Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1035/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Tušek i Stela Tursan, odvjetnicima iz Varaždina, Trg slobode 10, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-865/2021od 26. travnja 2024., 4. lipnja 2025.
p r e s u d i o je
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-865/2021 od 26. travnja 2024. u točki I izreke.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-865/2021 od 26. travnja 2024. u točki II izreke, sadržajno rešenje o troškovima postupka te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak
II Ukida se rješenje suda prvog stupnja poslovni broj P-865/2021 od 26. travnja 2024. te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku, da tužitelju isplati iznos od 2.953,89 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da na ime troškova postupka isplati tužitelju iznos od 1.497,43 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Rješenjem suda utvrđeno je da je djelomično povučena tužba za iznos od 524,38 eur sa zateznim kamatama.
2. Protiv te presude, a sadržajno i protiv rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).
3. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama budući da je zanemario tvrdnje tuženika o razumljivosti odredbi o valutnoj klauzuli. Tvrdi da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe poštene ukoliko su jasne i lako razumljive, a odredbe o valutnoj klauzuli da su razumljive. Tvrdi da sud prvog stupnja nije utvrđivao ni neravnotežu kod sklapanja ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli na štetu potrošača. Zaključno navodi da se protivio povlačenju tužbe pa da je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba protiv presude je djelomično osnovana, a protiv rješenja je osnovana.
7. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Sud je u pobijanoj presudi naveo sve odlučne razloge i obrazložio na čemu temelji utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli i predmetna presuda nije proturječna.
8. Naime, tuženik tijekom postupka nije predlagao relevantne dokaze ni dokazao da bi pojedinačno pregovarao s tužiteljem i informirao ga o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke i da bi tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
9. Pri tom treba kazati da bi za ocjenu primjerenosti sadržaja obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka bile ključne obavijesti da je švicarski franak volatilna valuta koja aprecira kada dolazi do poremećaja na tržištu te da Hrvatska narodna banka nije poduzimala mjere monetarne politike upravljanju tečajem kune odnosu na tečaj švicarski franak kao što je to učinila u odnosu na eur-o zbog čega se ti krediti po svojoj rizičnosti i bitno razlikuju od kredita na hrvatskom tržištu u eur i tuženik je o tome trebao obavijestiti tužitelja, a on tijekom postupka pa ni sada u žalbi nije ni činjenično ne tvrdi da bi o tome obavijestio tužitelja.
10. Osim toga, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da presuda donesena u kolektivnom sporu, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., ima obvezujući učinak i na ovaj predmet jer je i predmetni ugovor sklopljen na isti način i u isto vrijeme kao i ugovori na koje se odnosi utvrđenje ništetnosti glede valutne klauzule iz tog predmeta.
11. Tom je presudom između ostaloga utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tuženica povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) te je utvrđeno da da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženica, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača pa da je time uz ostale banke i ovdje tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03:dalje-ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007.(razdoblju u kojem je sklopljen predmetni ugovor 05. travnja 2006.) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima zbog čega ocijenjene nepoštenim i ništetnim.
12. Odredbom članka 118. Zakon o zaštiti potrošača (“Narodne novine”, br. 41/14., 110/15. i 14/19.:dalje-ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetne tužbe propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13.Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa
14. Iz navedenih razloga neosnovane su sve žalbene tvrdnje kojima se osporava predmetno utvrđenje suda prvog stupnja.
15. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u visini razlike između iznosa koji je platio i koji bi platio da je plaćala anuitet po tečaju švicarski franak u odnosu na kunu važeći na dan korištenja kredita i tuženik na sam matematički izračun nije imao nikakve primjedbe. To pravo proizlazi iz odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18:dalje-ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelj ostvaruje pravo na povrat više isplaćenog iznosa u dosuđenom iznosu.
16.Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.
17. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi kojima se pobija presuda u dijelu glavne tražbine.
18. Međutim, osnovana je žalba tuženika protiv pobijanog rješenja kojem je utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 524,38 eur, a sukladno tome i točku II izreke presudu koja se odnosi na troškove postupka.
19. Naime, prema članku 193. stavku 1. i 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje tužbe. Kako se tuženik izričito protivio povlačenju tužbe, a smanjenje tužbenog zahtjeva je djelomično povlačenje tužbe jer je uslijedilo nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari pa nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenjem da je tužba povučena za iznos od 524,38 kn već bi valjalo presudom odlučiti o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva.
20. Stoga je ukinuto pobijano rješenje i predmet u tom dijelu vraćen sudu na ponovni postupak.
21. Budući da bi odluka suda povodom pobijanog rješenja, mogla utjecati i na dosuđene troškove postupka tužitelju valjalo je ukinuti i dio presude, točku II izreke kako bi sud prvog stupnja u ponovnom postupku ponovno odlučio i o osnovanosti tražbine tužitelja po osnovi zahtjeva za naknadu troškova postupka.
22. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 368. stavak 1., članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a te članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci presude i rješenja.
U Rijeci, 4. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
