REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Povrv-264/2024-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Danieli Subotić Biondić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tine Aflić, u pravnoj stvari tužitelja AWAZE A/S, Virumgardsvej 27, Virum, Kraljevina Danska, OIB: 87687957339, koje zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 20. svibnja 2025. održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 4. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev i ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar, Zagreb, poslovni broj: Ovrv-42/2023 od 12. travnja 2023. koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju Novasol as, OIB: 87687957339, Virumgardsvej 27, 2830 Virum, Danska, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, OTVORENE STAVKE, namiri tražbinu u iznosu od 6.528,00 EUR / 49.185,22 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 29.03.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja [broj bankovnog računa], država: Danska, naziv banke: DEN DANSKE BANK, SWIFT: DABADKKK, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 273,75 EUR / 2.062,57 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu 500,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. siječnja 2023. podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa 6.528,00 EUR. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-42/2023 od 12. travnja 2023., na koje je rješenje tuženik pravodobno izjavio prigovor.

2. Tuženik je u prigovoru naveo da dugovanje ne postoji i da u razdoblju za koje ga tuženik tereti nije postojao ugovorni odnos jer je prethodno ugovorni odnos tuženik raskinuo te kao dokaz prilaže e-mail korespondenciju.

3.

Po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/2020, 114/2022, u nastavku – OZ).

4. Tužitelj se očitovao na prigovor podneskom od 9. siječnja 2025. u kojem je u bitnom naveo da su tužitelj i tuženik 22. srpnja 2015. sklopili četiri Ugovora o pružanju usluga smještaja za smještajne jedinice tuženika pod šiframa CKC 853, CKC 854, CKC 855 i CKC 904 i da je ugovorna obveza tuženika bila primati goste koji su rezervirali smještaj posredstvom tužitelja u svoju smještajnu jedinicu, zatim da je 15. lipnja 2021. tuženik izjavio raskid ugovora putem e-mail korespondencije. Tužitelj smatra da je takva izjava raskida ugovora suprotna Općim uvjetima poslovanja tužitelja, jer da je tuženik bio dužan izjaviti raskid pisanim putem do 31. svibnja tekuće godine da bi ugovor prestao važiti po završetku tekuće godine, a ako se raskid izjavi nakon 31. svibnja, onda stupa na snagu tek istekom sljedeće godine. Prema tome, tužitelj smatra da je ugovor bio na snazi sve do završetka 2022. godine te da je tuženik bio dužan poštivati ugovorne odredbe i za sezonu 2021., kao i za sezonu 2022. i primati goste u svoju smještajnu jedinicu. S obzirom da to nije učinio, tužitelj potražuje izgubljenu dobit. Utuženi iznos predstavlja izgubljenu dobit koju je tužitelj trebao ostvariti od suradnje sa tuženikom u sezoni 2021. u iznosu od 6.528,00 eura. Navedeni iznos je izračunat na način da je projicirana tjedna zarada tužitelja pomnožena s projiciranom popunjenošću tuženikove smještajne jedinice u pojedinim dijelovima sezone. Projicirana tjedna zarada tužitelja izračunata je kao razlika između tjedne zarade tuženika i tjedne cijene po kojoj se smještajna jedinica iznajmljuje odnosno cijene koju gost plaća. Tako izračunata tjedna dobit tužitelja umanjena za 20%, množena je s projiciranim brojem tjedana zauzeća u kojima bi gosti odsjedali u smještajnoj jedinici tuženika u toku sezone 2021. i tako je dobiven iznos izgubljene dobiti koju tužitelj potražuje za sezonu 2021. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno ostaviti u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

5. Tuženik se u podnesku od 14. ožujka 2025. očitovao navodeći da je točno da su parnične stranke sklopile četiri ugovora 22. srpnja 2015., međutim da nije točno da su raskinuti tek 15. lipnja 2021., već su raskinuti izjavom tuženika od 31. svibnja 2018. e-mailom upućenim tužitelju na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte] i tatjana. [adresa elektroničke pošte] (e-mail adresa tužitelja preko koje su stranke vršile svu korespondenciju). Stoga tuženik smatra da za 2021. godinu, za koju tužitelj potražuje naknadu, ne postoji ugovor koji bi tuženika obvezivao te da zahtjev nije osnovan. Tuženik osporava i zahtjev u pogledu visine, jer nije dokumentaran i obrazložen. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže dudu da u cijelosti ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

6. Na pripremnom ročištu održanom 11. travnja 2025. tužitelj je dostavio anekse ugovora kojima je nastavljena suradnja između stranaka te predložio grafološko vještačenje u slučaju da tuženik osporava da je on potpisao anekse ugovora. Tuženik je podneskom od 24. travnja 2025. osporio da je potpisao anekse te je također predložio da se provede dokaz grafološkim vještačenjem. Također je istaknuo da neovisno o tome da tuženik nije potpisao navodne anekse ugovora (odnosno obrasce za promjenu i nadopunu podataka), da te isprave nemaju nikakvu pravnu snagu i da s obzirom da je ugovor raskinut 31. svibnja 2018., taj ugovor više ne postoji pa se ne mogu sklapati dodatci nepostojećeg ugovora. U slučaju da je postojala volja parničnih stranaka za nastavak ugovornog odnosa, tuženik smatra da je bilo nužno sklopiti novi ugovor, a ne da se dopunjuje osnovni ugovor s dokumentom koji nosi naziv Obrazac za promjenu i nadopunu podataka, na čijem dnu sitnim slovima stoji napomena da "ovaj dokument služi kao aneks istoimenom ugovoru“.

7. Sud je u postupku pročitao isprave u spisu: ugovori između NOVASOL-a AS i vlasnika kuće/apartmana za odmor CKC 853, CKC 854, CKC 855 i CKC 904 (list 32- 39 i 165-169), Opći uvjeti i rokovi (list 40 i 170), e-mail korespondencija (list 101-107, 171, 178), Obrasci za promjenu i nadopunu podataka – reaktivacija (list 181-184), Opći uvjeti rujan 2018. (list 185) te su pročitani iskazi svjedoka (list 191-192) i tuženika (list 192-193).

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu izgubljene dobiti zbog nepravovremenog raskida ugovora. Među strankama nije sporno da je 2015. sklopljen ugovor i da je tuženik 31. svibnja 2018. taj ugovor raskinuo putem e-maila. Sporno je je li nakon toga došlo do ponovnog sklapanja ugovora i ako da, je li taj novi ugovor raskinut i kada.

10. Na glavnoj raspravi održanoj 20. svibnja 2025. sud je saslušao svjedokinju ČM, zaposlenicu tužitelja, koja je u bitnom iskazala da je zaposlena kod tužitelja u odjelu financija te radi na naplati potraživanja, da je upoznata s ovim predmetom i koliko se sjeća, da je ugovor je sklopljen 2018. Navodi da su za vrijeme sezone 2021. i 2022. na snazi bili opći uvjeti koji reguliraju da se izgubljena dobit zbog nepravovremenog otkaza ugovora računa prema kalkulatoru izgubljene dobiti. Također navodi da su se opći uvjeti su se po tom pitanju više puta mijenjali i da su sada na snazi opći uvjeti koji propisuju fiksnu naknadu za nepravovremeni otkaz, u jednokratnom iznosu od 500,00 EUR. Pojašnjava da o promijeni općih uvjeta odlučuje matična firma iz Danske. Kada su joj predočeni obrasci sa listova 181-184 spisa, navodi da se radi o obrascima koji se popunjavaju nakon reaktivacije ugovora, što bi značilo da je u nekom trenutku došlo do raskida pa su vođeni pregovori te je nastavljena suradnja i tada se vežu na postojeći ugovor i na istu šifru objekta. Na upit da li se uz taj obrazac korisniku usluge dostavljaju i opći uvjeti koji su trenutno na snazi, odgovara da nije sigurna, ali misli da da te da joj se čini da su u ovom slučaju opći uvjeti i potpisani. Dalje navodi da se opći uvjeti revidiraju otprilike svake dvije godine i da inače nema većih promjena, odnosno da je jedina veća promjena navedeni fiksni iznos od 500,00 EUR za prijevremeni raskid ugovora. Ističe da su korisnicima usluge važeći opći uvjeti uvijek vidljivi te da su o svakim promjenama obavješteni prije nadolazeće sezone u rokovima u kojima mogu izjaviti pravovremeni raskid.

11. Tuženik je na glavnoj raspravi iskazao da potpis na ugovorima sa lista 165 do 169 spisa nije njegov. Nadalje, kada su mu pokazani obrasci sa lista 181 do 185 spisa, naveo je također da ništa od navedenog nije on potpisao. Na upit suda kada je prvi put stupio u kontakt sa tužiteljem, navodi da je to bilo 2015. i da je samo tada potpisao ugovor. Nakon što je sud ukazao tuženiku da je rekao da ništa od predočenog (uključujući i ugovore iz 2015.) nije njegov potpis, tuženik je odgovorio da je potpisao samo ugovor 2015. Dalje je naveo da je 2018. izjavio raskid tog ugovora iz 2015. Na upit suda je li mu tužitelj slao goste u sezonama od 2018. do 2021., naveo je da su jako rijetko slali goste, a potom na upit na temelju kojeg ugovora su to činili, odgovara da smatra da je to bilo na temelju tog prvog ugovora. Tuženik je istaknuo da su cijelo vrijeme od 2018. na dalje vodili pregovore oko cijena te da se nisu mogli dogovoriti, a za goste koje su mu poslali da su se i naplatili. Potom navodi da za sezonu 2021. nisu poslali niti jednog gosta. Na upit suda je li bio upoznat s odredbama općih uvjeta vezano za nepravovremeni raskid ugovora, tuženik navodi da kada su počeli problemi s dogovaranjem oko cijena, tada si je pronašao u općim uvjetima koji je rok za raskid ugovora, ali da nije bio upoznat s iznosom koji bi trebao platiti u slučaju nepravovremenog raskida, niti mu je tužitelj objasnio na temelju čega se taj iznos obračunava.

12. Sud je iskaz svjedokinje ČM ocijenio istinitim i vjerodostojnim, u skladu s materijalnim dokazima u spisu, dok je iskaz tuženika u pretežnom dijelu nelogičan i neuvjerljiv, osim u dijelu u kojem je naveo da nije bio upoznat s iznosom koji bi trebao platiti u slučaju nepravovremenog raskida ugovora i da mu tužitelj nije objasnio na temelju čega se taj iznos obračunava.

13. Prije svega valja razjasniti pitanje valjanosti dodataka ugovora, odnosno obrazaca potpisanih 26. listopada 2018. („Obrazac za promjenu i nadopunu podataka – reaktivacija“, u daljnjem tekstu: obrasci ugovora). Tuženik je, kada su mu predočeni potpisi na ugovorima iz 2015. (list 165-169) tvrdio da to nisu njegovi potpisi. Zatim je isto tvrdio kada su mu predočeni potpisi na obrascima ugovora iz 2018. (list 181-185). Zatim je u iskazu naveo da je ipak potpisao ugovore 2015. Uspoređujući potpise na ugovorima iz 2015., na aneksima ugovora iz 2018. i potpis tuženika na raspravnom zapisniku, te uzimajući u obzir kontradiktorni iskaz tuženika, sud je utvrdio da je sve navedeno potpisao upravo tuženik te da je njegova tvrdnja da nije potpisao obrasce 2018. bila usmjerena isključivo na izbjegavanje eventualnih obveza.

14. Tuženik je dakle najprije bio izjavio da ni potpis na ugovorima iz 2015. nije njegov, vjerojatno misleći da mu se predočuju sporni obrasci ugovora iz 2018. pa se kasnije ispravio u pogledu ugovora iz 2015., no time je pokazao sudu da ne govori istinu ni u pogledu potpisa na obrascima iz 2018. Stoga nije bilo potrebno provoditi grafološko vještačenje jer je sud utvrdio da je tužitelj potpisao obrasce 2018. i nastavio s tužiteljem suradnju. Navedeno je dokazano i time što je tuženik sam u iskazu naveo da je suradnja nastavljena nakon 2018., pa sve do 2021.

15. Što se tiče tvrdnje tuženika da se ne može aneksirati ugovor koji je raskinut, već da treba sklopiti novi ugovor, valja ukazati da je odredbom članka 247. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, u nastavku: ZOO) propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. U konkretnom slučaju stranke su se usuglasile oko bitnih sastojaka ugovora, potpisujući „Obrazac za promjenu i nadopunu podataka – reaktivacija“ te neovisno o tome naziva li se taj obrazac novim ugovorom, aneksom ili nekim trećim nazivom, iz njega jasno proizlazi da su se stranke usuglasile da će tužitelj popunjavati smještajne jedinice tuženika u razdoblju od 15. svibnja 2019. do 15. listopada 2019.

16. Opći uvjeti, odnosno stranica koja je priložena uz predmetne obrasce i koja je potpisana od strane tuženika (na listu 185 spisa), sadrži nejasan i nepotpun tekst. Naime, nedostaje prethodna stranica, ili više njih, što je vidljivo iz početka teksta. Članci nisu numerirani i navedeno nisu isti Opći uvjeti i rokovi (u daljnjem tekstu: OUR) koji su priloženi na listu 40 i 170 spisa. Stoga se odredbe članka 6. OUR-a na koje se poziva tužitelj ne mogu primijeniti u ovom slučaju, jer su uz obrasce ugovora potpisane 26. listopada 2018. tuženiku prezentirani novi opći uvjeti (u daljnjem tekstu: OU/2018), koje je i potpisao kao dio obrazaca ugovora, dok su OUR za tuženika svakako prestali važiti nakon što je 31. svibnja 2018. tuženik jasno i nedvosmisleno raskinuo postojeće ugovore e-mailom upućenim na službeni e-mail tužitelja, a u kojem je naveo da obavještava tužitelja o prestanku suradnje jer nije voljan nastaviti suradnju po postojećim ugovorima te zatražio da se dogovore novi uvjeti (list 178 spisa).

17. U OU/2018 pod stavkom „Razdoblje trajanja ugovora“ navedeno je: „Ovaj ugovor stupa na snagu od datuma potpisivanja i ostaje na snazi na neodređeno vrijeme dok se ne otkaže u skladu s odredbama navedenima u nastavku. Ugovor možete otkazati isključivo s učinkom od kraja tekuće godine ugovora. Obavijest o otkazu mora biti dostavljena u pisanom obliku, po mogućnosti preporučenim pismom, koje bi NOVASOL trebao zaprimiti najkasnije 1. lipnja kako bi isti stupio na snagu od sljedeće godine ugovora. Godina ugovora označava razdoblje od druge ili treće subote u siječnju do druge ili treće subote u siječnju iduće godine, no može se sklopiti i ugovor na ograničeno razdoblje unutar tog vremenskog okvira. Svake godine moguće je ranije izvršiti rezervacije za sljedeću godinu ugovora, osim ako ste odlučili ne sudjelovati u konceptu „Rani buking". Rezervacije za sljedeću godinu ugovora vršit će se u skladu s kalendarom sezona i cijenama koje su na snazi u tekućoj sezoni sve dok novi kalendar sezona i cijene za narednu sezonu ne stupe na snagu, najčešće 1. srpnja, osim u slučaju da se cijene određuju na temelju koncepta „Dinamične cijene". U slučaju otkaza ugovora, dužni ste, unatoč otkazu; prihvatiti rezervacije za sljedeću godinu, osim ako se NOVASOL ne odluči po vlastitom nahođenju na premještaj rezervacije.“

18. U svakom od četiri obrasca navedeno je razdoblje najma od 15. svibnja 2019. do 15. listopada 2019. Prema odredbi članka 295. stavka 3. ZOO-a, slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje. S obzirom na to da kao period najma u obrascima nije naznačeno razdoblje "od 15. svibnja do 15. listopada", nego je naznačena upravo 2019. godina, za zaključiti je da je ugovor sklopljen samo za sezonu 2019., bez obzira na to što u OU/2018 stoji da ugovor ostaje na snazi na neodređeno vrijeme, dok se ne otkaže u skladu s odredbama OU/2018. Da dogovor nije postignut za sezonu 2021. sud utvrđuje i iz e-mail korespondencije od 27. svibnja 2021. do 21. lipnja 2021. (listovi 101-107) iz koje je jasno da stranke nisu uspjele dogovoriti cijenu.

19. Neovisno o navedenome, valja ukazati i na to da nigdje u OU/2018 nije naveden način obračuna iznosa koji bi tuženik trebao platiti tužitelju u slučaju nepravovremenog raskida ugovora. Štoviše, navedeno se ne nalazi čak nigdje niti u OUR. Tuženika ne mogu obvezivati ugovorne odredbe koje mu nisu predočene, s kojima nije upoznat i koje nije potpisao. Način obračuna koji je tužitelj opisao u podnesku od 9. siječnja 2025. („projicirana tjedna zarada tužitelja pomnožena s projiciranom popunjenošću tuženikove smještajne jedinice u pojedinim dijelovima sezone, umanjena za 20%, množena s projiciranim brojem tjedana zauzeća u kojima bi gosti odsjedali u smještajnoj jedinici tuženika u toku sezone“) prema ocjeni ovog suda predstavlja proizvoljni izračun tužitelja, budući da tuženik s takvim načinom obračuna ni na koji način nije bio upoznat.

20. Tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao niti postojanje ugovorne obveze za sezonu 2021., a niti da je došlo do izgubljene dobiti i u čemu bi se ona sastojala. Naime, o izgubljenoj dobiti ili nastaloj šteti, moglo bi se govoriti u slučaju da je tužitelj u vrijeme postojanja ugovornog odnosa dogovorio smještaj gosta u smještajne jedinice tuženika pa da ga tuženik, nije prihvatio, a što tužitelj u ovom postupku ničime nije dokazao. Zbog svega navedenog, nije bilo osnove za provođenje financijskog vještačenja.

21. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

22. Odluka o trošku iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 164. ZPP-a, a visina troška odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, u nastavku: Tarifa). S obzirom na vrijednost predmeta spora (6.528,00 EUR), tužitelju pripada po 100 bodova za podneske od 14. ožujka 2025. te od 24. travnja 2025., što množeno s vrijednošću boda 2,00 EUR (Tbr. 54.) i uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 46.) iznosi 500,00 EUR.

U Puli 4. lipnja 2025.

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ove presude za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležan županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu za presudu

- tuženiku po pun.

nacrt presude izradila:

viša sudska savjetnica-

specijalistica

Tina Aflić