Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-709/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Medaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-3723/2019-39 od 10. veljače 2025., 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja RĆ kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-3723/2019-39 od 10. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 174,43 EUR-a, žali se tužitelj, ne navodeći izrijekom žalbene razloge zbog kojih ga pobija, predlažući da se isto rješenje preinači i naloži tuženiku da tužitelju naknadi predmetni trošak.
2. Žalba nije osnovana.
3. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi, da je podneskom od 11. studenog 2024. tužitelj zatražio nadoknadu parničnog troška u iznosu od 174,43 EUR-a, a koji parnični trošak da predstavlja razliku između iznosa uplaćenog kao predujam rada sudskog vještaka financijske struke, te iznosa koji da je sud obistinio kao potreban sudskom vještaku financijske struke.
4. Nadalje, u podnesku tužitelj da navodi, kako trošak vještačenja da je platio u cijelosti prema raspravnom rješenju iz zapisnika od 27. listopada 2022., te da mu sud nikada nije dostavio rješenje, kojim da mu se nalaže uplatiti dodatni trošak vještva u iznosu od 174,43 EUR-a, već da je to učinjeno rješenjem koje tužitelju da je uručeno na ročištu za objavu presude 7. studenog 2024., pa zbog navedenog da, očitim propustom suda, naknadni parnični trošak nije mogao popisati do zaključenja glavne rasprave.
5. Kada je našao, da je rješenjem od 11. rujna 2023. punomoćnik tužitelja pozvan da za vještačenje uplati dodatni iznos od 174,43 EUR-a, kao i da je to rješenje punomoćniku tužitelja dostavljeno 11. rujna 2023. godine, a raspravljanje u ovoj pravnoj stvari da je zaključeno 23. rujna 2024. godine, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a pozivom na odredbu članka 164. stavcima 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), odbio predmetni zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 174,43 EUR-a, rješavajući kao u izreci prvostupanjskog rješenja.
6. To stoga, što je odredbom članka 164. stavkom 1. ZPP-a propisano, o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke bez raspravljanja, stavkom 2. propisano je, stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a stavkom 3. toga članka propisano je, zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči, dok je stavkom 4. istoga članka propisano, o zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili, rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.
7. Stoga, žalbenim navodima tužitelja, kojima isti navodi, da se rješenjem od 30. kolovoza 2023., koje punomoćniku tužitelja da je dostavljeno 11. rujna 2023., vještaku određuje nagrada za vještačenje i nalaže računovodstvu suda da vještaku isplati iznos od 506,25 EUR-a, a tužitelj da je pozvan na plaćanje dodatnog iznosa vještačenja rješenjem od 7. studenog 2024., koje punomoćniku tužitelja da je uručeno na ročištu za objavu presude dana 7. studenog 2024., kada tužitelj više da nije mogao popisati trošak za tu radnju, a tužitelj da je dužni iznos platio 8. studenog 2024., pa da je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je donio pobijano rješenje, ničim se ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja.
8. Žalitelju je i za navesti, da iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je tužitelj povodom rješenja suda od 27. listopada 2022. uplatio za predmetno knjigovodstveno-financijsko vještačenje iznos od 2.500,00 kuna, a trošak kojeg vještačenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa je uznosio 506,25 EUR-a (račun – list 155 spisa), te je dopisom suda od 11. rujna 2023. (list 160 spisa) tužitelj pozvan da uplati iznos od 174,43 EUR-a, a koji dopis je punomoćnik tužitelja preuzeo 11. rujna 2023. (potvrda o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena - list 161 spisa), iz čega slijedi da je već tada tužitelj znao visinu troška predmetnog vještačenja, pa kako tužitelj zahtjev za naknadu troškova predmetnog vještačenja u iznosu od ukupno 506,25 EUR-a nije stavio najkasnije do završetka raspravljanja u ovoj pravnoj stvari (popis troška tužitelja – list 203 spisa), kako to nalaže odredba članka 164. stavka 3. ZPP-a, to je, neovisno o činjenici što je tužitelj rješenjem suda od 7. studenog 2024. ponovno pozvan na platež iznosa od 174,43 EUR-a, a koji iznos tužitelj nije plati po dopisu suda od 11. rujna 2023., zahtjev tužitelja od 11. studenog 2024. za naknadom parničnog troška u iznosu od 174,43 EUR-a podnesen izvan zakonskog roka iz članka 164. stavka 3. ZPP-a, kako je to ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem prvostupanjskog rješenja, kada je temeljem tog ispravnog zaključka izrekom pobijanog rješenja zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 174,43 EUR-a odbio kao neosnovan.
9. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a pobijanim rješenjem, kao niti postupkom koji mu je prethodio, nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredbi parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi, temeljem članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. sve ZPP-a, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a).
Split, 4. lipnja 2025.
S U D A C
Marijan Miletić
