Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1170/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu u Zagrebu Grgić & Partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-662/22-19 od 21. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-662/22-19 od 21. veljače 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.340,51 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2019. do isplate te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.959,58 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja-21. veljače 2024. do isplate.

2.Žalbu protiv citirane presude podnosi tuženik iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava predlažući presudu preinačiti i zahtjev tužiteljice odbiti.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upire žalitelj.

5.1.Pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izvedene dokaze sud prvog stupnja je prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

5.2.Žalba tuženika svodi se gotovo isključivo na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica. Međutim, način na koji žalitelj osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda ne može se prihvatiti pravilnim jer nema nikakvog uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka, radi čega se žalbeni navodi mogu smatrati subjektivnim iznošenjem mišljenja u odnosu na postojanje određenih činjenica na temelju vlastite analize i ocjene provedenih dokaza koja je u suprotnosti sa sadržajem postupka. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu ni nepravilnost ni nezakonitost pobijane presude. Ujedno je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari te na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

5.3.Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica tužbenim podneskom od 10. ožujka 2022. potraživala od tuženika iznos od (daljnjih) 7.500,00 kn/995,42 eura te da je tuženik podneskom od 14. travnja 2022. odgovorio na tužbu u kojem je u bitnom, protiveći se tužbi, smatrao da je tužiteljica isplatom u mirnom postupku (iznosa od 12.877,00 kn/1.709,07 eura) obeštećena, a na pripremnom ročištu od 7. prosinca 2022. tužiteljica je preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva tako što je potraživala naknadu štete u iznosu od 10.100,00 kn/1.340,50 eura, kojoj preinaci se tuženik protivio, a sud ju je pravilno dopustio rješenjem od 7. prosinca 2022. i nakon toga je (na istom ročištu) zaključen prethodni postupak.

5.4.Naime, odredbom članka 190. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a prema stavku 2. istog članka propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

5.5.Dakle, osnovno je pravilo da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a samo iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

5.6.Dosljedno, valjano je sud prvog stupnja dopustio preinaku koja je učinjena prije zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega nije počinjena povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 190. stavak 1. i 2. ZPP-a na koju neosnovano upire tuženik.

5.7.Nadalje, tijekom postupka tužiteljica je disponirala zahtjevom na način da ga je nakon provedenog medicinskog vještačenja smanjila podneskom od 14. veljače 2023. tako što je umjesto iznosa od 1.340,50 eura potraživala iznos od 700,00 eura, pa kako se tuženik podneskom od 22. veljače 2023. izričito protivio toj procesnoj dispoziciji tužitelja koja je imala značaj djelomičnog povlačenja tužbe, sud prvog stupnja je postupio pravilno i zakonito kada je odlučivao o zahtjevu tužiteljice sa ročišta od 7. prosinca 2022.

5.8.Slijedom navedenog, bez osnova su protivni navodi žalbeni tuženika koji je očito izgubio iz vida da se djelomičnom povlačenju tužbe izričito protivio (točka 1. podneska tuženika od 22. veljače 2023.).

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju-prometnoj nezgodi od 7. srpnja 2019. koju je skrivio osiguranik tuženika kada je tužiteljica kao vozačica drugog vozila zadobila tjelesne ozljede.

7.Pasivna legitimacija i pravna osnova odgovornosti vozača-osiguranika tuženika za štetni događaj nisu bili sporni, kao ni činjenica da je tuženik prije tužbe tužiteljici po njezinom zahtjevu isplatio 12.877,81 kn/1.709,18 eura, od čega 7.500,00 kn/995,42 eura na ime neimovinske štete, 143,09 kn/18,99 eura za troškove liječenja te 5.234,72 kn/694,77 eura na ime izgubljene zarade.

8.U provedenom postupku na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je:

-kako je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu Jakši Filipoviću utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata, koja joj je dijagnosticirana odmah po ozljeđivanju, što je vještak uzročnoposljedično povezao s konkretnom dinamikom prometne nezgode u kojoj je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah, koji se javlja u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, i to jakog intenziteta i kraćeg trajanja, nakon čega je uslijedio tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica, koji je bio je jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te manjeg intenziteta u trajanju 35 dana; zatim da je trpjela i bolove i to jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, nakon čega su uslijedili bolovi manjeg intenziteta daljnjih 40 dana; trpjela je i neugodnosti u vezi liječenja zbog obavljanja pretraga i kontrola, RTG snimanja, nošenja imobilizacije, uzimanja simptomatske i medikamentozne terapije i obavljanja fizikalne terapije time da je navedena ozljeda vratne kralješnice dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice u omjeru od 2%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratne kralješnice u lakom stupnju,

-kako je (po mišljenju vještaka) tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 40 dana po 2 sata dnevno, a njezino je liječenje završeno 16. rujna 2019.

9.Ocjenom vještačkog nalaza i mišljenja kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim te povezanim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom prvostupanjski je sud utvrdio neimovinsku štetu u iznosu od 2.200,00 eura, od čega je po odbitku nesporno isplaćenog iznosa od 995,42 eura (7.500,00 kn) dosudio tužiteljici daljnjih 1.194,51 eura (koliko je tražila, iako bi razlika iznosila 1.204,58 eur-članak 2. ZPP), na koji iznos je obvezao tuženika s kamatom od dana podnošenja zahtjeva tuženiku (13. prosinca 2019.).

10.Polazeći od vještačkog nalaza i mišljenja prema kojem je tužiteljici bilo potrebno 80 sati tuđe njege i pomoći, sud prvog stupnja primjenom članka 1095. ZOO-a u svezi sa člankom 223. ZPP-a utvrđuje kako tužiteljici po toj osnovi pripada 265,60 eura (80 satix3,32 eur po satu), pri čemu joj dosuđuje zatraženih 146,00 eura (članak 2. ZPP) s kamatom od dana podnošenja zahtjeva tuženiku (13. prosinca 2019.).

11.Pravilno su utvrđene sve okolnosti od značaja za ocjenu neimovinske i imovinske štete.

12.Odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) određeno je, među ostalim, da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.Naime, sukladno odredbi članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

14.Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi članka 1089. istog zakona, stav je ovog suda kako tužiteljica ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

15.Kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, na temelju pregleda medicinske dokumentacije i medicinskog vještačenja, kako je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila ozljede, ranije citirane, karakter, težina i lokacija povreda, duljina trajanja i intenzitet fizičkih boli koje je trpjela, intenzitet i trajanje straha te trajne posljedice naprijed opisane, po ocjeni vještaka za 2% koje se manifestiraju u ograničenoj pokretljivosti vratne kralješnice u lakom stupnju, zbog kojih će tužiteljica ubuduće ulagati veće napore u svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima, pa uz to popratne neugodnosti pri liječenju (zbog obavljanja pretraga i kontrola, RTG snimanja, nošenja imobilizacije, uzimanja simptomatske i medikamentozne terapije i obavljanja fizikalne terapije), dob tužiteljice (rođena 1975.) potrebu za tuđom njegom i pomoći za zaključiti je kako obujam svih posljedica koje je tužiteljica pretrpjela na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava utvrđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. ZOO-a upravo po sudu prvog stupnja utvrđenom iznosu.

16.Proizlazi u odnosu na visinu štete, kako neimovinske, tako i imovinske, nedvojbeno iz provedenih dokaza da je prvostupanjski sud, uvažavajući sve oblike štete pravilno ocijenio visinu štete, pa istaknuti razlozi tuženika da je suviše visoko dosuđeno nisu doveli u sumnju prvostupanjsku presudu.

17.Prema tome, ukupno nastala neimovinska tužiteljici iznosi 2.200,00 eura, od kojeg iznosa je valjano odbijen iznos koji je tužiteljici nesporno isplaćen (995,42 eura) te je tužiteljici pravilno dosuđeno daljnjih 1.194,51 eura (koliko je tražila), na koji iznos je sud obvezao tuženika s kamatom od dana podnošenja zahtjeva tuženiku (13. prosinca 2019.), kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, koju odluku žalbenim prigovorima tuženik nije u doveo u pitanje.

18.Što se tiče naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći prvostupanjski sud je, prihvaćanjem po vještaku procijenjenih 80 sati potrebne nemedicinske tuđe njege i pomoći, čemu nije bilo osnovanih zamjerki, utvrdio iznos od 265,60 eura smatrajući, a pozivom na članak 223. ZPP-a, odgovarajućom cijenu satnice odrediti sa 3,32 eura, što i ovaj žalbeni sud smatra primjerenim okolnostima slučaja i stanju spisa, te vodeći računa o tome kako tuženik nije ponudio konkretnih protudokaza satnici koju je prvostupanjski sud imao u vidu, pa kako je tužiteljica s ovog osnova potraživala 146,00 eura, valjano joj je taj iznos i dosuđen, slijedom čega se i u ovom dijelu žalba tuženika ukazuje neosnovanom.

19.I odluka o tijeku kamate na dosuđene iznose od dana nakon dana podnošenja zahtjeva tuženiku je pravilna i zakonita (članak 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023 dalje:ZOOP), slijedom čega su protivni navodi tuženika bez utemeljenja, što se odnosi na sve vidove štete, pa tako i imovinsku (tuđu njegu i pomoć) koju je tužiteljica potraživala zahtjevom zaprimljenim kod tuženika 12. prosinca 2019., pri čemu nije sporno da joj iz ovog vida štete u mirnom postupku nije izvršena isplata.

20.Naime, iz odredbe članka 12. stavak 1. i 4. ZOOP-a jasno proizlazi da oštećeniku pripada i pravo na zateznu kamatu u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Takvo pravno shvaćanje da u ovakvim slučajevima obveza tuženika (osiguravatelja štetnika) dospijeva podnošenjem odštetnog zahtjeva Vrhovni sud RH je zauzeo u nizu svojih odluka, pa tako primjerice u odlukama broj Rev-550/2014, Rev-934/2014, Rev-558/2021., sa čime je suglasan i ovaj žalbeni sud.

21.Žalbeni prigovor tuženika glede odluke o troškovima postupka odnosi se, između ostalog na primjenu vrijednosti boda po OT-u.

21.1.Prema Tbr. 52. st. 3. OT/23 (Narodne novine 138/23 koja je stupila na snagu 25. studenog 2023.) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredbom Tbr. 54. OT/23 propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

21.2.Budući je prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 21. veljače 2024., dakle, u vrijeme kada je na snazi OT/23, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donoseći odluku o naknadi parničnog troška primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (OT/23) te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu OT/23, odnosno prije 25. studenog 2023. dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura. Navedeno je sukladno stavu VSRH izraženom u odlukama br. Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

21.3.Dosljedno, odluka o troškovima postupka valjano je i zakonito donijeta, pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. dalje:Tarifa) te za svaku priznatu radnju dao razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, kod čega su bez značaja žalbeni navodi u svezi troškova uslijed povlačenja tužbe budući (djelomično) povlačenje nije polučilo učinka uslijed izričitog protivljenja tuženika toj procesnoj dispoziciji tužiteljice, radi čega u konkretnom slučaju, budući je sud odlučivao o zahtjevu od 7. prosinca 2022., nema mjesta primjeni sudskih odluka na koje se žalitelj poziva.

22.Slijedom iznijetog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 4. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić