REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŠŠ, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv osuđujućeg dijela presude Općinskog suda u Šibeniku od 8. studenog 2024., broj Pp-444/2023-12, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. ŠŠ, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u odluci o prekršajnopravnim sankcijama na način da se okrivljeniku, za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče kazna zatvora 30 dana (trideset dana) i na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 1 (jedne) godine ne počini novi prekršaj za koji mu bude izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene ovom presudom.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. ŠŠ kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. RŠ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 8. studenog 2024., broj Pp-444/2023-12, okr. RŠ je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji mu je izrečena kazna zatvora 30 dana, a na temelju čl. 181. st. 1. t. 5. Prekršajnog zakona oslobođen je optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona izrečena je mjera oduzimanja predmeta, pobliže specificiranih u izreci presude, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika Damira Babića, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu - drugom sucu na novi postupak i odluku, a tek podredno da se preinači na način da se kazna zatvora izmjeni mjerom opreza obveznog psihijatrijskog liječenja od ovisnosti o narkoticima.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da bi bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona bila počinjena time što „iščitavanjem presude nije jasno gdje bi tobože okrivljenik uopće počinio prekršaj za koji ga se tereti“. Iako je točno, kako se to navodi u žalbi, da je u činjeničnom opisu pobijane presude mjesto počinjenja prekršaja naznačeno na način da je navedeno: „u Šibeniku, u kući koju koristi na adresi [adresa]“, ovaj sud smatra da se ne radi o nerazumljivosti koja bi imala karakter bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Ovo stoga što za prekršaj koji je predmet ovog prekršajnog postupka mjesto počinjenja djela nije odlučna okolnost koja čini konstitutivni dio bića djela, a osim toga konkretna adresa je vezana uz grad [adresa] pa je time i jasno gdje je okrivljenik posjedovao drogu. Iz daljnjeg obrazloženja ove žalbene osnove vidljivo je da okrivljenik ostvarenje iste povezuje s tvrdnjom da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, na koje žalbene navode će biti odgovoreno u okviru te žalbene osnove. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

5. Neosnovano okrivljenik tvrdi da „vještačenje oduzete materije nije učinjeno po zakonu, budući da se radi samo o preliminarnom vještačenju“. Takvom tvrdnjom okrivljenik zanemaruje da je provedeno toksikološko vještačenje jedne (sporne) biljne materije te da spisu prileži Zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (36 – 37 spisa). Pravilno je i osnovano prvostupanjski sud, a s obzirom da je okrivljenik od dvije biljne materije koje su od njega oduzete osporavao sadržaj samo jedne, naložio toksikološko vještačenje te sporne materije.

6. Isticanje proturječnosti iskaza svjedoka policijskog službenika, navodeći kako on u jednom dijelu iskaza govori da se radi o drogi kokain, a kasnije da se radi o amfetaminu, nije osnovano jer se ne radi ni o kakvom proturječnom iskazivanju ovog svjedoka, nego se radi o tome da je preliminarnim vještačenjem oduzete materije bilo utvrđeno da se radi o drogi kokain, o čemu je ovaj svjedok i svjedočio, nakon čega ga je prvostupanjski sud upoznao s činjenicom da je toksikološkim vještačenjem utvrđeno da se radi o amfetaminu a ne o kokainu.

7. Žalbeni navodi kojima se tvrdi da okrivljenik nema nikakve veze s eventualnom preprodajom droge su irelevantni a time i neosnovani jer je okrivljenik proglašen krivim za posjedovanje droge. Da je okrivljenik, osim amfetamina čije je posjedovanje priznao, posjedovao i marihuanu jasno proizlazi iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora, koji je okrivljenik potpisao bez ikakvih primjedbi, u kojem je navedeno da su svi predmeti pronađeni u noćnom ormariću u spavaćoj sobi okrivljenika, u tom smislu je iskazivao i svjedok policijski službenik NŠ, okrivljenik prilikom provođenja radnje pretrage doma tu činjenicu nije osporavao, a zapisnik o pretrazi kao i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta je potpisao bez ikakvih primjedbi, pa su zbog svega navedenog žalbeni navodi kojima tvrdi da je posjedovao samo drogu amfetamin neosnovani. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da „sud nije izveo ključne dokaze predložene po okrivljeniku“, jer prema podacima u spisu okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio izvođenje ni jednog dokaza, pa tako ni provođenje psihijatrijskog vještačenja radi njegove dugogodišnje ovisnosti o drogi amfetamin. Upravo suprotno tome, iz obrane koju je okrivljenik dao 5. studenog 2024. jasno proizlazi da se okrivljenik ne želi liječiti od ovisnosti („odgovaram da mi to nije potrebno i nemam vremena“). Iz navedenog razloga su neosnovani i brojni žalbeni navodi kojima se ističe propust prvostupanjskog suda da provede psihijatrijsko vještačenje okrivljenika i eventualno odredi zaštitna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja od ovisnosti (okrivljenik vjerojatno omaškom u žalbi navodi da se radi o mjeri opreza iako takva mjera opreza ne postoji).

8. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Iz sadržaja žalbe, evidentno je da okrivljenik u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenik uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojih je i proglašen krivim, to žalba okrivljenika ni u tom dijelu nije osnovana.

10. U pravu je okrivljenik kada se žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Izričući bezuvjetnu kaznu zatvora prvostupanjski sud, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, nije utvrdio ni jednu olakotnu okolnost, dok je kao otegotno cijenio da je okrivljenik višestruki specijalni povratnik, iako je iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije od 5. studenog 2024. proizlazilo da je okrivljenik do donošenja prvostupanjske presude bio samo jednom a ne više puta pravomoćno osuđivan zbog istog djela. No, s obzirom da je u odnosu na navedenu osuđivanost okrivljenika zbog istog djela nastupila rehabilitacija jer je od pravomoćnosti iste proteklo više od tri godine (čl. 77. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona), ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju i bez izvršenja kazne odnosno samom prijetnjom kaznom može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja pa je, izričući kaznu zatvora u istoj duljini kao i prvostupanjski sud, primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od jedne godine, koji rok ovaj sud smatra primjerenim vremenom provjeravanja s obzirom da je okrivljenik proglašen krivim za posjedovanje dvije vrste droge.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad, niti to tvrdi u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 EUR-a, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.