Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-933/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 9431/23-65 od 29. veljače 2024., 04. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  je

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 9431/23-65 od 29. veljače 2024., u točki I, II i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 638,00 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.441,49 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke odbijen je zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos do 0,02 eur od 07. listopada 2013. dok je točkom IV izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.046,81 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).

3. U žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu o stupnjevitoj tužbi iz članka 186. stavak 3. ZPP-a jer da je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka čime da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11., 12. i 13. ZPP-a. Tvrdi da se predmetna presuda temelji isključivo na utvrđenju iz presude povodom kolektivne tužbe te da je sama tužiteljica izjavila da nije ni pročitala Ugovor što znači da nije bila pažljiva i oprezna kod njegovog sklapanja. Sud da nije naveo određeni razlog ništetnosti predmetnog Ugovora već da paušalno prepisuje presudu Trgovačkog suda bez utvrđenja specijalnih okolnosti konkretnog predmeta. Osporava i utvrđeni način izračuna razlike obrazlažući da je sud prvog stupnja pogrešno obračunavao razliku prema početno ugovorenoj kamati jer da su stranke sklopile ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom te da se takvim postupanjem ugovor s promjenjivom kamatnom stopom pretvara u kunski ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Nastavno tvrdi da promjena tečaja strane valute nije mogla biti predvidiva. Predmetnom presudom da su potrošači koji su sklopili ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u cfh stavljeni u povoljniji položaj od onih koji su sklopili ugovor u kunama. Tvrdi i da je zastarjela predmetan tražbina jer da zastarni rok počinje teći od sklapanja ugovora i da nije prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu. Osporava i tijek zateznih kamata tvrdnjom da tuženik nije nepošten stjecatelj jer da nikako nije mogao predvidjeti kretanje tečaja chf. Osporava i odluku suda u dijelu troškova postupka.

5. Predlaže uvaženje žalbe.

6. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

7. Žalbe nije osnovana.

8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude nije počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik jer pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, te ju je kao jasnu, razumljivu i neproturječnu moguće ispitati.

9. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog povrede odredbe o stupnjevitoj tužbi jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 186. b, a ZPP-a i sukladno tome nije povrijedio ni odredbe čl. 354. stav 2. točka 12 i 13. ZPP-a na koje se poziva žalitelj zbog povrede o odredbe o stupnjevitoj tužbi.

10. Naime, tužiteljica je postavila stupnjevitu tužbu, u smislu odredbe čl. 186.b st. 2. ZPP-a, u kojoj je istaknula, pored zahtjeva za dostavu potrebnih podataka i zahtjev kojim traži od tuženika isplatu određenog iznosa novca visinu koje će odrediti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke i provedenog vještačenja, te je sud prvog stupnja odlučio o manifestacijskom zahtjevu i naložio tuženiku dostavu materijalne dokumentacije i provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja nakon kojega je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev.

11. Neosnovano tuženik navodi da tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka nije mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186.b st. 2. ZPP-a jer su joj tek tada bili poznati svi elementi visine naknade koji joj bez njezine krivnje nisu bili poznati ranije. Naime, nedopuštanjem postavljanja tužbenog zahtjeva tužiteljici bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- međunarodni ugovori „broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06). Pri tome valja dodati da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala svim odlučnim činjenicama za postavljanje tužbenog zahtjeva pa nedopuštanje postavljanja tog zahtjeva nakon vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo.

12. Sama činjenica da sud nije pozvao tužiteljicu da postavi određeni zahtjev ne znači da je prekludirana u postavljanju određenog zahtjeva, jer odredba čl. 186.b st. 4. ZPP-a ne ograničava da postavi tužbeni zahtjev i prije nego što ju je sud na to pozove.

13. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za pitanje pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud prvog stupnja riješio na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora u skladu s priloženim dokazima, ali ga je u bitnome temeljio i na presudi donesenoj povodom kolektivne tužbe.

14. Pravilno je osnovanost tužbenog zahtjeva utvrđivao kroz odredbe materijalnog prava iz Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP/07), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03), Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

15. Protivno žalbenim tvrdnjama, tuženik je tijekom postupka trebao dokazati da su tužiteljici prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi te da je tužiteljica unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora dok provedenim dokazima u ovom predmetu, te uvidom u materijalnu dokumentaciju nije utvrđeno da bi tužiteljica imala punu obaviještenost o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi dok tu obaviještenost tužiteljica nije mogla dobiti tek čitanjem teksta predmetnog Ugovora pa za pitanje zakonitosti pobijane presude nije odlučno je li tužiteljica detaljno pročitala tekst ugovora.

16. Naime, prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima zbog čega je banka na transparentan način trebala informirala potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro jer je to bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, dok tuženik čak ni činjenično ne tvrdi da bi tužiteljico o tome obavijestio.

17. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

18. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Z. B. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

19. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

20.Odredbom članka 118. ZZP/14 je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 ,u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

21. Sukladno tome prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP- a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

22. Neosnovani su i svi žalbeni navodi o zastari tražbine jer, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a.

23. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe, 24. travnja 2019., nije nastupila zastara za tu tražbinu jer od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe glede promjenjive kamatne stope,13. lipnja 2014., odnosno valutne klauzule 14.lipnja 2018., pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a dok je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu 4. travnja 2012.

24. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja vještačenjem, visinu novčanog iznosa koji je tuženik primio temeljem ništetnih odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 638,00 eur, odnosno valutne klauzule u iznosu od 1.441,49 eur te je pravilno obvezao tuženika, sadržajnom primjenom odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 324. ZOO-a, na isplatu tog iznosa.

25. Nisu osnovani navodi žalbe tuženika kojima osporava visinu dosuđene razlike, ističući kako između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa te da je izračun razlike pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi za cijelo razdoblje koja da je na taj način pretvorena u fiksnu. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa. U tom pravcu i VSRH je izrazio stajalište u svojoj odluci broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. prema kojem „Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“

26. Pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja, primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a/05, jer je u ovom predmetu utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, a to podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

27. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi kojima se osporava osnovanost glavne tražbine su neosnovani.

28. Pravilno su tužiteljici koja je uspjela u sporu s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom dosuđeni troškovi postupka, primjenom odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a.

29. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu vrijednosti boda nije opravdan jer je odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., dalje: Tarifa/12) koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, kao i odredbom Tbr. 50. Tarife/22 koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja na sve poduzete radnje u postupku odlučio primjenom Tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke, dakle u konkretnom slučaju prema Tarifi/22 kojom je u Tbr 50 propisana vrijednost boda u iznosu od 15,00 kn, kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

30. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a , odlučeno kao u točki 1. izreke.

31. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom u dijelu glavnog zahtjeva (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno je kao u točki 2. izreke.

32. Nepobijani dio točke III izreke presude ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 04. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić