REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽP, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. ožujka 2025., broj: Pp-3306/2021-23, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. ŽP kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ŽP je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. ožujka 2025., broj: Pp-3306/2021-23, proglašena je krivom okr. ŽP da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 100,00 eura, u koju se jedan dan lišenje slobode uračunava kao 39,82 eura pa je okrivljenici preostala novčana kazna 60,18 eura, koju je dužna platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka 100,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okrivljenica osobno, naznačujući u uvodu žalbe da istu podnosi zbog svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 194. Prekršajnog zakona, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da je se oslobodi prekršajne odgovornosti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenica u žalbi navodi da, osim iskaza službenih osoba, nema drugih dokaza da je ona inkriminirane prilike vikala i galamila, da su svi ispitani svjedoci potvrdili da nije galamila na javnom mjestu odnosno ispred škole, da to što su neke druge osobe bile bučne odnosno što su iskazivale svoje negodovanje se ne može pretočiti u njenu krivnju, da je inkriminiranog dana štitila svoja i tuđa temeljna ljudska prava i slobode, navodi razloge zašto su policijski službenici pozvani na mjesto događaja (radi pokušaja njenog ulaska u školu bez tzv. COVID potvrde a ne zbog narušavanja javnog reda i mira), ističe da je neosnovano uhićena te da su policijski službenici, samo da bi opravdali svoje ponašanje prema njoj i njeno privođenje koje je krajnje nelegitimno i nezakonito, sveli incident na puki nedokazani prekršaj protiv javnog reda i mira.
6. Suprotno tvrdnjama u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Netočno okrivljenica navodi u žalbi da, osim iskaza službenih osoba, nema drugih dokaza da je ona inkriminirane prilike vikala i galamila te da su svi ispitani svjedoci potvrdili da nije galamila ispred škole, jer je svjedokinja ŠP navela: „Vani je bila buka, pa ne mogu 100% reći da li je ŽP vikala i galamila na policijske službenike, dok sam ja bila vani ŽP i te meni nepoznate ženske osobe su vikale, derale se i bila je velika buka“, svjedokinja GP je navela: „ŽP je vikala da neće ništa potpisati, ali to nije bilo ništa glasno“, svjedokinja VP je navela: „ŽP cijelo to vrijeme nije ni vikala ni galamila ni psovala. Vikala je samo „snimajte, snimajte“, a to je vikala meni i GP“. Iz iskaza navedenih svjedokinja jasno proizlazi da je okrivljenica inkriminiranog dana vikala, iako sve tri očito pokušavaju ublažiti postupanje okrivljenice, zbog čega su u svojim iskazima proturječne same sebi. Svjedoci IP i UP nisu bili nazočni inkriminiranom dijelu ovog događaja pa činjenica da oni ne terete okrivljenicu nije bitna za ocjenu pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja.
7. Neosnovano okrivljenica u žalbi navodi i da su policijski službenici incident sveli na puki nedokazani prekršaj protiv javnog reda i mira samo da bi opravdali svoje ponašanje prema njoj i njeno privođenje koje je krajnje nelegitimno i nezakonito, jer iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenica koristila pravna sredstva u vezi mogućih nezakonitosti u postupanju policijskih službenika inkriminirane prilike te da je obavljenim provjerama utvrđeno da je cjelokupno postupanje policijskih službenika bilo poduzeto u skladu s njihovim ovlastima propisanim u Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima. Razlog zbog kojeg su inkriminirane prilike policijski službenici bili pozvani na intervenciju, što se također navodi u žalbi, nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je okrivljenica proglašena krivom za dio događaja koji se dogodio nakon dolaska policijskih službenika na mjesto događaja.
8. Stoga, činjenično stanje nije žalbenim navodima dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
10. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne koja je primjerena stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Prije svega, za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom, zakonom je propisana, osim novčane, i kazna zatvora, pa je okrivljenici izrečena blaža vrsta propisane kazne. Imajući na umu da je okrivljenici izrečena blaža vrsta propisane kazne, da radnja za koju je proglašena krivom upućuje na doista veći stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, jer je vidljiva određena doza upornosti, koje sve okolnosti ne daju osnova za izricanje blaže kazne, jer se, po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njenovo uzdržavanje.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.
