REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-481/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice mldb. RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskoj zastupnici i majci RŠE, a ova po punomoćnicima iz R – Vrdoljak & Partneri, Odvjetničko društvo d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska 24, Zagreb, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćnicima iz Budimir & Partneri, Odvjetničko društvo d.o.o. iz Splita, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-249/2015-110 od 18. ožujka 2025., dana 4. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-249/2015-110 od 18. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Odbija se prigovor tužiteljice protiv rješenja o pristojbi poslovni broj Pi-249/2015-37 od 11. listopada 2016. kao neosnovan, te se pobijano rješenje preinačava u točki I. izreke koja sada glasi:

"Nalaže se RŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i zz RŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 8 dana po primitku ovog rješenja platiti sudsku pristojbu za Tužba u iznosu od 4.420,00 kn/586,63 eur (čl. 39. Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13, 110/15; dalje ZSP).", dok u preostalom dijelu rješenje ostaje neizmijenjeno.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se obustavi postupak.

2.1. U sadržaju žalbe tužiteljica u bitnome ističe da sud nije obrazložio što je bila osnovica za naplatu navedene sudske pristojbe na tužbu, da je propustio postupiti i po članku 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama, koji propisuje kako se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana, da je tužiteljicu trebao osloboditi od plaćanja pristojbe, jer nema dovoljno sredstava da bi sebi i obitelji osigurala stalan životni standard.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud je pobijano rješenje ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koje, temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP),u vezi sa člankom 381. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13., 110/15., dalje: ZSP) propisano je da pristojbe propisane ovim Zakonom je dužna platiti stranka na čiji zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a prema odredbi članka 1. i 2. ZSP-a sudske pristojbe po odredbama tog zakona se plaćaju između ostalog i u parničnom postupku, u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi koja je njegov sastavni dio, te prema odredbi članka 4. ZSP obveza plaćanja sudske pristojbe za tužbu nastaje u trenutku kada se ista predaje.

6. Odredbom članka 21. stavka 2. ZSP-a propisano je da se vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe utvrđuje prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe, a tužiteljica je u tužbi istaknula tužbeni zahtjev radi isplate 407.000,00 kuna.

7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno izračunao visinu pristojbe na tužbu, jer je u Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi propisano da se za tužbu i protutužbu prema vrijednosti predmeta spora od 12.000,00 kuna do 15.000,00 kuna plaća pristojba u iznosu od 500,00 kuna, a preko 15.000,00 kuna plaća se pristojba u iznosu od 500,00 kuna i još 1 % na razliku iznad 15.000,00 kuna, ali ne više od 5.000,00 kuna.

8. Vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe je iznosila 407.000,00 kuna, pa je tužiteljica u obvezi platiti iznos pristojbe od 500,00 kuna i još 1% od 392.000,00 kuna, što ukupno predstavlja iznos od 4.420,00 kuna , kao što je to tužiteljici i naloženo rješenjem o pristojbi poslovni broj Pi-249/2015-37 od 11. listopada 2016.

9. Suprotno navodima žalbe u predmetnom slučaju ne dolazi do primjene članka 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 118/18) iz razloga što je pristojbena obveza nastala prije njegovog stupanja na snagu, te se u smislu članka 37. tog Zakona, pristojba plaća prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13., 110/15.), osim toga tužiteljica tužbu i nije podnijela u elektroničkom obliku niti je imala takvu mogućnost u vrijeme podnošenja iste.

9.1. Glede navoda žalbe da bi tužiteljicu trebalo osloboditi plaćanja pristojbi jer nema dovoljno sredstava da bi sebi i obitelji osigurala stalan životni standard, ovaj sud ističe da je u takvom slučaju tužiteljica imala mogućnost tražiti oslobođenje od plaćanja pristojbi u skladu sa odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ( Narodne novine 143/13, 98/19).

10. Stoga je prvostupanjski sud osnovano odbio prigovor tužiteljice, s tim što je u smislu članka 48. stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 eur = 7,53450 kuna, pristojbu iskazao u valuti euro.

11. Radi svega iznesenog je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda.

U Požegi, 4. lipnja 2025.

Sutkinja

Branka Ribičić