REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-608/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Škaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 4. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio članka 4. st. 1. i st. 2. Ugovora o kreditu broj 363017 od 29. studenog 2007. sklopljenog između tužitelja ĐL kao korisnika kredita i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. kao banke, u dijelu koji se odnosi na jednostranu promjenu kamatne stope i glasi: ײ 4.1. … koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke… ײ i
" 4.2. Kamata po dospijeću: na dospjele a nepodmirene tražbine iz ovog Ugovora i u vezi s ovim Ugovorom Banka obračunava i naplaćuje, a Korisnik kredita se obvezuje platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Banke.ײ
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 4.953,95 eur sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos 16,17 eur od 11.08.2008. do isplate;
- na iznos 14,95 eur od 10.09.2008. do isplate;
- na iznos 15,42 eur od 10.10.2008. do isplate;
- na iznos 15,45 eur od 10.11.2008. do isplate;
- na iznos 15,54 eur od 10.12.2008. do isplate;
- na iznos 15,78 eur od 10.01.2009. do isplate;
- na iznos 16,02 eur od 10.02.2009. do isplate;
- na iznos 15,97 eur od 10.03.2009. do isplate;
- na iznos 15,97 eur od 05.09.2009. do isplate;
- na iznos 16,37 eur od 05.06.2009. do isplate;
- na iznos 15,22 eur od 06.07.2009. do isplate;
- na iznos 15,75 eur od 04.08.2009. do isplate;
- na iznos 15,75 eur od 04.09.2009. do isplate;
- na iznos 15,70 eur od 05.10.2009. do isplate;
- na iznos 15,52 eur od 05.11.2009. do isplate;
- na iznos 15,53 eur od 04.12.2009. do isplate;
- na iznos 15,54 eur od 05.01.2010. do isplate;
- na iznos 16,06 eur od 05.02.2010. do isplate;
- na iznos 15,08 eur od 05.03.2010. do isplate;
- na iznos 15,44 eur od 06.04.2010. do isplate;
- na iznos 15,43 eur od 05.05.2010. do isplate;
- na iznos 15,37 eur od 04.06.2010. do isplate;
- na iznos 15,35 eur od 05.07.2010. do isplate;
- na iznos 15,20 eur od 04.08.2010. do isplate;
- na iznos 15,26 eur od 06.09.2010. do isplate;
- na iznos 15,34 eur od 05.10.2010. do isplate;
- na iznos 15,92 eur od 05.11.2010. do isplate;
- na iznos 14,94 eur od 06.12.2010. do isplate;
- na iznos 15,48 eur od 04.02.2011. do isplate;
- na iznos 15,49 eur od 04.03.2011. do isplate;
- na iznos 15,51 eur od 05.04.2011. do isplate;
- na iznos 15,45 eur od 05.05.2011. do isplate;
- na iznos 15,87 eur od 11.05.2011. do isplate;
- na iznos 14,83 eur od 06.06.2011. do isplate;
- na iznos 15,44 eur od 05.07.2011. do isplate;
- na iznos 15,84 eur od 04.08.2011. do isplate;
- na iznos 14,89 eur od 05.09.2011. do isplate;
- na iznos 15,45 eur od 05.10.2011. do isplate;
- na iznos 15,45 eur od 04.11.2011. do isplate;
- na iznos 15,39 eur od 05.12.2011. do isplate;
- na iznos 15,39 eur od 05.01.2012. do isplate;
- na iznos 15,39 eur od 06.02.2012. do isplate;
- na iznos 15,47 eur od 05.03.2012. do isplate;
- na iznos 15,39 eur od 05.04.2012. do isplate;
- na iznos 15,19 eur od 26.04.2012. do isplate;
- na iznos 15,20 eur od 10.05.2012. do isplate;
- na iznos 15,80 eur od 11.06.2012. do isplate;
- na iznos 61,09 eur od 03.08.2012. do isplate;
- na iznos 63,09 eur od 05.09.2012. do isplate;
- na iznos 62,55 eur od 05.10.2012. do isplate;
- na iznos 62,61 eur od 06.11.2012. do isplate;
- na iznos 62,95 eur od 07.12.2012. do isplate;
- na iznos 62,76 eur od 08.01.2013. do isplate;
- na iznos 62,98 eur od 07.02.2013. do isplate;
- na iznos 65,00 eur od 08.03.2013. do isplate;
- na iznos 62,84 eur od 05.04.2013. do isplate;
- na iznos 60,72 eur od 06.05.2013. do isplate;
- na iznos 62,30 eur od 05.06.2013. do isplate;
- na iznos 61,74 eur od 05.07.2013. do isplate;
- na iznos 61,34 eur od 06.08.2013. do isplate;
- na iznos 61,21 eur od 05.09.2013. do isplate;
- na iznos 61,70 eur od 04.10.2013. do isplate;
- na iznos 61,84 eur od 08.11.2013. do isplate;
- na iznos 63,74 eur od 06.12.2013. do isplate;
- na iznos 59,48 eur od 08.01.2014. do isplate;
- na iznos 61,31 eur od 07.02.2014. do isplate;
- na iznos 61,29 eur od 13.03.2014. do isplate;
- na iznos 61,13 eur od 07.05.2014. do isplate;
- na iznos 61,21 eur od 06.06.2014. do isplate;
- na iznos 61,68 eur od 26.06.2014. do isplate;
- na iznos 61,41 eur od 07.07.2014. do isplate;
- na iznos 61,27 eur od 07.08.2014. do isplate;
- na iznos 63,51 eur od 10.09.2014. do isplate;
- na iznos 59,02 eur od 07.10.2014. do isplate;
- na iznos 59,85 eur od 11.11.2014. do isplate;
- na iznos 57,28 eur od 11.11.2014. do isplate;
- na iznos 57,10 eur od 10.12.2014. do isplate;
- na iznos 56,85 eur od 10.01.2015. do isplate;
- na iznos 56,89 eur od 10.02.2015. do isplate;
- na iznos 56,06 eur od 10.03.2015. do isplate;
- na iznos 54,26 eur od 10.04.2015. do isplate;
- na iznos 52,29 eur od 11.05.2015. do isplate;
- na iznos 48,50 eur od 10.06.2015. do isplate;
- na iznos 50,05 eur od 10.07.2015. do isplate;
- na iznos 49,76 eur od 10.08.2015. do isplate;
- na iznos 49,41 eur od 10.09.2015. do isplate;
- na iznos 48,97 eur od 10.10.2015. do isplate;
- na iznos 46,98 eur od 10.11.2015. do isplate;
- na iznos 47,23 eur od 10.12.2015. do isplate;
- na iznos 48,53 eur od 11.01.2016. do isplate;
- na iznos 45,22 eur od 10.02.2016. do isplate;
- na iznos 46,05 eur od 10.03.2016. do isplate;
- na iznos 45,37 eur od 11.04.2016. do isplate;
- na iznos 39,32 eur od 10.05.2016. do isplate;
- na iznos 40,54 eur od 10.06.2016. do isplate;
- na iznos 41,36 eur od 11.07.2016. do isplate;
- na iznos 38,35 eur od 10.08.2016. do isplate;
- na iznos 39,45 eur od 10.09.2016. do isplate;
- na iznos 38,84 eur od 10.10.2016. do isplate;
- na iznos 37,56 eur od 10.11.2016. do isplate;
- na iznos 37,42 eur od 10.12.2016. do isplate;
- na iznos 37,32 eur od 10.01.2017. do isplate;
- na iznos 36,36 eur od 10.02.2017. do isplate;
- na iznos 35,91 eur od 10.03.2017. do isplate;
- na iznos 35,50 eur od 10.04.2017. do isplate;
- na iznos 34,22 eur od 10.05.2017. do isplate;
- na iznos 33,89 eur od 10.06.2017. do isplate;
- na iznos 33,54 eur od 10.07.2017. do isplate;
- na iznos 33,20 eur od 10.08.2017. do isplate;
- na iznos 34,12 eur od 11.09.2017. do isplate;
- na iznos 31,73 eur od 10.10.2017. do isplate;
- na iznos 32,21 eur od 10.11.2017. do isplate;
- na iznos 32,96 eur od 11.12.2017. do isplate;
- na iznos 30,10 eur od 10.01.2018. do isplate;
- na iznos 30,78 eur od 10.02.2018. do isplate;
- na iznos 30,43 eur od 10.03.2018. do isplate;
- na iznos 30,05 eur od 10.04.2018. do isplate;
- na iznos 29,56 eur od 10.05.2018. do isplate;
- na iznos 30,14 eur od 11.06.2018. do isplate;
- na iznos 27,96 eur od 10.07.2018. do isplate;
- na iznos 28,62 eur od 10.08.2018. do isplate;
- na iznos 28,26 eur od 10.09.2018. do isplate;
- na iznos 27,85 eur od 10.10.2018. do isplate;
- na iznos 27,51 eur od 14.11.2018. do isplate;
- na iznos 26,98 eur od 17.12.2018. do isplate;
- na iznos 26,72 eur od 17.01.2019. do isplate;
- na iznos 27,14 eur od 11.02.2019. do isplate;
- na iznos 25,90 eur od 11.03.2019. do isplate;
- na iznos 24,86 eur od 15.04.2019. do isplate;
- na iznos 25,66 eur od 17.05.2019. do isplate;
- na iznos 25,25 eur od 18.06.2019. do isplate;
- na iznos 24,73 eur od 15.07.2019. do isplate;
- na iznos 24,25 eur od 16.08.2019. do isplate;
- na iznos 23,86 eur od 13.09.2019. do isplate;
- na iznos 22,27 eur od 15.10.2019. do isplate;
- na iznos 19,75 eur od 13.11.2019. do isplate;
- na iznos 18,12 eur od 18.12.2019. do isplate;
- na iznos 18,35 eur od 14.01.2020. do isplate;
- na iznos 17,98 eur od 17.02.2020. do isplate;
- na iznos 17,68 eur od 10.03.2020. do isplate;
- na iznos 17,47 eur od 10.04.2020. do isplate;
- na iznos 13,97 eur od 11.05.2020. do isplate;
- na iznos 12,74 eur od 10.06.2020. do isplate;
- na iznos 12,78 eur od 10.07.2020. do isplate;
- na iznos 12,29 eur od 10.08.2020. do isplate;
- na iznos 12,03 eur od 10.09.2020. do isplate;
- na iznos 10,67 eur od 10.10.2020. do isplate;
- na iznos 7,96 eur od 10.11.2020. do isplate;
- na iznos 7,67 eur od 10.12.2020. do isplate;
- na iznos 7,67 eur od 11.01.2021. do isplate;
- na iznos 6,91 eur od 10.02.2021. do isplate;
- na iznos 6,87 eur od 10.03.2021. do isplate;
- na iznos 6,07 eur od 10.04.2021. do isplate;
- na iznos 4,59 eur od 10.05.2021. do isplate;
- na iznos 4,37 eur od 10.06.2021. do isplate;
- na iznos 4,15 eur od 10.07.2021. do isplate;
- na iznos 3,94 eur od 10.08.2021. do isplate;
- na iznos 3,71 eur od 10.09.2021. do isplate;
- na iznos 3,19 eur od 11.10.2021. do isplate;
- na iznos 2,01 eur od 10.11.2021. do isplate;
- na iznos 1,95 eur od 10.12.2021. do isplate;
- na iznos 3,19 eur od 11.10.2021. do isplate;
te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 1.545,99 eur sa zateznom kamatom od 4. lipnja 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se određuje u razdoblju do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio 29. studenog 2007. Ugovor o kreditu broj 363017 kojim je ugovoreno je da će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznos 50.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti. te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 8,89 % godišnje, a koja se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom tuženika. Tužitelj ističe kako se radi o tipskom ugovoru o kreditu. Nadalje, u tom istom tipskom Ugovoru o kreditu ugovorena je odredba koja se odnosi na troškove obrade kredita. Predmetna ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje troškova za obradu kreditnog zahtjeva je nepoštena i ništetna. Tužitelj se, na pravnu osnovu svog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorene naknade za obradu kredita, poziva na presude suda EU, koje su obvezujuće za sudove u Republici Hrvatskoj te pozitivne hrvatske propise. Presudama suda EU u predmetu C-84/19 i u predmetu C-224/19 odlučeno je kako i pod kojim okolnostima je nacionalan sud dužan utvrditi da li je odredba koja sadrži troškove obrade kredita ništetna. U ovom konkretnom slučaju tuženik nije tužitelju iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi. Nije mu niti objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži. Nadalje, u Ugovoru nije navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (kupovni, srednji ili prodajni) niti je precizirano da li se obračunava tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. Dodatno tužitelj ističe kako je člankom 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) propisano Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je stavkom 2. istog članka propisano Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Slijedom navedenog, a budući da ne bi smjelo biti sporno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru o kreditu, dakle unaprijed formuliranom od strane tuženika na koju tužitelj nije imao utjecaja, odnosno da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi kojom je specificirana naknada za obradu kredita, nije pojedinačno pregovaralo. Kako se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da bi ista se smatrala nepoštenom treba suprotno načeli savjesnosti i poštenja uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, a o kojim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje za dodatnim profitom) obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Zahtjevom iz tužbe tužitelj predlaže utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa te posljedično navedenom predlaže obvezati tuženika na isplatu preplaćene kamate, sve sa zateznom kamatom na pojedine iznose do isplate kao i obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se u postupku pred VTSRH odlučivalo o tužbenom zahtjevu udruge Potrošač koja se isključivo referirala na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula (CHF). Upravo je bit cijele parnice pred VTSRH bila tvrdnja tamo tužitelja da su ugovori koji sadrže i valutnu klauzulu u CHF i odredbu o jednostranoj metodologiji promjene kamatne stope pretegotni za potrošače jer sadrže dva varijabilna elementa, od kojih je kod prvog, uslijed financijske krize, došlo do drastičnih promjena. Naime, za razliku od CHF-a tečaja, EUR tečaj je već godinama stabilna valuta slijedom čega u konkretnom slučaju nema govora o mogućnosti primjene utvrđenja i sudskih stajališta u konkretnom predmetu, a time i mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja kao osnovanog. Ističe i prigovor zastare. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, navodi kako tužitelj pogrešno smatra da osnovu tužbenog zahtjeva ne treba dokazivati, nego u svojoj tužbi naprosto navodi da je ugovorna odredba ništetna u skladu s utvrđenjima iz presude VTSRH broj Pž-7129/13. Međutim, tome nije tako te se pravna utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu izravno primijeniti u ovoj parnici te da je tužitelj dužan dokazati zbog čega smatra da je predmetna ugovorna odredba ništetna, odnosno zbog čega drži da uslijed takve odredbe ima pravo potraživati povrat iznosa navodno stečenih bez osnove. Materijalno pravo koje je na snazi bilo u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. To se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/07, 125/07, 79/09), tako i na Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15). Dakle, tužitelj ne smije tražiti da se ništetnim utvrdi dio Ugovora o kreditu koji je dopušten u skladu s pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj. Nadalje, Ugovorom o kreditu nije ugovoreno samo da je kamatna stopa redovna koja tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Dapače, člankom 19.1. ugovorne strane izrijekom su ugovorile i da „prihvaćaju primjenu odredbi Općih uvjeta poslovanja, Pravilnika o odobravanju kredita građanima te drugih akata Kreditora koji uređuju kreditiranje građana (…)“ Spomenuti interni akti tuženika služe kao dopuna posebnih pogodbi koje su utvrđene između tuženika i tužitelja kao ugovaratelja u potrošačkom ugovoru, pa obvezuju kao i posebne pogodbe. Slijedom toga, proizlazi da su pravni osnov za promjenu kamatnih stopa kod tuženika predstavljale: odredbe samih Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i načinu promjene; interni akti tuženika te sve ostale isprave i podnesci tuženika. Prema tome, netočno je tvrditi da je tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili mogao biti upoznat. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju vrijednosti određene Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Transparentnost u izmjenama kamatne stope vidljiva je iz Obavijesti o izmjeni kamatne stope (koju je tuženik dostavio uz Tužbu), u kojoj tuženik jasno navodi kojim se parametrima vodio temeljem izmjena. Nadalje, osporavana odredba Ugovora je i jasna, uočljiva i lako razumljiva. Da je odredba jasna i uočljiva nije i ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedena, a da je promjenjivost kamatne stope uvriježena u pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj, pa eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava. S druge strane, da je odredba tužitelju bila razumljiva u prvom redu proizlazi iz uvida u formu samog Ugovora. Naime, razvidno je da je isti solemniziran – u kojem se slučaju razumljivost predmnijeva s obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena pa nije ništava stoga što bi bila protivna prinudnim propisima, a niti stopa koju je tužena banka naknadno odredila temeljem ovlasti iz odredbe članka 3.3. ugovora ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. Smisao ugovaranja promjenjive kamatne stope je da se stopa prilagođava uvjetima na tržištu za koje je izvjesno da će se mijenjati u tako dugom vremenskom razdoblju od 25 godina na koje je sklopljen sporni ugovor, pa se stoga ne može uzeti da kamata nije odrediva. Naime, kamatne stope su se mijenjale Odlukom tuženika, ali su se pri tom uvažavale odredbe Ugovora i drugih internih akata Banke, a poglavito vodeći računa o tržišnim uvjetima. Uzevši ove parametre u obzir, notorno je da tuženik niti u kojem slučaju nije zloupotrijebio svoj položaj te da je promjena kamatnih stopa bila u skladu s internim aktima tuženika koji su javno objavljeni i bili su dostupni potrošačima, odnosno s podacima o kretanju na tržištu koji su također dostupni svima. Tuženik smatra da predmetna ugovorna odredba nije protivna načelu savjesnosti i poštenja odnosno, da nije ni uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana. Tuženik predlaže sudu uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema otplatnom planu iz Ugovora o kreditu, a koji su tijekom određenih razdoblja otplate kredita bili u nižem iznosu od anuiteta predviđenih otplatnim planom. Naime, tijekom otplate kredita u određenim razdobljima tečaj CHF prema kuni bio je niži od onog koji je vrijedio na dan isplate ugovorenog iznos kredita. Također, u određenim razdobljima plaćena kamatna bila je ništa niža od kamate prvotno ugovorene. Predlaže odbiti zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na isplatu troškova parničnog postupka.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: izračun preplate (list 9-11 spisa), Ugovor o kreditu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (list 12-19 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 20 spisa), otplatni plan (list 23-26 spisa), otplatnu tablicu po kreditu (list 27-31 spisa), promet po kreditu (list 32-49 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. (list 72-84 spisa), iskaz tužitelja (list 93 spisa).
4. Temeljem tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio zahtjev osnovanim.
5. Predmet spora je (1) zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odrebi Ugovora o kreditu u čl. 4. u dijelovima kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama banke te posljedično navedenom, (2) zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kamata jer tužitelj tvrdi da se radi o nepoštenim odredbama kojima da je povrijeđeno njegovo potrošačko pravo.
6. Iz stanja spisa proizlazi da između stranka nije sporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, 29. studenog 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 363017, a kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos 50.000,00 eur;
- da je odredbom čl. 4.1. predmetnog Ugovora ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika i koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 8,89 % godišnje;
- da je odredbom čl. 4.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se na dospjele, a nepodmirene tražbine iz Ugovora obračunava i naplaćuje kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatama i naknadama Banke
7. Među strankama je sporna valjanost odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, a posljedično tome i osnovanost i visina zahtjeva za isplatu utuženog iznosa, a koji se odnosi na, prema tvrdnji tužitelja, preplaćene iznose anuiteta zbog povećanja redovne kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu. Sporno je i je li utuženo potraživanje u zastari. U vezi s tim sporno je i je li ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
8. Tužitelj je podneskom od 13. travnja 2025., a nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirao kodnementorni dio zahtjeva na način da potražuje isplatu preplaćenog iznosa na ime redovne kamate u visini 4.953,95 eur sve sa zateznom kamatom koja na mjesečne iznose preplaćenih kamata teče od dana pojedinih uplata. Grešku u izostanku pisanja iznosa glavnice u navedenom podnesku (navedeno kao " xx") tužitelj je ispravio na ročištu 14. svibnja 2025.
9. Prvenstveno je valjalo utvrditi je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom da je posljedica nepoštenosti odredaba njihova ništavost (ništetnost) te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takve odredbe Ugovora. Na pravni odnos stranaka primjenjuje se Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, dalje u tekstu ZOO),a budući da je je Ugovor sklopljen 29. studenog 2007.
10. U odnosu na okolnosti sklapanja Ugovora sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da je predmetni ugovor o kreditu sklopio radi dovršetka kuće u kojoj živi i isti je podigao kao nenamjenski kredit budući da nije imao sve papire za kuću, a kako bi eventualno podigao adaptacijski kredit. Trebao mu je iznos 50.000,00 eur te mu je u banci tuženika i dan pod uvjetima koji su mu odgovarali, iako nije imao prilike sa tuženikom pregovarati o sadržaju ugovora pa tako niti o spornoj odredbi promjenjive kamatne stope. Tužitelju je načelno taj pojam bio jasan, ali mu u banci nije objašnjeno zbog kojih razloga i kada će se ta kamatna stopa eventualno mijenjati. U trenutku sklapanja ugovora nije imao u vlasništvu obrt niti je bio član trgovačkog društva. U banci mu je samo objašnjena visina anuiteta, a tužitelj je kredit otplaćivao putem administrativne zabrane sa plaće.
11. Sud prihvaća iskaz tužitelja iz kojeg bi proizlazilo da od strane djelatnika tuženika koji je sudjelovao u odobravanju kredita nije dobio potpunu informaciju o kamati koja je promjenjiva niti informaciju na koji način i primjenom kojih parametara i metodologije će se kamata u budućnosti moguće mijenjati. Sama okolnost što je u Ugovoru naznačeno da se radi o promjenjivoj kamati nije dovoljna za ocjenu da je tužitelj dobio punu obaviještenost o učincima takve promjenjive kamate (iako mu je načelno taj pojam gramatički bio jasan). Tuženik nije predložio saslušanje svojeg djelatnika o načinu i sadržaju informiranja tužitelja o značaju kamate koja je promjenjiva niti na okolnost da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi pa sud prihvaća iskaz tužitelja da nije bio u mogućnosti pregovarati oko sporne odredbe, a niti da je bio u potpunosti informiran i upoznat s promjenjivom kamatnom stopom i učincima takve odredbe na njegove obveze iz kreditnog odnosa.
12. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu jest naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. st.1. ZOO ugovorna kamata, kao takva, mora biti određena, odnosno odrediva.
13. U pravu je tuženik kada tvrdi da na ovaj pravni odnos nema direktnog učinka presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača jer se ta presuda bavila pitanjem kredita čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF).
14. Međutim, vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama bitno je istaknuti da je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (pravni prednik tuženika kao V. tuženik) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
15. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14- 2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
16. Ovaj postupak značajan je iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva.
17. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita." Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako, temeljem čega te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati niti je tužitelj na to mogao imati bilo kakav utjecaj.
18. U ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj gramatički shvatio i razumio da je kamata promjenjiva dok mu, u pogledu razloga te promjenjivosti, nisu dana jasna i detaljna obrazloženja. Razumljivo je, životno i logično da je tužitelj postupao s povjerenjem u tuženika kao renomiranu bankarsku instituciju, vjerovao navodima djelatnika tuženika s kojim je dogovarao bitne elemente tog ugovora i razumno je bilo za očekivati da će ga tuženik upozoriti na sve bitne elemente predmetnog ugovora, a to odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zasigurno jest, no analizom iskaza tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da tuženik prilikom sklapanja kredita nije upozorio tužitelja na razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, kao i da tuženik nije pružio tužitelju niti objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope. U konačnici o toj spornoj odredbi sa tuženikom dakle, nije niti mogao pregovarati. U Obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženik dostavljao tužitelju i primitak kojih tužitelj niti ne spori, samo se navodi povećana visina kamatne stope i datum od kada se tako povećana kamatna stopa obračunava, dok se uopće ne navode kriteriji ili parametri koji su doveli do takvog povećanja.
19. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužitelju. Nesporno je da su tužitelju dakle, dostavljeni podaci od tuženika vezano za mijenjanje kamatne stope, ali isti nije bila upoznat sa parametrima koji dovode do tih promjena. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u gore citiranoj odluci, jest da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je člankom 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09. i 112/12.) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.
20. Nadalje, čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, dalje u tekstu ZZP/07), važećim u vrijeme sklapanja kredita, propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
21. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o kamatnoj stopi. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao niti je predložio dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je kamatne stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
22. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo dok se kao nepoštene odredbe mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
23. Na temelju svega gore navedenog, sud smatra da su nerazumljive odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu u čl. 4.1. i čl. 4.2 Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a čime su dijelovi tih odredbi nepošteni (čl. 96. st.1. ZPP/07), a sukladno tome, u tom je dijelu je ugovor ništetan primjenom čl. 102. st.1. ZZP/07.
24. U odnosu na potrošački status tužitelja u vezi sa sklopljenim Ugovorom , iako ga tuženik nije posebno osporio, valja reći da je prema čl. 3. toč. 1. ZZP/07, potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetništvu, što znači da svojstvo potrošača ima svaka fizička osoba u svakom ugovoru koji je sa trgovcem sklopljen izvan njezine profesionalne djelatnosti ili poslovne aktivnosti. Ocjenom iskaza tužitelja i sadržaja ugovora, u ukupnosti, sud utvrđuje da se tužitelju, kao korisniku kredita, ne može odreći pravo potrošača jer se pojam potrošača tumači u skladu sa položajem fizičke osobe u ugovoru, u skladu s prirodom i svrhom ugovora i vidljivo je prema vrsti ugovorne transakcije, kako je to obrazložio sud Europske unije u svojoj odluci broj C-774/2019 od 22. listopada 2020. Iz Ugovora o kreditu ne proizlazi da bi tužitelj ugovor sklopio u vezi sa svojom profesionalnom djelatnosti ili gospodarskom aktivnosti. Osim toga, na tuženiku, kao kreditoru, je teret dokaza činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale to svojstvo, a sud smatra da takve posebne okolnosti tuženik nije dokazao (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.).
25. Slijedom svega navedenoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetni dio čl. 4.1 i čl. 4.2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama banke tuženika te je odlučeno kao u toč. I. izreke.
26. Kako je odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu.
27. Valja dodati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022. izrazio slijedeće pravno shvaćanje: "Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika".
28. Neosnovan je prigovor zastare jer se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st.1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništavosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom riješeno pitanje ništavosti odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, čime zastarni rok propisan člankom 225. ZOO od pet godina nije protekao (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20).
29. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika između kamata u anuitetima s osnove promjena kamatne stope prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, u odnosu na početni otplatni plan, za sve kamate za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos- iznosi 4.970,58 eur odnosno kunska protuvrijednost 37.325,27 kn odnosno, eurska protuvrijednost prema fiksnom tečaju 4.953,95 eur.
30. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP a kojem niti stranke nisu prigovarale. Tuženik je, ne sporeći matematički obračun i nadalje osporavao osnovu potraživanja, navodeći i da se prilikom izračuna eventualne preplate moraju uračunati i tzv. negativne razlike. Ovakvi prigovori tuženika su pravne prirode i sud na okolnost istih nije posebno saslušavao vještaka, a o osnovanosti zahtjeva sud je dao obrazloženje kako je to prethodno navedeno. U odnosu na tzv. negativne razlike valja reći da je vještak utvrdio da iste, u konkretnom slučaju, uopće niti ne postoje.
31. U odnosu na navode tuženika o tome da je pri izračunu visine zahtjeva potrebno uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, posebno valja istaknuti da su ovakvi prigovori tuženika pravne prirode i sud na okolnost istih nije posebno saslušavao vještaka, a o osnovanosti zahtjeva sud je dao obrazloženje kako je to prethodno navedeno. Ističe se da je tuženik banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada kamatne stope i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižoj kamatnoj stopi je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tužitelj ništa nije stekao eventualnim plaćanjem manjih iznosa anuiteta pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od onoga u trenutku isplate kredita. Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda, a ostalo su prigovori pravne naravi o kojima ocjenu daje sud. Pritom tuženiku valja odgovoriti da isti, u odnosu na iznos tzv. negativne razlike nije do zaključenja prethodnog postupka eventualno istaknuo niti prigovor radi prebijanja niti protutužbu niti do zaključenja glavne rasprave eventualno prigovor prijeboja, a u kojim slučajevima bi sud jedino bio ovlašten i dužan umanjiti tražbinu tužitelja sa potplaćenim iznosima odnosno tzv. negativnom razlikom (tako i VSRH u presudi poslovni broj Rev- 549/23 od 18. prosinca 2023.)
32. Sud nije posebno cijenio, po privatnom traženju tužitelja, sačinjen izračun preplate iz razloga što se tuženik nije usuglasio sa korištenje istog kao dokaza, a u konačnici je po prijedlogu tužitelja i provedeno financijsko vještačenje koje je sud cijenio kako je ranije obrazloženo.
33. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope sukladno nalazu i mišljenju vještaka u iznosu 4.953,95 eur te je odlučeno kao u toč. II. izreke.
34. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos koji je utvrđen vještačenjem tužitelju pripada zatezna kamata u skladu sa čl. 1115. ZOO i to od dana kada su izvršene uplate, a dan uplate je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka (tabela u zaključku nalaza - list 82-84 spisa). Visina stope zatezne kamate dosuđena je primjenom čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.
35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP i isti je suđen tužitelju u cijelosti, sastoji se od zastupanja po istog po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa), vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku.
35.1.Tužitelju je priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podneska od 13. travnja 2025.100 bodova (tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 13. svibnja 2023., 2. travnja 2025. i 14. svibnja 2025., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 500 bodova, što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.000,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (250,00 eur), a uz trošak uplaćenog predujma za vještačenje 200,00 eur i uz zatraženi trošak pristojbe na tužbu 95,99 eur, sveukupno iznosi 1.545,99 eur.
36. Odluka o zateznoj kamati na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 4. lipnja 2025.
Sudac
Vlatka Toplak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- punom. tužitelja uz rješenje o pristojbi na tužbu 95,99 eur
- tuženik
