REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-1372/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice ŽU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkome društvu Vaić & Dvorničić d.o.o. (OIB: 65232387784), Rijeka, Križanićeva 5, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (OIB: 5396486500), Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi statusa roditelja njegovatelja, 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-554-05/23-02/167, URBROJ: 524-11-02/2- 24-8 od 18. lipnja 2024., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-555-05/23-04/7, URBROJ: 139-071-05-30-23- 6 od 10. listopada 2023., te radi nadoknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-555-05/23-04/7, URBROJ: 139-071-05-30-23- 6 od 10. listopada 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice, podnesen 1. ožujka 2023., za priznavanje statusa roditelja njegovatelja u odnosu na sina BU (rođ. **.**.1994.).

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-554-05/23-02/167, URBROJ: 524- 11-02/2-24-8 od 18. lipnja 2024. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Negativne odluke javnopravnih tijela temelje se, u osnovi, na utvrđenju da kod tužiteljičina sina ne postoji više vrsta oštećenja četvrtog stupnja, niti je utvrđeno postojanje potpune nepokretnosti i uz pomoć ortopedskih pomagala, niti je utvrđena potreba za specifičnom njegom uz izvođenje medicinsko-tehničkih zahvata radi održavanja života, pa kod sina tužiteljice ne postoji oštećenje zdravlja u smislu članka 61. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 18/22, 46/22, 119/22 i 71/23).

4. Tužiteljica u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje zdravstvene tegobe svoga sina i tvrdi, u bitnome, da je kontradiktorno zaključeno da kod tužiteljičina sina ne postoji više vrsta oštećenja četvrtog stupnja, ističući da su odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno utvrđene. Smatra da je ovdje mjerodavna Lista I, a ne Lista II uz Uredbu o metodologijama vještačenja. Tužiteljica predlaže poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.030,00 eura (PDV uključen).

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, ne iznoseći dodatnu činjeničnu ni pravnu argumentaciju. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Na prijedlog tužiteljice, u ovome je sporu, na sporne stručno- medicinske okolnosti izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno sudskom vještaku prof. dr. sc. Hrvoju Laliću, dr. med., specijalistu medicine rada i sporta u Rijeci. Sudski je vještak nalaz i mišljenje dostavio pisanom obliku, te ga je dodatno iznio na raspravi. Izvanraspravnim rješenjem od 7. siječnja 2025. Sud je od sudskog vještaka zatražio da svoj pisani nalaz i mišljenje uskladi sa zadaćom vještačenja, što je vještak i učinio. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 14. svibnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U pogledu tužiteljičina raspravnog prigovora o primjeni pogrešne liste uz Uredbu o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 96/23, u nastavku teksta: Uredba), Sud ponajprije ukazuje na sljedeće. Stručno-medicinske činjenice u socijalnim predmetima na području upravnog prava utvrđuju se na upravnim područjima mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja, socijalne skrbi i veteranskog prava. U svakom od navedenih javnopravnih socijalnih sustava propisani su zasebni medicinski kriteriji za priznavanje pojedinih prava, u skladu s odlučnim činjenicama mjerodavnima za priznavanje konkretne vrste prava koje se pritom utvrđuju. Čak i unutar pojedinih sustava propisani su različiti kriteriji, pa se, primjerice, unutar mirovinskog osiguranja invalidnost u smislu radne sposobnosti (pri odlučivanju o pravu na invalidsku mirovinu) razlikuje od invaliditeta u smislu tjelesnog oštećenja (u okviru odlučivanja o pravu na naknadu zbog tjelesnog oštećenja). Potonji se invaliditet u mirovinskom osiguranju razlikuje, pak, od invaliditeta u predmetima socijalne skrbi i od invalidnosti u veteranskim predmetima. Kriteriji iz jednog (pod)sustava ne mogu se primijeniti u drugom sustavu. Lista I (Prilog IV. uz Uredbu), na koju upire tužiteljica, odnosi se na oštećenje organizma – tjelesno oštećenje u mirovinskom osiguranju (čl.

21. Uredbe, vezano uz čl. 61.-64. Zakon o mirovinskom osiguranju, "Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22). Upravna stvar odlučivanja o statusu roditelja njegovatelja pripada u sustav socijalne skrbi. U okviru normi Uredbe, ovdje je mjerodavna Lista II, tj. Prilog V. uz Uredbu - Lista težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti, koja pojedine vrste teškoće razvrstava u četiri stupnja, od kojih je četvrti stupanj najteži.

9. Članak 61. Zakona o socijalnoj skrbi glasi:

„Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja:

1. je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe jer joj je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj ili njegovatelj osposobljen

2. je u potpunosti nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala

3. ima poremećaj autističnog spektra četvrtog stupnja ili

4. ima više vrsta oštećenja četvrtog stupnja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih) zbog kojih je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.“

10. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Uredbe, čiji je sastavni dio Lista II. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.

11. Osporavana odluka tuženika bazira se, u osnovi, na drugostupanjskom nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 12. ožujka 2024. godine. Tim je nalazom i mišljenjem, u odnosu na funkcionalne sposobnosti sina tužiteljice, utvrđeno, u bitnome, da kod njega postoje: tjelesno oštećenje - kronične bolesti / odrasli 2. stupnja (kronična bolest s komplikacijama na ciljnim organima te zahtijeva stalnu terapiju, uz potrebu povremene skrbi druge osobe); visoka sljepoća (4. stupanj); iznenadni idiopatski gubitak sluha, prema KU 100%, uključen Sonnet, provedena su brojna testiranja implantata i procesora, te su dobiveni uredni odgovori slušnog živca, ali bez razlike u kvaliteti slušanja. Ne postoji više vrsta oštećenja četvrtog stupnja zbog koji je potpuno ovisan o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Ne postoji potreba za specifičnom njegom uz izvođenje medicinsko-tehničkih zahvata zbog kojih je osoba onemogućena pri uključivanju u svakodnevne životne aktivnosti u kući i izvan kuće, za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen. Ne postoji potpuna nepokretnost i uz pomoć ortopedskih pomagala. Ne postoji poremećaj autističnog spektra četvrtog stupnja.

12. Sud nije našao da je drugostupanjski nalaz i mišljenje nesukladan odredbama Uredbe.

13. Stručno-medicinska pravilnost nalaza i mišljenja drugostupanjskog tijela vještačenja u ovome je sporu u cijelosti potvrđena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prof. dr. sc. Hrvoja Lalića, dr. med., usklađenim sa zadaćom vještačenja (t. 6. ovog obrazloženja). Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka, sagledanom u cjelini njegova pisanog i usmenog (raspravnog) izlaganja, kod tužiteljičina sina nema više tjelesnih oštećenja četvrte skupine. Nema oštećenja stanica njegova lijevog uha, pa je moguće poboljšanje stanja na način da pored nerazumljivih vibracija počne razaznavati i smisao izgovorenih riječi. Prema nalazu audiologa, kod sina tužiteljice očuvane su slušne stanice i on bi mogao čuti, pri čemu zasad nije utvrđeno je li riječ o zapreci psihičke ili druge prirode. Određeni stupanj očuvanosti sluha proizlazi i iz krivulje priložene audiogramu.

14. Tuženik se nije izjasnio o nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Tužiteljica nalazu i mišljenju sudskog vještaka prigovara primjenu pogrešne liste unutar Uredbe. No, taj je prigovor Sud otklonio točkom 8. ovog obrazloženja, a drugih stranačkih prigovora sudskom vještačenju nije bilo.

15. Usto, nalaz i mišljenje sudskog vještaka, usklađen sa zadaćom vještačenja, Sud ocjenjuje razložnim, sukladnim raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji, te sukladnim zadaći vještačenja, utemeljenoj na odredbama mjerodavnih posebnih propisa na upravnom području socijalne skrbi.

16. Kriteriji razgraničenja između pojedinih stupnjeva invaliditeta propisani su striktno, a kriteriji za priznavanje oštećenja funkcionalnog sposobnosti četvrtog stupnja propisani su vrlo strogo. Od tih kriterija nisu ovlašteni odstupati institucionalni vještaci ni službene osobe u upravnom postupku, niti sudski vještaci odnosno sudovi u upravnom sporu. Tužiteljica nije osnovano osporila pravilnost primjene propisanih kriterija u konkretnom slučaju, prema stanju stvari u vrijeme vođenja konkretnog upravnog postupka, uključujući činjenicu da kod sina tužiteljice ne postoji više vrsta oštećenja funkcionalnih sposobnosti četvrtog stupnja.

17. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

18. Bez obzira na ishod ovoga spora, tužiteljica može nadležnome prvostupanjskom tijelu socijalne skrbi podnijeti novi zahtjev za priznavanje predmetnog statusa, ako i kada bude smatrala da za to ispunjava propisane pretpostavke. Novom zahtjevu, bude li podnesen, može biti priložena i novija medicinska dokumentacija tužiteljičina sina.

19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 4. lipnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetnici Anamariji Križanović, Rijeka, Križanićeva 5

- Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78