Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1776/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2024. odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1323/2021-20 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1323/2021-20 od 21. ožujka 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se obveže tuženika na isplatu mu iznosa od 8.589,40 eura s kamatom kako je pobliže određeno u točki I. izreke, a ujedno je (točka II. izreke) naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja-od 21. ožujka 2024. do isplate.

2.Protiv citirane odluke žali se tužitelj zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu prihvaćenjem tužbenog zahtjeva, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tužitelja nije osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od 8.589,40 eura uz pripadajuću zateznu kamatu na ime naknade štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku RP za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 31. siječnja 2021. prema odredbama članaka 164. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 18/18, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO), dok je tuženik stava da je odluku o visini obveze potrebno donijeti sukladno odredbi članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP).

5.U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- kako je osiguranik tužitelja RP 24. veljače 2006. ozlijeđen u prometnoj nesreći kao suvozač u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika,

- kako tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku RP invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu na temelju rješenja Klasa: 141-02/09/01, Ur.broj: 341-25-05/3-09-64545 od 18. siječnja 2010., a kojim je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad u omjeru od 80% zbog ozljede na radu (kao posljedica prometne nesreće) i u omjeru od 20% zbog bolesti,

-kako po tužitelju dostavljeni obračun isplaćenih invalidskih mirovina (list 28 i 34 spisa) ne dokazuje štetu u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.

-kako je u postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku koji se vodi pod posl.br. P- 161/2021 (ranije P-527/18) provedeno financijsko vještačenje po vještaku mr.sc. Ivanu Bešliću kojim je utvrđeno da ne postoji razlika koja bi predstavljala stvarnu štetu tužitelja (list 212-225 spisa), slijedom čega je presudom posl.br. P-161/2021-61 od 4. studenoga 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete (list 185-193 spisa)

6.Slijedom iznijetog, ocjenjujući neosnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku, prvostupanjski sud zaključuje kako je u ovoj pravnoj stvari o visini štete potrebno odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja. Obveza tuženika kao društva za osiguranje da ne postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa kako tužitelj na kojem leži teret dokaza osnovanosti i visine štete nije niti dokazao činjenice bitne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, to je zahtjev odbio kao neosnovan.

7.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

8.Tužitelj u žalbi ustraje u tvrdnjama iznijetim tijekom postupka i baš da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ZOOP kao specijalni propis, pa prema izloženom pobija prvostupanjsku presudu isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s obzirom da su sve odlučne činjenice između stranaka nesporne te je jedino sporna primjena mjerodavnog prava s obzirom na suprotstavljene teze stranaka.

9.Člankom 8. stavak 1. ZOOP reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak tako da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obujam i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

10.Žalitelju je ukazati na izražena pravna shvaćanja VSRH u velikom broju odluka (npr. Rev-12/2022, Rev-664/2022, Rev-264/2022, Revd-1700/2024) i stabilnu sudsku praksu prema kojoj se u pravnoj situaciji kao što je u konkretnom slučaju primjenjuje članak 27. ZOOP-a, koji u stavku 1. propisuje da je društvo za osiguranje (tuženik) obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), a kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je određeno u stavku 2. i 3. citirane zakonske odredbe da obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koje je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a što prihvaća i ovaj sud.

11.Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kada tužitelj nije predložio provođenje dokaza kojim bi se utvrdilo je li postoji stvarna šteta za koju je odgovoran tuženik, da u konkretnom slučaju nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, pa je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio zahtjev tužitelja, tim više što je u postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku P-161/2021 financijskim vještačenjem utvrđeno da ne postoji razlika koja bi predstavljala stvarnu štetu tužitelja, čemu tužitelj nije ponudio konkretnih protuargumenata.

12.Dosljedno, nisu ostvareni žalbeni prigovori tužitelja, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu žalitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, uključiv i odluku o troškovima postupka koju tužitelj osporava samo u svezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, pa kako ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti u odluci o troškovima postupka (članak 365. st. 2. ZPP), to je i u ovom dijelu odbio žalbu tužitelja i primjenom odredbi članaka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a potvrdio presudu.

U Splitu, 4. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić