posjet, također bi se tu parkirao. Na poseban upit, svjedokinja navodi kako nije čula da bi obitelj FĆ posjetila tužitelja nakon betoniranja, a svjedokinja je tek nedavno čula da je tužitelj sporni dio kupio od FĆ. Na poseban upit, svjedokinja navodi da bi ZČ potjerala svjedokinjinog sina LČ, kada bi se on parkirao na spornom dijelu.

24. Iz iskaza svjedoka NĆ, koji je susjed na spornom području, u bitnome proizlazi da mu je ZČ prodavala jaja, a kada bi dolazio kod njih, u vremenskom razdoblju od 1995. – 1996., da je ulazio na taj put na rikverc , gdje se nalazila na kraju puta kuća i podrum, te kokošinjac, što je sve koristila ZČ i pok. UČ. Put nije bio betoniran kada je tu dolazio niti se sjeća da je tada viđao tužitelja.

25. Iz iskaza svjedoka PČ u bitnome proizlazi je njegov tast TČ umro u travnju 1993., a ovom svjedoku nije poznato da je tužitelj bilo kakvim kupoprodajnim ugovorom, stekao pravo vlasništva predmeta spora od ŠČ, koji je bio brat EČ, niti mu je poznato da bi oni dozvolili betoniranje i korištenje puta niti postojanje svađa oko toga dijela. Svjedok ima saznanja da je obitelj ZČ kupila teren za kuću od EČ, 70-tih godina.

26. Iz iskaza svjedoka MČ proizlazi kako ga je tužitelj osobno angažirao prije nekih dvadesetak godina za izvođenje radova betoniranja na spornom dijelu, betoniranje su obavili on i njegov radnik, za što su uredno plaćeni, a glede izvođenja radova su komunicirali isključivo sa tužiteljem. Svjedok ne zna je li taj dio koji je betonirao vlasništvo tužitelja ČČ.

27. Iz iskaza svjedokinje OĆ u bitnome proizlazi da su joj poznate okolnosti spora jer je bila dugogodišnja prijateljica sa pok. BČ, u djetinjstvu je često dolazila u posjed kod nje i igrale su se. Pokazani predmet spora da je oduvijek bio vlasništvo ZČ i UČ, tu da se nalazila jedna šupa za odlaganje drva a ZČ je imala i vrt u kojemu je sadila voće i povrće. Tužitelj joj nije osobno poznat, nije ga nikada vidjela na tome području, ali bi vidjela njegovu suprugu.

28. iz iskaza svjedokinje ĐĆ, koja cijeli život živi u susjedstvu, proizlazi da je nekada davno prije na predmetu spora bila jedna velika ledina koju su koristili za svakodnevne dječje igre, a kasnije se tu formirao pristupni put koji su koristili susjedi UČ i UĆ kao put kojim su pristupali do svojih kuća. Sjeća se da je ZČ prije tridesetak godina pitala njezinu majku može li na dijelu vrtla u vlasništvu UČ i ČČ napraviti garažu, jer bi izgradnjom te garaže njezinoj majci zagradila vidno polje i vrtal ne bi imao sunca sa zapadne strane, što je njezina majka kategorički odbila. ZČ da je odlagala uz među do njihovog zida kompost od vrtla, što da je njima stvaralo smrad. Kasnije, nakon što joj je majka umrla, da je ZČ pitala nju za odobrenje da izgradi garažu i spremu za alat, da bi to financirala BČ, što je ona odbila. Na tom pristupnom putu viđala je tužitelja da parkira kombi za prijevoz voća, a nekada bi se tu parkirala i ostala vozila.

29. Kada se ima u vidu članak 18. stavak 3. ZV, jasno slijedi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao niti je znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjedne pripada.

30. Naime, posjed mora biti barem pošten, da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnost da stekne stvari dosjelošću te se zato prekida rok dosjelosti.

30.1. Dakle, izvanrednom dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari ako je posjed pošten. Nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

31. Sukladno spomenutim odredbama ZV, nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću ni redovno ni izvanredno, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe članka 11. stavak 1. ZV-a ako postoji samostalni posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako ima tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

32. Glede zakonitosti posjeda za navesti je da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temelj za posjedovanje, a da je nezakonit onaj koji nema pravni temelj ili mu temelj nije valjan, a da bi posjed bio zakonit, neophodno je da njegov pravni temelj objektivno postoji i da je valjan.

33. Prema tome, u konkretnom slučaju trebale su se ispitati pretpostavke na strani tužitelja, je li isti mogao steći vlasništvo spornog dijela nekretnine temeljem dosjelosti.

34. Tužitelj u činjeničnom osnovu tužbe navodi da bi pravni osnov posjedovanja bio usmeni kupoprodajni ugovor iz 1996. godine, zaključen sa pok. ŠČ (pravnim prednikom tuženika pod 2.) te da je ugovor, unatoč nedostatku forme, u cijelosti izvršen, kao i da je dosjelošću stekao vlasništvo predmeta spora.

35. Međutim, tužitelj, na kojemu je teret dokaza, takve navode nije tijekom postupka sa uspjehom dokazao. Naime, iako tužitelj u stranačkom iskazu i u činjeničnom supstratu tužbe spominje usmeni kupoprodajni ugovor zaključen 1995. godine sa pok. ŠČ (pravnim prednikom prvotnog tuženika JČ), a postojanje istoga je pokušao dokazati sa iskazima svjedoka AĆ i VČ, sud ne prihvaća te navode jer su u suprotnosti sa preostalim, kako materijalnim tako i personalnim dokazima, koji prileže spisu predmeta.

36. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da je upravo ZČ, majke tužiteljeve supruge, izvanknjižna vlasnica predmeta prijepora, što je tužitelj morao znati te da tužitelj nije bio u samostalnom posjedu predmeta prijepora, već da je posjed istoga u smislu parkiranja vozila i betoniranja puta, vršio uz suglasnost i dopuštenje majke svoje supruge, sada pok. ZČ.

37. Dosljedno, tužitelj u stranačkom iskazu navodi da je 1991. godine došao živjeti u kuću koja je u neposrednoj blizini predmeta spora, u kojoj je živjela ZČ, majka njegove supruge te umješača na strani tuženika BČ te da se odmah počeo parkirati na mjestu prijepora, a da mu je ZČ rekla da je to ničije, da se radi o putu i da se može tu slobodno parkirati. Nadalje tužitelj tvrdi da je ZČ bila prisutna kada je on 1995. godine isplatio kupoprodajnu cijenu za predmet prijepora prodavatelju TČ, i to njegovoj kući u [adresa] u [adresa].

38. Međutim, stranački iskaz tužitelja je protivan sa ispravama koje prileže sudskom spisu, iz kojih jasno proizlazi zaključak da je ZČ (punica tužitelja) bila izvanknjižna vlasnica predmeta prijepora. Tako je isti protivan sa sadržajem žalbe koju je ZČ podnijela u srpnju 1998. godine protiv izdane lokacijske dozvole za gradnju kuće TĆ, u kojoj žalbi je navela da je upravo ona vlasnica nekretnine označene kao 4324/1, K. O. [katastarska općina], za koju je izdana lokacijska dozvola, kao i sa sadržajem rješenja u ponovljenom upravnom postupku, iz kojega proizlazi da ZČ nije dala suglasnost za izdavanje te dozvole, radi čega je zahtjev odbijen.

39. Jednako tako, za cijeniti je i sadržaj Izjave sada pok. tuženika pod 2. JČ, upisanog zk vlasnika, a iz koje jasno proizlazi da je njegov otac, sada pok. ŠČ pok. Ivana (za kojega tužitelj tvrdi da bi sa njim, kao prodavateljem, 1996. godine, zaključio usmeni ugovor o kupoprodaji predmeta prijepora), jasno naveo da je njegov otac sporni betonski plato dana 5. ožujka 1965.godine, prodao zajedno sa svojim bratom sada pok. TČ, UČ kao pristupni put do njegove parcele. Istom izjavom je sada pok. DČ izjavio da nasljednicima pok. UČ i pok. UČ ZČ, njegovim kćerima BČ (umješaču na strani tuženika) i FČ (supruzi tužitelja), priznaje pravo vlasništva nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica], za ukupno 32/280 dijela, tj za po 16/280 dijela svake od njih te ih ovlašćuje da temeljem ove izjave o priznavanju prava vlasništva mogu zatražiti i postići uknjižbu toga prava na svoje ime, u navedenim suvlasničkim dijelovima uz istodobno brisanje toga prava sa njegovog imena.

40. U bitnome istovjetno je u Izjavi o priznavanju prava vlasništva od 20. prosinca 2021., navela i CČ iz [adresa], kao pravna sljednica upisanog zk vlasnika TČ (Franjo) Marasović pok. Ivana. Dosljedno proizlazi da su nasljednici upisanih zk vlasnika potvrdili da su njihovi pravni prednici 1965. godine predmet prijepora, kupoprodajnim ugovorom prodali ZČ i UČ te su ovlastili FČ (suprugu tužitelja) i BČ (prvotnog umješača na strani tuženika) na uknjižbu toga prava u zemljišnoj knjizi.

40.1. Dakle, proizlazilo bi da su nasljednici upisani zk vlasnik predmetne nekretnine JČ i pravna sljednica suvlasnika iste, NČ, potvrdili da su temeljem Ugovora iz 1965., vlasnici predmeta prijepora bili ZČ i UČ te da je 1965. godine obavljena kupoprodaja, isplaćena cijena i predan posjed, u kojem smislu je za navesti da je sudska praksa zauzela pravno shvaćanje da usmeni ugovor o kupoprodaji nekretnine, unatoč nedostatku forme, može konvalidirati ukoliko su ugovorne strane ispunile ugovorne obveze u cijelosti (što je ovdje slučaj). Dosljedno, iste osobe su citiranim Izjavama ovlastile sada pok. BČ (umješača na strani tuženika) i FČ (suprugu tužitelja), kao zakonske nasljednike iza smrti pok. ZČ, na uknjižbu prava vlasništva toga dijela nekretnine.

41. Dovodeći u vezu sadržaj citiranih Izjava, koje je ovaj sud cijenio u smislu članka 8. ZPP, sa pisanim Ugovorom koji je 8. ožujka 1996. godine zaključila ZČ kao kupac sa ŠČ, pok Ivana, kao prodavateljem, iz kojega je vidljivo da su stranke učinile nespornim da je usmeni ugovor o kupoprodaji predmeta prijepora, dakle dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 32 m2, prodan UČ kao pristupni put, i to dana 5. ožujka 1965.godine, za zaključiti je da je ZČ dala odobrenje tužitelju, svome zetu, da na tome pristupnom putu odnosno predmetu prijepora parkira vozilo nakon što je došao živjeti u njezinu kuću, iz čega bi proizlazilo da posjed tužitelja nije samostalan, a niti je pošten. Prema stavu ovog suda, tužitelju, kao zetu pok. ZČ, nije moglo ostati nepoznato da bi sporni dio nekretnine predstavljao izvanknjižno vlasništvo ZČ, odnosno znao je da mu taj dio nekretnine ne pripada i da nije njegov.

42. Dodatno prednjem, o vlasničkom posjedu ZČ iskazivali su i saslušani svjedoci HČ, NĆ, PČ, OĆ i ĐĆ, i to na način da je predmet spora predstavljao pristupni put do kuće ZČ i UČ, koji su kupili od ŠČ, da je ZČ na spornom dijelu imala kokošinjac, šupu, da nije dozvoljavala nikome da se tu parkira osim tužitelju nakon što je oženio njezinu kćer. Obzirom na navedeno, temeljeno na materijalnim dokazima te iskazima saslušanih svjedoka, sud je stava kako je tužitelj, koji se doselio u kuću Monike Grbavac 1990. godine, kada je i počeo parkirati svoje vozilo na predmetu prijepora, znao da je upravo ZČ izvanknjižna vlasnica predmeta prijepora, odnosno da je vršio posjedovne čini u vezi sa predmetom spora uz njezino odobrenje, iz čega jasno proizlazi da posjed tužitelja na predmetu spora nema potrebnu kvalitetu za stjecanje prava vlasništva kako temeljem redovne dosjelosti, tako niti izvanredne dosjelosti u smislu članka 159. ZV, obzirom da njegov posjed nije bio samostalan niti pošten.

43. Zaključno, tužitelj je tijekom postupka isticao prigovor ništetnosti Ugovora od 8.ožujka 1996., sklopljenog između ŠČ pok. Ivana i ZČ, čiji je sadržaj citiran pod točkom 14. obrazloženja, navodeći u bitnome da je navedeni ugovor ništetan i da ne proizvodi nikakve pravne učinke, jer da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što sam ima, pa da tako ni ŠČ pok. Ivana, pravni prednik tuženika nije mogao Ugovorom od 8.ožujka 1996.godine, ovlastiti ZČ na uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u odnosu na suvlasnički dio svog brata EČ, koji je u vrijeme sklapanja Ugovora bio pokojni.

44. Člankom 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23,; dalje: ZOO), propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

45. Cijeneći izneseni činječni supstrat tužitelja glede postojanja razloga ništetnosti navedenog Ugovora, istome je za navesti da je sudska praksa već zauzela pravno shvaćanje da ugovor kojim se raspolaže tuđom nekretninom nije ništetan, već isti obvezuje samo stranke iz ugovora, ali ne obvezuje treće osobe, dakle vlasnika nekretnine. Ta činjenica ne daje pravo vlasniku stvari kojom se raspolagalo zahtijevati utvrđenje ništavosti takvog ugovora (u tom smislu i odluke Rev-1103/87 od 23.12 1987., Rev-x 780/11 od 17.2.2015.)."

46. Slijedom navedenog, kada je riječ o tužitelju, kao trećoj osobi za koju nisu niti nastale nikakve obveze iz Ugovora, sasvim je jasno da isti ne bi imao pravo isticati ništetnost citiranog Ugovora iz navedenog razloga.

47. Kako, dakle, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da tužitelj nije bio u samostalnom posjedu predmeta prijepora, već da je posjed istoga vršio uz odobrenje ZČ (svoje punice), a predmnjeva njegovog poštenja je sa uspjehom oborena od strane tuženika, jer mu je, obzirom na ponašanje ZČ, punice, u odnosu na predmet spora, moralo biti poznato da mu ne pripada pravo na posjed istoga jer je izvanknjižni vlasnik spornog dijela nekretnina upravo ona, proizlazi da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, slijedom čega je glavni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

48. Iz istih razloga, je neosnovan i podredni tužbeni zahtjev.

49. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

50. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da je tužitelj, koji je u cijelosti izgubio parnicu, dužan tuženiku i umješaču na strani tuženika, naknaditi nastale troškove postupka.

51. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 12.175,79 kn / 1.616,01 eura, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

52.S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

-sastav odgovora na tužbu od 26. ožujka 2020. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 1. travnja 2022. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 6. travnja 2022. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 19. rujna 2022, na kojemu se raspravljalo o procesnim stvarima (Tbr 9/3 Tarife), iznos od 100,00 eura

- zastupanje na ročištu od 26. listopada 2022. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 30. ožujka 2023 (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 18. listopada 2023. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 2. srpnja 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 9. listopada 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 4. veljače 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 14. travnja 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 29. travnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura, odnosno ukupni iznos od 2.300,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% (575,00 eura), daje iznos od 2.875,00 eura.

53. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadom troškova postupka, umješaču na strani tuženika su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to:

-sastav podneska od 16. ožujka 2022. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 18. ožujka 2022. (Tbr 8/3 Tarife), iznos od 100,00 eura;