Poslovni broj: Pr-17/2023-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Anti Ferari i Nini Cigić, odvjetnicima u Šibeniku, Eugena Kvaternika 6, protiv tužene: REPUBLIKA HRVATSKA za MUP, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 6. svibnja 2025.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 4. lipnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj: Republika Hrvatska, OIB:52634238587, da tužitelju:

IG iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 17.432,04 EUR (131.341,67 HRK), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za period do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a za period od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za period od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec studeni 2017. godine iznos od 602,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2017. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 2017. godine iznos od 574,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2018. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2018. godine iznos od 755,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2018. pa do isplate,

- za mjesec veljaču 2018. godine iznos od 1.155,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2018. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 1.138,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2018. pa do isplate,

- za mjesec travanj 2018. godine iznos od 606,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2018. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 24,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2018. pa do isplate,

- za mjesec studeni 2018. godine iznos od 722,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2018. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 461,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2019. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 338,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2019. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 287,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2019. pa do isplate,

- za mjesec srpanj 2019 godine iznos od 864,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2019. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 930,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2019. pa do isplate,

- za mjesec rujan 2019 godine iznos od 143,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2019. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 114,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2020. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 448,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2020. pa do isplate,

- za mjesec veljača 2020. godine iznos od 1.470,48 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2020. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 2020. godine iznos od 1.040,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2020. pa do isplate,

- za mjesec travanj 2020. godine iznos od 103,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2020. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 2020. godine iznos od 1.504,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2020. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 2020. godine iznos od 1.512,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2020. pa do isplate,

- za mjesec srpanj 2020. godine iznos od 1.091,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2020. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 298,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2020. pa do isplate,

- za mjesec rujan 2020. godine iznos od 1.041,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2020. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 54,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2021. pa do isplate,

- za mjesec veljača 2021. godine iznos od 146,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2021. pa do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.125,00 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje po stopi koja se za period do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a za period od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za period od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je kao policijski službenik obavljao poslove zapovjednika ophodnog broda tip B u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Šibensko-kninskoj, Postaji pomorske policije Šibenik, i to kao viši policijski narednik, te da mu je rad zbog prirode posla bio organiziran, između ostalog, i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanima i prekovremeno, da je plaća tužitelja, odnosno, određena uvećavanja i ostala prava radnika u spornom periodu (plaće od listopada 2017 do veljače 2021.) do danas su (bila) regulirana Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine 104/2013, 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016, 112/2017, dalje: KU/13), Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/2017, 12/2018, 2/2019, 119/2019, dalje: KU/17), te Uredbom o plaćama policijskih službenika (Narodne novine" br. 129/11., 82/12.,25/13., 140/13., 32/15., 40/15., 40/16., 11/17., 129/17., 5/18., 66/18., 109/18., 24/19), da prema odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 129/2000, 41/2008, 76/2009, 34/2011, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15), članka 44., 56., 57. KU/13 odnosno odredbe članka 38., 50., 51 KU/17, određeno je da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, itd., da Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova nije poštovala odredbe članka 44., 56., 57. KU/13 odnosno odredbe članka 38., 50., 51 KU/17, odnosno sukladno navedenim odredbama kolektivnih ugovora u periodu od 15.11.2017. pa do dana podnošenja ove tužbe, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova nije evidentirao niti isplatio tužitelju uvećanje plaće na ime odrađenog prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, da je tužitelj izvršavajući radne naloge višeg policijskog narednika zapovjednika ophodnog broda tip B, provodio na policijskom ophodnom brodu po nekoliko dana zaredom, najčešće 4 do 5 dana, boraveći za to vrijeme neprekidno na tom radnom mjestu u aktivnom dežurstvu jer službu vrši po potrebi ili na poziv, pa je tako radio i prekovremeno, noću, na državne blagdane, subotom i nedjeljom, a koji mu odrađeni sati nisu evidentirani, a sukladno tome niti isplaćeni, da je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 14.11.2022.g., a da je tužena zastupana po ODO Šibenik dostavila svoj odgovor na zahtjev u kojem odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan, te predlaže da sud donese presudu kojom će sud usvojiti tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci ove presude i naložiti tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da čini nespornim da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora na koji je odgovoreno negativno, a sve budući da je isti u cijelosti neosnovan, kako glede osnova tako i glede visine. U odnosu na zahtjeve za mjesec listopad i studeni 2017., dakle s dospijećem 15. studenog 2017. o 15. prosinca 2017. ova tužena ističe prigovor zastare potraživanja obzirom da je zahtjev za mirno rješenje spora podnošenjem kojeg sukladno odredbi čl.186.a.st.3. Zakona o parničnom postupku zastarijevanje zastaje, podnesen 14. studenog 2022., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. ožujka 2023. Suprotno navodima tužbe tužitelju da je u utuženom razdoblju isplaćivana osnovna plaća osnovna plaća, uvećana za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima, rada noću, rada u smjeni, rada u turnusu, uvećanja za pasivno dežurstvo i ostvaren rad na terenu, a sve sukladno važeće rješenju o rasporedu i plaći i službenim izvješćima o ostvarenim satima rada. Tužitelj je rješenjem MUP-a, PU šibensko-kninska, broj 511-01-157-05174/9-2013 od 28. siječnja 2013. premješten na radno mjesto ZAPOVJEDNIKA OPHODNOG BRODA TIP B, Postaja pomorske policije Šibenik, a koje je rješenje kontinuirano na snazi tijekom čitavog predmetnog razdoblja. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužena ističe kako je rad policijskih službenika Postaje pomorske policije određen prethodno izdanim radnim nalozima koji su višednevni i zahtijevaju kontinuitet u obavljanju službe. Kontinuitet službe da zahtjeva prisutnost policijskog službenika na brodu i onda kada temeljem raspodjele dnevne stanice radne zadatke obavlja jedan policijski službenik dok je drugi koji je ostvario svoju satnicu slobodan, ali ne može napustiti plovilo jer se rad obavlja na terenu na moru. O rasporedu rada da odlučuje zapovjednik plovila tijekom obavljanja službe. Obzirom da policijski službenik koji je odradio svoju satnicu ne može napustiti plovilo, razdoblje do njegovog ponovnog rasporeda za rad smatra se pasivnim dežurstvom, sve sukladno čl.51. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, dalje: KU/17) kojim je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Ostvarena stanica pasivnog dežurstva za svakog policijskog službenika razvidna je iz evidencije radnog vremena. To vrijeme kada policijski službenik zbog ostvarene dnevne stanice nije u rasporedu obavljanja radnih zadataka da se ne može smatrati prekovremenim radom. Naime, Zakonom o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15) člankom 17. da je propisano da policijskom službeniku koji je raspoređen na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, staž osiguranja računa se u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa od 14 do 18 mjeseci staža osiguranja. Pod otežanim uvjetima rada da se smatra osobito povećana opasnost za život i zdravlje, kao i spremnost za obavljanje policijskih poslova u posebnim radnim uvjetima. Člankom 42. istog Zakona da je propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Poseban raspored rada da uključuje: rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Sukladno članku 1. Zakona o policiji na sva pitanja radno pravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njim. Slijedom navedenog, da je razvidno da potreba kontinuiteta u obavljanju policijskih poslova – obavljanje nadzora i zaštite unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora i zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa zahtjeva neposrednu primjenu odredbe čl.51. KU/17, jer se taj rad obavlja na terenu na moru i policijski službenik nakon odrađene dnevne satnice nije u mogućnosti napustiti službeno plovilo do ponovnog rasporeda za rad. Za svaki sat pasivnog dežurstva policijskom službeniku se isplaćuje 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu. Pasivno dežurstvo se umanjuje ukoliko policijski službenici uđu u prekovremeni rad i to za onoliko koliko traje taj prekovremeni rad. Pasivno dežurstvo na plovilu da se obračunava sukladno KU/17 i implementiranom sustavu COP-a. Također, policijskim službenicima da se isplaćuje i terenski dodatak za svaki dan terena kada isti ne mogu napustiti plovilo najmanje 24 sata. Člankom 38. st. 12. Kolektivnog ugovora definiran je pojam redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što je broj sati koje službenici trebaju raditi u tekućem mjesecu. Redovni mjesečni fond sati određuje se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam. Ukupan broj redovnih sati rada za svakog policijskog službenika evidentiran je u evidenciji radnog vremena. Policijski službenik aktivno radi u okviru dnevne satnice, a ukoliko aktivan rad prelazi redovnu dnevnu satnicu tada su ti sati prekovremeni sati. Dakle, da se radi o aktivnom radu odnosno obavljanju radnih zadatka za koje je nastala potreba tijekom plovidbe, kao što je primjerice hitna policijska intervencija, odnosno takva okolnost koja zahtjeva hitno angažiranje policijskog službenika za rad. Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora da je dala tumačenje odredbe čl. 44. u svezi s čl. 56. Kolektivnog ugovora iz kojeg u bitnom proizlazi da bez obzira što je tužitelj na terenu proveo nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. Kolektivnog ugovora isti ostvaruje samo za ostvarene sate, a ne za sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se, te za sate kada nije izvršavao radne zadatke odnosno putujući do mjesta rada na terenu. Tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora br. 2/44 od 18. prosinca 2012. da navodi da ako je državni službenik i namještenik za vrijeme terenskog rada stvarno prekovremeno obavljao poslove zbog kojih je upućen na rad na terenu ima pravo na uvećanje plaće sukladno čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat prekovremenog rada. Iz radnih naloga PPP Šibenik u privitku kojih stoje izvješća da je razvidan konkretan rad policijskih službenika, pa tako i tužitelja koji je ostvaren sukladno prethodno utvrđenim radnim zadacima od strane načelnika Postaje pomorske policije Šibenik, kao i rad kada je tužitelj bio hitno angažiran radi obavljanja zadataka za koje je nastala potreba tijekom plovidbe. Izvješća da se sastavljaju po izvršenim radnim zadacima i ukazuju da se sati kada je policijski službenik nakon ostvarenih radnih zadataka odnosno ostvarene dnevne satnice i eventualnog prekovremenog rada bio slobodan, odmarao se, spavao, ne mogu smatrati vremenom kada je tužitelj prekovremeno radio jer tada nije izvršavao radne zadatke. Sukladno odredbama Zakona o radu za postojanje prekovremenog rada da je bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno, izvanrednost situacije i povremeno trajanje te situacije a koje je stajalište sadržano i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. Policijskim službenicima Postaje pomorske policije Šibenik da se isplaćuje terenski dodatak za svaki dan terena kad policijski službenici ne mogu napustiti plovilo. Sukladno navedenom u očitovanju načelnika PPP Šibenik od 3. rujna 2015. određivanje broja slobodnih dana u tekućem mjesecu ovisi o mjesečnom fondu radnih sati za taj mjesec. Dani kada policijski službenici nisu bili u službi zbog odrađenog fonda sati, u evidenciji radnog vremena R-27 su označeni skraćenicom ,,VR“ (van rasporeda). Te dane da treba razlikovati od slobodnih dana koje policijski službenici koriste umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi ostvarenog prekovremenog rada. Takvi slobodni dani koriste se u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada za 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada). O svakom policijskom službeniku ovisi da li će umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada koristiti slobodne dane. Slijedom svega navedenog, tužena drži da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivana osnovna plaća uvećana za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima, rada noću, rada u smjeni, rada u turnusu, uvećanja za pasivno dežurstvo i ostvaren rad na terenu, sve sukladno važećem rješenju o plaći i službenim izvješćima o ostvarenim satima rada, slijedom čega tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanim, te predlaže isti odbiti.

3. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužitelj podneskom od dna 18.9.2024.g. navodi da osporava navod tužene da se tužitelju plaća kroz utuženo razdoblje obračunavala i isplaćivala sukladno ostvarenim satima rada. U prilog svojim navodima da tužena nije poštovala odredbe članka 44., 56., 57. KU/13 i odredbe članka 38., 50., 51 KU/17, odnosno, nije evidentirala niti je isplatila tužitelju uvećanje plaće na ime odrađenog prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, tužitelj upućuje da povodom iste činjenične i pravne osnove već postoje pravomoćne sudske presude u kojima je utvrđeno da tužena nije postupala sukladno gore navedenim člancima Kolektivnih ugovora. Nadalje, VSRH i sudska praksa (ŽS Split Gž R-470/18 i Gž R 583/2018) da idu u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Iz sadržaja prevladavajuće sudske prakse, kao i činjeničnog supstrata koji će se tek utvrditi u ovom postupku jasno je kako je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove višeg policijskog narednika, da je rad tužitelja bio organiziran na način da se upućivao na više dnevne službe na moru temeljem višednevnih radnih naloga, da je tuženica vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje je tužitelju za to utuženo razdoblje isplaćivana plaća, a da je nesporno da tužena nije donijela rješenje o preraspodijeli radnog vremena o korištenju slobodnih dana te o radu u turnusu, proizlazi da tužena nije pravilno isplatila plaću za ostvareni prekovremeni i drugi rad sukladno radnim nalozima, a tužitelj je bio dužan obavljati sve naložene mu poslove tijekom cjelokupnog boravka na brodu, da je obavljao prekovremeni i drugi rad, to je nesporno da tužitelju pripada pravo na dodatke za rad koji je ostvario izvršavajući kroz utuženo razdoblje svoje radne obveze. Tužitelj dodatno naglašava da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu te održavaju plovilo na kojem rade, a njihova služba obuhvaća cijelo vrijeme boravka na brodu. Vrhovni sud Republike Hrvatske da ni u jednoj od svojih odluka nikada nije davao „uputu“ da se odbijaju tužbeni zahtjevi tužitelja, već posve suprotno čak da je i VSRH utvrdio da tužena nije ispravno isplatila tužitelju uvećanje plaće na ime odrađenog prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, ali VSRH smatra (i zbog toga vraća predmete na ponovni postupak) da se od fonda, vještačenjem utvrđenih, sati prekovremenog rada treba odbiti barem 8 sati kada radnik spava jer je to životno logično. U prilog svojim navodima tužitelj u spis dostavlja odluke Vrhovnog suda RH iz kojih da je vidljiva točnost ranijih navoda tužitelja, pa tako Rev 2703/2019 i Rev 1229/2019. Nadalje, tužitelj dostavlja i sudsku praksu županijskih sudova iz koje nesporno proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, pa tako Presuda Županijskog suda u Zagrebu od 26.03.2021. poslovni broj Gž R-517/2021-2, Presuda Županijskog suda u Rijeci od 10.12.2020.nposlovni broj Gž R-44/2020-3, Presuda Županijskog suda u Splitu od 04.11.2020. poslovni broj Gž- R-1061/2020, Presuda Županijskog suda u Osijeku od 09.09.2020. poslovni broj Gž R-576/2020. Iz navedenih presuda da je razvidno da je u istoj činjeničnoj pravnoj osnovi praksa županijskih sudova da potvrđuju prvostupanjske presude kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu prekovremenih sati, u svemu sukladno stavu Vrhovnog suda da nije životno da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno. Tužitelj nadalje ističe da su svi navodi tužene protivni zdravoj logici, pozitivnim propisima RH, europskoj pravnoj stečevini i odlukama Suda Europske unije, odnosno Direktivi 93/104/EZ, Predmet SIMAP. Tužitelj ističe da je Sud Europske Unije (dalje: SEU) u Predmetu SIMAP, Španjolska iz 2000. godine, naglasio, cit: 2. svaka odredba, bilo uključena u neki kolektivni ugovor bilo u nekom drugom obliku, kojom se obračunava samo ono vrijeme dežurstva u kojemu se efektivno radilo, protivna je predmetnoj direktivi. U predmetu SIMAP da se radilo o dežurstvu liječnika u timovima primarne zaštite koji su bili zaposleni u zdravstvenom centru. Prvi dio tog vremena morali su biti na svojem mjestu rada dok su u preostalo vrijeme morali biti samo pripravni. U odnosu na prvi dio vremena sud je utvrdio da je nesporno da da su liječnici u to vrijeme morali biti prisutni i dostupni na svojim mjestima rada te da je taj dio njihovog rada radno vrijeme, a ne vrijeme odmora. Predmet JEAGER Tužitelj ističe da je svoj stav iz predmeta SIMAP SEU ponovio u predmetu Jeager koji se odnosio na liječnika u bolnici koji je bio obvezan provoditi vrijeme tijekom obveze pripravnosti u prostorijama svojeg poslodavca. Bio je smješten u sobu s krevetom, u kojoj je mogao spavati kad njegove usluge nisu bile potrebne. SEU je naglasio da kada je radnik obvezan biti za vrijeme dežurstva u prostorijama svojeg poslodavca, okolnost da tijekom dežurstva može odmarati ili spavati u prostorijama svojeg poslodavca nije relevantna. Odlučujući faktor je činjenica da je radnik obvezan biti prisutan na mjestu koje odredi poslodavac i stajati na raspolaganju poslodavcu kako bi mogao, po potrebi, odmah pružati svoje usluge. Iz toga proizlazi da se za radnika u tim razdobljima ne može reći da je na odmoru. Predmet GRIGORE Sud da je u ovom predmetu ponovio svoja ranija stajališta izražena u predmetima JAGER i SIMAP. Sud je u ovom predmetu posebno naglasio stupanj slobode koju uživa radnik. Iz predmetnih presuda SEU da je razvidno da pretpostavka obvezne prisutnosti na mjestu koje odredi poslodavac kako bi se usluga mogla pružiti neposredno, je odlučujući faktor pri određivanju onoga što jest i što nije radno vrijeme. Činjenica da radnik cijelo to vrijeme možda neće provesti radno, izvršavanjem konkretnih radnih zadataka, nije bila relevantna. Tužitelj nadalje ističe da bi se nešto uračunavalo „radno vrijeme“ u praksi SEU nije uopće odlučno intenzitet posla niti njegova učinkovitost. (predmet I i dr. C-14/04 O navedenoj problematici postoji i još predmeta koji se ovdje neće posebno elaborirati ali će se navesti njihovi brojevi: C-34/19 RTV Slovenija c/a D.I., C-580/19 RJ c/a Grad Offenbach am Main. Tužitelj također ovdje ističe da i sama tijela tužene, a tako Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u jednom od svojih mišljenja ističe, cit: (….) Osim toga, i u slučaju kada je radnik spreman obaviti svoj posao po uputama i na mjestu koje je odredio poslodavac, ali još uvijek ne obavlja svoj posao, radi se o vremenskom razdoblju koje ulazi u radno vrijeme radnika.“ Nadalje, u knjizi „Radno i ovršno pravo u praksi“ i to radu pod naslovom„ Novo uređenje radnih odnosa“ autora Darka Milkovića, suca Građanskog odjela VSRH, navedeno je, cit: „S tim u vezi napominjemo da se radnim vremenom smatra i dežurstvo, odnosno, vrijeme koje radnik provodi na poslu koji inače radi, ali ne mora nužno i cijelo vrijeme faktično i raditi. Bitna je radnikova spremnost za posao i da je na svom radnom mjestu. Za razliku od dežurstva, pripravnost se ne smatra radnim vremenom jer se radnik ne nalazi na mjestu gdje se obavljaju njegovi poslovi. I teoretičari i praktičari, suprotno navodima tužene, da naglašavaju da „Vrijeme tijekom kojeg radnik nije obavio nikakvu zadaću za svojeg poslodavca nije nužno „vrijeme odmora“ posebno kada radnik tijekom tog dežurstva ima obvezu ostati na svojem mjestu rada kod poslodavca, koje je različito od njegova domicila te s time u svezi tamo biti na raspolaganju poslodavcu. Takvo dežurstvo se, bez iznimke, uvijek mora s pravnog aspekta kvalificirati kao radno vrijeme. Takva pravna kvalifikacija – da je bez iznimke „radno vrijeme“ također i vrijeme kada je danik obvezan ostati na svojem mjestu rada kako bi bio na raspolaganju poslodavcu pa i ako tijekom tog vremena nije obavio nikakvu radnu zadaću, svoje opravdanje nalazi u činjenici da je kod obveznog boravka na mjestu rada radniku upravljanje njegovim vremenom znatno ograničeno, da je u potpunosti odvojen od svoje obitelji i društvenog okruženja te da postoji objektivna nemogućnost da se posveti svojim interesima. Dakle, pretpostavka prisutnosti na mjestu koje odredi poslodavac kako bi se usluga radnika u slučaju potrebe poslodavca mogla pružit neposredno, presudan je i odlučujući faktor pri određivanju da se vrijeme bez iznimke kvalificira kao „radno vrijeme“. Nastavno na navedeno mišljenje nezavisne odvjetnice pred Sudom EU UG od 26.07.2017. u predmetu C-518/15, Ville de Nivelles c/a U obrazloženo je da su pojmovi radno vrijeme i vrijeme odmora s obzirom na Direktivu 2003/88 međusobno isključivi te da se u slučaju dežurstva kada radnik ima obvezu ostati na svojem mjestu rada koje je različito od njegova domicila te biti na raspolaganju poslodavcu vrijeme automatski mora kvalificirati kao radno vrijeme. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tuženu isplati tužitelju troškove ovog parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem zahtjeva za mirnim rješenjem spora od 14.11.2022.g., odgovora ODO Šibenik na zahtjev za mirno rješenje spora od 12.12.2022.g., obračunskih lista plaća tužitelja, evidencija o radnom vremenu, rješenja o rasporedu i rješenja o plaći koja se odnose na rad policijskog službenika IG u predmetnom razdoblju, rješenja MUP-a broj: 511-01- 157-15478/282-2013 od 16.3.2013.g., rješenja MUP-a broj: 511-13-01-00010/0092- 2016 od 19.1.2016.g., rješenja MUP-a broj: 511-13-01-00010/539-2018 od 1.8.2018.g., naloga za rad, raspored i plan plovidbe, brodskih dnevnika, izvoda iz aplikacije CIMIS – Hrvatski integrirani pomorski informacijski sustav, izvješća o plovidbi za tužitelja, za svo utuženo razdoblje, rješenja o organizaciji rada, financijsko- knjigovodstvenog vještva stalog sudskog vještaka Željka Dekovića, dipl. oecc. iz [adresa] od 17.2.2025.g., pismenog očitovanja istog vještaka od 20.3.2025.g., te čitanja iskaza saslušanih svjedoka ZG, FG, GG, EG i NG na okolnosti načina organizacije rada i obavljanja poslova saslušanih u istovrsnim predmetima ovog suda broj Pr-178/2020, Pr-735/2021 i Pr- 73/2019.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži isplata razlike u naknadi plaće za obavljeni rad duži od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom), a koji rad je tužitelj odradio u razdoblju od studenog 2017.g. do veljače 2021.g. utemeljen na odredbama čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09) odnosno sadržajno istovjetnim odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14 - dalje ZR/14), čl. 92. Zakona o policiji („ Narodne novine“ broj: 129/00, 41/08, 76/00, 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 – dalje: ZOP) i čl. 44. Kolektivni ugovor za državne službenike („Narodne novine“ broj: 104/13, 104/13 - Dodatak I., 150/13 - Dodatak II.).

6. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik MUP-a RH Policijske uprave Šibensko-kninske, Policijske postaje pomorske policije Šibenik, da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženoj u svezi mirnog rješenja spora, na koji tužena nije pristala, da je tužena izdavala tužitelju za utuženo razdoblje višednevne radne naloge, da je tužena na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatio plaću, te da tužena nije donijela, a niti uručila tužitelju rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu, međutim je među strankama sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje, je li tužitelj radio u turnusu, je li tužitelj obavljao pasivno dežurstvo, je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, je li tužitelj sa iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te poglavito, što bi u konkretnom slučaju kraj organizacije rada tužitelja temeljem radnih naloga tužene, predstavljalo prekovremeni rad.

7. Prema odredbi čl. 41. st. 1. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 92. Zakona o policiji kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju KU iz 2004.g. i 2008.g. predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis. Obzirom, da je člankom 257. Zakon o radu (NN 149/09 - dalje ZR) propisano da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je čl. 7.st.3. istog zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, dok je čl. 82. st.1. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje Kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim ugovorom, dok je odredbom članka 86. ZR-a propisano da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8. Odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10), koji je vrijedio za utuženo razdoblje u stavku 1. ugovoreno je da će osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada između ostalog za prekovremeni rad 50%, stavkom 2. je ugovoreno da dodaci stavka 1. se međusobno ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, stavkom 9. je ugovoreno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenike organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka ima smatrati svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 11. je ugovoreno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, stavkom 12. je ugovoreno da redovni mjesečni fond radnih sati su stati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 te stavkom 13. istoga članka je ugovoreno da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog dana u omjeru 1/1,5, tj. jedan sat prekovremenog rada jednako je 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada, te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

9. Odredbom članka 33.st.2. i 3. Zakona o policiji (NN 34/11 i 130/12) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, time da policijskom službeniku za taj rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnog ugovoru.

10. Odredbom čl. 41. st. 1. do 4. Zakona o policiji propisano je da je policijska služba organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, time da dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati, time da iznimno Ministar može, ovisno o potrebama određene službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine policijske službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način.

11. Odredbom čl. 42. Zakona o policiji, propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drukčiji način. Prilikom organizacije noćnog rada i rada u smjena, policijskim službenicima osigurat će se dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno, kada je policijske poslove potrebno obavljati u neprekidnom trajanju redovito radno vrijeme policijskih službenika koji obavljaju takve poslove može trajati duže od 8 sati u razdoblju od 24 sata, ali ne duže od 12 sati (čl. 42.st.2. i 3. Zakona o policiji. U konkretnom slučaju se radi o situaciji iz odredbe čl. 42.st.1. Zakona o policiji s tim da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike, izraženom u rješenju poslovni broj Revr-1318/16-2 od 26. listopada 2016, nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.).

12. Iz iskaza saslušanog svjedoka u istovrsnom predmetu ZG, a kolege tužitelju, dakle zaposlenika pomorske policije proizlazi da je i on, kao i tužitelj ustao tužbom radi isplate prekovremenoga rada s tim da je od 1. srpnja 2018. godine u mirovini, te da je ono zbog čega sam je on tužio poslodavca kao i njegovi kolege to što su vršili višednevnu službu i radili mnogo više nego što im je isplaćeno, da na brodu na kojem rade nema odmora, da nema kvalitetnog spavanja, da moraju biti permanentno dostupni, ne smiju napuštati brod, a u spavanju i odmaranju ih ometa komunikacija, odnosno, radio veze i održavanje plovila. Ovaj brod na kojem je on radio da je najveći brod tipa A i koji se kao takav ne može svagdje niti privezati pa da su bili prisiljeni koristiti se samo agregatima a koji održavaju kompletan sustav na brodu i taj brod je morao biti u svakom trenutku biti spreman za akciju, tim više što se radi o najvećem brodu pa i kada ne bi bilo koji brod mogao obaviti potreban posao su uvijek morali biti spremni i obavljati poslove i mimo onih koji su im bili navedeni u radnom nalogu, dakle, poslove i pomorske policije ali i prometne policije. Ovdje da se radi o upravljanju brodom koji košta milijune eura i tu treba biti posebno obučen, educiran, i voditi posebnu brigu o tom brodu, te ponavlja da brod ne smije napustiti za razliku od ostalih policajaca koji to mogu, da se mora na posao doći u uniformi, biti u uniformi i otići s posla u uniformu i ističe da nema slobodnog vremena u tim višednevnim službama jer sve što se mora napraviti se mora neovisno na onih 8 sati ili nakon toga.

13. Svjedok EG, a zapovjednik broda tipa A, iskazuje da su do 1. ožujka 2021. imali terenski rad što znači da bi bili na brodu 4 dana, višednevne službe, a 8 dana za vrijeme ispomoći u PI Istarskoj, a od 1. ožujka 2021. ove godine tako da više ne rade, već 8, 10 ili 12 sati nakon čega odlaze kući, a pretpostavlja da je tome tako upravo zbog ovih tužbi budući je i on kao tužitelj predao tužbu sudu radi isplate prekovremenih sati. Iskazuje da im se nije plaćao boravak na brodu, da im se plaćalo 8, 10, ili 12 sati a ono ostalo vrijeme boravka na brodu, iako su i tada radili da ime se nije plaćalo, a za vrijeme odmora bi se odmarao, odspavao bi ali isto tako rješavao papirologiju ili radio po brodu. Njemu kao zapovjedniku broda stalno da je upaljen službeni mobitel, policijski sustav veze i radio stanica i u bilo kojem momentu je morao biti sposoban isploviti po potrebi službe. Što se tiče radnih naloga tamo da je bilo navedeno uopćeno koji bi to bili poslovi, međutim i neovisno o takvim zadanim radnim zadacima da bi obavljali i druge potrebne zadaće npr. prijevoz bolesnika, a im nije bilo dopušteno napuštati brod, a uglavnom bili u odori, s tim da bi jedino mogli skinuti odoru ako bi otišli negdje nedaleko od našeg broda npr. nedaleko u dućan. Iskazuje da je prvo pravilo da kad dođeš na brod da kad možeš odmarati odmaraš, kad možeš jesti jedi i to da je interno pravilo, te da je tijekom ljetnih mjeseci bilo slučajeva kada i po dva tri dana se ne može odspavati zbog velikog obima posla. Ono što drži bitnim za istaknuti jeste to da bi brod trebao biti uvijek biti spreman za isploviti a za vrijeme korištenja dnevnog odmora nitko od njih da nije mogao, niti smio odbiti izvršenje bilo koje zadaće ni po policijskim niti po pomorskim normama. Za to vrijeme da je bila plaćena pasiva. Iskazuje da je brod u ljetnim mjesecima bio u plovidbi nekih 6 do 7 sati a u zimskom 4 do 5 sati, s tim da ukoliko je brod bio u plovidbi izvan osam satnog redovnog radnog vremena, onda je to bilo i plaćeno kao prekovremeni rad. U kabinama ovisno o vrsti tipa plovila bilo je i kabina a te kabine su imale ležajeve s tim da je bilo i priručnih ležajeva i na istima je bilo posteljine koju su sami nosili, s tim da su prije desetak godina imali tzv. trebovanje a sad nose svi svoju posteljinu. Ovisno o tipu plovila da je bilo i djelatnika, pa tako na manjem 3 djelatnika a na većem 5 ili 6 djelatnika. Na upit pun. tužene koliko bi prosječno u zimskim mjesecima kao kapetan odspavao na brodu tijekom jednog dana, iskazuje da on osobno i na brodu i kući spavam 6 sati i to većim dijelom u komadu osim ako bi ga prekinula dojava i bio upućeni na postupanje. Što se tiče ostalih kolega mlađe kolege da odspavaju 8 sati, a stariji nešto manje. Vezano uz upit z.z.z. tužene u odnosu na tri sustava veze koji se koriste da li je za komunikacije određena jedna osoba ili svi moraju biti na komunikaciji, iskazuje da uglavnom zapovjednik o tome donosi odluku tko će i kada dežurati, ali uglavnom da su se dogovarali tko će dežurati ako u radnom nalogu nije bilo naznačeno tko će kada dežurati, s tim da na manjem plovilu nema noćnog dežurstva određenog nalogom nego komplet posada osluškuje vezu i naposljetku da su plovila vezana kada nisu u plovidbi uglavnom u luci Rogoznica, otok Žirje i NP Kornati, a na Žirju najčešće uvala Mikavica s tim da je Žirje naseljeno i s tim da bi išli u noćne ophodnje po Žirju kao i po Kornatima.

14. Svjedok FG iskazuje da mu je tužitelj radni kolega, te da su on i tužitelj zapovjednici broda, kao i da je on sam ustao identičnom tužbom, a ono što može kazati u vezi predmeta spora da se radi o višednevnoj službi, da u nalogu piše od 8 do 8 sati, od primjerice 1.1. do 4.1., da dođu na brod u 8,00 sati, ukoliko nije taj brod već u pogonu, da ga pripreme barem sat vremena dok se svi sustavi pokrenu i tada isplovljavaju, da im je u opisu posla kontrolirati ribare, glisiranja, po pozivu hitni sanitetski prijevoz, nadzor teritorijalne granice, pokrivaju naseljene otoke, pa interveniraju po pozivima o remećenju javnog reda i mira, pa se dogodi npr. situacija da dobiju poziv iz centra u Zadru da jedrilica nije prijavila ulazak u naše vode i odlaze na mjesto događaja, pišu prekršajni nalog ili privežu na prikladno mjesto uz neki otok, ispunjavaju potrebnu dokumentaciju, odnosno evidentiraju radne naloge., da se ljeti doista nemaju kad odmoriti, da je zimi "malo lakši" tempo, međutim to da je sve upitno iz razloga što da su u zimskim periodima vremena na moru najčešće grda, a pomorska policija jedino smije isplovljavati u takvim okolnostima. Trajekti da ne voze, pa da oni moraju organizirati hitni sanitetski prijevoz, da po otocima uvijek bude remećenja javnog reda i mira, budući da na otocima nema niti policijskih postaja niti njihovih ispostava i za sve da su nadležni. Što se tiče organizacije odmora na ovim najvećim plovilima, plovila tipa A, kazuje da se najčešće nalazi pet osoba na plovilu, bez obzira što su namijenjeni za plovidbu 6-8 članova posade, a kako brod stalno mora biti u pripravnosti, u pravilu je nemoguće organizirati kvalitetan odmor bilo kojeg člana posade, iz razloga što primjerice strojar mora nadgledati sustav napajanja, pomoćnih pumpi i sl., radi spremnosti broda da isplovi u svakom momentu, da moraju nadgledati primjerice bokobrane broda i njih držati pod kontrolom, u slučaju da se brod ne bi oštetio ili udario od rivu i da je teško organizirati kvalitetan odmor na brodu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok navodi kako je rad koji je naprijed opisan i dnevni i noćni na isti način, kako fizičkog kontakta s obitelji nema, jer se brod nikada ne smije napustiti i nema odbijanja naloga ni u jednom momentu, dakle, stalno su u pripravnosti, da tužitelj kao zapovjednik broda da sebi ne može priuštiti spavanje od 8 sati na brodu, jer odgovara za cijeli brod, kao i za posadu i da su česte profesionalne bolesti, pa daje i on sam često na bolovanju zbog bolne kralježnice, a kolega EG da je upravo operirao kralježnicu, a jedan kolega da ima zakazanu operaciju. Na poseban upit zzz tuženika da pojasni koliko im na brodu traje odmor, kako zimi, tako i ljeti, svjedok odgovara da je to nemoguće precizirati, da se odmara na brodu tako da skinete opasač i čizme i dignete noge i tako odmarate, da im je radio veza uvijek upaljena i konstantno čuju komunikaciju ostalih službi i moraju biti koncentrirani da se vidi da li moraju intervenirati. Interno da bi imali neki dogovor oko dežuranja, međutim da se nije tu radilo o organiziranom dežurstvu već isključivo o njima koji su u tom momentu na brodu, te ponavlja da to nije mogao biti kvalitetan odmor iz već prije navedenih razloga, da je nemoguće primjerice reći idem pet sati u kabinu spavati i to također kako je već naprijed rečeno, a što se tiče ležajeva, da se radi o onim klasičnim brodskim ležajevima – tanka spužva na dasci.

15. Svjedok OG u bitnome identično iskazuje kao i naprijed navedeni svjedoci.

16. Iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka, kako u ovom postupku, tako i u istovrsnim predmetima kolega tužitelja, u bitnome proizlazi da istina tužitelj i njegovi kolege nisu stvarno radili svih 24 sata dnevno, već da su ipak imali vremena za odmor i spavanje, a iz priloženih radnih naloga je vidljivo koji su bili opći i posebni zadaci tužitelja, te je u vezi obavljenog rada napisano izviješće za svaki dan rada, i ono treba biti temelj za utvrđenje onih sati za koje se tužitelj odmarao (jer nije obavljao nikakve aktivnosti). S obzirom na navedeno valjalo je utvrditi odlučne činjenice - stvarno odrađene sate rada tužitelja kroz utuženo razdoblje - s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog - zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova, o čemu ovisi ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Željka Dekovića, kojeg ovaj sud nalazi stručnim i nepristranim i u cijelosti mu poklanja vjeru, proizlazi da je isti na osnovi zadatka Općinskog suda u Šibeniku, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u tablicama tog vještva, zaključno utvrdio da je tužena isplatila tužitelju u utuženom razdoblju po svim osnovama ukupno 536.835,94 HRK /71.250,37 EUR/ bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u stupcu 1 tablice 1. i specifikaciji po mjesecima u tablici 7 vještačenja, da nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana neisplaćeni dodaci na plaću u utuženom razdoblju prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi iznose ukupno 145.871,57 HRK /19.360,48 EUR/ bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u stupcu 23, red. br. 47, tablice 19. vještačenja, da odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo koji se međusobno isključuju sve na temelju odredbi KU u utuženom razdoblju iznose ukupno 15.480,39 HRK bruto /2.054,60 EUR/, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u stupcima 24 i 25 tablice 19. vještačenja, da ukupno neisplaćeni dodaci na plaću tužitelju u utuženom razdoblju prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi (po osnovi prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, rada u 2. smjeni) a nakon odbitaka već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo iznose ukupno bruto 131.341,67 HRK /17.432,04 EUR/ (tablica 19. stupac 26, red. br. 47 vještačenja), odnosno, iskazano u bruto iznosima sa dospijećem po mjesecima i mjesečnim datumima isplate plaće tužitelju u utuženom razdoblju, kao je to i opisano u vještačenju na koje se stranke upućuju radi nepotrebnog ponavljanja, dok iz očitovanje vještaka na istaknute po tuženoj prigovore proizlazi da se ne mogu u izračunu uzeti u obzir samo višednevni radni nalozi ili samo evidentirani jednodnevni radni nalozi i od njih umanjivati plaćeni radni sati utvrđeni u mjesečnim platnim listama tužitelja. Naime, evidencija iz mjesečne platne liste tužitelja da se odnosi na sve mjesečne sate: redovne sati, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, subotom, smjenski rad i rad blagdanom, plaćeni dopust, bolovanje i druge odsutnosti s posla, aktivno i pasivno dežurstvo i rad u turnusu. Stoga u osnovicu za umanjenje plaćenih sati na osnovi platnih lista tužitelja moraju biti uključeni svi radni sati iz mjesečne evidencije radnog vremena (R-27) i napravljena usporedba istih odnosno umanjenje s plaćenim radnim satima u mjesečnim platnim listama. U spisu da ne prileže rješenja tužene kojima bi se tužitelju određivao broj slobodnih dana i posljedično broj sati po osnovi tih dana. U svezi s tim, određivanje broja slobodnih dana u tekućem mjesecu ovisi o mjesečnom fondu radnih sati za taj mjesec. U evidenciji radnog vremena R-27 dani kada policijski službenik nije bio u službi zbog odrađenog fonda sati označeni su skraćenicom „VR“ (van rasporeda), a policijski službenici su iste dane i koristili kao slobodne dane. U odnosu na navedeno, dane kada policijski službenik nije bio u službi (van rasporeda) zbog odrađenog fonda radnih sati treba razlikovati od slobodnih dana koje policijski službenici mogu koristiti umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi ostvarenog prekovremenog rada. U praksi se takvi slobodni dani koriste u omjeru 1 : 1,5 (1 sat prekovremenog rada za 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada). Sukladno čl. 44 st. 15 Kolektivnog ugovora o policijskom službeniku ovisi hoće li će umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada koristiti slobodne dane. Iz navedenog proizlazi kako koeficijent preračunavanja 1 : 1,5 služi prvenstveno za preračun slobodnih dana u sate, kako bi se dobiveni sati u izračunu odbili od ostvarenih prekovremenih sati. Tumačenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br. 21/44 od 22. siječnja 2014. U članku 44. stavku 14. Kolektivnog ugovora propisano je da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik i namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog rada). Kolektivnim ugovorom da nije utvrđena mogućnost drugačijeg obračuna slobodnih dana po osnovi prekovremenog rada. Stoga se službeniku i namješteniku koji je prekovremeni rad ostvario subotom, nedjeljom, blagdanom i sl., sati prekovremenog rada mogu preračunati u slobodne dane isključivo prema formuli 1:1,5. Pored toga, službenik i namještenik ima pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. st.1. Kolektivnog ugovora za svaki sat rada ostvaren subotom, nedjeljom, blagdanom, u turnusu ili smjeni i sl., jer ima pravo na navedeno uvećanje plaće neovisno o tome je li rad ostvaren kao redovni ili prekovremeni rad. Prema čl. 9. Kolektivnog ugovora, poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena, u koju upisuje sve sate rada službenika, između ostalog i sate prekovremenog rada, neovisno o tome da li će se službeniku za te sate isplatiti plaća uvećana za prekovremeni rad ili će službenik koristiti slobodne dane. Kako je ostvareni iznos prekovremenih sati već „zadan“ na osnovi radnih naloga i izvješća i od njega se oduzimaju slobodni dani, pri čemu se upravo tada koristi preračunski koeficijent 1 : 1,5. Naime, uvidom u evidenciju radnog vremena R-27, odnosno u dane kada policijski službenik nije bio u službi zbog odrađenog fonda sati, a koji dani su označeni skraćenicom „VR"(van rasporeda), u vještačenju uzet je broj dana iz evidencije, pomnožen s 8 sati te dobiveni iznos podijeljen s 1,5 kako bih se dobio broj radnih sati proizišlih iz slobodnih dana koje treba oduzeti od ostvarenih prekovremenih sati. Iz istog razloga u tablicama u vještačenju su evidentirani svi radni nalozi (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja za utuženo razdoblje, evidencije mjesečnih radnih sati - radnog vremena (R-27) tužitelja za utuženo razdoblje, sve po mjesecima i godinama s iskazanim brojem prekovremenih sati, sati rada noću, blagdanom, subotom i nedjeljom, rad u drugoj smjeni, te s iskazanom razlikom između izračunatih sati i plaćenih sati utvrđenih na temelju uvida u platne liste tužitelja. U izračunu broja prekovremenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju gdje u spisu ne postoje radni nalozi i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja (SP2) izračun prekovremenih sati za rad noću, smjenski rad, subotama, nedjeljom i blagdanom je napravljen na osnovi podataka iz evidencije mjesečnih sati rada, naloga za prekovremeni rad i uvida u platne liste. Vještak se očituje da je u vještačenju pregledao evidencije mjesečnih radnih sati tužitelja za utuženo razdoblje (R-27), Radne naloge (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja, te obračunske listove - plaće, platne liste tužitelja za utuženo razdoblje i to svaki mjesec pojedinačno a što je razvidno iz predmetnog vještačenja, te opetovano ističe da nije sporno kako Registar službenih poslova sadrži podatke o vremenu, vrstama obavljenih poslova, broju ostvarenih radnih sati, vremenu smjene ili turnusa, broju ostvarenih sati rada (redovnog i prekovremenog), sporan je način obračuna radnih sati tužitelja kada je na temelju radnog naloga tužitelj dužan 24 sata biti na plovilu više radnih dana a takvo vrijeme izvan redovnog radnog vremena ne može se nadoknaditi kao pasivno dežurstvo. Iz platnih lista tužitelja, radnih naloga i evidencije radnih sati za utuženo razdoblje da je utvrđen broj plaćenih sati po pojedinom od navedenih uvećanja po važećim KU, 2 te je broj sati dobivenih analizom u ovom vještačenju umanjen za broj plaćenih sati po istoj osnovi, uključujući i umanjenje po osnovi plaćenih prekovremenih sati evidentiranih u platnim listama u utuženom razdoblju. Ukupan bruto iznos mjesečne razlike bruto plaće za tužitelja po svim naznačenim osnovama za navedeno utuženo razdoblje umanjen je također za sate rada aktivnog i pasivnog dežurstva ostvarenih po spomenutim. Osnovna bruto satnica tužitelju u izračunu u vještačenju da se uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad u 2. smjeni 10%, te za rad blagdanom i neradnim danom 150%, te se definirani dodaci za uvećanje plaće međusobno ne isključuju. Na osnovi podataka iz tablica u vještačenju izrađena je tablica s pregledom razlike plaće tužitelja koja je sastavni dio vještačenja poslanog Općinskom sudu u Šibeniku. U istoj tablici vještak je usporedio svaku mjesečnu plaću u utuženom razdoblju sa svojim izračunom, označio razliku u svakoj mjesečnoj plaći u utuženom razdoblju u radnim satima i iznosima, te je prikazao radi usporedbe iznose su isplaćeni, iznose koje je trebalo isplatiti i razliku između tih iznosa (saldo) za svaki mjesec u utuženom razdoblju. U dijelu koji se odnosi na isplaćene prekovremene sate evidentirane u platnim listama tužitelja, radnih naloga i evidencije radnih sati za utuženo razdoblje utvrđen je broj plaćenih sati po pojedinom od navedenih uvećanja po važećim KU, te je broj sati dobivenih analizom u ovom vještačenju umanjen za broj plaćenih sati po istoj osnovi, uključujući i umanjenje po osnovi isplaćenih prekovremenih sati evidentiranih u platnim listama tužitelju u utuženom razdoblju. U izračunu u vještačenju da su također u cijelosti uvažene relevantne odredbe važećih Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Nar. Nov., broj 93/08, 23/09 i 9/09). - ispr., 39/09. - Dodatak I. i 90/10. - Dodatak II., 89/12.) u utuženom razdoblju koje se odnose na definiciju, raspored i obračun radnog vremena. Pri tome daje vještak u izračunu koristio isključivo dokumentaciju tuženika - sve obračunske isprave za isplatu plaće – naknade, platne liste tužitelja u utuženom razdoblju i mjesečnih radnih sati tuženika, evidenciju radnog vremena R-27, preslike Registra službenih poslova za tužitelja, radne naloge i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja (SP2) za utuženo razdoblje. Vještak da se u nalazu i mišljenju nije upuštao u pravna pitanja, već je citirao relevantne zakonske propise a sva utvrđivanja vještaka u nalazu i mišljenju proizlaze iz raspoložive dokumentacije u Spisu, te dokumentacije dostavljene od stranaka u pravnim postupcima, a koja dokumentacija je navedena uz svaku točku u nalazu. Kako je predmetno vještačenje napravljeno isključivo na osnovi zadatka definiranog predmetnim Rješenjem Naslovnog suda, a uvažavajući u cijelosti odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike, izraženo u Rješenju poslovni broj Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016.g. i odluku drugostupanjskog suda GžR-238/20 od 17.9.2020.g., implicite proizlazi kako nema nikakve potrebe za dopunom već dostavljenog nalaza i mišljenja u već dostavljenom vještačenju Sudu, odnosno vještak ostaje u cijelosti kod načina izračuna u prethodnom financijskom vještačenju dostavljenom Općinskom sudu u Šibeniku.

18. Iz isplatnih lista tužitelja vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za rad u turnusima, smjenski rad i pasivno dežurstvo i pritom, te valja reći da se sukladno odredbi čl. 44. st. 2. KU dodaci za rad u turnusu i smjenski rad međusobno isključuju, te je prilikom izrade nalaza i mišljenja te izračuna razlika plaće vještak uzeo u obzir da su tužitelju isplaćeni naprijed navedeni dodaci koji se međusobno isključuju te posebno iskazao iznos isplaćenog dodatka za pasivno dežurstvo, a kako bi sud mogao o tome odlučivati, odnosno prilikom odlučivanja o razlici plaće istu umanjiti za isplaćeno pasivno dežurstvo.

19. Slijedom navedenog, prema pravnom shvaćanju ovog suda, pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno KU službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, dakle, pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno KU službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, vrijeme provedeno na brodu, sukladno članku 44. stavak 11. i 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 89/12) i članku 38. stavak 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17) je rad organiziran na drugačiji način, pa tužitelju pripada dodatak za prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, a navedeni dodaci međusobno se ne isključuju, pa je stoga svega naprijed navedenog i posebno imajući u vidu nalaz vještaka koji je i dao svoj nalaz sukladno takovoj uputi suda i sukladno kojem je tužitelj i specificirao svoje potraživanje, valjalo i presuditi kao u točki I. izreke ove presude, nalazeći pri tome neosnovanim prigovore tužene na navedeno vještvo.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., 8., 9., 36., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tužitelju je priznat trošak sastojeći od zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 14.11.2022.g. u visini od 250 bodova, za sastav tužbe od 27.3.2023.g. – 250 b., za zast. na roč. od 8.10.2024.g. – 250 b., za zast. na roč. od 18.3.2025.g. – 250 b., za zast. na roč. od 6.5.2025.g. – 250 b., za zast. na roč. od 4.6.2025.g. – 50 b., za sastav podneska od 18.9.2024.g. – 250 b., za sastav podneska od 16.10.2024.g. – 50 b., te za sastav podneska od 10.3.2025.g. – 250 b., što iznosi 3.700,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 925,00 Eura i trošak vještačenja u iznosu od 500,00 Eura, ukupno 5.125,00 Eura, koliko je tužena dužna naknaditi tužitelju na način kako je to pobliže opisano u toč. II. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 4. lipnja 2025. godine

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud iz čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine"128/14) i čl. 51. st. 1. Pravilnika u radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena