Poslovni broj: Pr-2649/2021-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita br.4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po Odvjetničko društvu Mišević i Jarić j.t.d., iz Osijeka, protiv tuženika Kliničkom bolničkom centru Rijeka iz Rijeke, OIB: 40237608715, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem objave od 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da tužitelju FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 1.747,50 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31.12.2023. godine, a od 01.01.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznose kako slijedi:

-za lipanj 2018. godine, na iznos od 87,21 EUR od 15.07.2018. godine,

-za srpanj 2018. godine, na iznos od 66,07 EUR od 15.08.2018. godine,

-za kolovoz 2018. godine, na iznos od 97,08 EUR od 15.09.2018. godine,

-za rujan 2018. godine, na iznos od 65,68 EUR od 15.10.2018. godine

-za listopad 2018. godine, na iznos od 60,44 EUR od 15.11.2018. godine,

-za studeni 2018. godine, na iznos od 64,68 EUR od 15.12.2018. godine,

-za prosinac 2018. godine, na iznos od 112,60 EUR od 15.01.2019. godine,

-za siječanj 2019. godine, na iznos od 48,53 EUR od 15.02.2019. godine,

-za veljaču 2019. godine, na iznos od 69,16 EUR od 15.03.2019. godine,

-za ožujak 2019. godine, na iznos od 80,97 EUR od 15.04.2019. godine,

-za travanj 2019. godine, na iznos od 72,27 EUR od 15.05.2019. godine,

-za svibanj 2019. godine, na iznos od 51,42 EUR od 15.06.2019. godine,

-za lipanj 2019. godine, na iznos od 94,71 EUR od 15.07.2019. godine,

-za srpanj 2019. godine, na iznos od 90,47 EUR od 15.08.2019. godine,

-za kolovoz 2019. godine, na iznos od 98,83 EUR od 15.09.2019. godine,

-za rujan 2019. godine, na iznos od 94,24 EUR od 15.10.2019. godine,

-za listopad 2019. godine, na iznos od 89,77 EUR od 15.11.2019. godine,

-za studeni 2019. godine, na iznos od 90,92 EUR od 15.12.2019. godine,

-za prosinac 2019. godine, na iznos od 78,21 EUR od 15.01.2020. godine,

-za siječanj 2020. godine, na iznos od 76,29 EUR od 15.02.2020. godine,

-za veljaču 2020. godine, na iznos od 70,20 EUR od 15.03.2020. godine,

-za ožujak 2020. godine, na iznos od 87,75 EUR od 15.04.2020. godine

sve do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, te parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 1.593,99 eura s pripadajućom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. lipnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je od 1. lipnja 2018. do 31. ožujka 2020. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu inženjer medicinske radiologije te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno. U vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2013. na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) kojim je tužiteljeva plaća regulirana u članku 47. na način da je propisno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Osim Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi je i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (dalje: TKU) koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU. U odredbama članka 51., 57. i 59. KU, te u odredbi članka 54. TKU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 14%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12%). Tužitelj je u tom razdoblju kao inženjer medicinske radiologije radio u otežanim uvjetima rada pa mu je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09,dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 dalje KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada. Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a od 01. rujna 2019. uvećanje po toj osnovi iznosi 8%. Tužitelj je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 neprekidno radio na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužitelj je radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 1. siječnja 2018. tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima inženjera medicinske radiologije i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Odredbom članka 36. st. 2. KU propisano je radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom članka 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju od 1. lipnja 2018. do 31. ožujka 2020. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis).

1.1.Sukladno svemu gore navedenom tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 31. ožujka 2020., i to na način da: nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 86. ZR09 (do 7. kolovoza 2014.) i pravo iz čl. 94. ZR14 (od 7. kolovoza 2014.), a u svezi sa članka 57. stavak 2. KU 143/13; nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao inženjer medicinske radiologije i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 59. KU 143/13;; pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužitelj imao pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama – čime je povrijedio tužiteljevo prava iz čanka 36. stavak 2. KU i članka 59. stavak 1. TKU, a zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće.

2.Stoga je tužitelj nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaka za financije, računovodstvo i poreze KĆ, dipl.oecc. iz Zagreba precizirao tužbeni zahtjev na način kao u izreci.

3.Obzirom da visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom Centra za financijska vještačenja d.o.o. osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 15/13, 89/14 i 98/19, dalje ZPP) jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac te je u okolnostima konkretnog slučaja sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao, ali i morao postaviti određeni tužbeni zahtjev, koji je u konkretnom slučaju i postavljen odmah nakon provedenog financijskog vještačenja i zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

4.U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare obzirom na datum podnošenja tužbe i utuženo razdoblje. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na navodno neispravnom obračunu prekovremenih sati odnosno da mu u utuženom razdoblju na prekovremene sati nisu isplaćivani dodaci na plaću već da su mu dodaci na plaću isplaćeni samo na sate redovnog rada. Tuženik ističe kako su svi dodaci koji tužitelju pripadaju uplaćeni na osnovnu plaću sukladno čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja: “Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.“ Nadalje člankom 51. Kolektivnog ugovora propisano je: Osnovna plaća radnika uvećat će se: …. - za prekovremeni rad 50%. Nadalje Kolektivni ugovor propisuje da se dodacima na koje se tužitelj poziva (čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora) uvećava osnovna plaća. I sam tužitelj kroz cijeli tužbeni zahtjev navodi da ima pravo na povećanje osnovne plaće što je tuženik i ispoštovao. Zakonom o radu (NN 93/14), člankom 15. propisano je da Ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaći, a stavkom 2. Zakona propisano je da se umjesto navođenja podatka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputi na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik i učinio i time je ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Kao što je tuženik naveo jasno je propisano što čini osnovnu plaću radnika, a što njezine dodatke. Tužitelju su plaćeni svi dodaci koji mu pripadaju na osnovnu plaću. Isto tako analogno svemu gore navedenom tužitelj pogrešno navodi da mu je pogrešno obračunata naknada plaće. Evidentno tužitelj miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada. Stoga je nejasno na temelju čega tužitelj zasniva svoja potraživanja. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što tužitelj samo paušalno navodi visinu istoga bez specifikacije po mjesecima te analogno tome osporava i tijek zateznih kamata. Tuženik slijedom svega navedenog predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog u cijelosti.

5.U dokaznom postupku sud je proveo dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenom po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze KĆ, dipl.oecc. iz Zagreba.

6.Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osmoj sjednici Građanskog odjela suda toga održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravo shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

7.Među strankama je nesporno da je tužitelj djelatnik tuženika na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije.

8.Među strankama je sporan pravni osnov, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

9.Budući da iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno, tužitelj je jedino od svog poslodavca, ovdje tuženika, ovlaštena potraživati isplatu razlike manje isplaćene plaće.

10.Predmet ovoga spora je isplata uvećane plaće za otežane uvjete rada uvijek kada je radnik, tj. tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, odnosno da li tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću uvijek kada radi u otežanim uvjetima, dakle i u prekovremenom radu ili samo u sklopu redovne mjesečne satnice. Predmet spora je i da li tužitelju pripada dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću i za vrijeme prekovremenog rada, ili mu i ta dva dodatka pripadaju samo u sklopu redovne mjesečne satnice.

11.Također je sporno da li tužitelju naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora je trebala biti prema prosjek plaća sa navedenim dodatcima.

12.Odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 86 Zakona o radu (NN 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identičan sadržaj ima i odredba čl. 94 ZR-a iz NN 93/14. Međutim navedenim zakonom se ne konkretizira iznos plaće kao niti iznos povećane plaće.

13.Jedan od zakon kojima se ista konkretizira je Zakon o plaćama u javnim službama ( NN27/1 i 39/09) i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te TKU za službenike i namještenike u javnim službama, te granski ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja- KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13 i 96/15, 29/18)

14.Prema odr. čl. 4 Zakon o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0 5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaće za redovan rad.

15.Čl. 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.

16.Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12, koji se primjenjuje i na tužiteljicu, plaća radnika je u čl. 51 definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

17.Odredbom čl. 47 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 propisno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU je bio zaključen na vrijeme od 4 godine.

18.Odredbom čl. 51 citiranog KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%, dok je čl. 57 tog KU-a propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.

19.Odredbom čl. 57. KU za djelatnost zdravstva zdravstvenog osiguranja iz 2013 godine navodi se u stavku. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. st. 2. se određuje da se osnovana plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok st. 3 se propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati.

20.U Dodatku I citiranog KU-a iz NN 96/15 koji je stupio na snagu 01.10.2015.g., u čl. 5 propisano je da se iza čl. 59 u Kolektivnom ugovoru dodaje čl. 59a koji glasi: "Iznimno od čl. 59 ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće".

21.Odredbe članka 36. stavak 2. KU 143/13 propisano je da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. St. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji je dežuran ili pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

21.1.Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način da:

-od 1. lipnja 2018. nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ 143/13 – dalje: KU-143/13);

-od 1. lipnja 2018. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak je propisan odredbom članka 59. KU-143/13 i članka 59.a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – dalje: Dodatak I) u omjeru od 4% od osnovne plaće.

-od 1. lipnja 2018. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužitelj utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke.

22.U pogledu otežanih uvjeta rada iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1. lipnja 2018. do 31. ožujka 2020. radio kao inženjera medicinske radiologije u otežanim uvjetima rada pa joj je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12, dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje: ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio (za redovan rad) dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio (za prekovremeni rad) iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.

23.U pogledu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sud je utvrdio da je Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Tužitelj je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 neprekidno radio na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na tom radnom mjestu je radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 1. lipnja 2018. tužitelj isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima inženjera medicinske radiologije i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

24.Iz provedenog dokaznog postupka dakle nije sporno da tuženik nije tužitelju nije isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužitelj radio u prekovremenom radu.

25.Temeljem članka 59. KU 143/13 tužitelju kao inženjeru medicinske radiologije nesporno pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a sukladno odredbi članka 60. KU 143/13.

26.Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU-143/13 tužitelju pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

27.Odredba članka 51. stavka 1. KU-143/13 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, kao što je slučaj i s tužiteljem, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57., 59 i 60 KU-na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće i na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora ili drugog pozitivnog propisa.

28.Stav je suda da u slučaju kada Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57 i čl. 59, kao i čl. 60 KU-a iz 2013.g. te čl. 54 st. 2 TKU-a zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Stoga, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz citiranih čl. 57 i čl. 59 KU- a, kao i čl. 60 KU-a iz NN 143/13 te čl. 54 st. 2 TKU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57 citiranog KU-a te u svojstvu radnika definiranog odredbom čl. 59 KU-a, jer i tada kada radi prekovremeno, tužitelj odgovara za život i zdravlje ljudi, tj. pacijenata.

29.Kako se tužitelju uvećanjem plaće temeljem dodataka na prekovremeni rad se uvećala plaća, primjenom odredbe članka 36. stavak 2. KU 143/13, tužitelju koji je radio prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, pa mu stoga pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

30.Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze KĆ, dipl.oecc. iz Zagreba na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 1. lipnja 2018. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

31.U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je pregledom obračunskih lista u tabelarnom pregledu prikazao obračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornost za život i zdravlje ljudi i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 31. ožujka 2020.

32.Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužitelju nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

33.Stalni sudski vještak je naveo kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

34.U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je visina potraživanja tužitelja izračunata pod pretpostavkom da mu je za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

-dodatak za posebne uvjete rada,

-dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

35.Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu. Stalni sudski vještak je također naveo da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelju jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije stalni sudski vještak je utvrdio da tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve efektivno odrađene sate rada.

36.Stoga stalni sudski vještak navodi kako pod pretpostavkom da tužitelju za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci:

- dodatak za posebne uvjete rada iznosi 1.309,88 eura,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 261,70 eura,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 175,92 eura,

slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi ukupno 1.747,50 eura.

37.Upravo iz razloga što je zbog neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost, u cijelom spornom razdoblju na sate rada koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, tužitelju je bila isplaćivana manja plaća, to posljedično tome tužitelju osnovano pripada razlika plaće i razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor, i to u iznosima utvrđenima od strane vještaka financijske struke.

38.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 27. veljače 2025. osnovan.

39.Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze KĆ, dipl. oecc. iz Zagreba na koje stranke nisu imale primjedbi koje bi se ticale metodologije obračuna i utvrđene visine ovaj sud tužitelju na ime neisplaćenih dodatak na plaću u razdoblju od 1. lipnja 2018. do 31. ožujka 2020. dosudio bruto iznos od 21.747,50 eura koliko je tužitelj i zatražio.

40.Na dosuđene iznose ovaj sud je tužiteljima dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da zakonska zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04) dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata.

41.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I izreke presude.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1.) u iznosu od 200,00 eura, sastava obrazloženih podneska od 18.5.2023.,27.2.2025. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 2x200,00 eura, zastupanja na ročištu 13.11.2023.,22.4.2025. (Tbr. 9.t.1.) u iznosu od po 2x200,00 eura, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu 100,00 eura sukladno (Tbr. 9.t.3). Tarife sve uvećano za PDV i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 218,99 eura obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.593,99 eura.

42.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

U Opatiji, 4. lipnja 2025.

S U D A C :

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

Po pravomoćnosti: Ministarstvo financija, Porezna uprava