REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-1621/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice NJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], Ogranak 33, koju zastupa opunomoćenik Igor Vujičić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Puli, Držićeva 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba ĐJ, radi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/320, URBROJ: 338-01-06-05-24-05 od 31. srpnja 2024. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnoj ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/24-02/77, URBROJ: 338-18-02-24-04 od 15. ožujka 2024. godine.

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da o predmetnoj upravnoj stvari odluči polazeći od toga da do ozljede tužiteljice NJ **.**.2024. nije došlo skrivljenim ponašanjem tužiteljice.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da tužiteljici NJ nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće pet stotina) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502- 03/24-02/77, URBROJ: 338-18-02-24-04 od 15. ožujka 2024., ozljeda tužiteljice pretrpljena 9. veljače 2024. pod dijagnozama šifri prema MKB-u S40.0 (kontuzija ramena i nadlaktice), S01.8 (otvorena rana ostalih dijelova glave) i S00.7 (višestruke površinske ozljede glave), nije priznata ozljedom na radu, te u vezi s tom ozljedom tužiteljici nisu priznata prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, uz naznaku da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Postupak je pokrenut povodom prijave ozljede na radu podnesene od strane poslodavca Grada Pule - Pola.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-502-03/24-01/320, URBROJ: 338- 01-06-05-24-05 od 31. srpnja 2024., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Javnopravna tijela obrazlažu, u bitnome, da je do ozljeđivanja došlo zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice na redovitom putu od mjesta stanovanja do mjesta rada.

3. Tužiteljica opisuje okolnosti spornog ozljeđivanja, osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Pitanje prekršajne odgovornosti tužiteljice ovdje je prethodno pitanje u smislu članka 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). U konkretnom je slučaju tužiteljica pravomoćno oslobođena od optužbe za počinjenje prometnog prekršaja. U predmetnom slučaju tužiteljica se kretala označenom stazom za bicikle i romobile, koja je na dijelu gdje se spaja s kolnikom ulice izvedena tako da je cijelom širinom presijeca rubnjak (bankina) različite visine u odnosu na samu stazu. Tužiteljica je električnim romobilom prešla kolnik upravo na mjestu gdje je visina rubnjaka najniža, te je bez njezine krivnje i odgovornosti došlo do nezgode i ozljede. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Prekršajna presuda bila je tek jedan od dokaza u upravnom postupku. Iz izjave tužiteljice proizlazi da njezin pad nije prouzročen činom prelaska preko rubnjaka, već nailaskom na klisku, mokru površinu biciklističkog prijelaza. Radilo se, dakle, o neopreznoj vožnji tužiteljice. Štetni događaj ne može se pripisati nesretnom slučaju ni višoj sili. U prilog svojoj argumentaciji tuženik se poziva i na upravnosudsku praksu. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 19. svibnja 2025., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19), ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, smatra se: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (t. 1.); bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 2.); ozljeda nastala na način iz točke 1. navedenoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 3.); ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. toga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. navedenog Zakona (t. 4.).

8. Nadalje, člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.) (t. 1.); aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.) (t. 2.); namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti (t. 3.); atake kronične bolesti (t. 4.); urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (t. 5.).

9. U obrazloženjima osporavanih rješenja javnopravna tijela citirala su i druge mjerodavne zakonske i podzakonske odredbe, koje su tužiteljici, stoga, poznate.

10. Pri rješavanju ovog spora Sud polazi od načela dobrog upravljanja, naglašenog u novijoj ustavnosudskoj praksi. To načelo obuhvaća i nužnost dosljednosti upravne prakse. Točno je da upravnosudska praksa na koju se pozvao tuženik upućuje na zaključak da pravomoćna oslobađajuća prekršajna presuda ne predstavlja odlučujuć i nepobitan dokaz. Postoji, međutim, i tome nedosljedna upravna praksa, potvrđena upravnosudskom praksom. Primjerice, u sporu koji je u istoj vrsti predmeta pred ovim Sudom vođen pod poslovnim brojem Us I-932/2022 ocjenjivana je zakonitost rješenja tuženika kojim je prekinut postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu stranke do okončanja s time povezanog kaznenog postupka. Ovaj je Sud poništio to rješenje, vođen stajalištem o nevezanosti tuženika ishodom kaznenog odnosno prekršajnog postupka. Međutim, Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom je presudom, poslovni broj: Usž-4435/22-2 od 15. veljače 2023., povodom žalbe ovdje tuženika, poništio prvostupanjsku presudu, uz odbijanje tužbenog zahtjeva. Stoga bi prihvaćanje argumentacije tuženika u ovome sporu moglo neizravno upućivati na zaključak da ishod aktivnog prekršajnog odnosno kaznenog postupka može činiti prethodno pitanje u upravnom postupku odlučivanja o priznavanju ozljede na radu, ali da taj ishod nije odlučan kada je već poznat (i kada je povoljan za stranku, što je ovdje nesporno).

11. Sud, stoga, ne nalazi podlogu za zaključak da u predmetnom slučaju postoji zapreka za priznavanje ozljede na radu propisana člankom 67. točkom 1.

Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

12. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, u skladu sa člankom 116. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS). Sud je ujedno sam djelomice riješio stvar, nalaganjem tuženiku da o predmetnoj upravnoj stvari odluči polazeći od toga da do konkretne ozljede tužiteljice nije došlo skrivljenim ponašanjem tužiteljice. U tom pogledu, tj. u dijelu obuhvaćenom točkom III. izreke presude, predmet nije vraćen na ponovni postupak, već je o tome odlučeno sudskom presudom. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž-3220/2020, Usž-1388/2020, Usž- 2881/2021, Usž-1919/2022, Usž-3216/2022, Usž-1319/2023, Usž-2082/2023 i Usž- 3722/2023).

13. Ova presuda javnopravnim tijelima ostavlja samo prostor da, pri rješavanju predmetne upravne stvari, utvrde jesu li ispunjene ostale pretpostavke za priznavanje konkretnog događaja ozljedom na radu (uz pripadajuća prava po toj osnovi), te postoji li za to neka od drugih propisanih zapreka. Javnopravna su tijela pritom dužna voditi računa o obveznosti izreke presude, ali i o vezanosti pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (članak 10. stavak 1. ZUS-a i članak 6. stavak 3. Zakona o sudovima, „Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 16/23 i 36/24, odnosno članak 151. stavak 1. i 2. ZUS-a).

14. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

15. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23), u okviru troškovnika tužiteljice podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), te pristup na ročište za raspravu (1.000,00 eura), tj. sveukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

U Rijeci 4. lipnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Igoru Vujičiću, Pula, Držićeva 3

- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska