REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2310/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja: ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB: 94472454976 Listopadska 2, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Stanislavu Ostojić, odvjetniku u OD GRGIĆ & PARTNERI u Zagrebu, protiv 1. tuženika: Hrvatske autoceste d.o.o. OIB: 57500462912 Ulica Stjepana Širole 4, Zagreb, i 2. tuženika: HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u OD Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 22. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika 1. tuženika po zaposlenju i zamjenika punomoćnika 2. tuženika, s danom objave 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se 1. tuženiku i 2. tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 396,60 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 7.10.2020. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku i 2. tuženiku solidarno isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 15,92 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 812,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da 20.08.2020. u 11:00 sati dogodio se štetni događaj

– prometna nezgoda na način da je vozač BP upravljao osobnim vozilom marke Peugeot 308, reg. oznake: [registarska oznaka] i kretao se autocestom A3, desnom prometnom trakom iz smjera prometnog čvora Ivanja Reka u smjeru prometnog čvora Kosnica.

Dolaskom kod km oznake 38 + 900 metara na prednje vjetrobransko staklo vozila je naletio kamen koji se nalazio na kolniku navedene autoceste te je time osiguraniku tužitelja nastala materijalna šteta na vozilu.

Obzirom je za vozilo reg. oznaka: [registarska oznaka] kod tužitelja bila zaključena polica kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 03068200015187, to se tužitelju s odštetnim zahtjevom obratio vlasnik oštećenog vozila BP kojem je tužitelj naknadio štetu na vozilu isplatom iznosa od 2.988,20 kn / 396,60 eura dana 06.10.2020.

Do prometne nesreće došlo je uslijed propusta 1. tuženika u održavanju ceste uslijed čega je žrtvovana osnovna dužnost 1. tuženika, a to je da omogući sigurno odvijanje prometa.

Kako je tužitelj isplatio novčani iznos na ime naknade štete, to ovim putem od 1. tuženika, kao osobe koja je odgovorna za nastanak štete i 2. tuženika kod kojeg je

1. tuženik imao sklopljenu policu osiguranja 13-0000008099, potražuje povrat istog iznosa, a sve temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se 1. tuženiku obratio s regresnim zahtjevom, kao i 2. tuženiku, međutim isti zahtjevi su otklonjeni kao neosnovani.

2. 1. tuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba 1. tuženika dana 20. kolovoza 2020. u cijelosti postupila u skladu s pravilima struke i propisima, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19), Pravilnikom o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14) te Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14).

Naznačenim podzakonskim aktima propisana su radnje koje su pravne osobe, nadležne za održavanje javnih cesta, dužne poduzeti u svrhu održavanja cesta. Propisana je obveza uspostave i učestalost ophodnje te način na koji se poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti.

Ophodnje i popravci na dionicama autocesta kojima upravlja 1. tuženik, organizirane su svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata, na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i otklanja sve uočene nedostatke. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 20. kolovoza 2020.

Sukladno odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom.

Iz putnog radnog lista broj 2309/2020 za vozilo reg. [registarska oznaka] razvidno je da je ophodarska služba dana 20. kolovoza 2020., tijekom smjene od 07,00 sati do 19,00 sati, vršila ophodnju predmetne dionice u skladu s naprijed naznačenim Pravilnikom.

Predmetnog dana ophodarska služba 1. tuženika obišla je dio kolnika na kojem se dogodio štetni događaj neposredno prije nastanka štetnog događaja, kojom prilikom na kolniku autoceste nije pronađen predmet koji bi ugrožavao sigurnost prometa. Očito je stoga da je kamen na kolnik autoceste dospio na način da je pao s teretnog vozila neposredno prije samog štetnog događaja. Budući da se ophodarska služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu predmetne dionice autoceste, objektivno nije bilo moguće ukloniti kamen s kolnika autoceste prije štetnog događaja.

Ujedno se ističe da u konkretnom slučaju prije štetnog događaja nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste 1. tuženiku, niti djelatnicima policije, da se na kolniku autoceste nalazi predmet, što također upućuje na činjenicu da je kamen neposredno prije štetnog događaja pao s teretnog vozila na kolnik autoceste. U slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a, radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom 1. tuženika, putem portala iznad autoceste, svjetlosnom promjenjivom signalizacijom o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja.

Slijedom naprijed navedenog, razvidno je da predmetni štetni događaj nije nastao uslijed radnje ili propusta u radu ophodarske službe 1. tuženika. Budući da je ophodnja uredno obavljena, u konkretnom slučaju ne postoji osnova za odgovornost

1. tuženika po načelu krivnje.

Ističe da je za predmetni štetni događaj isključiva krivnja na strani treće osobe s čijeg je teretnog vozila pao kamen, a koja je bila dužna ukloniti ga sa kolnika autoceste, sukladno odredbi čl. 35. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20).

3. 2. tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode iz tužbe u cijelosti, i to: sam nastanak štetnog događaja budući isto nije potkrijepljeno nikakvim dokazima, odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između oštećenja navedenih u dostavljenoj dokumentaciji i opisanog štetnog događaja, osnov i visinu štete koju isti potražuje, aktivnu i pasivnu legitimaciju

Smatra da se u konkretnom slučaju ne može utvrditi da je do štetnog događaja uopće došlo na način kako to navodi tužitelj slijedom čega osporava aktivnu legitimaciju tužitelja jer iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je došlo do ostvarenja osiguranog rizika iz Uvjeta za osiguranje koji su dostavljeni u privitku tužbe, te da je tužitelj imao osnova za isplatu osigurnine temeljem police kasko osiguranja.

Budući osiguranik 2. tuženika nema nikakvih saznanja da je dana 20.08.2020. u 11:00 h došlo do spomenute nezgode na dionici kako to navodi tužitelj to se ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.

Podredno, a ukoliko se utvrdi da je do štetnog događaja i štete došlo uslijed naleta kamena, osporava se odgovornost 1. tuženika za štetu koja je nastala na vozilu budući da osiguranik 2. tuženika odgovara temeljem načela krivnje u situaciji kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja, a povredom zakonskih propisa koji se odnose na održavanje ceste.

Smatra da u konkretnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste već eventualno zbog naleta na kamen što osiguranik 2. tuženika nije mogao predvidjeti niti spriječiti mjerama i radnjama koje je dužan poduzeti u skladu sa Zakonom o cestama, Pravilniku o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji ceste.

Naime 1. tuženik u privitku dostavlja dokumentaciju iz koje proizlazi kako je ophodnja navedene dionice na predmetni dan izvršena u skladu s propisima, odnosno sukladno čl. 6. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 3., 9., 10. i 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta. Obzirom 1. tuženik unatoč provedenoj ophodnji nije imao prethodnih saznanja o bilo kakvom predmetu na cesti koji bi ugrožavao sigurnost prometa, nije niti postojala objektivna mogućnost za pravovremeno uklanjanje istog.

Stoga smatra da nije bilo nikakvog propusta u održavanju autoceste za koji bi bio odgovoran osiguranik 2. tuženika, a time nema ni odgovornosti 1. tuženika za štetu koja je nastala tužitelju.

Osporava visinu štete, uzročno-posljedičnu vezu između navodne nezgode i štete, te tijek zakonske zatezne kamate.

4. Tužitelj u podnesku od 7. studenog 2023. osporava navode iz odgovora na tužbu 1. i 2. tuženika u bitnome navodeći da kamen na autocesti predstavlja opasnu stvar, pa 1. tuženik odgovara po načelu uzročnosti, tj. za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu za koje se odgovara bez obzira na krivnju, slijedom čega je teret dokaza za neodgovornost za štetu na 1. tuženiku, jer isti odgovara za štetu već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena.

5. 2. tuženik u podnesku od 12. siječnja 2024. u bitnome navodi kako se tužitelj neosnovano poziva na načelo uzročnosti te odredbe koje se odnose na odgovornost za štetu od opasne stvari, pri čemu navodi kako kamen na autocesti predstavlja opasnu stvar pa stoga po mišljenju istog 1. tuženik odgovara po načelu uzročnosti.

Naime, osiguranik 2. tuženika nije vlasnik opasne stvari te u konkretnom slučaju može odgovarati isključivo temeljem načela krivnje u situaciji kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja, a povredom zakonskih propisa koji se odnose na održavanje ceste.

6. U daljnjem tijeku postupka stranke u bitnome ostaju kod navoda iznijetih u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

7. Sud je tijekom postupka sud sukladno čl. 220. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

Službenim putem je pribavljen spis PU Zagrebačka, II postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211-04/20-O/6234, Urudžbeni broj: 511-19-45/06-O-397- 3/2020.

Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka BP, FP i EP.

Provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunović.

8. Sudski vještak Berislav Šimunović u nalazu i mišljenju od 22. siječnja 2025. navodi da je u konkretnom štetnom događaju, u donji lijevi kut prednjeg vjetrobranskog stakla vozila osiguranika tužitelja koje je bilo u vožnji, je udario najvjerojatnije kamenčić koji je oštetio vjetrobransko staklo. Od ovog udarca došlo je do uzdužnog širenja pukotine oštećenja stakla prema desnom dijelu.

Mjesto štetnog događaja, kao i brzinu kretanja vozila osiguranika tužitelja u trenutku štetnog događaja, nije moguće utvrditi.

Kamenčić koji je oštetio vjetrobransko staklo je najvjerojatnije doletio s gume teretnog vozila koje se kretalo ispred vozila osiguranika tužitelja.

Da na kolniku nije bilo kamenčića (nečistoća), ne bi došlo do odbačaja kamenčića na vozilo osiguranika tužitelja, a time niti do oštećivanja prednjeg vjetrobranskog stakla.

S obzirom na malu veličinu kamenčića i njegovu brzinu izbačaja s gume kotača, vozač vozila osiguranika tužitelja najvjerojatnije nije vidio kamenčić dok isti nije udario u prednje vjetrobransko staklo i oštetilo ga. Tako da vozač vozila osiguranika tužitelja nije imao mogućnosti izbjegavanja ovog štetnog događaja. U štetnom događaju na vozilu osiguranika tužitelja je nastala djelomična šteta u iznosu od oko 396,60 eura.

9. Vještak je nalaz i mišljenje usmeno obrazložio na ročištu od 22. travnja 2025. navodeći da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 22. siječnja 2025. U odnosu na podnesak 2. tuženika navodi da mjesto štetnog događaja kao i vrijeme samog štetnog događaja nije moguće točno utvrditi. Oblik oštećenja prednjeg vjetrobranskog stakla vidljiv na slici 1 spisa ukazuje da je isto oštećeno djelovanjem udarne sile na manjoj površini s vanjske strane vjetrobranskog stakla. Ovo oštećenje bi odgovaralo udarcu kamenčića.

Da na kolniku nije bilo kamenčića (nečistoća) tada ne bi imalo što da ošteti prednje vjetrobransko staklo, pa u tom slučaju ne bi došlo do predmetnog štetnog događaja.

Na poseban upit zamjenika punomoćnika 2. tuženika, navodi da ne može isključiti da je do oštećenja došlo zbog udarca nekog drugog predmeta osim kamenčića. Nadalje navodi da se objekt koji je udario u vjetrobransko staklo prije udarca u isto nalazio u ripni pneumatika vozila sa koje je velikom brzinom odletjelo prema vjetrobranskom staklu. Da bi takav predmet završio u ripni pneumatika, morao se prethodno nalaziti na kolniku. Nastavno iskazuje da prema iskazu vozača vozila osiguranika tužitelja proizlazi da se ispred njega kretalo teretno vozilo.

Na poseban upit punomoćnika 1. tuženika navodi da je moguće da se objekt koji je udario u vjetrobransko staklo osiguranika tužitelja neko vrijeme nalazio u ripni pneumatika vozila te je sa vremenskim odmakom odletjelo prema vozilu osiguranika tužitelja. Navodi da nije moguće da se predmet koji je udario u vjetrobransko staklo vozila osiguranika tužitelja nalazio u tovarnom prostoru vozila ispred vozila osiguranika tužitelja, jer u tom slučaju ne bi imao toliku brzinu, te bi vjerojatno pao ispred vozila ili na poklopac motora vozila osiguranika tužitelja, zbog razmaka između vozila.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunović, ocijenivši da je isti izrađen korektno i u skladu s pravilima struke, kao i na temelju materijalne dokumentacije u spisu, da je kvalitetno obrazložen i logičan.

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

12. Predmet spora je regresno potraživanje na ime naknade imovinske štete u iznosu od 396,60 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, povodom štetnog događaja koji se dogodio 20. kolovoza 2020.

13. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost i osnova tužbenog zahtjeva, postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani 1. tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, visina štete, te tijek zakonske zatezne kamate

14. Prema odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15 i 108/17 – dalje: ZSPC) pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

15. Odredbom čl. 26. Zakona o cestama propisani su poslovi održavanja javnih cesta, između ostalog, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnja.

16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o cestama 1. tuženik održava autoceste.

17. Odgovornost 1. tuženika za štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. Zakona obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) su postojanje štete, štetne radnje, uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete, protupravnost i krivnja, pri čemu se krivnja presumira.

18. Iz putnog radnog lista broj 2309/2020 za vozilo reg. Oznake [registarska oznaka] utvrđeno je da je ophodarska služba 1. tuženika na dan štetnog događaja, tijekom smjene od 7,00 do 19,00 sati, vršila ophodnju predmetne dionice u skladu Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14). Iz ophodarskog dnevnika proizlazi da je tuženikov ophodar FP obavio ophodnju na dionici autoceste A3 od čvora Kosnica do čvora Križ koja uključuje i mjesto štetnog događaja između 7,30 i 8,00 sati 20. kolovoza 2020., te se tada na kolniku nije nalazio predmet koji bi ugrožavao sigurnost prometa. U ophodarskom dnevniku su navedeni i radovi koji su izvršeni prilikom ove ophodnje, i to čišćenje cestovnog pojasa od otpadaka.

19. Iz ophodarskih dnevnika, putnih radnih listova i dnevnika rada proizlazi da je 1. tuženik redovno vršio ophodnju predmetne dionice autoceste na dan štetnog događaja na način da je ophodar na dan štetnog događaja tijekom smjene od 7,00 do 19,00 sati, vršila ophodnju predmetne dionice u skladu Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14). Oni nedostaci na cesti koji su uočeni prilikom ophodnje su otklonjeni kako je navedeno u ophodarskom dnevniku (čišćenje cestovnog pojasa od otpadaka).

20. Iz iskaza svjedoka FP proizlazi da je on vršio ophodnju na dan prometne nesreće, da je u dijelu ceste gdje je došlo do prometne nesreće bio između 7,30 i 8,00 sati te da nije uočio nikakav predmet na kolniku, već je sve bilo čisto. Iskazao je i da je prije prometne nesreće nisu dobili nikakvu dojavu o predmetu na cesti.

21. Sud je prihvatio iskaz svjedoka FP jer je uvjerljiv i u skladu s ispravama i spisu, putnim radnim listovima, ophodarskim dnevnicima i dnevnicima rada.

22. Sukladno navedenom, sud je na temelju ophodarskog dnevnika, putnog radnog lista, dnevnika rada i iskaza svjedoka FP utvrdio da je 1. tuženik na dan štetnog događaja uredno vršio ophodnju predmetne dionice autoceste u skladu Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14) te tada nije bilo kamena na kolniku, a niti he bilo dojava korisnika autoceste da se na njoj nalazi kamen. Iz ovih dokaza proizlazi da je 1. tuženik uredno obavljao održavanje ceste pa ne postoji njegov propust u održavanju ceste, zbog čega ne postoji niti štetna radnja tuženika niti krivnja za predmetu prometnu nesreću. Stoga, tuženik nije odgovoran za štetu koja je nastala osiguraniku tužitelja prilikom naleta kamena na prednje vjetrobransko staklo.

23. Propust u održavanju autoceste ne proizlazi iz same činjenice da se kamen našao na autocesti. 1. tuženik ne može u svakom trenutku biti na svakom dijelu autoceste i odmah uočiti kamen ili bilo koje druge predmete koji padnu s vozila koja koriste autocestu pa da bi te predmete mogao isti tren čim su se našli na autocesti odmah i ukloniti. U konkretnom slučaju 1. tuženik prije prometne nesreće nije primio nikakvu dojavu korisnika autoceste da bi se na kolniku nalazio kamen ili bilo koji drugi strani predmet te je uredno prošao predmetnu dionicu autoceste prilikom ophodnje, kojom prilikom nije bilo kamena na kolniku autoceste. Stoga, nije postojala objektivna mogućnost za uklanjanje predmetnog kamena s kolnika autoceste prije nastanka prometne nesreće.

24. Nadalje, iako vještak u nalazu i mišljenju navodi da je vjetrobransko staklo vozila osiguranika tužitelja udario najvjerojatnije kamenčić, u usmenom obrazloženju na ročištu navodi da ne može isključiti da je do oštećenja došlo zbog udarca nekog drugog predmeta osim kamenčića.

Isto tako, vještak prilikom usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja navodi da je moguće da se objekt koji je udario u vjetrobransko staklo osiguranika tužitelja neko vrijeme nalazio u ripni pneumatika vozila koje se kretalo ispred vozila osiguranika tužitelja, te je sa vremenskim odmakom odletio prema vozilu osiguranika tužitelja, iz čega proizlazi da vještak ne može isključiti da bi vozilo, koje se kretalo ispred vozila osiguranika tužitelja, takav predmet "pokupilo" ripnom pneumatika prije ulaska na autocestu, a u kojem slučaju ne postoji pasivna legitimacija, odnosno štetna radnja 1. tuženika, kao niti uzročno posljedična veza između iste i štetnog događaja.

25. Slijedom svega navedenog, stav je ovog suda da ne postoji 1. tuženikov propust u održavanju autoceste niti njegova krivnja za nastanka predmetne prometne nesreće pa ne postoji odgovornost 1. tuženika za štetu, slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan.

26. Tužitelj je izgubio parnicu pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan nadoknaditi parnične troškove tuženicima. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženicima uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

27. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

28. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

29. 1. tuženiku je priznat trošak pristupa svjedoka FP na ročište u iznosu od 15,92 eura.

1. tuženiku nije priznat trošak zatraženih sudskih pristojbi budući taj zahtjev nije određen u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a. Naime, sud nije ovlašten stranci dosuditi trošak ukoliko ne raspolaže točnim iznosom koliko taj trošak iznosi, s obzirom da sud sudi u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a.

30. 2. tuženiku su priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podnesaka od 12. siječnja 2024. i 15. travnja 2025. u iznosu od po 100,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife za svaki, zastupanja na ročištima od 5. ožujka 2024., 14. studenog 2024. i 22. travnja 2025. u iznosu od po 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife za svako, zastupanja na ročištu od 16. siječnja 2024. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. 2. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, dok se za preostali zatraženi trošak zastupanja na predmetnom ročištu u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV odbija kao neosnovan.

2. tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP- a.

31. Budući su tuženici potraživali i zatezne kamate na parnične troškove (1. tuženik još u odgovoru na tužbu), to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

32. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II., III. i IV. izreke presude.

U Zagrebu 4. lipnja 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1) tužitelju po pun uz pristojba na presudu

2) 1. tuženiku po pun

3) 2. tuženiku po pun

4) kal