REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FZ zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III policijske postaje Zagreb i okr. FZ, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. ožujka 2025., broj: Pp-2359/2025, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se žalba okr. FZ, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima na kojima nastupa HNK Hajduk Split i Hrvatska nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske i u inozemstvu s obvezom javljanja u Policijsku postaju u trajanju od jedne godine po pravomoćnosti presude.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III policijske postaje Zagreb, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. FZ, za prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 1.000,00 EUR (tisuću eura), u koju se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), lišenje slobode 2. i 3. ožujka 2025. uračunava kao 79,64 EUR (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) pa okrivljeniku preostaje novčana kazna 920,36 EUR (devetsto dvadeset eura i trideset šest centi), koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

III. U ostalom dijelu žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III policijske postaje Zagreb odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. FZ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. ožujka 2025., broj: Pp-2359/2025, okr. FZ je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju mu se lišenje slobode 2. i 3. ožujka 2025. uračunava kao 79,64 eura pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 180,36 eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 76.a st. 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, izrečena je mjera oduzimanja predmeta – tri komada pirotehničkih sredstava srebrne boje s fitiljem ispod kojih je nalijepljena crvena naljepnica povezana crnom trakom dužine oko 5 cm koji su privremeno oduzeti Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj].

1.2. Na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. i 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, pobijanom presudom je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima na kojima nastupa HNK Hajduk Split i Hrvatska nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske i u inozemstvu s obvezom javljanja u Policijsku postaju u trajanju od jedne godine po pravomoćnosti presude.

1.3. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da se okrivljenik oslobađa obveze naknade istih.

2. Protiv gore navedene presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog izrečene novčane kazne te neizricanja mjere opreza. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne veća novčana kazna i mjera opreza zabrane posjećivanja svih nogometnih stadiona na području Republike Hrvatske za vrijeme odigravanja nogometnih utakmica HNK Hajduk i Hrvatske nogometne reprezentacije do okončanja postupka i donošenja pravomoćne presude.

2.1. Žalbu je podnio i okrivljenik, putem branitelja odvjetnika Sebastiana Miše, naznačujući u uvodu žalbe da se podnosi zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, sve u vezi izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Žalba okrivljenika je osnovana, a žalba tužitelja je djelomično osnovana.

U odnosu na žalbu okrivljenika

4. U pravu je okrivljenik kada navodi da je „Izrečena zaštitna mjera je nezakonita, neosnovana i neprovediva“. Time, iako to u žalbi izrijekom nije navedeno, okrivljenik očito smatra da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona.

5. Odredbom čl. 32. st. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisano je:

„(1) Prekršajni sud može počinitelju prekršaja propisanog ovim Zakonom, uz novčanu kaznu i kaznu zatvora, pored zaštitnih mjera i mjera opreza propisanih Prekršajnim zakonom, izreći i zaštitnu mjeru:

• zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju,

• zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske s obvezom boravka u policijskoj postaji,

• zabrana odlaska na određena športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluju hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave.

6. Slijedom citirane zakonske odredbe, nedvojbeno je da zaštitna mjera „zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima na kojima nastupa HNK Hajduk Split i Hrvatska nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske i u inozemstvu s obvezom javljanja u Policijsku postaju“, kako ju je izrekao prvostupanjski sud, ne postoji ni u jednom podstavku ovog članka Zakona. Zaštitne mjere koje se odnose na područje Republike Hrvatske (čl. 32. st. 1. podst. 1. i 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima) i zaštitna mjera koja se odnosi na inozemstvo (čl. 32. st. 1. podst. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima) su različite i ne mogu se izreći kao jedna mjera, kao što je to učinio prvostupanjski sud, jer obveze okrivljenika nisu jednake.

7. Zaštitne mjere, po svom sadržaju i duljini trajanja, strogo su i izričito propisane Prekršajnim zakonom i posebnim zakonima, pa tako i Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, i moraju se izricati upravo onako kako su propisane, a što znači da prvostupanjski sud nema nikakve ovlasti, prilikom izricanja zaštitnih mjera, iste mijenjati na bilo koji način.

8. Slijedom svega navedenog, jasno je da je prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru koja, u sadržaju kako je navedeno u izreci pobijane presude, nije propisana Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a niti odredbom čl. 50. st. 1. Prekršajnog zakona. Time je prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu te na štetu okrivljenika počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, radi čega je odlučeno kao pod t. I. izreke ove drugostupanjske odluke.

9. Bitno je naglasiti da ovaj sud nije imao ovlasti preinačiti prvostupanjsku presudu i okrivljeniku pravilno izreći zaštitnu mjeru iz razloga što se tužitelj nije žalio u pravcu navedene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava pa bi takvo postupanje bilo protivno načelu zabrane preinačenja na gore (čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona).

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

U odnosu na žalbu tužitelja

11. Osnovano tužitelj ističe da je okr. FZ, cijeneći protupravnu količinu za koju je proglašen krivim, izrečena preblaga novčana kazna. Kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je, kao olakotno, cijenio okrivljenikovu prekršajnu neosuđivanost, njegovo priznanje i iskazano kajanje, činjenicu da počinjenim prekršajem nisu nastupile znatnije štetne posljedice te činjenicu da se radi o vrlo mladoj osobi bez vlastitih primanja. Kod takve ocjene vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, prije svega treba navesti da okolnost što „počinjenim prekršajem nisu nastupile znatnije štetne posljedice“ ne može biti odlučna kod odmjeravanja kazne, jer je okrivljenik proglašen krivim da je na stadion pokušao unijeti pirotehnička sredstva kojem protupravnom ponašanju je imanentno nenastupanje bilo kakve posljedice. Nadalje, prvostupanjski sud je propustio cijeniti otegotnim veliku protupravnu količinu u okrivljenikovom ponašanju i sukladno tome značajan stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra. Okrivljenik je, naime, proglašen krivim da je prije početka športskog natjecanja pokušao u športski objekt unijeti čak tri pirotehnička sredstva, koja količina pirotehničkih sredstava ukazuje na povećan stupanj okrivljenikove drskosti u činjenju ovog prekršaja.

12. Kod takvog stanja stvari, novčana kazna koju je izrekao prvostupanjski sud u visini zakonom propisanog posebnog minimuma je preblaga i nije primjerena pogibeljnosti djela, stupnju krivnje okrivljenika te svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog, ovaj sud je, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini 1.000,00 eura smatrajući je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

13. U odnosu na neizricanje mjere opreza, tužitelj u žalbi navodi da je u optužnom prijedlogu predložio da se okrivljeniku izrekne mjera opreza zabrane posjećivanja svih nogometnih stadiona na području Republike Hrvatske za vrijeme odigravanja nogometnih utakmica HNK Hajduk i Hrvatske nogometne reprezentacije do okončanja postupka i donošenja pravomoćne presude, što prvostupanjski sud nije učinio a niti je u obrazloženju presude dao razloge za neizricanje navedene mjere opreza.

14. Prema podacima u spisu tužitelj je doista optužnim prijedlogom klasa: 211-07/25-5/5544, urbroj: 511-19-29-25-1 od 3. ožujka 2025. predložio da se na temelju čl. 130. Prekršajnog zakona odredi mjera opreza zabrane posjećivanja svih nogometnih stadiona na području Republike Hrvatske za vrijeme odigravanja nogometnih utakmica HNK Hajduk i Hrvatske nogometne reprezentacije do okončanja postupka i donošenja pravomoćne presude, o kojem prijedlogu prvostupanjski sud nije odlučio. Međutim, propust prvostupanjskog suda da odluči o prijedlogu za određivanje mjere opreza nije moguće isticati u žalbi protiv presude, jer sud o mjeri opreza odlučuje rješenjem, a ne presudom, slijedom čega tužitelj nije ovlašten isticati činjenice vezane uz određivanje ili neodređivanje mjere opreza u žalbi protiv presude. Iz istog razloga, prvostupanjski sud nije dužan u obrazloženju presude iznijeti razloge zašto nije prihvatio prijedlog tužitelja za određivanje mjere opreza.

15. Osim navedenog, treba istaknuti da, prema čl. 130. st. 8. Prekršajnog zakona, žalba protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za određivanje odnosno produljenje mjere opreza nije dopuštena pa propust prvostupanjskog suda da donese rješenje kojim odbija prijedlog tužitelja za određivanje mjere opreza nije imao za posljedicu gubitak prava tužitelja na pravni lijek.

16. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba tužitelja u odnosu na mjeru opreza.

17. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.