Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-61/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ĆZ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matko Mamilović, odvjetnik u Našicama, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik ODO u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj 15 P-7/2022-8 od 25. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj 15 P-7/2022-8 od 25. studenoga 2022.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Utvrđuje se da je tužitelj ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnina u cijelosti upisanih na imenu tuženice Republike Hrvatke, OIB: 52634238587, i to 78/182 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa], površine 858 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa], površine1200 čhv i kč. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], površine 400 čhv, što mu je tuženica Republika Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti brisanje svoga prava vlasništva na nekretninama u zemljišnoj knjizi, uz istovremeni upis toga prava vlasništva u korist tužitelja, u roku od 15 dana.

II Tužena je dužna tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 2.700,00 kn/358,35 EUR.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), sadržajno predlažući presudu preinačiti, odnosno odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama i to 78/182 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa], površine 858 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa], površine1200 čhv i kč. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], površine 400 čhv i zahtjev na trpljenje tužene Republike Hrvatske brisanja tog prava i upisa prava suvlasništva na tužiteljevo ime.

6.Prema podatcima u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, u bitnom je utvrđeno:

-kako tužitelj tvrdi da je u posjedu predmetnih nekretnina dugi niz godina „putem svojih prednika“, kako su se te nekretnine ranije vodile u cijelosti kao posjed HZ, tužiteljeva otca koji ih je 1954. godine kupio od DZ, a tužitelj je nekretnine stekao od svog otca temeljem ugovora o darovanju od 14. siječnja 1999. te kako je i danas u posjedu tih nekretnina i nikada ga nitko nije smetao u posjedu niti mu osporavao posjed i vlasništvo,

-kako tužena navodi da iz povijesti promjena na predmetnim nekretninama proizlazi kako su prednici tužitelja bili posjednici dijela nekretnina, ali ne u cijelosti, iz povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kako je vidljivo da je temeljem ovjerovljene izjave o odreknuću od vlasništva na nekretninama dio upisan u korist tužene te da se briše pravo vlasništva FZ, a njegov suvlasnički dio upisuje kao vlasništvo RH (15/182 dijel) i kada se zbroje suvlasnički omjeri društvenog vlasništva 63/182 dijela i 15/182 dijela, dobije se suvlasnički omjer 78/182 dijela vlasništva tužene,

-kako iz iskaza svjedoka PZ proizlazi da je tužiteljev otac HZ predmetne nekretnine kupio od JZ zvanog DZ još 1954. godine, što mu je poznate jer u blizini stanuje, pa zna o kojoj se zemlji radi, kako je sada pokojni HZ obrađivao predmetne nekretnine, a nakon njegove smrti to je nastavio činiti njegov sin ĆZ, tužitelj, koji je i danas u posjedu spornih nekretnina te ih obrađuje i nikada ga nitko nije smetao u tom, a nije mu poznato kako je RH upisana u suvlasničkom omjeru,

-kako je i svjedok SZ, koji je rođen **.**.1942. u [adresa], potvrdio da je predmetne nekretnine obrađivao otac tužitelja, a danas to čini tužitelj, a i kako je prije 50 godina na jednoj čestici iskopao bunar s tužiteljevim otcem i u naravi radi se o oranici koju i danas obrađuje tužitelj, nakon očeve smrti,

-kako slični zaključci proizlaze i iz iskaza svjedoka GZ prema kojima su tužitelj i njegovi preci još prije 50 godina obrađivali predmetne nekretnine i nikada ih nitko nije smetao u tome, niti im osporavao posjed, a tužitelj se i danas nalazi u posjedu tih nekretnina, s tim što su se ranije nekretnine kupovale i prodavale „putem posjedovnog lista i katastarskog operata“, jer je prema njemu bio odmjeren porez i nije se pridavao značaj zemljišnim knjigama koje nisu usklađene s katastrom, kako se radi o oranici na kojoj je bio zasađen kukuruz i da je SZ prije 40 godina s tužiteljevim otcem iskopao bunar i nikada ga nitko nije smetao, niti mu osporavao posjed,

-kako je pregledom izvatka iz zemljišne knjge za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] od 3. listopada 2021. utvrđeno da su kao suvlasnici nekretnina upisani na kč. br. [katastarska čestica] JZ, Ć za 21/182 dijela, H, D za 21/182 dijela, F, P za 21/182 dijela, JZ, J za 21/182 dijela, JZ, S za 10/182 dijela, JZ, G u 5/182 dijela, RZ za 5/182 dijela te RH za 78/182 dijela, dok iz posjedovnog [broj posjedovnog lista] k. o. [katastarska općina] od 03. listopada 2021. proizlazi da je između navedenih suvlasnika upisana i RH kao suvlasnik za 78/182 dijela na predmetnim česticama,

-kako je iz presude istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-324/21 utvrđeno da su navedeni suvlasnici, osim Republike Hrvatske, tužitelju priznali njegov suvlasnički omjer i da je tužitelj na predmetnim nekretninama postao suvlasnik za 104/182 dijela, a ta presuda je postala pravomoćna dana 26. listopada 2022.,

-kako iz ugovora o darovanju koji je sačinjen između HZ kao darovatelja i ĆZ kao daroprimatelja, proizlazi da je predmetne nekretnine HZ darovao svom sinu ĆZ temeljem posjedovnog lista br. 150 k. o. [katastarska općina] i PL br. 51 k. o. [katastarska općina], a ugovor je potpisan i ovjeren u Našicama dana 14. siječnja 1999.,

-kako je iz povijesti promjena na katastarskim česticama vidljivo da je od 2008. godine na kat. česticama bilo više promjena, da je 2008. godine RH bila upisana za 15/182 dijela, a 2009. godine je upisana za 78/182 dijela i na društvenom vlasništvu 63/182 dijela,

-kako iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je njegov otac nekretnine kupio od tasta (majčinog otca) prije 70 godina i cijelo vrijeme je nekretnine nesmetano posjedovao, obrađivao i plaćao porez, a tužitelj od malena pomagao otcu raditi na zemlji i nikada ih nitko nije smetao u posjedu, nije mu poznato kako je RH upisana u suvlasničkom omjeru 78/182 dijela predmetnih nekretnina, a radi se o površini od 1,5 jutara, po njegovom mišljenju i nešto više, kao i da su prije 50 godina njegov otac HZ i SZ iskopali bunar na predmetnoj nekretnini te su tu vodu koristili za piće i stoku, a zemlja se nalazi u blizini njegove kuće.

7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući prije svega kao vjerodostojne iskaze navedenih svjedoka te cijeneći druge rezultate dokaznog postupka, prvostupanjski sud je zaključio kako iz iskaza svjedoka i tužiteljevih navoda proizlazi da je prije tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina bio njegov otac HZ i iste obrađivao od 1954. godine, a svjedok SZ je potvrdio kako je prije 50-ak godina na jednoj od tih čestica kopao bunar koji je koristio i tužiteljev otac i kako tužitelja i njegove prednike nitko nije smetao u posjedu niti im isti osporavao. Kako se u vrijeme za dosjelost računa razdoblje i prije 8. listopada 1991., da su tužiteljevi pravni prednici predmetnu nekretninu uživali dugi niz godina, i to od 1954. godine pa nadalje te su se nalazili u neprekidnom, mirnom, poštenom posjedu, tijekom svih godina i nitko ih nije smetao niti im osporavao posjed, stoga i da su ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 173/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) pa je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

8.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalitelj, kao niti druge bitne povrede postupka, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

9.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži prihvatljive razloge, a koje sadržajno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.Odredbom članka 388. stavak 2. ZVDSP-a propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11.Na temelju pravnog pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila se imaju primijeniti temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ broj 73/91), kao i prema odredbama ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO), za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: Sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Prema odredbi članka 23. stavak 4. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO, koji Zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980.) savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva te stvari protekom 20 godina.

12.Poštenje posjednika se pretpostavlja, a u ranijem razdoblju sukladno odredbama bivšeg OGZ-a također se pretpostavljalo poštenje odnosno savjesnost posjednika i tko tvrdi drukčije dužan je u postupku to i dokazati.

13.Iz rezultata provedenoga dokaznog postupka, prema shvaćanju ovog suda, proizlazi nedvojbeno utvrđenje kako su tužiteljevi pravni prednici bili posjednici predmetnih nekretnina, odnosno bili posjednici dijelova nekretnina koji su predmet ovog spora, kako te posjednike nije nitko nikada smetao u posjedovanju i u korištenju bilo koje nekretnine, a te nekretnine su očito predstavljale obradivo i obrađeno poljoprivredno zemljište i zapravo takve nekretnine su stvarno činile jedinstvenu cjelinu u gospodarskom smislu. Prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio i razdoblje u kojemu su tužiteljevi prednici bili u posjedu, od 1954. godine, (a očito i od ranije ako bi se cijenio posjed ĆZM) te je utemeljeno zaključio kako je rok dosjelosti od 40 godina protekao prije podnošenja predmetne tužbe, dok tuženik nije dokazao svoje navode prema kojima posjed spomenutih osoba ne bi bio savjestan, odnosno pošten, a teret dokaza odlučnih činjenica u tom pogledu leži na tuženiku.

14.Tuženik u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i iznosi svoju ocjenu pojedinih rezultata dokaznog postupka, međutim tim i takvim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Osim toga, žalitelj gubi iz vida kako iz svih izvedenih dokaza nije moguće pouzdano izvesti drukčije zaključke o tomu tko su bili posjednici (predmetnog dijela) ovih nekretnina od onih zaključaka koje je u tom pogledu izveo prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud je u postupku, pored ostalih, saslušao i svjedoke koji su jasno iskazivali o navedenim odličnim činjenicama, kao i naveli izvore svojih saznanja te je na taj način sud otklonio tuženikove prigovore u pogledu razdoblja posjedovanja nekretnina pa i poštenja posjednika i iz tih dokaza je pravilno izveo navedene zaključke koje, kako je rečeno, u bitnom prihvaća i ovaj sud.

15.Neutemeljeno tuženik u žalbi, dakle, osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali kako je već rečeno gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza svjedoka i stranaka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne iskaze svjedoka, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije utemeljeno doveo u sumnju.

16.Nadalje, potrebno je navesti i kako je prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju u vrijeme dosijedanja potrebno uračunati vrijeme od kada su se tužiteljevi prednici nalazili u posjedu predmetne nekretnine do 17. studenoga 1999., a sukladno članku 388. ZVDSP-a i to stoga što u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama koje navodi i prvostupanjski sud, R (Zahtjev broj: 35298/04), I (Zahtjev broj:22768/12) i Z i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991., a ovakav stav zauzet je i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka broj Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019.). Republika Hrvatska je, kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).

17.Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u praksi Europskog suda za ljudska prava, predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njihovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenoga 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava i to: -Da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a, (ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999.) i -da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim konfisciranim i sl.), s obzirom na stečena subjektivna građanska prava, a koji uvjeti su ispunjeni u ovom slučaju.

18.S obzirom na navedena činjenična utvrđenja te iznijeto pravno stajalište, prvostupanjska presuda sadrži pravilna utvrđenja o spomenutim odlučnim činjenicama koje se odnose na vrijeme posjedovanja i na uvjete za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet spora.

19.Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio, a tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Stoga je, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta primjenom odredaba članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22), a tuženik u tom dijelu određeno i ne pobija prvostupanjsku odluku.

21.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić