Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1798/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnici iz Buja, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3 a, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2135/2019-37 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2135/2019-37 od 28. ožujka 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan glavni zahtjev tužitelja koji je glasio:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj [broj kredita]-1031262160/51401652- 5103889818 od 20. ožujka 2008. g. solemniziran po Javnom bilježniku Željku Krajini iz Umaga, br. OV-3597/08, sklopljen između tuženika i tužitelja kao korisnika kredita te ČC (sada L) kao sudužnika u cijelosti ništetan.

2. Nalaže se tuženiku da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenje presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.";

a ujedno je (točka II. izreke) odbijen kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji je glasio:

"1. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische Bank d.d., OIB 23057039320, Jadranski trg 3 a, Rijeka da isplati tužitelju LC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 118.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.11.2008. g. do 31.07.2015. g. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena i od 01.08.2015. g. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenje presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.";

te je (točka III. izreke) obvezan tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eura, a točkom IV. izreke je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

2.Protiv citirane odluke žali se tužitelj iz svih zakonskih razloga predlažući pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u smislu žalbenih navoda.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, dalje:ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

4.1.Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu br. [broj kredita]-1031262160/51401652-5103889818 koji je zaključen 20. ožujka 2008. između tužitelja i tuženika (dalje: Ugovor o kreditu) utemeljen na činjenicama ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (glavni zahtjev) te podredni restitucijski zahtjev na isplatu iznosa od 118.000,00 kn/15.661,29 eura s pripadajućim kamatama pozivom na te ništetne odredbe.

6.U provedenom postupku sud je utvrdio sljedeće bitne činjenice:

- kako su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, dana 20. ožujka 2008. zaključile Ugovor o kreditu i da se radi o potrošačkom kreditu, kojim je tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 178.832,21 CHF te se tužitelj obvezao vršiti njegovu otplatu u mjesečnim anuitetima izraženim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju Banke za CHF, a ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 216 mjeseci, redovna kamata kao promjenjiva, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 7,95 % godišnje, te je ugovoreno kako tužitelj (korisnik) prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama Banke,

- kako su stranke 4. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju,

- kako je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (i ovdje tuženika) pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom odnosno korištenje nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli,

-kako je predmetni ugovor o kreditu otkazan 25. svibnja 2017. zbog neizvršavanja obveza od strane tužitelja,

7.Prvostupanjski je sud glavni tužbeni zahtjev odbio u bitnom smatrajući, a pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, dalje ZZP/07) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/25, 41/08,125/11, 78/15, 29/18,78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22,155/23 dalje ZOO) kako ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa, kao što je to u konkretnom slučaju.

8.Naime, iz sadržaja tužbe proizlazi kako bi "samo" pojedini dijelovi predmetnog ugovora (po tvrdnji samog tužitelja) bili ništetni, i to odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a postavljenim tužbenim zahtjevom se traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu.

9.Međutim, ništetnost spomenutih odredbi, protivno stavu tužitelja ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora.

10.Odredbom članka 1021. ZOO propisani su bitni sastojci ugovora o kreditu. Ta odredba glasi: "Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno."

10.1.Odredbom članka 324. stavak 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema odredbi članka 324. stavak 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

10.2.Odredbama članka 87. ZZP/03, odnosno članka 102. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

11.Dakle, postavlja se pitanje je li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ima za daljnji učinak ništetnost predmetnog ugovora u cijelosti.

12.U konkretnom slučaju banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita, a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

13.Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

14.Valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora bila Hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

15.Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg taj ugovor ne bi mogao opstati (članak 324. ZOO).

16.Niti ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak nemogućnost opstanka ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.

17.Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada je sklopljen ugovor sa spornim odredbama, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja Hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstradobitak na teret druge ugovorne strane.

18.Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama članka 324. stavak 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa Hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnom ugovoru.

19.Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekih sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno, pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

20.Iako je spomenutom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12) te odlukama u naknadnoj praksi sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnom slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi "ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje" te zbog toga ostaje valjan (članak 324. stavak 2. ZOO).

21.Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., a u tim odlukama su izneseni, između ostalog i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

22.Uostalom, postupak u kojem je donesena ta presuda pokrenut je tužbom udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a ta udruga koja se bavi zaštitom interesa i prava potrošača nije taj postupak pokrenula s tezom o ništetnosti problematičnih ugovora o kreditu u cijelosti, a nakon pravomoćnosti navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu uslijedio je veliki broj odluka sudova u Republici Hrvatskoj (uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske) kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi korisnika kredita, a te odluke se temelje na shvaćanju da sporni ugovori o kreditu ostaju na snazi bez ništetnih odredaba (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. itd.).

23.Zbog izloženog ne mogu se prihvatiti suprotna razlaganja tužitelja, slijedom čega je pravilna i zakonita prvostupanjska odluka u točci I. izreke kojom je odbijen glavni zahtjev tužitelja.

24.Eventualno kumulirani (podredni) zahtjev na isplatu iznosa od 118.000,00 kuna s pripadajućom kamatom sud prvog stupnja je odbio (tužitelj tijekom postupka nije platio potrebni predujam troškova financijskog vještačenja) utvrdivši kako tužitelj nije dokazao osnovanost tog zahtjeva.

25.Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud.

26.Odredbom članka 7. stavak 1. ZPP-a propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima utvrđuju te činjenice.

27.Sud prvog stupnja pravilno je odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem budući predujam za podmirenje troškova nije položen u roku što ga je odredio sud (a niti do zaključenja raspravljanja) pozivom na odredbu članka 153. ZPP-a.

28.Naime, iz spisa je razvidno da je prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog tužitelja te je rješenjem od 6. travnja 2023. odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem i tužitelju naložio u roku od 60 dana uplatiti predujam za izvođenje tog dokaza u iznosu od 500,00 eura, a u tom je rješenju upozorio tužitelja da će odustati od izvođenja tog dokaza ukoliko tužitelj u određenom mu roku ne uplati predujam (koje rješenje je punomoćnik tužitelja zaprimio istog dana-6. travnja 2023.).

29.Nakon toga je sud rješenjem od 30. studenog 2023. pozvao tužitelja u roku od tri dana dostaviti dokaz o plaćenom predujmu, koje rješenje je punomoćnik tužitelja zaprimio 16. prosinca 2023., čemu također nije udovoljeno, a na ročištu od 15. veljače 2024. punomoćnik tužitelja zatražio je da mu sud odredi dodatni rok radi uplate vještačenja ili mu umanji iznos vještačenja, podredno da postupi po odredbi članka 153. stavak 4. ZPP-a, čemu sud nije udovoljio, već je na tom ročištu odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem.

30.Odredbom članka 153. ZPP-a propisano je kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, ili kad ga sud odredi po službenoj dužnosti, sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove. Ako je sud odredio izvođenje dokaza po službenoj dužnosti, može odrediti da iznos položi samo jedna stranka. Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova. Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu. Iznimno od odredbe stavka 3. ovog članka, ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi s primjenom članka 3. stavka 3. ovog zakona, a stranke ne polože određeni iznos, troškovi za izvođenje dokaza isplatit će se iz sredstava suda.

31.Nije osnovan žalbeni navod da je postupanjem suda počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer ta povreda postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. To se odnosi na pravila postupka kojima se jamči stranci mogućnost neposrednog, kontradiktornog i jednakopravnog raspravljanja pred sudom o predmetu spora.

33.Samim time što je sud odlučio o zahtjevu tužitelja za produljenje roka za uplatu predujma troškova za financijsko vještačenje i odbio ga dajući za to valjane razloge tužitelj nije onemogućen u raspravljanju pred sudom. Stoga po ocjeni ovog suda nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz citirane odredbe na koju žalitelj upire.

34.Naime, pravilno sud zaključuje da je tužitelj imao dovoljno vremena od 6. travnja 2023., kada mu je određen primjereni rok (60 dana) za uplatu troškova vještačenja, čemu je dodati kako do proteka tog roka njegovo produljenje nije tražio, već je to učinio tek na ročištu od 15. veljače 2024., dakle nakon 10 mjeseci, a ujedno je trebao imati osigurana sredstva koja treba predujmiti za provođenje zatražene sudske radnje u postupku koji traje pet godina.

35.Glede odredbe članka 153. stavak 4. ZPP-a žalitelju je odgovoriti kako se ova odredba primjenjuje u situaciji kada sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

36.Dosljedno, obzirom na to da tužitelj u roku određenog mu rješenjem suda nije uplatio zatraženi predujam, a nisu ispunjeni uvjeti za produljenje roka za uplatu predujma, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 153. stavak 3. ZPP-a odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem .

37.Obzirom na to te na činjenicu da je tuženica osporila visinu tužiteljeve tražbine, upravo je na tužitelju bio teret dokazivanja visine te tražbine i prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tužitelja pozvao na uplatu predujma troška financijskog vještačenja. Kako tužitelj taj trošak nije predujmio, prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 153. stavak 3. ZPP-a kada je odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da zbog toga tužitelj nije dokazao visinu svoje tražbine i prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev.

38.Slijedom izloženog, nije došlo ni do povrede zahtjeva pravičnosti i načela jednakosti oružja iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) jer je objema strankama omogućeno da izlože činjenice i podupru ih dokazima, koju mogućnost su i iskoristile, čime je ostvareno postojanje procesnih jamstava koja strankama pružaju ujednačene mogućnosti utjecanja na tijek i rezultat postupka, ponajprije putem ostvarivanja prava na dostupnost informacija i na sudjelovanje u procesnim radnjama, pa je u svemu bila zastupljena procesna ravnopravnost.

39.Stoga je žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsku presudu potvrditi, uključiv i odluku o troškovima postupka koja je valjano i zakonito donijeta sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023 dalje: Tarifa), čemu tužitelj ne nudi konkretnih žalbenih prigovora (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 4. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić