Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1050/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ČZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Živku Repac, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri j.t.d. Zagreb, Radnička cesta 54, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6621/2019-29 od 22. veljače 2024., 04. lipnja 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6621/2019-29 od 22. veljače 2024. u točki I i II izreke te u točki III izreke za iznos od 2. 509,89 eur sa zateznom kamatom.

II Preinačuje se citirana presuda u točki III izreke za iznos od 150,97 eur sa zateznom kamatom te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupak u tom iznosu.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova promjenjive kamatne stope iznos od 922,59 EUR-a sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova valutne klauzule iznos od 4.764,32 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.660,86 EUR sa zateznom kamatom tkao u tom dijelu izreke.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).

3. U žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede iz članak 354. stavak 2. točka 6. i 11 ZPP-a jer da svojim nezakonitim postupanjem nije omogućio tuženiku raspravljanje i da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Odredbe ugovora da nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i da ne uzrokuju neravnotežu na strani potrošača. Ukoliko se utvrdi odredba o valutnoj klauzuli ništetnom da se radi o kunskom krediti pa da bi trebalo primijeniti i kamatnu stopu koja je vrijedila za takve kredite. Tvrdi da mu pripada pravo na umanjenje tražbine zbog negativne razlike koja je vještačenjem utvrđena jer da nije dužan vratiti više od primljenog. Ugovaranje promjenjive kamatne stope da nije zabranjeno jer da ta kamata nije premašila najvišu dopuštenu kamatnu stopu već da je unutar granica propisanih zakonom. Tuženik da se je rukovodio objektivnim kriterijima kod promjene kamatne stope, a jedan od faktora koji je utjecao na povećanje kamate da je indeks troškova sredstava. U vrijeme sklapanja Ugovora da nisu bili na snazi propisi koji bi obvezivali banku da u pismenom obliku utvrđuje metodologiju i parametre promjene kamene stope. Tvrdi i da zakon o obveznim odnosima izričito dozvoljava ugovaranje valutne klauzule u smislu odredbe članka 2 i 22. stavak 1. ZOO- a. Tvrdi da je i Ustavni sud u svojoj odluci od 13. prosinca 2016. utvrdio da valutna klauzula nije ništetna. Nastavno tvrdi i da je sud prvog stupnja iz provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak da bi odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile nerazumljive, nejasne i ništetne jer da je predstavnica banke u svom iskazu navela da je stranka bila upoznata sa činjenicom da se valuta može mijenjati. Navodi i da je zastarjela predmetan tražbina jer da zastarni rok počinje teći od sklapanja ugovora i da nije prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu budući da tužitelj nije bio stranka tog postupka. Osporava i tijek zateznih kamata tvrdnjom da tuženik nije nepošten stjecatelj jer da nikako nije mogao predvidjeti kretanje tečaja chf . Osporava i odluku suda u dijelu troškova postupka.

4. Predlaže uvaženje žalbi.

5. Odgovori na žalbe nisu dostavljen.

6. Žalbe protiv presude je djelomično osnovana.

7. Sud prvog stupnja kod odnošenja pobijane presude nije počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i ove o netransparentnosti na koje se referira žaliteljica, te je kao jasnu, razumljivu i neproturječnu moguće ispitati.

8. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2 točka 6. ZPP-a jer je sud prvog stupnja proveo sve bitne dokaze, odgovorio na sva sporna pitanja i naveo odlučne razloge za takvo utvrđenje koji su u cijelosti prihvatljivi i ovom žalbenom sudu te je omogućio tuženiku raspravljanje.

9.Opravdano je odbio dokazni prijedlog za provođenjem knjigovodstvenog vještačenja primjenom kamatne stope u kunama na dan sklapanja ugovora jer stranke postupka nisu ugovorile kunski kredit zbog čega za osnovanost predmetne tražbine nije odlučno takvo utvrđenje.

10. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava koji se u bitnome svode na tvrdnju da je sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak da bi predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile ništave.

11. Protivno žalbenim tvrdnjama i da je sud prihvatio iskaz predstavnice banke iz kojega bi proizlazilo da je tužiteljica bila upozorena da se valutna klauzula može mijenjati time nije dokazao da bi tužiteljici prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi te da je tužiteljica unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora jer sam tuženik u ovom postupku tvrdi da je valutna klauzula bila nepredvidiva i da ni sam nije bio upoznat sa rizikom te klauzule.

12. Nisu istinite ni žalbene tvrdnje da bi prosječnom potrošaču bile jasne odredbe o valutnoj klauzuli i primjenjivoj kamatnoj stopi jer je tuženik trebao upoznat tužiteljicu o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi.

13. Naime prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima što znači da banka nije na transparentan način informirala potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro, a što je svakako bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se glavnica veže za valutnu klauzulu CHF nije bila razumljiva.

14. Osim toga iako je neprijeporna činjenica na koju se poziva žalitelj u da u vrijeme sklapanja spornog Ugovora nije postojala zakonska obveza niti jedne banke, pa tako ni tuženika, da tužitelju kao potrošaču daje određene informacije prije sklapanja samog Ugovora o kreditu, ovaj sud drži da je neovisno tome, tuženik, kao savjesni gospodarstvenik, upravo rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, ipak trebao voditi računa i o interesima tužitelja. Ovo napose iz razloga što je, po stavu ovog suda, priroda i specifičnost valute švicarski franak bila poznata tuženiku, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima, a obzirom na to da tuženik kao profesionalac nije informirao tužitelja o navedenom, to tužitelj prilikom sklapanja predmetnog Ugovora nije mogao biti svjestan rizika kojeg je preuzeo sklapanjem spornog Ugovora.

15. Žalbena tvrdnja da se promjena kamatne stope vršila u skladu s tržišnim uvjetima nije odlučna jer takva promjena nije učinjena u skladu s odredbama Zakon o obveznim odnosima, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), i Direktive 93/13/EEZ, budući da se o njoj nije pojedinačno pregovarao, niti je tužiteljici dana bilo kakva mogućnost očitovanja (o tome prihvaća li ili ne prihvaća kamatne stope u navedenoj visini).

16. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

17. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Z. B. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

18. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

19. Odredbom članka 118. ZZP/14 je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 ,u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

20. Sukladno tome prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP- a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Osim toga, kako je naprijed navedeno sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tuženik nije dokazao da bi postojanju informirani pristanka tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njezine obveze i da bi tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

21.Tvrdnja tuženika da je sklapajući kredit uz valutnu klauzulu postupao sukladno zakonu, točnije odredbom članka 2. i 22 ZOO-a/91 ne oslobađa istog obveze na isplatu preplaćenih iznosa kredita koje je stekao bez osnove ugovarajući nepoštenu i nerazumljivu odredbu na štetu potrošača kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu.

22. Neosnovani su i svi žalbeni navodi o zastari tražbine jer, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), odnosno članka 104. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01: dalje: ZOO/91).

23. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe, 11. lipnja 2019., nije nastupila zastara za tu tražbinu jer od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe glede promjenjive kamatne stope, 13. lipnja 2014., odnosno valutne klauzule 14. lipnja 2018., pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije protekao petogodišnji zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a. Osim toga nije protekao ni rok zastare od pet godina od najstarije tražbine iz studenog 2007. pa do podnošenja tužbe u kolektivnom sporu 4. travnja 2012. (kojom se prekida tijek zastare u ovom predmetu).

24. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja vještačenjem, visinu novčanog iznosa koji je tuženik primio temeljem ništetnih odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 922,59 eur odnosno valutnoj klauzuli u iznosu od 4. 764,32 eur te je pravilno obvezao tuženika, sadržajnom primjenom odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a/05 u vezi s člankom 324. ZOO-a/05, na isplatu tog iznosa.

25. Neosnovano žalitelj prigovara da su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučne tzv. negativne tečajne razlike. Predmet spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužiteljice prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, utvrđena ništetnom. S obzirom na to da zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članci 1112. do 1120. ZOO-a/05) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice. Osim toga negativne tečajne razlike se automatizmom ne uzimaju u obzir, već tuženik, da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja.

26. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tuženiku plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja, primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a, jer je u ovom predmetu utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, a to podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

27. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi kojima se osporava osnovanost glavne tražbine su neosnovani.

28. Pravilno su tužiteljici koja je uspjela u sporu s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom dosuđeni troškovi postupka, primjenom odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a.

29. U odnosu na odbijanje zahtjeva tuženika za naknadu troškova na povučen dio zahtjeva, valja istaknuti da se u ovom slučaju radi o sporu iz potrošačkog ugovora radi nepoštenih ugovornih odredbi te da bi primjena odredbe ZPP-a o dosudi troškova sukladno uspjehu u sporu dovela do narušenja pravične ravnoteže između interesa stranaka odnosno dosuđivanje troška tuženiku predstavljalo bi prekomjeran teret tužitelju kao potrošaču koji nije dao povod za ovu parnicu. Osim toga tuženiku uz povučen dio zahtjeva nisu tijekom postupka niti nastali posebni troškovi u vezi zastupanja ili vještačenja.

30. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu vrijednosti boda nije opravdan jer je odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., dalje: Tarifa/12) koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, kao i odredbom Tbr. 50. Tarife/22 koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja na sve poduzete radnje u postupku odlučio primjenom Tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke, dakle u konkretnom slučaju prema Tarifi/22 kojom je u Tbr 50 propisana vrijednost boda u iznosu od 15,00 kn, kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

31. Međutim, djelomično je pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, kada je tužitelju u okviru parničnih troškova priznao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 150,97 eur jer iz stanja spisa proizlazi da je njegova pristojbena obveza nastala nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23) odredbom članka 6. kojega su i potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi. Stoga je valjalo preinačiti i pobijanu presudu u usvajajućem dijelu troškova postupka iz točke III izreke za iznos od 150,97 eur i odbiti taj dio zahtjeva za naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom, odnosno potvrditi presudu u usvajajućem dijelu troškova postupka za preostali iznos od 2. 509,89 eur sa zateznom kamatom.

32. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki 1. i 2 izreke.

33. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom u dijelu glavnog zahtjeva (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno je kao u točki 3. izreke.

U Rijeci, 04. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić