Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-311/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Paliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vinku Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6438/2021-136 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6438/2021-136 od 21. veljače 2025., i sudi:

- Nalaže se tuženiku AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.013,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 28. ožujka 2013., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

- Tužitelj se odbija s preostalim zahtjevom u iznosu od 9.231,59 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.

- Svaka stranka snosi svoje panične troškove.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, je presuđeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja MD iz [adresa] kojim zahtijeva nalaganje da mu tuženik AD iz [adresa] isplati 16.245,27 eura s zateznim kamatama od 28. ožujka 2013. godine do isplate te naknadi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku 15 dana.

II Nalaže se tužitelju MD iz [adresa] naknaditi parbeni trošak tuženiku AD iz [adresa] u svoti od 14.353,84 eura s zateznim kamatama od 21. veljače 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da u postupku nije bilo sporno da je tužitelj snosio troškove sanacije i rekonstrukcije zgrade za koju je postojala većinska suglasnost suvlasnika. Navodi da je nesporno da je tužitelj snosio troškove sanacije i rekonstrukcije zgrade u iznosu od 873.038,16 kn, pa stoga zaključuje da je nesporna osnova tužbenog zahtjeva, ali da je sporna visina tako da je bilo potrebno utvrditi koji iznos je utrošen za rekonstrukciju zgrade.Upućuje na nalaz i mišljenje vještaka Davorina Štengla u dijelu u kojem ovaj vještak navodi da se na zajedničkim dijelovima mogu priznati troškovi izvedenih radova koje je platio tužitelj u iznosu od 693.129,48 kn, ali da se na temelju dokumentacije koju je dostavio tužitelj ne mogu utvrditi troškovi sanacije i rekonstrukcije zajedničkih dijelova zgrade.Nadalje, ističe da je na suglasan prijedlog stranaka provedeno vještačenje po drugom građevinskom vještaku, nakon što je tužitelj za potrebe novog vještačenja, u više navrata na spis dostavio opsežnu cjelokupnu dokumentaciju od 793 stranice, koju je numerirao i dodatno dopunio.Prigovara da je prvostupanjski sud kod određivanja zadaće vještaku naložio da utvrdi koliko iznosi suvlasnički dio tuženika i utvrdi tržišnu vrijednost stana MDI prije i nakon rekonstrukcije, što smatra neodlučnim činjenicama u ovom predmetu.Vještak Valentino Eter je u svom nalazu i mišljenju naveo da nije moguće razlučiti visinu troškova koji bi se odnosili na zajedničke dijelove zgrade, te u točki 5.2. nalaza iznio svoju ocjenu vrijednosti sanacije zajedničkih dijelova zgrade iznosom od 70.272,00 kn, uz naznaku iznosa koji otpada na tuženika u rasponu od 11.320,82 kn do 9.001,84 kn.Smatra da niti ovaj vještak nije udovoljio najvažnijem dijelu zadatka, iako je potvrdio da je izvršena rekonstrukcija krovišta i fasade, što su nedvosmisleno zajednički dijelovi zgrade. Ističe da su svi suvlasnici, uključujući tuženika, dali suglasnost za izvođenje radova, da je tužitelj platio ove troškove, da su svi suvlasnici potpisali elaborat etažiranja, da su svi, osim tuženika, potpisali s tužiteljem sporazum kojim su se obvezali tužitelju vratiti plaćene troškove rekonstrukcije zajedničkih dijelova, da ne postoji sporazum kojim bi se suvlasnici odrekli prava na zajedničkim dijelovima u potkrovlju u zamjenu za financiranje troškova rekonstrukcije.Prigovara da sud nije mogao prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka Etera koji nije odgovorio na najbitniji dio zadatka i utvrdio visinu troškova koje je tužitelj snosio za rekonstrukciju zajedničkih dijelova.Nadalje, ukazuje da je vještak u točki 5.2. ipak iskazao određeni trošak rekonstrukcije, no prvostupanjskom sudu bilo je očito jednostavnije ne prihvatiti taj dio nalaza.Tvrdi da su varijante veličine suvlasničkog dijela tuženika nepotrebne, jer je tuženik potpisom ugovora o uspostavi etažnog vlasništva priznao veličinu svog suvlasničkog dijela zgrade. Smatra da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP, pogrešnom primjenom odredbe članka 261. stavak 3. ZPP, kada je odbijen prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja, iako je vještak Eter u nalazu i mišljenju proturječno naveo da nije mogao iskazati ukupnu vrijednost radova izvedenih na zajedničkim dijelovima, a s druge strane obračunao udio tuženika u troškovima radova izvedenih na zajedničkim dijelovima.Predlaže drugostupanjskom sudu da provede raspravu pred drugostupanjskim sudom ili da prihvaćanjem žalbe preinači prvostupanjsku presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva.Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dijela troškova obnove zajedničkih dijelova stambene zgrade u kojoj su stranke bile vlasnici stanova.

6. Iz nespornih činjenica i isprava koje se nalaze u spisu, proizlazi:

- da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 28. rujna 2007. godine kupio stan površine 71 m2 na II katu stambene zgrade [adresa], (listovi 1736 do 1738 spisa),

- da je tuženik u vrijeme podnošenja tužbe (28. ožujka 2013.), bio upisani vlasnik poslovnog prostora u prizemlju zgrade površine 60 m2, etaža 1328/10000 iz zk. ul. [broj ZK uloška]/[broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 40 spisa),

- da je tuženik 18. travnja 2013. (list 134 spisa), za trajanja parnice, poslovni prostor darovao majci koja je prema stanju zemljišnih knjiga uknjižila vlasništvo 10. srpnja 2013.,

- da su suvlasnici zgrade 10. ožujka 2003., sklopili Međuvlasnički ugovor kojim su upravljanje zgrade povjerili Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o. (listovi 7 do 14),

- da je upravitelj zgrade dopisom od 26. lipnja 2007. upozorio suvlasnike zgrade na potrebu nužnih popravaka i to prvenstveno krovne konstrukcije, pokrova, limarije, sanacije dimnjaka i pročelja (list 493),

- da su suvlasnici zgrade aneksom od 10. ožujka 2008. Međuvlasničkog ugovora odredili tužitelja predstavnikom zgrade (list 15 spisa),

- da su suvlasnici zgrade 19. siječnja 2008., zbog opasnosti rušenja pojedinih dijelova zgrade, donijeli pisanu odluku potpisanu po svim suvlasnicima, uključujući i tuženika, kojom su odlučili naručiti nalaz i mišljenje građevinskog vještaka o stanju zgrade, i odredili da će se troškovi vještačenja isplatiti iz sredstava pričuve (list 20 spisa),

- da je temeljem ove odluke, u veljači 2008., stalni sudski vještak za graditeljstvo Martina Cesar-Klemen izradila nalaz i mišljenje (listovi 21 do 27),

- da su suvlasnici zgrade 13. ožujka 2008. donijeli odluku o hitnom postavljanju zaštitne skele zbog opasnosti za život i zdravlje ljudi uslijed mogućeg rušenja fasade, dimnjaka i dijelova krovišta, a odluku su potpisali svi suvlasnici, osim tuženika (list 124),

- da je skelu postavila tvrtka Pavušin d.o.o. i izdala račun br. 4 od 20. rujna 2008. na iznos od 70.272,00 kn (list 123),

- da je izvođač pisanom potvrdom od 25. rujna 2008., potvrdio da je od tužitelja na ruke primio isplatu po računu 4. za iznajmljivanje skele u periodu od 15. ožujka do

15. rujna 2008. (list 122),

- da je tuženik 8. lipnja 2008. potpisao Izjavu kojom je dao pisanu suglasnost za izdavanje na ime tužitelja lokacijske dozvole i potvrde glavnog projekta za rekonstrukciju zgrade prema idejnom projektu T.D.22/2008 projektanta ZD i dr., (listovi 32 do 35 ),

- da je svrha izrade idejnog projekta ZD iz kolovoza 2008., bila prezentacija namjere tužitelja kao investitora da nakon rušenja nestambene mansarde, dijela II kata i kompletnog krova izradi potpuno novi II kat, oblikovan kao mansarda,

- da je prema idejnom projektu ZD na zahtjev tužitelja, izdana lokacijska dozvola (listovi 1467 do 1471),

- da je 19. rujna 2008. tužitelj kao investitor ishodio potvrdu glavnog projekta (list 134, listovi 1917 do 1920), a temeljem te potvrde , na zahtjev tužitelja, 7. srpnja 2010. je izdana uporabna dozvola za izvedene radove na rekonstrukciji i nadogradnji stana na II. katu, natkrivenog mansardnim krovom (list 1991),

- da je 22. rujna 2008. tužitelj sklopio ugovor o građenju s izvođačem građevinskim obrtom vl. GD uz ugovorenu cijenu od 194.960,84 kn za radove opisane u ponudi izvođača broj 04/08 koja je sastavni dio ugovora (listovi 71 do 86 spisa),

- da je izvođač GD pisanom izjavom od 8. lipnja 2009., potvrdio da je od tužitelja primio u gotovini iznos od 146.486,84 kn, za radove na rekonstrukciji zajedničkih dijelova zgrade po ugovoru o građenju od 22. rujna 2008. (list 70),

- da je tužitelj darovnim ugovorom od 26. veljače 2010. stan na II. katu površine 71 m2 darovao kćerki MDI (listovi 1742 do 1744),

- da je kćer tužitelja bila vlasnica stana površine 118,70 m2 na I. katu zgrade koji je prodala kupcima BD i DD tijekom 2009 godine (iskazi DD sa lista 216 spisa i MDI sa lista 238 spisa),

- da je 30.listopada 2010., tužitelj kao naručitelj sklopio ugovor o građenju s tvrtkom G.N.Z. kao izvođačem za cijenu od 406.487,00 kn, za radove prema ponudi kao sastavnom dijelu ugovora, (listovi 44 do 64 spisa),

- da je po računu za avans od 8. prosinca 2008. tvrtke G.N.Z., tužitelj 9. prosinca 2008. izvršio uplatu iznosa od 406.487,00 kn, na poslovni račun izvođača (listovi 64 i 65 spisa),

- da su nakon rekonstrukcije zgrade suvlasnici zgrade, uključujući tuženika, sklopili ugovor o uspostavi etažnog vlasništva, da su izrađena dva elaborata etažiranja u lipnju 2010. i siječnju 2012., oba potvrđena od strane nadležnog tijela (listovi 1877 do 1906),

- da je elaborat iz 2012. godine izrađen, jer je stanu na II. katu (u vlasništvu MDI) pripojen prostor potkrovlja iznad stana,

- da je 6. rujna 2011., kćer tužitelja kao investitor ishodila potvrdu glavnog projekta za rekonstrukciju zgrade radi prenamjene tavana površine 5,53 m2 u spremište stana na II. katu, i temeljem ove potvrde 23. siječnja 2012. ishodila uporabnu dozvolu za izvršenu prenamjenu tavana (1924 do 1932),

- da je prema elaboratu iz 2010., neto korisna površina stana na II. katu (u vlasništvu kćerke tužitelja) 149,09 m2 sa suvlasničkim udjelom 3168/10000, a neto korisna površina stana tuženika je 63,25 m2 uz suvlasnički udio 1344/10000,

- da je prema elaboratu iz 2012. neto korisna površina stana na II. katu (u vlasništvu kćerke tužitelja) 154,52 m2 sa suvlasničkim udjelom 3249/10000, a neto korisna površina stana tuženika je 63,25 m2 uz suvlasnički udio 1328/10000,

- da je prema elaboratu iz 2012. godine, u zemljišnim knjigama uspostavljeno etažno vlasništvo (listovi 1894 do 1995),

- da je 21. rujna 2012. između tužitelja i suvlasnika zgrade sklopljen Sporazum kojim su ugovorne strane utvrdile da je tijekom 2008. i 2009. izvedena rekonstrukcija i sanacije zgrade zbog lošeg stanja zgrade, da je troškove sanacije u iznosu od 873.038,16 kn snosio tužitelj, te da se ostali suvlasnici zgrade i vlasnici posebnih dijelova obvezuju tužitelju naknaditi troškove razmjerno suvlasničkim dijelovima u ukupnoj neto površini zgrade prema iskaznim postotcima iz članka 4 (listovi 36 do 38 spisa),

- da su Sporazum potpisali vlasnici posebnih dijelova MDI, ŽD, ND, te suvlasnici stana na I katu BD i DD, dok Sporazum nije potpisao tuženik,

- da se tužitelj odrekao tražbine po osnovi troškova rekonstrukcije prema suvlasnicima BD i DD (kupaca stana na I katu MDI), pisanom izjavom od 21. rujna 2012., na kojoj je potpis tužitelja ovjeren 1. ožujka 2013. (list 399 spisa),

- da je pisanom izjavom od 30. rujna 2012. na kojoj su potpisi tužitelja i ŽD ovjereni 15. ožujka 2013., potvrđeno da je suvlasnica ŽD isplatila tužitelju dug na ime troška rekonstrukcije u iznosu od 119.693,51 kn (list 401 spisa),

- da je tužitelj pisanom izjavom od 21. svibnja 2013., potvrdio da mu je suvlasnik ND isplatio dug na ime troška rekonstrukcije u iznosu od 14.371,73 eura, (list 403 spisa), što ND potvrđuje u svom iskazu (list 215 spisa).

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Valentina Etera, koji je prvostupanjski sud prihvatio, proizlazi:

- da prema stanju stambene zgrade u veljači 2008., za potrebe nužnih popravaka krovne konstrukcije, pokrova i fasade koji se opisuju u dopisu upravitelja zgrade od 26. lipnja 2007., nije bilo potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu i potvrdu glavnog projekta,

- da je trošak postavljanja skele u iznosu od 70.272,00 kn bio potreban za sanaciju fasade (prilog 4. nalaza vještaka list 2154),

- da se račun s lista 67 spisa, tvrtke GTP Marić d.o.o. u iznosu od 8.296,00 kn za dobavu i montažu krovnih prozora, odnosi na zajednički dio zgrade (prilog 1. točka 7. nalaza vještaka s lista 2150 spisa),

- da se račun s lista 68 spisa, tvrtke Prika d.o.o. u iznosu od 39.192,03 kn za krovni pokrov, odnosi na materijal za zajednički dio zgrade (prilog 1. točka 6. nalaza vještaka s lista 2150 spisa),

- da se radovi za glavni priključak zgrade na gradski vodovod po računu od 20. rujna 2010., na iznos od 18.500,00 kn, tvrtke Interkop Sesvete, odnose na zajednički dio, odnosno na instalacije građevine (prilog 5. točka 14. nalaza vještaka s lista 2155 spisa),

- da se računi s listova 49, 56, 57, 60, 61, 66 i 67, opisani u prilogu 1. nalaza, ne mogu povezati s troškovima rekonstrukcije zajedničkih dijelova (list 2150 spisa),

- da se računi koji se odnose na nabavu materijala s listova 97 do 119, većinom ne mogu povezati sa zajedničkim dijelovima, dok tri računa za materijal nisu nužna za radove na zajedničkim dijelovima (prilog 3. nalaza, list 2152 spisa),

- da se ostali računi navedeni u prilogu 5. nalaza vještaka, ne mogu povezati sa zgradom, ili nisu nužni za zajedničke dijelove (list 2155),

- da je nakon provedene rekonstrukcije površina stana na II katu povećana na 164,52 m2 (prema izmjeri vještaka na očevidu ), time da tržišna vrijednost stana iznosi 420.000,00 eura.

7.1. Pravilnost nalaza i mišljenja vještaka, na kojem je utemeljena pobijana presuda, nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorom da je nalaz i mišljenje proturječan sam sebi, jer vještak nije mogao iskazati ukupnu vrijednost radova izvedenih na zajedničkim dijelovima, a s druge strane je obračunao udio tuženika u troškovima radova izvedenih na zajedničkim dijelovima.Okolnost da je vještak identificirao i utvrdio potreban trošak sanacije zajedničkih dijelova zgrade i izračunao udio tuženika u tom trošku kroz više varijanti ovisno o površini stanova u vlasništvu stranaka, znači da je vještak postupio u skladu sa zadaćom koju je vještaku odredio sud, ne upuštajući se pri tome u pravno pitanje koja od više varijanti površina stanova je osnova za izračun udjela tuženika.Obzirom da u nalazu i mišljenju vještaka nije bilo proturječnosti i nedostataka, niti je prvostupanjski sud posumnjao u pravilnost danog mišljenja, odbijanjem prijedloga tužitelja za provođenje novog vještačenja nije povrijeđena odredba članka 261. stavak 3. ZPP i time počinjena relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi.

8. Temeljem izloženih činjenica pod točkama 6. i 7. ove odluke, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe članka 87. stavak 2. i članka 89. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. 143/12, 152/14 i 81/15, 94/17 – dalje: ZV), zaključio da ulaganja tužitelja poduzeta na zajedničkim dijelovima zgrade predstavljaju poslove izvanredne uprave za koje je tuženik dao suglasnost i dužan ih je snositi razmjerno svom suvlasničkom dijelu, ali da tužitelj nije dokazao visinu troškova građevinskih radova izvedenih na zajedničkim dijelovima iz točke 5.1. nalaza i mišljenja vještaka, zbog čega nije pouzdan ni izračun vještaka u točki 5.2. o suvlasničkom udjelu tuženika od 1328/10000, te slijedom ovih zaključaka odbio tužbeni zahtjev.

9. Iz činjenične osnove tužbe i ostalih navoda tužitelja, proizlazi da tužitelj kao prijašnji suvlasnik zajedničkih dijelova zgrade koji je uložio rad i sredstva u sanaciju zajedničkih dijelova zgrade kroz razdoblje u kojem je bio vlasnik stana u zgradi, zahtijeva od tuženika kao drugog suvlasnika naknadu tako učinjenih troškova u nekretninu u suvlasništvu.

10. I prema shvaćanju ovog suda, poslovi koje je nesporno o svom trošku poduzeo tužitelj, kao vlasnik posebnog dijela i suvlasnik na rekonstrukciji zgrade, a obuhvaćaju radove koji se sastoje u saniranju fasade, pročelja i krovne konstrukcije predstavljaju poslove izvanredne uprave koje je dužan snositi tuženik razmjerno svom suvlasničkom dijelu.Sukladno odredbi članka 89. stavak 1. ZV, svi suvlasnici snose troškove popravaka i održavanja nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim omjerima.Tuženik koji je bio vlasnik posebnog dijela i suvlasnik zgrade u vrijeme kada je tužitelj uložio rad i sredstva u zajedničku nekretninu, dužan je razmjerno svom suvlasničkom dijelu snositi troškove popravaka i održavanja zgrade, neovisno o činjenici što je za trajanja ove parnice svoj posebni dio otuđio.Ova obveza tuženika je nastala i dospjela za vrijeme dok je tuženik bio vlasnik posebnog dijela i suvlasnik zgrade i kao takva nije prestala sklapanjem ugovora kojim je tuženik darovao stan za trajanja parnice.Naime, daroprimatelj, kao singularni sukcesor, ne odgovara za dospjele obveze darodavca, pa je tuženik i dalje pasivno legitimiran po zahtjevu za povrat ulaganja u zajedničke dijelove zgrade učinjenog u vrijeme kada je kada je bio suvlasnik zajedničkih dijelova.

11. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da prenamjena tavana i dogradnja krovne konstrukcije čija je svrha bila isključivo povećanje površine tužiteljeva stana sa 71 m 2 na 154,62 m2, koliko iznosi površina stana prema elaboratu etažiranja, nisu troškovi za održavanje i za poboljšavanje zajedničke nekretnine iz članka 89. stavak 1. ZV, koje su dužni snositi ostali suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.Međutim, ostali suvlasnici dužni snositi troškove ulaganja koja je tužitelj izvršio na sanaciji zajedničkih dijelova zgrade kojima je obnovljena fasada i pročelje zgrade, popravljena krovna konstrukcija i izmijenjeno dotrajalo krovište.

12. Prema nalazu i mišljenju vještaka Valentina Etera, koji je prihvaćen po prvostupanjskom sudu, nije bilo moguće precizno utvrditi troškove ulaganja u zajedničke dijelove.Ujedno je vještak zaključio da je zahvatima rekonstrukcije izvedenim na II katu, u cijelosti nestao krov prema stanju u veljači 2008., pa i prostor tavana koji se nalazio iznad tadašnjeg stana u potkrovlju, a površina stana na II katu povećana sa 71 m2 na 164,52 m2 prema izmjeri vještaka na održanom očevidu.

12.1. Vještak je detaljno analizirao račune, ugovore o građenju i ostalu dokumentaciju koju je dostavio tužitelj, i temeljem takve analize u nalazu ipak iskazao troškove po računima i radove po ugovorima o građenju koji se odnose na zajedničke dijelove zgrade.Prema iskazu troškova iz nalaza vještaka, na zajedničke dijelove zgrade po računima odnose se troškovi postavljanja skele u iznosu od 70.272,00 kn, račun u iznosu od 8.296,00 kn za dobavu i montažu krovnih prozora, račun za krovni pokrov u iznosu od 39.192,03 kn, račun instalacija za glavni priključak zgrade na vodovod u iznosu od 18.500,00 kn, ukupno 136.260,03 kn.

12.2. Radovi tvrtke G.N.Z. posebno su iskazani na listu 2160 spisa, a prema tom iskazu na zajedničke dijelove zgrade odnose se: izrada konstrukcije drvenog lomljenog krovišta u iznosu od 63.000,00 kn, izrada daščane oplate krovne konstrukcije u iznosu od 29.280,00 kn, postava fasadne skele u iznosu od 26.800,00 kn, dobava i postava protupožarnih ploča u iznosu od 5.400,00 kn, okapni žlijeb u iznosu od 10.800,00 kn, odvodna cijev-oluk u iznosu 10.780,00 kn, završna odločna cijev u iznosu od 1.400,00 kn, opšav krovne plohe u iznosu od 7.920,00 kn, tipski snjegobran u iznosu od 1.760,00 kn, opšav dimnjaka 480,00 kn, fasaderski radovi u iznosu od 60.333,00 kn, dobava kontejnera za smeće u iznosu od 2.000,00 kn, čišćenje objekta tijekom gradnje i završno čišćenje 10.800,00 kn, pa ukupno iskazani radovi tvrtke G.N.Z. izvedeni na zajedničkim dijelovima iznose 261.449,00 kn.Vještak je u odnosu na radove postavljanja skele tvrtke G.N.Z. u iskazu troška stavio opasku da trošak preklapa s troškom postavljanja skele po računu 4. (list 122), no ovaj račun odnosi se na skelu koja je bila postavljena u periodu od 15. ožujka do 15. rujna 2008., dok je tvrtka G.N.Z. započela sa radovima najranije u prosincu 2008. kada je tužitelj platio avans (listovi 64 i 65) tako da nema preklapanja ovih troškova.

12.3. U nalazu su iskazani i radovi obrta "[obrt]", no vještak je po stavkama pojedinačno iskazanih radova ovog izvođača zaključio da se cjenovno iskazani radovi iz ugovora o građenju sklopljenog s obrtom "[obrt]", ne mogu povezati s radovima na zajedničkim dijelovima, niti se može zaključiti koji od ovih radova su izvedeni na zajedničkim dijelovima, u kojoj količini i po kojoj jediničnoj cijeni (listovi 2157 i 2158).

12.4. Kada je tužitelj u svrhu adaptacije i povećanja površne vlastitog stana u potkrovlju odlučio snositi troškove popravaka zajedničkih dijelova, bio je dužan u skladu sa standardom dobrog domaćina iz članka 10. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,– dalje: ZOO), postupati kao prosječno pozorna osoba kod ugovaranja radova sa izvođačima i u troškovnicima precizno razgraničiti cijenu, količinu i vrstu radova koje se odnose na stan od cijene, količine i vrste radova koje će izvođači izvoditi na zajedničkim dijelovima.Jednako tako, kod plaćanja računa za materijal i usluge prosječno pozorna osoba zatražila bi od upravitelja zgrade potvrdu da je izdatak po određenom računu učinjen za potrebe zajedničkih dijelova zgrade.Propust postupanja tužitelja u skladu sa načelom iz članka 10. stavak 1. ZOO, ne može ići na štetu tuženika.

13. Svi po vještaku iskazani troškovi zajedničkih dijelova (iznos od 136.260,03 kn i iznos od 261.449,00 kn) ukupno iznose 397.929,03 kn.Međutim, vještak je izračunao u četiri varijante dio troška tuženika samo u odnosu na trošak postavljanja skele u iznosu od 70.272,00 kn, nastao prije početka radova, dok nije izračunao udio tuženika u ostalim iskazanim troškovima (327.657,03 kn), koji se odnose na zajedničke dijelove, no kako su ovi troškovi iskazani u nalazu, razmjeran udio tuženika u tim troškovima obračunava se prema njegovom uknjiženom suvlasničkom dijelu od 1328/10000, kao mjerodavnom u pravnom prometu.U odnosu na trošak postavljanja skele u iznosu od 70.272,00 kn prema suvlasničkom dijelu tuženika od 1328/10000 (ili 13,28 %), vještak je izračunao da na tuženika otpada dio troška u iznosu od 9.332,12 kn.Prema istoj metodi izračuna koju je primijenio vještak, u ostalim iskazanim troškovima zajedničkih dijelova iz nalaza vještaka koji bez troška postavljanja skele, ukupno iznose 327.657,03 kn, udio tuženika iznosi 43.512,85 kn, pa uz dio troška obračunat po vještaku u iznosu od 9.332,12 kn, ukupan dio troška rekonstrukcije zajedničkih dijelova koji otpada na tuženika iznosi 52.844,97 kn ili 7.013,68 eura.

14. Kod nespornih činjenica da je sanacija krovne konstrukcije, fasade i pročelja stambene zgrade bila nužna, da je tužitelj o svom trošku izveo ove radove i zajedničke dijelove doveo u stanje potpune uređenosti kako to proizlazi iz nalaza vještaka i fotografija koje su sastavni dio nalaza (list 2162 spisa), da je tuženik potpisao suglasnost za ishođenje potvrde glavnog projekta o izmjeni konstrukcije krovišta kojim je izgrađen potpuno novi II kat, oblikovan kao mansarda, a napose činjenice da su ostali suvlasnici dobrovoljno tužitelju platili troškove razmjerno svom suvlasničkom udjelu, tuženik je temeljem članka 89. stavak 1. ZV, dužan snositi troškove sanacije zajedničkih dijelova zgrade u omjeru koji odgovara veličini njegovog suvlasničkog omjera, a koji iznose 7.013,68 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao prigovor zastare, pozivajući se na petogodišnji rok zastare u odnosu na račune izdane tijekom 2008 godine (list 171 spisa).

16. Zastara potraživanja stjecanja bez osnove do kojeg je došlo ulaganjem rada i sredstva u tuđu nekretninu zastarijeva u općem petogodišnjem roku zastare iz članka 225. ZOO, a počinje teći od dana kada je stjecatelj bez osnove stekao mogućnost ubirati korist od izvršenih ulaganja, a ne od dana izvršenih ulaganja kako to tvrdi tuženik.Tražbina tužitelja za isplatu troškova ulaganja u zajedničke dijelove zgrade, zastarijeva u petogodišnjem roku, a počinje teći prvog idućeg dana (članak 215. stavak 1. ZOO) od dana kada je tuženik stekao mogućnost koristiti se izvršenim ulaganjima, odnosno od prvog idućeg dana od dana kada je tužitelj kao vršitelj ulaganja prestao koristiti stvar.

16.1. Prema iskazu LD, direktora izvođača radova, tvrtke G.N.Z., radovi su bili dovršeni u prosincu 2009. godine (list 252 spisa), a identično proizlazi iz Sporazuma o podjeli troškova iz 2012., kojim je utvrđeno da je rekonstrukcija i sanacije zgrade dovršena 2009. godine.Tuženik (i ostali suvlasnici) je najkasnije 31.prosinca 2009. godine stekao mogućnost korištenja obnovljenih zajedničkih dijelova, pa je petogodišnji rok zastare počeo teći 1. siječnja 2010. i nije istekao do 28. ožujka 2013. kada je podnesena tužba u ovom predmetu.Jednako tako, ako se uzme da je zastara tražbine tužitelja počela teći od dana kada je tužitelj prestao koristiti zajedničke dijelove zgrade, nije nastupila zastara, jer je posjed tužitelja prestao 26. veljače 2010., kada je sklopio ugovor o darovanju kojim je stan i zajedničke dijelove neodvojivo povezane sa stanom predao u posjed daroprimateljici.

17. Tuženik je tijekom postupka u podnesku od 17. siječnja 2024. istakao i prigovor prijeboja (list 2185), koji je obrazložio povećanjem površine stana tužitelja bez naznake određene tražbine koju stavlja u prijeboj.Prigovor prijeboja, osim ostalih pretpostavaka (utuživost, istovrsnost i dospjelost potraživanja), mora biti određen tako da bi se po njemu moglo postupiti, točnije mora biti i kvantitativno određen. Tuženik je tvrdio da je između tužitelja i ostalih suvlasnika postojao dogovor da će tužitelj o svom izvršiti sanaciju zajedničkih dijelova kao protuuslugu za povećanje površine svog stana, no činjenica da su ostali suvlasnici (ŽD i ND), isplatili svoj udio u troškovima sanacije razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, isključuje navode tuženika o postojanju takvog dogovora, a time i prestanku utuženog potraživanja izvršenim prijebojem.

18. Iz ovih razloga je temeljem članka 373. ZPP, prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena prvostupanjska presuda na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

19. Obzirom da je presuda preinačena, temeljem članka 166. stavak 2. ZPP valjalo je preinačiti odluku o trošku.U odnosu na tužbeni zahtjev u iznosu od 16.245,27 eura (postavljen u tužbi i usklađen u valuti eur podneskom s lista 2200 spisa), tužitelj je uspio sa 43,17 %, a kako je uspio s osnovom ima se uzeti da je da su stranke uspjele u približno jednakom dijelovima. Stoga je temeljem članka 154. stavak 4. ZPP, odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Karlovcu 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp